Inocybe filiana - created on June 2025 in Boise National Forest, Cascade, ID, USA by Ed Barge

PATULJASTA CJEPAČA

Inocybe filiana Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe filiana Bandini, B.Oertel & U.Eberh. (GBIF ID 12189552)

Etimologija: Po Filiju (nord. Fíli), jednom od patuljaka (dvora) iz Edde iz nordijske mitologije, zbog uglavnom vrlo malim klobucima, što aludira na maleni rast patuljaka iz nordijskih legendi.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, s ili bez niske, široke grbice na sredini, površina je u mladosti s bjelkastim ostacima ovoja barem na sredini, gola ili fino pustenasta do vunasta, kasnije je sitno prirašteno vlaknasta ili ljuskavo-vunasta, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, smeđ sa slabom crvenkastom nijansom, često je crveno-smeđ, rijetko je tamnosmeđ bez crvenkaste nijanse, ponekad je nešto tamniji ili nešto svjetliji na sredini, rub je izraženo podvijen u mladosti, kasnije je obješen ili ravan.

Stručak: 1.4.5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast do blago proširen prema bazi, u mladosti je u potpunosti bjelkasto vunast, pahuljast je samo na vrhu, kasnije uzdužno crtast ili gol, crvenkasto-smeđ do intenzivno crveno-smeđ, ponekad je i djelomično tamnosmeđ, na bazi ostaje bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 30-45 ih dopire do stručka, prirasli, ponekad su prirasli sa zupcem, bjelkasti u mladosti, brzo su oker-smeđi, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su lagano ulegnute na sredini, tupe na jednom kraju, glatke, 7.7–11.6 x 5–6.4 µm, Me = 9.6 x 5.6 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, ali ponekad i 2-sporne i sa sporama dugim do 14 µm, 25–31 × 7–10 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, uglavnom gotovo batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 28–66 x 10–18 µm, uglavnom su vretenaste, ponekad su trbušaste, rijetko su gotovo valjkaste ili batinaste, općenito su bez vrata i s kratkim bazalnim stalkom ili krnjom bazom, obično s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ponekad su promjenjivijeg oblika, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4–11 µm, često su inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, ali ne uvijek, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, 30–55 × 10–17 µm, trbušasto-vrećaste do batinaste, obično s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3 % KOH, kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je crveno-smeđe, osobito u kori stručka, osušeno je tamno sivkasto-smeđe ili tamnosmeđe u klobuku, a u stručku je često tamno crvenkasto-smeđe, sušenjem ne pocrni; miris i okus su na na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u jesen, od svibnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom, a na višim planinskim predjelima s patuljastom vrbom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po uglavnom malom crvenkastom ili crveno-smeđem, glatkom do ljuskavo-vunastom klobuku, isprva bjelkastim listićima koji su u kontrastu s crvenkasto-smeđim stručkom, glatkim sporama s prilično izraženim kličnim otvorom, uglavnom vretenastim pleurocistidama bez vrata i u prosječno prilično kratkim cheilocistidama, te rastu na pjeskovitom tlu ispod bora. Po toj se kombinaciji razlikuje od sličnih vrsta, kao što je perutasta cjepača (Inocybe furfurea), koja je s mnogo manjim sporama i obično raste ispod bjelogoričnog drveća, obično hrasta. Na istom staništu se pronađe i Inocybe laurina, koja je rijetko s crvenkastim klobukom, ima obilnije ostatke ovoja, svjetliji stručak, prosječno uže spore, te duge i uske caulocistide. Inocybe involuta je često sa sličnim kontrastom boja stručka i listića, a razlikuje se, kao i rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), po većoj širini klobuka, te većim sporama i cheilocistidama. Na istom staništu rastu i Astraiosova cjepača (Inocybe astraiana) i Inocybe clandestina, a razlikuju se po jako svijetloj površini klobuka prema rubu u starosti, prosječno manjim sporama i drugačijem obliku caulocistida. Inocybe tarda ima tamniju, ponekad gotovo crnkasto-smeđu boju klobuka i veće spore, dok tankonoga cjepača (Inocybe exilis) i Inocybe neorufula mogu izgledati prilično slično, ali imaju mnogo veće spore. To vrijedi i za nedavno opisanu Inocybe distantifolia. Inocybe robiginosa je više hrđastosmeđa i s većim sporama. Opisana se vrsta zbog često prilično različitog kličnog otvora u prošlosti često miješala s porospornom cjepačom (Inocybe subporospora), koja se donedavno smatrala sinonimom kestenjastosmeđe cjepače (Inocybe tjallingiorum). Kestenjastosmeđa sjepača može biti slična izgledom, ali stručak je u potpunosti pahuljast, iako ponekad rijetko na donjoj polovici, a spore su prosječno manje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.