|
Inocybe decemgibbosa - created on July 2024 in Drammen sentrum, Drammen, Buskerud, Drammen, Bu, Norway by Øyvind Weholt |
![]() |
![]() |
|

DESETOGRBA CJEPAČA
Inocybe decemgibbosa (Kühner) Vauras
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe decemgibbosa (Kühner) Vauras (GBIF ID 2528021)
Etimologija: decem (lat.) = deset + gibba (lat) = grbav, izbočen. Po grbavoj površini spora Klobuk: 1.5-3.5 cm širok i 4-12 mm visok, u mladosti je tupo stožast, kasnije se izravna, bez ili s širokom grbicom na sredini, površina je uglavnom glatka, rijetko je raspucana, osobito na rubu, smeđ do tamnosmeđ, uglavnom je najtamniji na sredini, a rijetko najsvjetliji, rub je ravan, kasnije je često zakrivljen. Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, na bazi je s neobrubljenim gomoljem i širok do 8 mm, bijelo pahuljast do baze, uzdužno crtast, koprena nije prisutna, svijetlo crveno-smeđ do žućkasto-smeđ, na vrhu je bijel do svijetlo crveno-smeđ, na gomolju je bijel. Listići: Umjereno su gusti, široki su do 5 mm, trbušasti, usko su prirasli, svijetlosivi u mladosti, zatim su svijetlo sivo-smeđi, na kraju su svijetlosmeđi, oštrica je resasta i boje lica. Spore: Grbave, uglavnom su s 8-10 izraženih grbica, 8-12 x 6-8 µm, Q = 1.1-1.5, Qe = 1.3-1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 24-37 x 9-13 µm, pleurocistide su 41-72 x 12-26 µm, trbušaste, valjkasto-batinaste, usko vretenaste do trbušaste, s brojnim su kristalima na vrhu, baza je uglavnom sa stalkom koji se sužava prema dolje, svijetložutih stijenki, debljine do 3.5 µm, uglavnom se ne proteže do baze stalka, prilično su brojne, cheilocistide su 32-54 x 15-22 µm, prilično su brojne, paracistide su eliptične do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, rijetke, caulocistide su prisutne do baze stručka, kraće su i uže od pleurocistida, duge su do 56 µm, cauloparacistide su brojne, tankih stijenki, prisutne su i blizu baze stručka; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u jesen, od lipnja do listopada, na travnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, a vjerojatno i brezom, na vapnenastom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Slična je Inocybe glabrodisca, koja je pahuljasta amo na vrhu stručka, ima manje spore i drugačiji oblik pleurocistidija, vretenaste i s prilično dugim vratovima, stijenkom debljine do 3 µm i rijetko s kristalima na vrhu. Po svojim bi značajkama trebala pripadati sekciji Cortinatae. Opisana je vrsta prepoznatljiva po srednjim dimenzijama, crveno-smeđem, glatkom klobuku, svijetlo crveno-smeđem, potpuno bijelo pahuljastom stručku i prilično nejasnom mirisu. Slične su privlačna cjepača (Inocybe oblectabilis), koja je većih dimenzija, ima veće spore s nejasnijim grbicama i izraženiji miris na spermu, gravirana cjepača (Inocybe grammata), koja ima svjetliji klobuk sa sivkasto-bijelim ostacima ovoja i crvenkastim do žućkastim nijansama, crvenkasti stručak, spore s nejasnijim grbicama i jak miris na zemlju ili spermu, Inocybe krieglsteineri, koja ima vlaknastiji klobuk, stručak sa žuto-smeđim nijansama, pleurocistidije s debljim stijenkama i često zaobljenom bazom, te raste na pjeskovitom tlu, te zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora), koja ima raspucaniji klobuk, vrlo izražni bijeli gomoljna dnu stručka i zvjezdaste spore. Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split