HRASTOV KOPITAR

Inocutis dryophila (Berk.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, oblika je konzole ili kopita, debelo, golo; oker-smeđe, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe, površina je baršunasta, dlakava.

Rupice/cjevčice: Sitne; cjevčice su svijetlosmeđe, oker-smeđe ili smeđe.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smeđe ili oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab, malo je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit samo na starim još živim stablima hrasta, a vrlo rijetko na drugim vrstama bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s dva lokaliteta, prvi je službeni nalaz zabilježila mikologinja Milica Tortić u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a drugi Matija Josipović u prašumi Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti..

Napomena: Karakteristična je po baršunasto-dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastov kopitar (Inonotus dryophilus (Berk.) Murrill)

+−

Leaflet | © OpenStreetMap

Inocutis rheades - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

LISIČJI KOPITAR

Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-12 (15) cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast; žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.

Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su 3-15 mm duge.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, o starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).

TAMARISOV KOPITAR

Inocutis tamaricis (Pat.) Fiasson & Niemelä

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko, školjkasto, lepezasto, manje je ili više pravilnog konveksnog oblika, iz panja s kojega izrasta se izdiže u obliku polumjeseca; u mladosti je žućkasto ili žućkasto-smeđe, u starosti je narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina nije pojasasta, prekrivena je s vrlo kratkim i gustim dlačicama, ubrzo postane skoro glatko, rub je nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, ubrzo su nepravilne, dosta su guste, žućkaste su ili srebrnaste s gutacijskim kapljicama, kasnije su hrđastosmeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe; cjevčice su 0.5-2.5 mm duge, žućkaste, kasnije su žuto-smeđe.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Žilavo, tvrdo, vlaknasto, pojasasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim stablima tamarisa, te kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na sredozemnom području; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta najčešće raste u sredozemnom području. Sličan je lisičji kopitar (Inocutis rheades) koji je uglavnom slabije mesnat i s nešto manjim cjevčicama i rupicama, te malo drugačije boje.