Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Picipes Zmitr. & Kovalenko

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Polyporaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Picipes badius

Nejestiva gljiva

SMEĐI RUPIČAR

Picipes badius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Engleski naziv: Black Footed Polypore

Klobuk: 5-18 (28) cm širok, široko je konveksan do spljošteno ulegnut, plitko je lijevkast, lopatast ili školjkast, gladak, mazav, sjajan, kožica se teško odvaja; crvenkast, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom crnkasta, radijalno je vlaknast, rub je svjetliji, žućkast, tanak i nepravilno valovit.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, tvrd, može biti centralno ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk ili uopće ne postoji, već se klobuk skoro izravno drži za podlogu; na gornjem je dijelu je najsvjetliji, postepeno je sve sivo-crnji prema bazi gdje je skoro crn, sitno je baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Jajolike, okruglaste, jako su sitne, promjera su 0.08-0.5 mm, 4-8/mm2; bjelkaste, mjestimično su sa smeđim pjegama; cjevčice su kratke, 2-4 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 7.5-9 x 3-5 µm; otrusina je krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miriše ugodno na gljive i malo na brašno, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, topole, hrasta, vrbe, lijeske, jasena ili johe, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom obliku i po crnkastoj bazi stručka po čemu je i dobila ime. Ne raste uvijek busenasto, već ponekad raste i pojedinačno. Promjenljivog je oblika, može biti bez stručka, na mjestu gdje je spojena na supstrat je gotovo uvijek crne boje. Ističe se bijelim trusištem koje je sastavljeno od vrlo sitnih cjevčica. Može se pronaći i zimi, ako je zima blaga. Veoma je sličan crnonogi rupičar (Picipes melanopus) koji se razlikuje po baršunastom klobuku koji nije gladak i raste na zemlji, a ne na panjevima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1194. Smeđi rupičar (Polyporus badius (Pers. ex S.F.Gray) Schw.), Sinonim: Polyporus picipes Fries

Picipes melanopus

Nejestiva gljiva

CRNONOGI RUPIČAR

Picipes melanopus (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: melas (gr.) = crno + pus (gr.) = noga, stručak. Po tamnoj boji stručka.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, konveksan je i spljošten, također je ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, površina je karakteristično bez sjaja; smeđ je ili smeđo-crvenkast, u mladosti je sa sitnim smeđim čehicama, rub je tanak i uzdignut.

Stručak: Kratak, dosta je centralan, često je lagano ekscentričan, teži da postane pravilno valjkast, prema bazi se sužava, korjenast, često je po više stručaka zajedno srašteno; bijel, prema dolje je crno-smeđ, baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, otvor je neravan, 2-4/mm2, bijele, u starosti su sivo-smećkaste; cjevčice su 1-3 mm duhe, spuštaju se po stručku, bijele.

Spore: Valjkaste, prozirne, 7-9 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, kožasto, osobito u stručku, bjelkasto, u starosti je oker; miris je aromatičan, a okus je blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe na crnogoričnom drveću ili drugim biljkama, voli vapnenasto tlo; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slikama snimio je Neven Ferenčak, sredinom lipnja, na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer je previše žilava.

Napomena: Vrlo je sličan smeđi rupičar (Picipes badius), ali se od njega lako razlikuje po drugačijem izgledu površine klobuka, koja je glatka i blistava, nije dekorirana. Opisana je vrsta uvijek bez sjaja i upadljivo dekorirane površine u mladosti, a manje kada se gljiva razvije. Razlikuje se i po osobinama mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1196. Crnonogi rupičar (Polyporus melanopus Fries)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži