DUGONOGA KORJENJAČA

Xerula pudens (Pers.) Singer

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, suh; smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, također je sa zlatnožutim ili maslinastim tonovima, na sredini je naboran i uočljivo smeđe maljavo-baršunast od sitnih dlačica.

Stručak: 5-20 (23) cm visok i 0.5-1 (1.4) cm debeo, ravan, dug, lomljiv, sužen je ili proširen na vrhu, zadebljan je na bazi ispod koje se sužava i produžava u dugi korijen; žuto-smeđ do smeđ, vlaknast, fino je baršunast, uzdužno je crtast.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli, u starosti su žućkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, (8) 8.8 - 10.5 (12.2) × (7.3) 8 - 9.6 (11.3) µm, Q = 1 - 1.17 (1.2), N = 120, Me = 9.6 × 8.8 µm, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, u stručku je vlaknasto, bijelo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uglavnom kao saprofit na zakopanim drvnim ostacima (korijenju) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, voli vapnenasto tlo. Primjerak na prve tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, početkom listopada, na lokalitetu Šišan pokraj Medulina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristični dugi korjenasti stručak.