Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora |
|
ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA
Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2538815): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Hygrophoraceae / Rod: Hygrophorus
Engleski naziv: Yellowing Woodwax
Klobuk: 3-5 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa se nepravilno raširi i ulegne, često je lateralno spojen sa stručkom, gladak, sjajan, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a inače je suh; najprije je bijel, kasnije je žućkast ili okerast, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.
Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-1 cm debeo, mekan, šupljikav, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i završava gotovo šiljato, malo je sluzav, na vrhu je sužen i ljepljiv; bijel, kasnije je žućkast, u starosti je hrđastosmeđ, čehast.
Listići: Prilično su rijetki, tanki, uski, razmaknuti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žuto-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, u starosti i na dodir postane crvenkasto-smeđe, tanko, mekano; miris je smolast ili na anis, a okus je također neugodno smolast.
Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako poplavi, dok s fenolanilinom postane vinskicrveno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, voli neutralno do vapnenasto tlo.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.
Napomena: Ova je vrsta iz roda Hygrophorus u skupini Limacium koje su bijele boje, dosta je neugodnog mirisa i meso teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Veoma je slična smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja raste ispod smreke, snježnobijele je boje, mazava, a stručak je na gornjem dijelu pustenast. Moguća je zamjena s bjelokosnom puževicom (Hygrophorus eburneus), ali ona ne požuti na klobuku, listićima i stručku, mnogo je mazavija, čiste bijele boje i raste ispod bukve.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 908. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus chrysaspis Métrod)