Inocybe tjallingiorum - created on September 2012 in Kalkkimaa, Finland by Tapio Kekki

KESTENJASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe tjallingiorum Kuyper

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe tjallingiorum Kuyper (GBIF ID 2528179)

Etimologija: U čast dr. Folket Aukema Tjallingiija i gđe. G. Tjallingii-Beukers, počasnih članova Nizozemskog mikološkog društva, zbog njihovog neprocjenjivog doprinosa poznavanju mikoflore poldera IJsselmeer.

Klobuk: 1-3.2 cm širok, isprva je blago stožasto-konveksan, zvonoliko-konveksan ili konveksan, ubrzo je raširi, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je dlakava i glatka na sredini, vremenom postaje sitno pahuljast, prema rubu je žućkasto vlaknast, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije s radijalnim pukotinama, nije raspucana ili se vremenom slabo raspucava, ostaci ovoja su prilično uočljivi kod mladih primjeraka, manje su izraženi kod starijih primjeraka, ali nikada ne nestaje u potpunosti, nije mazav kada je vlažan, tamnosmeđ, smeđ do oker-smeđ na sredini, prema rubu je malo svjetliji, ali često samo nejasno, rubom je malo podvijen u mladosti, zatim se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, čitav je pahuljast, bijelo baršunast na bazi, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, čitav je bjelkast do svijetlooker u mladosti, često u donjoj polovici postaje sličan kao kod lisičje cjepače (Inocybe vulpinella), a zatim bjelkast na vrhu, blago narančasto-okerast na sredini i bakrenosmeđ na dnu.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, široko do usko prirasli, ponekad sa zupcem, svijetlosivi u mladosti, na kraju su okerasto-smeđi do smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, jedan kraj je gotovo tup, rijetko je nejasno stožast, glatke, 7-10.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 8-10 µm, pleurocistide su 39-62 x 13-21 μm, batinaste, ponekad teže vretenastom ili trbušastom obliku, nikada nisu oblika boce, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 4 µm, s kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju prema bazi stručka, na donjoj su polovici stručka često nešto nepravilnije od cheilocistida, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je blago smećkasto, nije tamnije prema bazi; miris nije izražen ili je vrlo slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, hrastom, zeljastom vrbom (Salix herbacea) i osinicom (Dryas octopetala).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Iste je boje klobuka smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), koja se razlikuje po sporama koje su izraženo stožaste na jednom kraju i gotovo bezbojnim, nešto većim cistidama. Također je slična Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), koja se razlikuje po drugačijoj boji stručka, te većim sporama i cistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 77. Inocybe tjallingiorum Kuyp.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.