Inocybe furfurea - created on September 2015 in Amsterdam - Geuzenveld-Slotermeer, Netherlands (Kingdom of the) by Christiane Baethcke

PERUTASTA CJEPAČA

Inocybe furfurea Kühner

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe furfurea Kühner (GBIF ID 8257399)

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, perut. Po dekoraciji na površini klobuka.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do gotovo izravnat, bez grbice na sredini, površina je glatka i vlaknasto-dlakava na sredini, nepravilno se koncentrično razlaže na vanjskom dijelu, a zatim je prilegnuto ljuskava, ljuskavi snopići su izmiješani sa slabo razmaknutim vlaknima, na rubu je s radijalnim pukotinama, ostaci ovoja nisu prisutni, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ na sredini, prema rubu je smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, čvrst, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nije gomoljast, u mladosti je čitav pahuljast, kasnije pahulje nestaju na donjoj polovici, a zatim ostaje pahuljast samo na gornjoj polovici, koprena nije prisutna, čitav je narančasto-smećkast, svjetliji na dnu i gotovo bjelkast na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 1-3 mm, prilično su usko prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlo žućkasto-sivkasti do žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, na jednom su kraju gotovo tupe do nejasno stožaste, glatke, 7.5-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-31 x 8-10 µm, pleurocistide su 55-73 x 11-19 µm, valjkaste do gotovo vretenaste, bezbojnih do žućkastih i blago zadebljanih stijenki, debljine do 1 µm, s rijetkim su kristalima na vrhu, rijetko su s poprečnom pregradom, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su gotovo kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide se spuštaju do sredine stručka, slične su cheilocistidama, tankih stijenki i prilično neupadljive, pomiješane su s raspršenim cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, narančasto-smeđe u kori stručka; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, lijeskom ili lipom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, dekoraciji na stručku, obojenom mesu u kori stručka, mirisu mesa i staništu. U izvornom se opisu opisane vrste ne spominje promjena boje mladih listića, pa se pretpostavlja da je nema. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja, kako bi se utvrdila spomenuta značajka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 72.1. Inocybe furfurea var. furfurea

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.