O autoru

Ja sam Ognjen Romac, autor stranice CROmushrooms. Rođen sam u Sinju, a posljednjih tridesetak godina živim u Zagrebu. Član sam i determinator HMGS-a i GD Krasnica iz Krapine.

Prije mnogo godina, sredinom 80-ih godina jedan prijatelj iz Slovenije upoznao me s vrganjima i lisičicama koje smo pronašli u obližnjoj šumi u blizini Boveca, u Sloveniji. Poslije smo ih pripremali i konzumirali, što mi se naravno jako svidjelo. Kad sam se vratio u Sinj, gdje sam u to vrijeme živio, pronašao sam i tamo lisičice, bar sam tako mislio. Međutim to su bile zavodnice (Omphalotus olearius) i moje prvo samostalno branje gljiva završilo je trovanjem. Pridržavao sam se pravila o probi malog komadića klobuka gljive, dobro ispržio i pojeo taj mali komadić, manji od četvornog centimetra, ali on je ipak uzrokovao dosta ozbiljno trovanje. Nisam završio u bolnici, jer se u to vrijeme i nije išlo u bolnicu za svaku sitnicu, ali se sjećam da je to trovanje bilo prilično neugodno, popraćeno povraćanjem, gastrointestinalnim tegobama i općom slabošću. Na sreću sve je završilo za 2-3 sata bez ikakvih ozbiljnijih posljedica. Kad danas za neku gljivu pročitam da izaziva gastrointestinalni sindrom trovanja, znam točno što to znači, to nije samo lagana bol u trbuhu, već može biti mnogo ozbiljnije od toga.

To trovanje mi je vjerojatno bilo okidač da se malo ozbiljnije uhvatim u koštac s tim izazovom. U svakom slučaju naučio sam lekciju i shvatio da će mi za slijedeće sakupljanje i konzumiranje gljiva trebati puno ozbiljnija priprema pa sam nekako nabavio svoje prve knjige o gljivama. To su bile Fochtov Ključ za gljive i Gljive – 600 gljiva naših krajeva od Romana Božca koje su mi otkrile potpuno novi svijet gljiva.

Kako su se sredinom 90-ih godina pojavila prva ozbiljnija računala, a na fakultetu sam zavolio i dosta dobro svladao programiranje, odmah sam napravio svoju prvu web stranicu o gljivama, koju sam nazvao „Svijet gljiva“, što je u to vrijeme vjerojatno bila prva hrvatska stranica o gljivama koja je trajala nekoliko godina. Sadržavala je taksonomiju i pregled vrsta sa opisma i slikama koje sam pronašao na internetu.

Ubrzo mi je brat od svog poslovnog partnera, gospodina Romana Ozimeca, nabavio svih sedam tomova knjiga o gljivama talijanskog autora Bruna Cetta „I funghi dal vero“. To je već bilo pravo blago, odmah sam se uhvatio prevođenja i skeniranja slika. Tako se polako oblikovala malo ozbiljnija građa od oko 3500 opisanih vrsta koja je na neki način osnova svega što imam danas.

Poslije sam na internetu pregledao gotovo sve važnije stranice o gljivama. S obzirom da kod nas postoje određene ustanove koje se bave gljivama, ubrzo sam se počeo pitati zašto ne postoji niti jedna hrvatska stranica koja bi bila središnja točka za edukaciju i popularizaciju mikologije, kao što to imaju Njemačka, Italija, Španjolska, Velika Britanija, sve skandinavske zemlje, Kanada, SAD, kao i gotovo sve druge europske zemlje. Rekao sam sebi da ćemo i mi jednog dana imati jednu takvu stranicu. Brzo sam shvatio da ću, ako želim složiti takvu stranicu, uglavnom sve morati uraditi sam.

Početna ideja je bila da takva stranica bude jednostavan preglednik svih gljiva koje rastu kod nas, a izvor su bile najpopularnije knjige o gljivama od Romana Božca, Ivana Fochta, Matije Josipovića, kao i Crvena knjiga. Međutim i sama izrada popisa gljiva predstavljala je određeni problem, jer je detaljnom analizom prvog popisa vrsta izvučenog iz postojeće literature odmah otpalo oko 20% vrsta koje su bile ili sinonimi ili uopće nisu bile priznate kao zasebne vrste. Slijedeći korak je bio sređivanje taksonomije koja je u dostupnim izvorima bila poprilično zastarjela, kao i imenovanje vrsta koje nisu imale hrvatski naziv. I konačno, po meni najvažniji dio stranice, trebalo je razviti neku vrstu filtera vrsta, pomoću kojeg bi se na jednostavan način determinirala neka nepoznata vrsta koju pronađemo, ili barem suzio broj potencijalnih kandidata. Još bolje ako bi se to moglo uraditi na licu mjesta u šumi ili negdje drugo u prirodi. Glavnina sadržaja stranice je u funkciji što lakše determinacije različitih vrsta gljiva pa će i različiti novi sadržaji koji će se razvijati i objavljivati u budućnosti imati jednaku svrhu. Osim sakupljačima gljiva, stranica će pomoći i determinatorima pri postavljanju izložbi gljiva, kao i kandidatima za determinatore pri polaganju ispita, jer se filterom mogu selektirati vrste koje se mogu naći na ispitu.

Iako sam po prirodi dosta matematički nastrojen i sve volim matematički definirati, tako sam u početku pristupio i determinaciji gljiva. Međutim, svatko tko malo bolje poznaje gljive zna da to s njima i ne ide baš tako. U prirodi često nailazimo na gljive koje se dosta razlikuju od njihovog tipičnog izgleda i opisa u literaturi, što nekad može uzrokovati dosta ozbiljne dvojbe i eventualne probleme. Navest ću jedan jednostavan primjer. Pupavke su rod gljiva koji sadrži najotrovnije vrste, kao što su zelena, bijela i smrdljiva pupavka. Na drugoj strani, dio istog roda su i preslice, koje su sve odreda jestive, ali ih uglavnom gotovo nitko ne konzumira zbog opasnosti od zamijene s otrovnim pupavkama i zbog dosta krhke konzistencije. Preslice su dosta lako prepoznatljive po izostanku vjenčića i izraženo narebranom ili crtastom rubu klobuka. Međutim nerijetko i otrovne pupavke zbog nekog razloga mogu ostati bez vjenčića, a neke, među kojima je primjerice Elijeva muhara, imaju i narebran rub klobuka. Elijevu muharu neki autori smatraju čak i jestivom, ali ipak sadrži male količine amanitinskih toksina, koji kod nekih ljudi ne moraju izazvati nikakvu reakciju, ali kod osjetljivijih osoba mogu izazvati gastrointestinalne tegobe pa je ipak smatramo otrovnom vrstom. Gljive su vrlo promjenjivih karakteristika, najčešće boja i oblika, i vrlo rijetko će u prirodi izgledati točno onako kao što su opisane u literaturi. Zbog svega toga je najbolji savjet za gljivare početnike krenuti u šumu s iskusnim poznavateljem gljiva i svakako nabaviti što kvalitetniju literaturu od nekih hrvatskih autora. Pomoći će i proučavanje sadržaja prikazanih na ovoj stranici i razni gljivarski forumi, pogotovo ako ih administriraju iskusni determinatori.

Neki rodovi ili skupine gljiva sadrže mnoštvo vrsta koje je nemoguće razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika pa sam u određenom trenutku bio primoran nabaviti i mikroskop koji u svakom slučaju dosta pomaže u determinaciji gljiva. Međutim, neke vrste gljiva, osim što su vrlo slične izgledom, imaju i gotovo iste spore i druge mikroskopske karakteristike pa u nekim slučajevima ne pomaže ni mikroskop. Danas su stvari otišle malo dalje od mikroskopa pa je za sigurnu determinaciju određene vrste mjerodavna isključivo DNA analiza.

Uz neprekidno nadograđivanje stranice posljednje dvije godine sam dosta vremena utrošio i na fotografiranje gljiva na prirodnom staništu. U početku je u opisu vrsta bila po jedna fotografija, dok danas određena vrsta može sadržavati i do 10 fotografija. Cilj je da što veći broj vrsta sadrži fotografije koje su snimljene kod nas, a ne po drugim zemljama. Zbog toga sam u nekim slučajevima dao prednost fotografijama i nešto lošije kvalitete, koje će biti tu do pribavljanja novih kvalitetnijih.

Na kraju svakako moram spomenuti i zahvaliti se velikim entuzijastima i istinskim ljubiteljima prirode, koji mi nesebično pomažu u razvijanju sadržaja stranice, stručnim mišljenjima, determinacijama i osiguravanju fotografija iz svojih privatnih i službenih zbirka iz svih krajeva Hrvatske, a to su:

• Neven Ferenčak, član i determinator HMGS-a, član Hrvatskog mikološkog društva i administrator nekoliko gljivarskih foruma
• Darko Stermšek, djelatnik Prirodoslovnog muzeja iz Splita
• Danijel Balaško, član Hrvatskog mikološkog društva
• Matija Josipović, autor nekoliko popularnih knjiga o gljivama
• Danijel Mulc
• Safet Omerović – Basso
• Mirna Katičić, autorica aplikacije za evidenciju nalaza, biljaka i gljiva kod nas, po uzoru na iNaturalist
• Antun Kiš, determinator mentor GD Kamilo Blagaić iz Zagreba
• Anita Paliska, administratorica gljivarskog foruma „Gljive šuma i livada iz Labinštine“
• Ivana Mandić Mihaljević, članica Hrvatskog mikološkog društva i administratorica nekoliko gljivarskih foruma
• Helena Petrić, determinator HGMS-a, član Hrvatskog mikološkog društva i administrator više gljivarskih foruma
• Slobodan Bjelajac, inžinjer šumarstva, autor foruma Gljive Đerdapa i stručni suradnik više gljivarskih foruma
• Tihana Prcić
• Mladen Ormuž
• Mladen Matišić
• Berislav Horvatić

Glavne skupine gljiva predstavljene u ključu rodova ne odražavaju nužno skupine (redove, porodice i rodove) koje koriste mikolozi za oslikavanje prirodnih odnosa između gljiva (pogledati stranicu Taksonomija). Međutim, ako pokušate identificirati gljivu prema takvom taksonomskom rasporedu vjerojatno nećete uspjeti, osim ako nemate pristup mikroskopu i, u mnogim slučajevima, DNK laboratoriju. Zbog tog se razloga identifikacijski ključevi na ovoj stranici temelje na značajkama koje su gljivari amateri u stanju uočiti vizualnim putem.

Prije nego pokušate koristiti ovaj ključ kako bi determinirali nepoznatu gljivu i utvrdili je li jestiva ili ne, vrijedno je upamtiti nekoliko stvari. Oslanjanje samo na boju gljive je potpuno nepouzdano i ne govori ništa o jestivosti. Nemojte jesti nijednu gljivu samo na temelju slika na ovoj stranici. Čak vas i jestive gljive mogu ubiti ako se uberu na krivom mjestu. Od svake gljive nekome pozlije! Nijedna gljiva nije sigurna za sve!

 glavnih skupina gljiva

Ideja je da se sakupljaču gljiva na terenu prilikom nailaska na neku nepoznatu vam gljivu s nekoliko klikova što je moguće preciznije odredi o kojoj se vrsti gljive radi. Ovaj dio stranice je dosta složen i stalno će biti popravljan i nadograđivan.

U ključu su obuhvaćene sve gljive čija je veličina jednaka ili veća od 3 cm. Iako su neke vrste već na prvi pogled tvrde kožaste ili drvenaste konzistencije mesa ili trame pa samim time nejestive i nisu interesantne za branje, ali su ipak obuhvaćene ovim ključem zbog njihovog medicinskog značaja. To su primjerice određene vrste iz rodova Trametes, Piptoporus, Phellinus, Fomitopsis, Ganoderma i Fomes.

Za odabir određenih stavki iz ključa je neophodno određeno znanje o dijelovima gljive, bez kojeg nije uputno koristiti ovaj dio stranice. Ti djelovi trenutno nisu prikazani na stranici, ali će biti razvijeni u posljednjoj fazi razvoja stranice.

Pregled vrsta

Opisane vrste gljiva sortirane su po abecednom redu znanstvenih naziva. Glavni kriterij za odabir određene vrste gljive za stranicu je da se nalazi u Enciklopediji gljiva Romana Božca, da je na popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi Republike Hrvatske i drugim dostupnim hrvatskim izvorima.

Taksonomija gljiva

Taksonomija gljiva sadrži najsuvremeniju klasifikaciju svih gljiva do razine vrste. Klasifikacija gljiva prema zajedničkim karakteristikama je vrlo zahtjevna, jer su gljive prema morfološkim i fiziološkim karakteristikama vrlo različite. Na razvoj sistematike je dosta utjecala primjena molekularnih metoda istraživanja.

Ključ vrsta

Nailaskom na neku nepoznatu gljivu, uz pomoć ključa vrsta, možete na licu mjesta s nekoliko klikova na vašem mobilnom uređaju odrediti o kojoj se vrsti gljive radi. Ključ vrsta je trenutno dosta složen, ali će vremenom biti pojednostavljivan na one makroskopske značajke gljiva koje se u praksi na terenu pokažu najvažnijim.

Skeniraj QR kod za brzi pristup stranici na svom mobitelu.

NAMPOMENA: Kod pregledavanja i širenja taksonomskih stavki na lijevom dijelu stranice mišem se pozicionirajte na + znakove koji se nalaze lijevo od naziva određene taksonomske stavke, kao što prikazuje crvena strelica na slici ispod. Ako kojim slučajem odaberete izravno taksonomsku stavku stranica će otvarati onoliko vrsta koliko je navedeno u zagradi što u slučaju prevelikog broja može dovesti do zamrzavanja ili blokiranja stranice. Kod broja manjeg od 100 se ne očekuju nikakve poteškoće.

Nekada je taksonomija gljiva bila klasifikacija gljiva na temelju njihovog fizičkog izgleda. Ova je imala listiće pa je spadala u skupinu s drugim gljivama s listićima, dok je druga gljiva, ova s rupicama, pripadala drugoj skupini. Više od stotinu godina napredak u taksonomiji gljiva jednostavno je pridavao veću pozornost fizičkim značajkama gljiva i, što je još važnije, činjenici da se sve više i više gljiva iz cijelog svijeta šalje znanstvenicima u Europi. Ovi su znanstvenici počeli otkrivati ​​da opsežnije ispitivanje otkriva druge skupine. Neke od gljiva s listićima imale su bijelu boju otrusine, i primjerice listiće koji su bili prirasli na stručak. Imenovane su nove porodice i rodovi, a vrste su u skladu s tim postavljene u hijerarhiju.

Zatim, prije otprilike stotinu godina, znanstvenici su počeli promatrati gljive mikroskopima. Neki su mikolozi to radili i ranije, ali upotreba mikroskopske mikologije nije prevladala sve do 20. stoljeća. Kao rezultat toga, pojavile su se nove skupine. Ove su gljive, primjerice imale ukrašene spore, što ukazuje da su činile skupinu koja se razlikovala od drugih gljiva koje su golim okom izgledale manje ili više isto, ali su imale glatke spore. Kako su mikroskopi postajali sve bolji i bolji, napravljeno je više taksonomskih promjena.

Važno je podsjetiti da se same gljive nisu mijenjale tijekom ove kratke povijesti, a ono što se promijenilo je način na koji smo ih proučavali. Nove tehnologije i metode analize, poput proučavanja kemijskog sastava, studija razmnožavanja i osobito analize DNK, danas su preuzele primat i rezultiraju radikalnim promjenama u taksonomiji gljiva. Skupine za koje smo nekada mislili da su povezane, na temelju fizičkog izgleda ili mikroskopskih značajki, ispada da nisu povezane. Ali vjerojatno je, rekao bih gotovo sigurno, da će budući mikolozi odlučiti da je naša suvremena taksonomska klasifikacija netočna.

Taksonomija gljiva na ovoj stranici temelji se na podacima međunarodne mreže i podatkovne infrastrukture GBIF-a (Global Biodiversity Information Facility), koju financiraju svjetske vlade i čiji je cilj svakome, bilo gdje, omogućiti otvoren pristup podacima o svim vrstama života na Zemlji. Sjedište Tajništva GBIF-a, koje koordinira sve aktivnosti mreže, je u Kopenhagenu.

Sve su taksonomske jedinice hijerarhijski razvrstane na temelju sljedećeg modela:

Carstvo – Koljeno – Razred – Red – Porodica – Rod – Vrsta

Trovanja i sindromi trovanja

Neke vrste gljiva sadrže razne toksične alkaloide, koji mogu uzrokovati trovanje organizma s različitim posljedicama, od onih bezopasnih pa sve do smrtonosnih. Karakteristični simptomi trovanja mogu biti glavobolja, umor, vrtoglavica, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu. Vrijeme inkubacije je različito i važno za pravilno liječenje otrovane osobe. Smrtno otrovne gljive obično imaju dugo inkubacijsko razdoblje, od 6-24 sata. Za početnika u branju gljiva je najvažnije da se prvo upozna s najotrovnijim vrstama, a nakon toga se može upustiti u proučavanje jestivih gljiva.

Sindromi trovanja s kratkim inkubacijskim razdobljem

Muskarinski sindrom

Muskarin je termostabilan alkaloid koga najviše ima u gljivama iz roda Inosperma (crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens)), Pseudosperma (ušiljena cjepača (Pseudosperma rimosum)), Inocybe (sjenovita cjepača (Inocybe umbratica)), Leucocybe (bijela grlašica (Leucocybe candicans)), Clitocybe (lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila) i otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa)), te neke druge vrste gljiva. Djeluje na parasimpatički nervni sistem, a smrtna doza se kreće, zavisno od vrste, od 40 do 500 g svježih gljiva.

				Inocybe umbratica - created in Finland by Martti Moisander
Crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens)		Ušiljena cjepača (Pseudosperma rimosum)		Sjenovita cjepača (Inocybe umbratica)
Bijela grlašica (Leucocybe candicans)		Lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila)		Otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa)

Panterinski sindrom

Izazivaju ga gljive koje sadrže ibotensku kiselinu i muscimol, a to su panterovka (Amanita pantherina) i crvena muhara (Amanita muscaria), ali je panterovka toksičnija. Osim toga obje vrste sadrže i muskarin. Simptomi trovanja su povraćanje, proljevai halucinacije, a počinju nakon 3 sata. Smrtna doza panterovke je iznad 100 g svježih gljiva. Otrovana osoba nakon toga pada u komu i umire.

Panterovka (Amanita pantherina)		Crvena muhara (Amanita muscaria)

Halucinogeni sindrom

Određeni alkaloidi izraženo djeluju na centralni nervni sistem pa konzumiranje gljiva s ovim alkaloidima može završiti fatalno. Najvažniji otrovni alkaloidi ovog tipa su psilocibin i psilocin, a sadrže ih sitne vrste iz roda Psilocybe, Panaeolus, Conocybe i Stropharia. Halucinacije su najčešće neugodne, a sporedne nuspojave su mučnina, povraćanje i proljev. Slični alkaloidi su nađeni i kod obične uvijače (Paxillus involutus), koja može uzrokovati smrtna trovanja, kao i kod ljubičaste šljemovke (Mycena pura).

Obična uvijača (Paxillus involutus)		Ljubičasta šljemovka (Mycena pura)

Gastrointestinalni sindrom

Gljive sadrže različite, poznate i nepoznate toksične alkaloide koji izazivaju probavne tegobe, bolove, povraćanje i proljev, što se nikako ne smije podcijeniti, jer posljedice mogu biti pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca i sl. Ponekad su moguće čak i najteže komplikacije. Najteža trovanja ovog tipa izaziva olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum), a druge poznate vrste su paprena krasnica (Russula emetica), tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum), sotonski vrganj (Rubroboletus satanas), otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđa pečurka (Agaricus phaeolepidotus), zavodljiva lisičica (Omphalotus olearius), lukova krumpirača (Scleroderma cepa), ispucana krumpirača (Scleroderma citrinum) i dr.

Olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum)		Paprena krasnica (Russula emetica)		Tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum)
Sotonski vrganj (Rubroboletus satanas)		Otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus)		Smeđa pečurka (Agaricus phaeolepidotus)
Zavodljiva lisičica (Omphalotus olearius)		Ispucana krumpirača (Scleroderma citrinum)

Antabusni sindrom

Ako se za vrijeme ili nakon jela pojedinih vrsta gljiva konzumira alkohol, zbog alkaloida koprina, može doći do izraženih alergijskih reakcija, kao što su toplina tijela, crvenilo lica, vrata i kože, zujanje u glavi, metalni okus u ustima, bol u udovima, lupanje srca, brz puls, glavobolja, tjeskoba, znojenje, povraćanje, proljev, teško disanje i opća slabost. Ova pojava je izražena kod naborane gnojištarke (Coprinopsis atramentaria). Zbog toga se iz ove gljive izolira koprin, koji kao antabus služi u lječenju alkoholizma. Slično svojstvo imaju i druge gljive iz ovog roda.

Naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria)

Hemolitički sindrom

Najčešće se javlja kod konzumacije sirovih gljiva, a nuspojave su bljedilo lica, proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu, teškoće pri mokrenju, krv u mokraći, blokada rada bubrega i smrt.

Alergijski sindrom

Zbog niske tolerancije na određenih tvari, pogotovo disaharide treheloze kod mladih gljiva, mogu se javiti nuspojave kao što su urtikarija, svrbež kože, ekcemi, otekline, proljev, nadutost i povraćanje.

Sindromi trovanja s dugim inkubacijskim razdobljem

Amatoksinski sindrom

Ovu vrstu trovanja najčešće uzrokuju određene vrste iz roda Amanita, kao što su zelena pupavka (Amanita phalloides), bijela pupavka (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa), kao i obrubljena patuljica (Gallerina marginata), sitna gljiva smeđe boje, koja parazitira panjeve zimzelenog i listopadnog drveća. Male sunčanice iz roda Lepiota, kao što su kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), Lepiota bruneoincarnata i dr., također su potencijalni uzročnici ovog sindroma. Sama zelena pupavka je odogovrna za više od 90% trovanja sa smrtnim ishodom. Smrtna doza za čovjeka teškog 80 kg je oko 20 g gljive. Prvi simptomi se javljaju nakon 6-12 sati od konzumiranja i to u vidu grčeva i povraćanja, poslije čega dolazi faza privremenog smirivanja. Posle 24-48 sati dolazi do dehidracije, žutice, bolnih grčeva i kome. Otrovana osoba umire nakon 3-5 dana. Prva pomoć se sastoji iz davanja infuzije i hitnog odvođenja doktoru.

Zelena pupavka (Amanita phalloides)		Bijela pupavka (Amanita verna)		Smrdljiva pupavka (Amanita virosa)
Obrubljena patuljica (Galerina marginata)		Kestenjasta štitarka (Lepiota castanea)		Smeđo-mesnatoružičasta sunčanica (Lepiota brunneoincarnata)

Orelaninski sindrom

Uzrokuje ga trovanje planinskom koprenkom (Cortinarius orellanus), a najveći problem je što se prvi simptomi javljaju tek nakon dva tjedna, kada se otrov već potpuno kumulirao u organizmu. Oko 50g svježih gljiva može izazvati smrtni ishod kod odrasle osobe. Toksični alkaloidi s ovakvim djelovanjem su otkriveni i kod drugih koprenki, žumanjčane koprenke (Calonarius splendens), hrastove koprenke (Cortinarius rubellus), što je za sakupljača početnika dovoljan razlog da u potpunosti izbjegava branje gljiva iz ovoga roda. Koprenke karakterizira ostatak zavjese (cortina) na stručku.

Planinska koprenka (Cortinarius orellanus)		Žumanjčana koprenka (Calonarius splendens)		Hrastova koprenka (Cortinarius rubellus)

Giromitrinski sindrom

Uzrokuje ga konzumiranje ranog hrčka (Gyromitra esculenta) i drugih gljiva iz ovog roda. One sadrže alkaloid giromitrin koji je potencijalno smrtonosan u dozi od 20 mg po kilogramu tjelesne težine za čovjeka, a 1 kg svježih gljiva ga sadrži 1200-1700 mg. Nuspojave su slične kao kod trovanja faloidinskim sindromom, ali se prvi simptomi javljaju nešto ranije. Kako je giromitrin termolabilan (razlaže se termičkom obradom, sušenjem pa čak i zamrzavanjem), pa je u prošlosti bilo slučajeva kada konzumiranje ove gljive iz zamrzivača nije završilo fatalno.

Rani hrčak (Gyromitra esculenta)

Paksilinski sindrom

Naziv je dobio prema gljivama koje ga uzrokuju, kao što je obična uvijača (Paxillus involutus), a uzrokuje imunohemolitičku slabokrvnost, malaksalost, želučane grčeve, povraćanje, proljev, žuticu, teškoće s mokrenjem, krv u mokraći, bubrežnu insuficijenciju.

Obična uvijača (Paxillus involutus)

Kod sindroma trovanja s dugim inkubacijskim razdobljem dolazi do teških tjelesnih oštećenja, pri čemu najprije stradaju vitalni organi (jetra, bubrezi itd.), tjelesne tekućine, kardiovaskularni sustav i nervni sustav. Ako otrovane osobe ne dobiju pomoć na vrijeme, ishod je smrtonosan.

Liječenje

Kod trovanja gljivama je najvažnija hitna hospitalizacija u sklopu koje se obično obavlja ispiranje želuca i crijeva te čišćenje krvi (npr. hemodijalizom) i mokraće (diureticima).

Uvjeti korištenja

Pristupom na ove web stranice, suglasni ste sa svim odredbama i uvjetima korištenja web stranice, svim pozitivnim zakonima i propisima, te se slažete da preuzimate odgovornost za poštivanje svih važećih zakona. Ako se ne slažete s bilo kojim od ovih uvjeta, zabranjeno vam je korištenje ili pristup ovoj stranici. Materijali koji se nalaze na ovim web stranicama su zaštićeni autorskim pravima. Preuzimanje ili objavljivanje grafičkih sadržaja koji se nalaze na internet stranici je dopušteno u skladu s creative commons pravilima navedenim na poveznici CC ikone u podnožju svake slike koja je sadrži, dok se sve ostale slike mogu preuzimati i objavljivati u skladu s pravilima CC-NC.4.0. Ovo dopuštenje automatski prestaje ako se krši bilo koje od ograničenja navedenih u pravilima i može biti prekinuto u bilo koje vrijeme.

cromushrooms.eu ne jamči i ne odgovara za točnost ili pouzdanost korištenih materijala na svojim internet stranicama te ni u kojem slučaju ne odgovara za bilo kakvu štetu koja proizlazi iz korištenja materijala na internet stranicama cromushrooms.eu.

Materijali koji se pojavljuju na web stranicama cromushrooms.eu mogu sadržavati tehničke, tipografske ili fotografske pogreške. cromushrooms.eu ne jamči za točnost ili potpunost bilo kojeg materijala na web stranicama. cromushrooms.eu može izmijeniti materijale na web stranicama u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti. To se odnosi na obvezu ažuriranja materijala.

cromushrooms.eu je pregledao sve linkove na web stranicama, ali nije odgovoran za sadržaj tih web lokacija, a korištenje takvih linkova je vlastiti rizik korisnika.

cromushrooms.eu može promijeniti uvjete korištenja za svoje web stranice u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti. Korištenjem ove web stranice ste suglasni se svim u tom trenutku važećim odredbama i uvjetima korištenja.

Ovo web sučelje kontrolira, vodi i upravlja cromushrooms.eu, a isti ne preuzima garanciju i ne potvrđuje da izjava o zaštiti podataka na ovoj internet stranici odgovara svim pravnim zahtjevima izvan Republike Hrvatske. Ako ovu internet stranicu posjećujete iz inozemstva, odgovorni ste za pridržavanje svih lokalnih pravnih odredbi. Ova izjava o zaštiti podataka i njena primjena podliježu hrvatskom zakonu.

Zaštita podataka

Autorska prava 

Svi sadržaji koji se nalaze na internetskoj stranici kao cjelina podliježu zaštiti autorskih prava. Nositelj autorskih prava je cromushrooms.eu ili privatna ili pravna osoba navedena u podnožju dijela slika.

Preuzimanje ili objavljivanje grafičkih sadržaja koji se nalaze na internet stranici je dopušteno u skladu s creative commons pravilima navedenim na poveznici CC ikone u podnožju svake slike koja je sadrži, dok se sve ostale slike mogu preuzimati i objavljivati u skladu s pravilima CC-NC.4.0.

Korisnik se obavezuje da neće podizati tužbe i štetiti cromushrooms.eu zbog zahtjeva treće strane, uslijed korištenja internet stranice.

Privatnost podataka

Sukladno Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Službeni list Europske unije L 119, 4.5.2016., str. 1., u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), koja je u punoj primjeni od dana 25. svibnja 2018. godine u Republici Hrvatskoj i svim zemljama članicama Europske unije, kao i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18) odnosno sukladno pravnom okviru zaštite osobnih podataka u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji te najboljoj europskoj praksi, cromushrooms.eu izradilo je Politiku o zaštiti privatnosti korisnika usluga.

Internetska stranica je javna i cromushrooms.eu ne prikuplja nikakve podatke o posjetiteljima internetske stranice.

Uvjeti korištenja

Pristupom na ove web stranice, suglasni ste sa svim odredbama i uvjetima korištenja web stranice, svim pozitivnim zakonima i propisima, te se slažete da preuzimate odgovornost za poštivanje svih važećih zakona. Ako se ne slažete s bilo kojim od ovih uvjeta, zabranjeno vam je korištenje ili pristup ovoj stranici. Materijali koji se nalaze na ovim web stranicama su zaštićeni autorskim pravima. Preuzimanje ili objavljivanje grafičkih sadržaja koji se nalaze na internet stranici je dopušteno u skladu s creative commons pravilima navedenim na poveznici CC ikone u podnožju svake slike koja je sadrži, dok se sve ostale slike mogu preuzimati i objavljivati u skladu s pravilima CC-NC.4.0. Ovo dopuštenje automatski prestaje ako se krši bilo koje od ograničenja navedenih u pravilima i može biti prekinuto u bilo koje vrijeme.

cromushrooms.eu ne jamči i ne odgovara za točnost ili pouzdanost korištenih materijala na svojim internet stranicama te ni u kojem slučaju ne odgovara za bilo kakvu štetu koja proizlazi iz korištenja materijala na internet stranicama cromushrooms.eu.

Materijali koji se pojavljuju na web stranicama cromushrooms.eu mogu sadržavati tehničke, tipografske ili fotografske pogreške. cromushrooms.eu ne jamči za točnost ili potpunost bilo kojeg materijala na web stranicama. cromushrooms.eu može izmijeniti materijale na web stranicama u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti. To se odnosi na obvezu ažuriranja materijala.

cromushrooms.eu je pregledao sve linkove na web stranicama, ali nije odgovoran za sadržaj tih web lokacija, a korištenje takvih linkova je vlastiti rizik korisnika.

cromushrooms.eu može promijeniti uvjete korištenja za svoje web stranice u bilo koje vrijeme bez prethodne obavijesti. Korištenjem ove web stranice ste suglasni se svim u tom trenutku važećim odredbama i uvjetima korištenja.

Ovo web sučelje kontrolira, vodi i upravlja cromushrooms.eu, a isti ne preuzima garanciju i ne potvrđuje da izjava o zaštiti podataka na ovoj internet stranici odgovara svim pravnim zahtjevima izvan Republike Hrvatske. Ako ovu internet stranicu posjećujete iz inozemstva, odgovorni ste za pridržavanje svih lokalnih pravnih odredbi. Ova izjava o zaštiti podataka i njena primjena podliježu hrvatskom zakonu.

U Zagrebu, ožujak 2024. godine. 

CROmushrooms

Listićavke

Listićavke su mnoge strukture nalik pločicama ili oštricama noža pričvršćenih na donju stranu klobuka kod nekih gljiva, što predstavlja genijalnu reproduktivnu strategiju. Kao i sve gljive, gljive s listićima su tvornice spora, stvorene s jedinom svrhom proizvodnje mikroskopskih spora da ih odnesu zračna strujanja i, uz malo sreće, slete na pogodno mjesto kako bi proklijale i stvorile novi organizam. Međutim, izgledi da će bilo koja pojedinačna spora imati takvu sreću toliko su niski da gljiva za kompenzaciju tog problema proizvodi milijune spora. Listići su pokretne trake i dramatično povećavaju broj spora koje gljiva može proizvesti. Obje strane svakog listića prekrivene su mikroskopskim strojevima za proizvodnju spora. Zamislite razliku u broju proizvedenih spora ako je donja strana klobuka samo jedna, ravna proizvodna površina. Gljive s listićima, taksonomski gledano, ne predstavljaju koherentnu skupinu. DNK istraživanja su pokazala jednostavnu činjenicu da gljiva s listićima nije nužno povezana s drugim gljivama s listićima. Tako se pokazalo da red Agaricales, koji se stoljećima koristio za taksonomski poredak gljiva listićima, primjerice ne uključuje rodove Russula i Lactarius, iako imaju listiće, ali uključuje gljive oblika ptičjeg gnijezda i mnoge puhare, koje nenaju listiće. Ali dok prisutnost listića ne znači nužno da su gljive bliskije povezane, to je koristan način da ih se odvoji u svrhu identifikacije, kao što je i boja otrusine gljive, iako boja otrusine, poput prisutnosti listića, ne grupira nužno povezane gljive zajedno.

Agaricus sylvicola   Amanita muscaria   Russula cyanoxantha   Omphalotus olearius

RODOVI (187):

Agaricus 

Agrocybe 

Amanita 

Ampulloclitocybe 

Aphroditeola 

Armillaria 

Arrhenia 

Aspidella 

Asterophora 

Atheniella 

Atractosporocybe

Baeospora 

Bogbodia 

Bolbitius 

Bonomyces 

Callistosporium 

Calocybe 

Camarophyllopsis 

Cantharellula 

Catathelasma 

Cellulariella 

Chamaemyces 

Chlorophyllum 

Chromosera 

Chroogomphus 

Chrysomphalina 

Clitocella 

Clitocybe 

Clitocybula 

Clitopaxillus 

Clitopilus 

Collybia 

Connopus 

Conocybe 

Contumyces 

Coprinellus 

Coprinopsis 

Coprinus 

Cortinarius 

Crepidotus 

Cuphophyllus 

Cyclocybe 

Cystoderma 

Cystodermella 

Cystolepiota 

Daedalea 

Deconica 

Delicatula 

Dendrocollybia 

Dermoloma 

Desarmillaria 

Echinoderma 

Entocybe 

Entoloma 

Faerberia 

Fayodia 

Flammula 

Flammulaster

Flammulina 

Floccularia 

Galerina 

Gamundia 

Gerhardtia 

Gerronema 

Gliophorus 

Gloiocephala 

Gloioxanthomyces 

Gomphidius 

Gymnopilus 

Gymnopus 

Haasiella 

Hebeloma 

Hemimycena 

Hodophilus

Hohenbuehelia 

Homophron 

Hydropus

Hygrocybe 

Hygrophoropsis 

Hygrophorus 

Hymenopellis 

Hypholoma 

Hypsizygus 

Infundibulicybe 

Inocybe 

Inosperma 

Kuehneromyces 

Laccaria 

Lacrymaria 

Lactarius 

Lactifluus

Lentinellus 

Lentinula 

Lentinus 

Lenzites 

Lepiota 

Lepista 

Leratiomyces 

Leucoagaricus 

Leucocoprinus 

Leucocortinarius 

Leucocybe 

Leucopaxillus 

Lichenomphalia 

Lignomyces 

Limacella 

Limacellopsis 

Lyophyllum 

Macrocystidia 

Macrolepiota 

Mallocybe 

Marasmiellus 

Marasmius 

Megacollybia 

Melanoleuca 

Melanophyllum 

Meottomyces 

Mucidula 

Mycena 

Mycenella 

Mycetinis 

Myochromella 

Myxomphalia 

Naucoria 

Neofavolus 

Neolentinus 

Omphalina 

Omphalotus 

Ossicaulis 

Oudermansiella 

Panaeolina 

Panaeolus

Panellus 

Panus

Paralepista 

Parasola 

Paraxerula 

Paxillus 

Phaeocollybia 

Phaeolepiota 

Phaeomarasmius 

Phloeomana 

Pholiota 

Phylloporus 

Phyllotopsis 

Pleurocybella 

Pleurotus 

Pluteus 

Pogonoloma 

Porpoloma 

Porpolomopsis 

Protostropharia 

Psathyrella 

Pseudoclitocybe 

Pseudoclitopilus 

Pseudolaccaria 

Pseudosperma 

Psilocybe 

Resupinatus 

Rhizocybe 

Rhodocollybia 

Rhodocybe 

Rhodophana 

Rhodotus 

Rickenella 

Ripartites 

Roridomyces 

Rugosomyces 

Russula

Saproamanita 

Schizophyllum 

Simocybe 

Sphagnurus 

Strobilurus 

Stropharia 

Tapinella 

Tephrocybe 

Tricholoma 

Tricholomella 

Tricholomopsis 

Tricholosporum 

Tubaria 

Volvariella 

Volvopluteus 

Xeromphalina 

Xerula 

Zhuliangomyces 

Rupičarke

Rupičarke tvore veliku skupinu raznolikih gljiva. Većina njih su saprofiti čiji su strojevi za stvaranje spora postavljeni unutar cijevčica čiji krajevi čine površinu od mnoštva pora (rupica). Sloj cjevčica kod rupičarki se ne može lako ukloniti, osim nekih iznimki, kao što su često vrganji. Također, klobuci rupičarki obično nisu okruglasti poput klobuka vrganja, rupičarkama obično nedostaju središnji stručci, a meso rupičarki obično je tvrđe (iako postoje iznimke). Rupičarke su saprofiti koji pomažu u razgradnji mrtvog drveta i, u nekim slučajevima, one su patogene, odnosno djeluju kao paraziti i polako ubijaju svoje domaćine. Micelij rupičarki različito troši drvo, ovisno o vrsti; neke konzumiraju lignin i stvaraju bijelu trulež , dok druge konzumiraju celulozu, što ih čini gljivama koje stvaraju smeđu trulež. Taksonomski, rupičarke su komplicirane i još uvijek nisu u potpunosti shvaćene. Prije 70 godina većina se vrsta rupičarki našla pod imenom roda Polyporus. Danas je Polyporus relativno mali rod, a rupičarke su raspoređene među mnogim rodovima, a istraživanja DNK pomiču rupičarke na, čini se, svakodnevnoj bazi. Identifikacija rupičarki varira od lake do vrlo teške. Pažljiva analiza makroskopskih osobina gljive ponekad je dovoljna da se donese razumno sigurna odluka o identifikaciji. Površina pora rupičarki ponekad je karakteristična; primjerice hrapava raznocijevka (Daedaleopsis confragosa) ima površinu pora poput labirinta, koju je lako razlikovati od površine pora mnogih rupičarki sa sitnim, okruglim porama. Obavezno obratite posebnu pozornost na domaćina vaše rupičarke, jer identifikacija ponekad može ovisiti o tim informacijama. Kada rupičarke rastu na živom drveću, to je pitanje identifikacije vrste drveta. Ali rupičarke se često nalaze na mrtvom drvetu pa u tom slučaju treba pokušati otkriti koje su to vrste mrtvog drveta. U najmanju ruku obratite pozornost na to raste li vaša gljiva u crnogoričnoj ili bjelogoričnoj šumi. Međutim, ako je vaša gljiva na vrlo velikom panju usred šume pune malih stabala, možda će biti potrebno malo istraživanja ili nagađanja da se utvrdi kakvu vrstu drveta panj predstavlja. Druge značajke koje su često važne u identifikaciji rupičarki uključuju reakciju kožice na KOH i mikroskopske značajke . . . i tu se mora reći ružna istina. Mikroskopski rad s rupičarkama je prava muka.  Što se tiče sustava hifa, on bi trebao biti monomitski, dimitski ili trimitski.

Polyporus squamosus   Fomitopsis betulina   Ganoderma resinaceum   Trametes versicolor   Inonotus cuticularis

RODOVI (72):

Abortiporus 

Albatrellus 

Amaropostia 

Amylocystis 

Antrodia 

Antrodiella 

Bjerkandera 

Bondarzewia 

Buglossoporus 

Cellulariella

Cerioporus

Cerrena 

Climacocystis 

Coltricia 

Coriolopsis 

Cyanosporus 

Daedalea 

Daedaleopsis 

Fistulina 

Fomes 

Fomitiporia 

Fomitopsis 

Fuscoporia

Fuscopostia 

Ganoderma 

Gloeophyllum 

Grifola 

Hapalopilus 

Heterobasidion 

Inocutis 

Inonotus 

Ischnoderma 

Laetiporus 

Lentinus 

Lenzites 

Loweomyces 

Mensularia 

Meripilus 

Metuloidea 

Neoantrodia 

Neofavolus 

Niveoporofomes 

Onnia 

Osteina 

Pappia 

Phaeolus 

Phellinopsis

Phellinus 

Phellopilus 

Phlebia 

Phylloporia 

Picipes

Pilatotrama 

Piptoporellus 

Polyporus 

Postia 

Pseudoinonotus 

Pseudomerulius 

Pycnoporellus 

Pycnoporus 

Rhodofomes

Sarcodontia 

Scutiger 

Skeletocutis

Strobilomyces 

Szczepkamyces 

Trametes 

Trametopsis 

Trichaptum 

Tyromyces 

Vitreoporus 

Xanthoporia  

Ptičja gnijezda

Ove neobične i fascinantne male gljive izgledaju poput sićušnih ptičjih gnijezda. Plodna tijela formiraju mala gnijezda u obliku čašice koja sadrže jajašca ispunjena sporama. Gnijezda se nazivaju peridij i služe kao čašice za raspršivanje; kada kišne kapi udare u gnijezdo, jajašca (zvana peridioli) se raspršivaju u zrak, gdje se zakače za grančice, grane, lišće itd. Što se točno događa dalje nije potpuno jasno, ali na kraju se spore rasprše iz jajašca. Zatim klijaju i stvaraju micelij, koji se na kraju spaja s drugim micelijima i proizvode više plodnih tijela. Gljive oblika ptičjeg gnijezda uključuje tri roda, Crucibulum, Cyathus i Nidularia. Prepoznavanje gljiva oblika ptičjeg gnijezda stvar je pažljivog pregleda fizičkih značajki (možda će trebati povećalo) i, povremeno, mikroskopske analize.

Crucibulum laeve   Cyathus striatus

ptičjih gnijezda

Smrdljive gljive

Smrdljive su gljive nevjerojatne, poznate su po tome što se iznenada i neočekivano pojave u urbanim sredinama. Izgledom su vrlo raznolike, ali svima su zajedničke barem dvije značajke. Neki je dio plodnog tijela, u nekoj fazi razvoja, prekriven smrdljivom sluzi. Plodno tijelo nastaje iz jaja, čiji tragovi mogu nestati do sazrijevanja. Međutim, osim ovih zajedničkih značajki, gotovo sve je prihvatljivo, a smrdljive gljive variraju od toga da izgledaju poput smrčaka do toga da izgledaju kao pseće spolovilo ili čudna morska stvorenja s pipcima ili rakova kliješta, kuglice, svjetiljke itd. Neke smrdljive gljive nisu autohtone kod nas, već rastu u suptropskim i tropskim regijama, ali su se pojavile u našim krajevima kao rezultat transporta tla, busena, drvne građe, drveća itd. Metoda koju smrdljive gljive koriste za raspršivanje spora prilično je domišljata, iako pomalo odvratna ljudskoj osjetljivosti. Priroda smrdljive sluzi je točno takva kako bi privukla muhe i druge insekte, koji slijeću na sluz i gutaju je. Kukci ne znaju da su prevareni tako da su im stopala prekrivena sporama smrdljivog roga i da su ih progutali u svoj probavni trakt! Kasnije nesvjesni insekti raznose te spore, a životni ciklus smrdljive gljive nastavlja se negdje drugdje. Prepoznavanje smrdljivih gljiva obično je stvar obraćanja velike pozornosti na fizičke značajke; rad s mikroskopom je rijetko uključen. Faloidne vrste imaju dobro razvijen stručak i jasno odvojenu, jednostavnu strukturu klobuka, dok mutinoidne vrste imaju dobro razvijene stručke i nemaju zasebnu glavu (iako postoji dio na vrhu koji je prekriven sa sluzi u kojoj se nalaze spore, što ponekad izgleda poput klobuka, sluz je zalijepljena za sami stručak). Clathroidne vrste su čudna stvorenja koja imaju krakove ili rešetke bez dobro razvijenog stručka. Na kraju, čini se da lizuroidne vrste kombiniraju faloidne i clathroidne strukture; imaju dobro razvijene stručke, ali na vrhu strukture glave ima odvojene krakove, kliješta ili rešetku. Ova skupina obuhvaća 4 roda.

Phallus impudicus   Clathrus archeri   Mutinus caninus   Clathrus ruber

smrdljivih gljiva

Lažni smrčci, sedla i mitre

Vrste iz roda Gyromitra dosta se razlikuju po izgledu. Neke su vrste u obliku čaše i imaju rudimentarne stručke (većina njih donedavno je pripadala rodu Discina). Druge vrste su poznatije i često se zajednički nazivaju lažni smrčci. Imaju dobro razvijene stručke, a njihovi su klobuci neobičnog oblika uglavnom crvenkasto-smeđi do žućkasto-smeđi. Kad se otvore, nisu potpuno šuplji pa je to korisna značajka po kojoj se mogu razlikovati od pravih smrčaka, koji su šuplji. Identifikacija vrste Gyromitra obično se postiže pažljivim promatranjem makroskopskih fizičkih značajki (prvenstveno oblika i proporcija klobuka i stručka), ali ponekad je potrebna mikroskopska analiza spora. Mnoge gljive u rodu hrčaka (Helvella), koje se ponekad nazivaju vilenjačka sedla, su zapanjujuće lijepe, a čak i one koje nisu lijepe nekako uspijevaju biti zanimljive. Hrčci imaju nepravilne klobuke koji su u obliku sedla, režnjasti, čašasti ili sasvim nepravilni. Klobuci nisu jarko obojeni i obično su bijeli, krem, žuti, smeđi, sivi ili crni. Hrčci rastu na tlu ili, u nekoliko slučajeva, na trulom drvu. Većina vrsta sazrijeva ljeti i u jesen, no nekoliko ih se u toplijim klimatskim područjima može naći zimi i u proljeće. Većina, ako ne i svi hrčci su su simbionti. Tradicionalno, identifikacija vrste hrčka uglavnom se postiže pomnim pregledom makroskopskih fizičkih značajki, s posebnom pažnjom usmjerenom na oblik klobuka, izgled donje površine klobuka i osobito stručka, koji može biti dramatično narebran i/ili s džepićima, zajedno s povremenom mikroskopskom analizom. Međutim, suvremeno proučavanje roda počinje otkrivati ​​da postoji mnogo više vrsta nego što smo mislili, s ograničenijim domaćinima i staništima pa su stoga geografija i domaćini važni i za identifikaciju vrsta.

Gyromitra esculenta   Helvella lacunosa   Discina fastigiata   Cudonia circinans   Gyromitra infula   Helvella elastica   Helvella lacunosa var. cinerea

RODOVI (4):

Cudonia

Discina 

Gyromitra 

Helvella 

Lisičice i trubače

Gljive iz rodova Cantharellus i Craterellus imaju prilično dobro definirane klobuke i stručke ili su u obliku vaze do oblika trube. Njihove površine koje nose spore nalaze se na donjoj strani klobuka (ili na vanjskoj strani vaze), a kreću se od glatkih do naboranih, ili tako pravilno i duboko izbrazdanih da nabori izgledaju poput listića, ali su to zapravo lažni listići, a ne strukture poput oštrica ili ploča koje su jasno odvojene od ostatka klobuka. Čini se da je većina, ako ne i sve vrste, mikorizna. Identifikacija lisičica i trubača općenito se postiže korištenjem makroskopskih značajki, uz povremenu referencu na veličinu spora. Problematična područja za identifikaciju vrsta uključuju procjenu boja i određivanje je li donja površina gljive glatka, s venama ili ima lažne listiće. Boje treba promatrati na prirodnom svjetlu, a gljive držati pod različitim kutovima. Često je u pitanju granica između narančaste i žute i granica na kojoj ružičasta postaje boja. Frustrirajuće, opis žumanjčanožuta često se koristi za opis lisičica, ali ako ste ikada uspoređivali boje žumanjaka različitih jaja, znate da postoji prilično velik raspon od svijetložutih do skoro narančastih žumanjaka. A hoće li donja površina gljive postati ružičasta ili ne, ne ovisi samo o sazrijevanju primjerka, već i o nečijoj prosudbi o tome što je to ružičasto. Što se tiče razlike između donjih površina koje su glatke, s žilicama ili s lažnim listićima, istina je da postoji raspon između ove tri mogućnosti, i da se vrste ponekad nalaze između jasnih pozicija, međutim ponekad se mora donijeti odluka. Prilikom prepoznavanja lisičarki i trubača svakako napravite otisak spora, budući da je nekoliko nedavnih studija koristilo ovu značajku za pomoć u razdvajanju vrsta. Nekoliko vrsta ima različite reakcije na kemijske reagense, a kod mnogih drugih ta ista reakcija nije zabilježena. Ne tako davno, rodovi Craterellus i Cantharellus razdvojeni su na temelju debljine mesa (vrlo tanko za Craterellus, tanko do debelo za Cantharellus) i prisutnosti (Cantharellus) ili odsutnosti (Craterellus) kopči između hifa. Međutim, istraživanja DNK, koja su započela na prijelazu stoljeća, poremetila su tradicionalnu shemu; sada prisutnost kopči ne ukazuje na jedan ili drugi rod, a Craterellus je izmijenjen kako bi uključio nekoliko vrsta s tankim mesom koje su se prije pozicionirale u Cantharellus.

Cantharellus cibarius   Cantharellus melanoxeros   Craterellus cornucopioides   Craterellus tubaeformis

RODOVI (3):

Cantharellus 

Craterellus

Pseudocraterellus

Gljive čudnog i drugačijeg izgleda

Podrazumijeva se da gljive čudnog i drugačijeg izgleda nisu znanstveni pojam ili kategorija. Cilj je ovdje osigurati središnju lokaciju koja povezuje razne gljive koje možda nisu baš jasno pozicionirane u ključu glavnih skupina gljiva. Tartufi, lažni tartufi, gastroidni listićavi šampinjoni i gastroidni vrganji Ove gljive izgledaju poput podzemnih puhara ili kao loše oblikovane verzije svojih "normalnih" kopija. Često razvijaju plodna tijela ispod zemlje ili djelomično ukopana. Leotia-1 Unatoč njihovom uobičajenom nazivu, ove gljive nisu želatinozne gljive. Imaju žućkaste ili zelene klobuke nepravilnog oblika i žućkaste stalke. Pogledati glatku kapicu (Leotia lubrica). Spathularia-1, Geoglossum-3, Glutinoglossum-1, Microglossum-2, Tolypocladium-3  i Trichoglossum-3 Ove gljive izgledaju kao dječje lopatice ili jezik. Monilinia-1, Taphrina-1 Ove gljive parazitiraju na drugim gljivama i stvaraju koru na njihovoj površini. Ponekad je rezultat ozbiljno transformirana gljiva domaćin nalik na mutanta. Cudonia circinas-1 Je li to Helvella ili Leotia? Je li to samo čudna gljiva za koju se ne možemo odlučiti? Gymnosporangium-2 Narančasta masa pipaka visi s grana borovice (Juniperus). Pisolithus-1 (u puharama) U mladosti u obliku čvrste lopte veličine teniske loptice, ali u starosti razvija čudne i ponekad groteskne oblike, ponekad izgleda kao prašnjavi panj. Camarops-1 Žilava, crna, kvrgava kvrga na batinici - u mladosti prekrivena ovojem. Trichoderma -3 Gljiva poput male jastučaste mrlje na trulim trupcima, s donjom stranom koja izgleda kao da ima listiće. Cordyceps-3 (misli se na jednu) Gljiva koja se širi i prekriva mrtve moljce, a zatim se razvija u niz malih šiljaka koji izlaze iz mrtvih tijela moljaca. U ovoj su skupini ukupno 102 roda.

Leotia lubrica   Tolypocladium intermedium   Monilinia fructigena   Cudonia circinans Cordyceps riverae

RODOVI (106):

Amphisphaeria 

Anomoporia 

Arcyria 

Balsamia 

Battarraea 

Bertia 

Bionectria

Botryosphaeria 

Calyptella

Camarops -1

Ceratiomyxa 

Choiromyces 

Chondrostereum 

Claviceps 

Colpoma 

Cordyceps-3 (možda samo 1)

Cosmospora 

Cotylidia

Cudonia-1

Cudoniella

Dacrymyces

Daldinia 

Dendrostoma 

Diatrype 

Diatrypella 

Didymium 

Ditiola 

Elaphomyces 

Encoelia 

Euepixylon

Eutypella 

Fuligo 

Gastrosporium 

Geoglossum-3

Glutinoglossum-1

Gomphus 

Guepiniopsis 

Gymnosporangium-2

Hemitrichia 

Herpotrichia 

Holwaya

Hydnotrya 

Hymenochaete 

Hymenochaetopsis 

Hymenogaster

Hypocrea 

Hypoxylon 

Hysterangium 

Hysterographium 

Jackrogersella 

Lamproderma 

Lasiosphaeria 

Leocarpus 

Leotia-1 

Lycogala

Mattirolomyces 

Melanogaster 

Melogramma 

Metatrichia 

Microglossum-2

Mitrula 

Monilinia-1 

Mytilinidion 

Nectria 

Neonectria

Ombrophila 

Onygena 

Otidea 

Pachyphlodes 

Paraleptosphaeria 

Perichaena 

Phallogaster 

Phleogena 

Physarum

Pisolithus-1

Plicaturopsis 

Podoscypha 

Poronia 

Propolis 

Psilopezia 

Queletia 

Reticularia 

Rhizina

Rhizopogon 

Rhytisma

Rosellinia 

Ruzenia 

Sebacina 

Sparassis 

Spathularia-1

Stemonitis 

Taphrina-1 

Terfezia 

Thelephora 

Thyronectria 

Tolypocladium-3 

Trappea 

Trichia 

Trichoderma -3

Trichoglossum-3

Tuber 

Tubifera 

Tulostoma 

Ustilago 

Vibrissea

Wynnella 

Xylobolus 

Vrganji

Zamislite da uzmete kartonsku tubu od role papirnatih ručnika i nalijepite mnogo sjemenki na unutrašnjost tube. Zatim ponovite postupak s mnogim drugim tubama i zalijepite ih međusobno. Objesite sve tube na dasku tako da vise prema dolje, a zatim pričekate da sjemenke ispadnu. Negdje na dugoj povijesnoj liniji, vrganji su odlučili da bi to bio najuspješniji način preživljavanja. Njihovi klobuci izgledaju poput klobučarki s listićima (skupina koja je umjesto toga odlučila objesiti sjemenke na listove kartona), ali na donjoj strani klobuka umjesto listića nalaze se cjevčice. Cjevčice su tako zbijene da se odozdo vidi samo površina pora sastavljena od otvora cjevčica, koja izgleda poput površine spužve. Uz vrlo malo iznimaka, vrganji su mikorizni partneri s drvećem i mogu se pronaći u šumskim i urbanim ekosustavima diljem našeg kontinenta, gdje god je prisutno mikorizno drveće. Neki vrganji vrlo su izbirljivi u pogledu svojih mikoriznih partnera, dok se drugi mogu povezati samo sa skupinama srodnih stabala, a treći se možda mogu povezati s različitim drvećem (iako otkrivamo, kako se molekularna istraživanja vrganja razvijaju, da ova posljednja skupina nije ni približno velika kao što smo nekad mislili). Postoji veliki broj vrsta vrganja, a njihovo prepoznavanje varira od relativno lakog do vrlo teškog. U većini slučajeva morat ćete ispred sebe imati svježe gljive kako biste uspjeli, po mogućnosti mlade i zrele  primjerke gljiva. Morfologija stručka vrganja često je dobro početno mjesto za identifikaciju: potražite krastave, žljezdane točkice ili mrežastu strukturu, i zabilježite boju bazalnog micelija. Druge morfološke značajke koje treba pažljivo ispitati uključuju površinu kapice, površinu pora i cijevčica, prisutnost ili odsutnost ovoja, i meso. Mnogi vrganji imaju površinu i/ili meso koje mijenja boju u plavu (ili neku drugu boju) kada se nagnječi ili prereže. Također ćete često morati imati dostupan otisak spora. U nekoliko slučajeva miris ili okus mogu biti važni. Kemijske reakcije mogu biti vrlo korisne u identificiranju vrganja, stavljanje kapi amonijaka, KOH i soli željeza na površinu klobuka i meso vrganja ponekad može proizvesti karakteristične reakcije boja. Mikroskopska analiza vrganja često je potrebna za identifikaciju, a važni znakovi uključuju morfologiju spora i hifa, zajedno s cistidama u cjevčicama i na stručku. Konačno, budući da su vrganji mikorizni, bilješka o vrsti drveta domaćina vašem vrganju također može biti važna informacija u procesu identifikacije. Nekada su gotovo svi vrganji bili svrstani u rod Boletus. Možda bi mikologija trebala ozbiljno razmotriti povratak na ovu strategiju (barem za one rodove koji se sada nalaze u porodici Boletaceae), jer ono što se umjesto toga razvija je smiješan prikaz cijepanja za razvoj karijere na temelju svake novoproizvedene molekularne filogenetske klasifikacije. Da se pogrešno ne shvati, sustav imenovanja bi zapravo trebao odražavati način na koji su se organizmi razvili i kako su filogenetski povezani. Nema problema primjerice s uključivanjem mnogih lažnih tartufa povezanih s vrganjima, podzemnih gomoljača i raznoraznih drugih vrsta koje nisu u istim rodovima kao i vrganji s kojima su evoluirali, unatoč vrlo različitom izgledu. Ali taksonomija vrganja temeljena na DNK krenula je suprotnim putem od taksonomije, te je umjesto toga odlučila imenovati novi rod za gotovo svaku novu granu na stablu vrganja, što je rezultiralo nepotrebnim rodovima poput Sutorius, zajedno s drugim taksonomskim izobličenjima. Dok suvremena filogenija vrganja jasno pokazuje da je tradicionalni rod Boletus potpuno nekoherentan ako ćemo imati, na primjer, Leccinum i Tylopilus (sva sveobuhvatna stabla koja se proizvode ovih dana pokazuju vrste Boletus svugdje iznad i ispod po granama, okružujući vrste iz drugih rodova, ne omogućujući nikakvo logično grupiranje), odgovor na ovaj problem ne mora biti stvaranje novog roda vrganja za svaki dan u godini. Bez obzira na to koliko rodova vrganja postoji i jesu li tradicionalni rodovi (Boletus, Leccinum, Tylopilus itd.) dobri, identifikaciju vrganja još uvijek uvelike olakšavaju tradicionalne značajke. Drugim riječima, iako su nam DNK istraživanja pokazala da možda ne možemo opravdati odvajanje roda (Tylopilus) na temelju ružičastog otiska spora i glatkih spora, još uvijek možemo lako odvojiti grupu gljiva za identifikaciju pomoću ovih značajki. Stoga se ključevi u nastavku oslanjaju na tradicionalne morfološke značajke, ali su, nažalost, u različitim stanjima ažuriranosti. Neki od starijih ključeva su vrlo nezadovoljavajući pa će biti revidirani što je moguće prije.

Boletus edulis   Boletus subtomentosus   Leccinum scabrum   Caloboletus calopus

RODOVI (31):

Aureoboletus 

Boletopsis  - red Theleportales, porodica Bankeraceae

Boletus 

Buchwaldoboletus 

Butyriboletus 

Caloboletus

Chalciporus 

Cyanoboletus 

Gyrodon - porodica Paxillaceae

Gyroporus - porodica Gyroporaceae

Hemileccinum 

Hortiboletus 

Imleria 

Imperator 

Lanmaoa 

Leccinellum 

Leccinum 

Neoboletus 

Porphyrellus 

Pseudoboletus 

Rheubarbariboletus 

Rubinoboletus 

Rubroboletus 

Strobilomyces 

Suillellus 

Suillus - porodica Suillaceae

Sutorius 

Tylopilus 

Xanthoconium 

Xerocomellus

Xerocomus

Prutići, batine, brade i koralji

Zajedno grupirane gljive kao prutići i koralji povezani su samo svojim općim izgledom, a ne u bilo kakvom taksonomskom ili znanstvenom smislu. Zapravo, neke od njih su potpuno različite i s mikološkog stajališta pripadaju potpuno različitim rodovima. Identificiranje ovih gljiva varira od relativno lakih do vrlo teških. .

Clavaria fragilis   Typhula juncea   Cordyceps militaris   Ramaria flava Sparassis crispa

RODOVI (31):

Alloclavaria 

Artomyces 

Calocera

Ceratiomyxa 

Clavaria 

Clavariadelphus 

Clavicorona 

Clavulina 

Clavulinopsis

Cordyceps 

Geoglossum 

Glutinoglossum 

Gymnosporangium (coralloides)

Hericium (clathroides, coralloides, erinaceus)

Microglossum 

Mucronella 

Multiclavula 

Peroneutypa 

Phaeoclavulina 

Pterula 

Ramaria 

Ramariopsis 

Sparassis (?)

Thelephora (anthocephala, palmata, penicillata)

Tolypocladium (ophioglossoides)

Trichoderma (alutaceum)

Trichoglossum 

Typhula 

Xylaria 

Slijepljene, razraštene gljive

Pojam razraštene gljive koristi se za označavanje raznih gljiva koje razgrađuju drvo s glatkom do bubuljičastom ili naboranom površinom na kojoj se nalaze spore; ne posjeduju pore (rupice) koje su tipične za rupičarke ili šiljke koji su tipični za igličarke. Dobar način za prikaz razlike je usporedba dvije klasične i uobičajene vrste gljiva: rupičarke šarene tvrdokoške (Trametes versicolor) i razraštene gljive oker raznocijevke (Trametes ochracea). Gledano odozgo, ove dvije gljive izgledaju vrlo slično, ali kada se preokrenu oker raznocijevka ima vrlo sitne pore, dok šarena tvrdokoška ima glatku donju površinu. .

Amphinema byssoides   Xylobolus frustulatus   Phlebia radiata   Fuligo septica Stereum gausapatum

RODOVI (106):

Aleurocystidiellum 

Alutaceodontia 

Amphinema 

Amylocorticium 

Amylostereum 

Anomoloma 

Anomoporia 

Anthoporia 

Antrodia 

Antrodiella 

Athelia 

Atheliachaete

Atheloderma 

Auriporia 

Biscogniauxia 

Botryobasidium 

Brevicellicium 

Brunneoporus 

Bulbillomyces 

Butyrea 

Byssomerulius 

Cerioporus

Ceriporia 

Ceriporiopsis 

Chondrostereum 

Clavulicium 

Coniophora 

Corticium 

Crustoderma 

Cylindrobasidium 

Dacryobolus

Erastia 

Exidiopsis 

Fibulomyces 

Flaviporus 

Flavophlebia 

Fomitiporia 

Fuligo 

Fuscoporia

Fuscopostia 

Gloeocystidiellum 

Gloeodontia 

Gloeoporus 

Granulobasidium

Hermanssonia 

Heteroradulum 

Hymenochaete 

Hyphoderma 

Hyphodontia  (pallidula)

Hypochnicium 

Hypoxylon

Incrustoporia 

Inonotus 

Irpex 

Jaapia 

Junghuhnia 

Kneiffiella 

Kretzschmaria

Kurtia 

Leptosporomyces 

Lyomyces 

Membranomyces 

Metulodontia 

Mycoacia 

Nemania 

Neoantrodia 

Osteina 

Oxyporus 

Parmastomyces 

Peniophora 

Peniophorella 

Perenniporia 

Phanerochaete 

Phellinidium

Phellinus 

Phlebia 

Physisporinus 

Porostereum 

Postia 

Pseudomerulius 

Radulomyces 

Resiniporus 

Resinoporia 

Rhodonia 

Rhytisma  

Rigidoporus 

Schizopora 

Scytinostroma 

Scytinostromella 

Sebacina 

Serpula 

Sidera 

Skeletocutis

Steccherinum 

Stereum

Terana 

Tomentella 

Trechispora 

Trichoderma

Veluticeps 

Vitreoporus 

Vuilleminia 

Xenasma 

Xenasmatella 

Xylobolus 

Xylodon 

Pehari, čašice i diskovi

Čašaste gljive nisu baš znanstveni pojam, ali spajaju mnoge gljive koje su po obliku više ili manje poput šalica, tanjurića ili pehara. U stvari, gljive u obliku čašice su vrlo raznolike, sastoje se od nekoliko različitih porodica i rodova u koljenu Ascomycota. Neke se čašaste gljive lako identificiraju, ali mnoge izuzetno teško pa zahtijevaju mikroskopsku analizu; smećkaste čašice bez stalka posebno su frustrirajuće. Srećom, većina čašastih gljiva prilično je jednostavne konstrukcije, što znači da nema puno značajki za procjenu, čak ni pod mikroskopom. Makroskopske značajke koje se moraju promatrati kako bi se čašasta gljiva pokušala identificirati  uključuju gornju površinu čašice (himenij na kojem se stvaraju spore), rub (koristiti se ručnom lećom; tražiti sitne dlačice ili čekinjice), donju površinu (sterilna površina"), stalak ili zametak (ako postoji) i meso. Nedavna istraživanja ukazala su na mogućnost da su mnoge čašaste gljive za koje smo prethodno smatrali da su saprofiti šumskog otpada zapravo simbionti s drvećem.

Aleuria aurantia   Peziza succosa   Bulgaria inquinans   Ciboria aestivalis

RODOVI (79):

Adelphella 

Aleuria

Aleurocystidiellum 

Anthracobia 

Arachnopeziza

Ascobolus 

Ascocoryne 

Bisporella 

Bulgaria 

Byssonectria 

Caloscypha 

Calycellina 

Calycina 

Cheilymenia

Chlorociboria 

Ciboria 

Claussenomyces 

Colpoma 

Cudoniella

Dacrymyces 

Dasyscyphella 

Desmazierella 

Discinella 

Disciotis

Ditiola 

Dumontinia 

Eriopeziza

Galactinia 

Geopora 

Geopyxis 

Guepiniopsis 

Gyromitra 

Helvella 

Holwaya

Humaria 

Hyaloscypha 

Hymenoscyphus 

Lachnellula 

Lachnum

Lanzia 

Leucoscypha 

Melastiza 

Moellerodiscus

Mollisia 

Monilinia 

Myriosclerotinia 

Neobulgaria 

Ombrophila 

Orbilia

Otidea 

Pachyella

Paxina 

Peziza 

Phaeohelotium 

Plectania 

Plicaria 

Polydesmia 

Pseudoplectania 

Psilachnum 

Psilopezia 

Pulvinula 

Pyrenopeziza 

Ramsbottomia 

Rhodoscypha

Rutstroemia 

Sarcoscypha 

Sarcosphaera 

Sclerencoelia 

Scutellinia 

Sowerbyella 

Sphaerosporella 

Strossmayeria 

Tapesia 

Tarzetta 

Tatraea

Tricharina 

Trichophaea 

Urnula 

Vibrissea

Želatinozne gljive

Želatinozne gljive su raznolike i komplicirane, pripadaju u nekoliko skupina unutar koljena Basidiomycota. Identifikacija vrsta često ovisi o mikroskopskom ispitivanju, a stvari su dodatno komplicirane činjenicom da je često teško prenijeti želatinoznu gljivu u stanju pogodnom za ispitivanje, da i ne govorimo o poteškoćama s kojima se susrećemo pri sušenju i konzerviranju uzoraka. Ova skupina uključuje 10 rodova.

Ascotremella faginea   Auricularia auricula-judae   Ceratiomyxa fruticulosa   Guepinia helvelloides

želatinoznih gljiva

Smrčci i smrčkovice

Porodica Morchellaceae uključuje prave smrčke (vrste iz roda Morchella), smrčkovice (vrste iz roda Verpa) i tavice iz roda Disciotis. Pod mikroskopom, sve te gljive imaju askuse koje u jodu ne poplave, te spore koje su glatke, eliptične i imaju homogeni sadržaj. Druga značajka koja definira obitelj je veliki broj jezgri (20-60) pronađenih u sporama vrsta iz porodice Morchellaceae. Identifikacijska su obilježja za smrčke prvenstveno makroskopska i uključuju pažljivo promatranje klobuka i stručka. Mikroskopske značajke informativne su u nekoliko slučajeva, a uključuju veličinu spora i morfologiju elemenata nalik parafizama na sterilnim grebenima smrčka. Kao što je obično slučaj s identifikacijom gljiva, treba imati veliku kolekciju plodnih tijela koja predstavljaju i nezrele i zrele faze razvoja kako bi imali više uspjeha. Najnoviji rezultati istraživanja smrčaka podupiru ideju da rod Morchella sadrži tri glavne evolucijske skupine. Prva sadrži samo vrstu Morchella rufobrunnea pa je stoga označena kao skupina rufobrunnea; druga, skupina esculenta; i posljednja skupina elata. U rodu Verpa trenutno se nalaze tri morfološke vrste.

Morchella esculenta   Morchella semilibera   Verpa bohemica   Verpa digitaliformis

RODOVI (2):

Morchella 

Verpa 

Puhare, zvjezdače i gomoljače

Pojam puhare nije nimalo znanstven, odnosi se više-manje na svaku gljivu koja u zrelosti izgleda kao lopta. Obično je unutrašnjost puhare sastavljena od mesa koje koje se pretvara u prah od spora kako gljiva sazrijeva. Kada loptica sazrije, ona se otvori ili se na površini loptice stvori otvor kroz koji se oslobađaju spore, padanjem kišnih kapi na lopticu, strujanjem zraka ili na neki drugi način. Puhare se razlikuju po veličini i izgledu, od sitnih vrsta koje rastu u grozdovima na drvu, do velikih, kopnenih vrsta koje rastu u vilinskim krugovima na livadama. Nekoliko vrsta, poput goleme puhare (Calvatia gigantea), goleme su i ponekad dostižu promjer od 50 cm. U skupinu puhara su uključene i zvjezdače iz roda Gaestrum budući da se one u zrelosti sastoje od kuglice koja sjedi na vrhu zvjezdasto raspoređenih mesnatih krakova, kao i takozvane kuglice s stručkom, koje se sastoje od loptice sa sporama koja se nalazi na vrhu stručka iz roda Tulostoma. Kad se otvore, puhare sadrže samo meso ili, ako su sazrele, prah od spora. To ih razlikuje od nekih listićavki koje imaju ovoj i mogu izgledati poput puhara. Neke sluzave plijesni također mogu imati kuglast izgled, ali kada se otvore, pune su gnjecave, želatinozne sadržine. Jaja smrdljivih rogova također su iznutra želatinozna i kada se izreže može se vidjeti budući smrdljivi rog. Taksonomski, pojam puhara nije koherentan, budući da su vrste toliko raznolike i dolaze iz mnogo različitih porodica i rodova. Mnoge pripadaju porodici listićavki (Agaricaceae), dok su druge bliže vrganjima.  Ako puhara raste podzemno ili poluukopano, to bi mogao biti tartuf (Tuber) ili lažni tartuf. U ovoj se skupini nalazi ukupno 13 rodova.

Lycoperdon excipuliforme   Scleroderma citrinum   Geastrum triplex   Tulostoma brumale

+ Octaviania, Gautieria, Leucogaster, Elaphomyces

puhara

Igličarke

Gljive sa šiljcima ili zupcima nisu prirodna taksonomska skupina, ali njihovo spajanje pojednostavljuje identifikaciju; dok se zupčaste gljive vrlo razlikuju po izgledu, prisutnost šiljaka pomaže u njihovom odvajanju od tisuća drugih gljiva koje nemaju šiljke. Neke od ovih gljiva, kao što je obična žličarka (Auriscalpium vulgare), prilično je lako prepoznati, ali druge mogu biti frustrirajuće iskustvo. Mnoge je vrste iz roda Hydnellum vrlo teško odvojiti (figurativno i doslovno, budući da im je meso jako žilavo).

Auriscalpium vulgare   Hydnum repandum   Hericium erinaceus   Xylodon radula

RODOVI (21):

Auriscalpium 

Climacodon 

Dentipellis 

Deviodontia 

Gyrodontium - red Boletales, porodica Coniophoraceae

Hericium 

Hydnellum 

Hydnum 

Hyphodontia (alutaria, arguta, barba-jovis, granulosa, quercina, setulosa)

Irpex 

Irpicodon

Lyomyces 

Mucronella - igličarka?

Mycoacia  (aurea, fuscoatra, uda)

Phellodon 

Pseudohydnum 

Radulomyces (moraris)

Sarcodon 

Sarcodontia (pachyodon)

Schizopora

Sistotrema

Xylodon (brevisetus, radula)

Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense

Kodovi navedeni ispod odnose se na reakciju mesa ili površine stručka krasnice na gvajakuvu tinkturu i željezni sulfat (FeSO4).

Uspješno ste se prijavili!

Upute za korištenje ključa vrsta

Na lijevoj strani stranice se nalazi izbornik ili filter koji sadrži različite kategorije ili makroskopske karakteristike gljiva, a na desnoj strani nalaze se sve vrste gljiva koje su povezane s odabranim stavkama unutar filtera. Početno stanje obuhvaća sve objavljene vrste gljiva koje su ujedno uključene i u ključ vrsta.

Svrha ključa je jednostavnim odabirom različitih makroskopskih i drugih karakteristika unutar filtera na lijevoj strani determinirati određenu nepoznatu vrstu ili suziti izbor na što je moguće manji broj mogućih vrsta. Nakon pažljivog odabira svih poznatih karakteristika unutar filtera na vrhu odabrati gumb „Traži“ nakon čega će na desnoj strani biti prikazana jedna ili više vrsta gljiva koje posjeduju određene karakteristike koje ste odabrali pomoću filtera na lijevoj strani.

U svakom dijelu možete odabrati jednu ili više različitih stavki. Na mobilnom uređaju se kvačicom lako potvrdi jedan ili više kvadratića, a na stolnom računalu za odabir više stavki koristimo tipke ctrl+alt i lijevu tipku miša. Ako primjerice odaberemo dvije karakteristike u jednom dijelu to ne znači da određena gljiva posjeduje i jednu i drugu karakteristiku, već da posjeduje jednu ili drugu ili obje karakteristike što će rezultirati povećavanjem broja mogućih vrsta gljiva na desnoj strani. Uvijek je bolje odabrati samo jednu stavku, ali ako niste sigurni o kojoj se karakteristici točno radi, primjerice boji nekog dijela gljive, onda je bolje odabrati dvije ili više stavki.

Za bolji uvid u funkcioniranje ključa vrsta nakon odabira svake nove stavke odaberite gumb „Traži“ nakon čega možete primijetiti da se nakon svakog pritiska smanjuje broj mogućih vrsta.

Ako nakon završetka determinacije jedne vrste planiramo započeti determinaciju druge vrste ne zaboravite postaviti filter u početno stanje, odnosno odabrati gumb „Poništi sve“, nakon što će se poništiti sve prethodno selektirane stavke unutar filtera.

Glavne skupine gljiva. Za pravilno korištenje ovog dijela potrebno je osnovno poznavanje građe gljiva. Ovo je vrlo važan dio u kojem na samom početku možemo bitno suziti broj mogućih vrsta. Ako nismo sigurni koju skupinu odabrati ovaj dio preskačemo. Prije započinjanja determinacije neke vrste je najbolje odabirati jedan po jedan oblik gljiva i provjeriti kako izgledaju vrste koje pripadaju svakom od oblika. Po obliku i izgledu sve gljive možemo podijeliti na 16 glavnih skupina:

1. listićavke – uglavnom se jasno razlikuju klobuk i stručak, a plodni dio sastoji se od listića koji se najčešće nalaze na donjoj strani klobuka (Agaricales)

2. vrganjevke – sastoje se od klobuka i stručka, a plodni dio sastoji se od pora ili rupica koje se nalaze na donjoj strani klobuka (Boletaceae)

3. prutići, batine, koralji, kokice – plodno tijelo može biti štapićasto, batinasto ili u obliku koralja, panja koji je se dijeli na terminalne grane koje se dalje granaju na grančice koje završavaju jednim ili više vršaka ili kovrčastih listića, a plodni dio se obično nalazi na vrhu plodnog tijela, grančica ili listića

4. slijepljene, razraštene gljive – podsjećaju na plahticu ili krastu koja je čitavom površinom slijepljena za supstrat, odnosno drvo, himenij može biti gladak, hrapav, rupičast ili igličast

5. pehari, čašice, diskovi – dio mješinarki u obliku zdjelice, čašice, pehara ili diska sa ili bez stalka, a plodni dio se nalazi na unutarnjoj ili gornjoj površini plodnog tijela

6. želatinozne gljive – gljive sa želatinoznom konzistencijom mesa, često su prozirne, a plodni dio nalazi se na površini plodnog tijela

7. smrčci, smrčkovice – gljive koje se sastoje od okruglaste ili jajolike glave ili kapice čija je površina glatka ili podsjeća na pčelinje saće i stručka, a plodni dio nalazi se u udubinama ili na površini glave, iznutra su šuplje, hrskavičave konzistencije

8. puhare, krumpirače, zvjezdače – plodno tijelo je okruglasto, jajoliko ili zvjezdasto sa okruglastom glavom na sredini, spore se razvijaju unutar glave koja se poslije raspucava i oslobađa spore, rastu nadzemno ili poluukopane u tlu

9. igličarke, brade – plodno tijelo je okruglasto, nepravilno ili s klobukom i stručkom, a himenij se sastoji od kraćih ili dužih šiljaka

10. rupičarke i trameti - plodno tijelo je s klobukom i stručkom ili klobučasto, u obliku kopita, lepeze ili police, uglavnom rastu na živom ili mrtvom drvu

11. ptičja gnijezda – u obliku su sitne čašice s malim dugmastim tvorbama na dnu koje izgledom podsjećaju na ptičje gnijezdo s jajima, rastu na drvnim ostacima

12. smrdljive gljive – u obliku roga s kapicom ili bez nje, vlasulje ili kaveza, izrasta iz jaja i oko sebe širi veoma neugodan miris

13. lažni smrčci, sedla, mitre - Gljive koje se sastoje od glave, kapice ili mitre i stručka, glava je glatka ili naborana, plodni dio se nalazi na površini glave, iznutra su šuplje, hrskavičave konzistencije

14. lisičice, trubače – jasno se razlikuju klobuk i stručak, himenij se sastoji od tupih listića ili letvica, žilica ili nabora ili je gladak, najčešće su ljevkastog oblika

15. gomoljače, tartufi – okruglastog ili bubrežastog oblika, rastu podzemno

16. čudnog i drugačijeg izgleda – sve gljive koje ne možemo svrstati u niti jednu od prethodno navedenih skupina

Važniji rodovi listićavki. Ovaj dio je rezerviran za iskusnije gljivare koji su u stanju razlikovati različite rodove listićavki. Ako nismo sigurni kojem rodu pripada određena nepoznata vrsta, a sigurni smo da sadrži listiće, ovaj dio preskačemo, a u prethodnom dijelu odaberemo 1. listićavke.

Klobuk / plodno tijelo. Sadrži različite karakteristike klobuka ili plodnog tijela, kao što su oblik, rub, boja, površina, dekoracija i veličina.

Stručak. Sadrži različite karakteristike stručka, kao što su oblik, boja, površina, dekoracija i promjer.

Himenij. Sadrži različite karakteristike trusišta ili himenija, kao što su boja, te zasebno osobine listića ili rupica. Nikada ne smijete odabrati neku stavku i iz osobina listića i osobina rupica, jer gljiva obično ima listiće ili rupice. U vrlo rijetkim slučajevima može se raditi o prijelaznom obliku ili anastomoziranim rupicama.

Spore. Sadrži morfologiju spora, kao što su oblik, dužina, širina, Q (odnos dužina/širina) i boja otrusine. Vrijednost Q je određena samo za manji broj vrsta pa ga je za sada možda bolje ne koristiti. 

Ovoj. Sadrži različite karakteristike ovoja, vjenčića ili volve.

Meso. Sadrži osobine, boju, miris i okus mesa.

Mlijeko. Odnosi se na mliječnice (Lactarius, Lactifluus) ili neke vrste koje na prerezu ispuštaju neku vrstu tekućine, a sadrži boju svježeg mlijeka i brzinu promjene boje mlijeka.

Promjena boje. Sadrži detalje o promjeni boje na prerezu plodnog tijela, klobuka, stručka ili himenija ili nakon pritiska nekog dijela.

Stanište. Sadrži vrstu staništa, vrijeme rasta ili možemo odabrati i provjeriti koje su vrste ugrožene, zaštićene ili ljekovite.

Jestivost. Dio za selekciju različitih kategorija vezanih za jestivost gljiva.

Ispit za determinatora. U ovom je dijelu moguće selektirati samo vrste koje se mogu naći na ispitu za determinatore.

Ključ vrsta je još uvijek u razvoju i vremenom će biti pojednostavljen, a glavni preduvjet za pojednostavljivanje je završetak dijela artikla koji sadrži najvažnije karakteristike gljiva za determinaciju.