BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, mesnat, prvo je stožast ili zvonolik, upadljivo je ispupčen na sredini; površina je sa sitnim čehicama svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, osnova je blijedosmeđa, poslije se raspucava.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, prilično je dug i debeo, najprije je pun, u starosti je šupalj, često je zakrivljen; najprije je bjelkast, kasnije posmeđi, postaje crvenkasto-smećkast, sa smeđim je vlakancima, na vrhu je blijedokremast.

Listići: Dosta su rijetki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su smećkasti s crvenkastom nijansom, a na kraju su cimetastosmeđi, oštrica je s bjelkastim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako pocrveni, osobito u stručku; miriše neugodno na prezrelo voće ili na kolače, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažno i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra vjerojatno otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Ovo je dosta velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše po voću kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja drugačije miriše.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe calamistrata - created in Finland by Tapio Kekki

KUŠTRAVA CJEPAČA

Inosperma calamistratum (Fr.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: calamistratus (lat.) = zakovrčano kao vruće željezo. Po istaknutim čehama.

Engleski naziv: Greenfoot Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, mesnat je na sredini, prvo je zvonolik, kasnije je konveksan i otvoren; svijetlosmeđ ili smeđ, sredina je tamnije tamnosmeđe boje, površina je hrapavo-čehasta, rub je u mladosti s smećkastim paučinastim ostacima ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 5-8 mm debeo, krut, malo je proširen prema bazi, često je zakrivljen; smeđ, boje je klobuka, na bazi je karakteristično plavo-zelen, vlaknasto-čehast.

Listići: Prirasli, vrlo su široki, razmaknuti; bjelkasti, kasnije su blijedosmećkasti, žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Bubrežaste, glatke, 10-14 x 5.4-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto, u starosti i u stručku je smeđe ili plavo-zelenkasto, ne mijenja boju; miriše slabo na spermu, a okus je malo neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u planinskim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli humusno tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ako se pazi na karakterističnu plavo-zelenkastu boju baze stručka teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i gotovo potpuno spljošti; svijetlosmeđ, oker-smeđ, kasnije je nešto tamnije smeđe ili crvenkasto-smećkaste boje koja je naglašenija prema rubu, uzdužno se raspucava, površina je pokrivena stršećim vlakancima i čehicama, rub je uvijek zaokružen i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, često je sužen ili je malo bulbozan na bazi; krem-smećkast ili oker, donji dio je smeđe do crvenkasto-smeđe boje klobuka, vlaknast, vrh je svjetliji i sitno čehast.

Listići: Prilično su široki, osrednje su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, izrezani su i suženi uz stručak, slobodni; najprije su gotovo bjelkasti ili krem, kasnije su cimetastosmeđi, crvenkasto-smeđi ili maslinasto-smeđi, oštrica je malo valovita i bjelkasto resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6.5-8.6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Blijedokrem, na prerezu u dnu stručka lagano posmeđi ili pocrveni, vlaknasto; miris i okus neugodni na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, te po livadama i ravničarskim terenima, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je česta cjepača u šumama smreke na vapnenastom zemljištu. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii) koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak. Miris je najsigurniji za determinaciju ove vrste, budući da je dosta promjenljivih dimenzija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma cookei - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini; žuto-smeđ, blijedooker ili je skoro slamnatožut, u mladosti je fino bijelo vlaknast od ostataka ovoja, ispupčenje je obično tamnije smeđe boje, s uraštenim je vlakancima po površini, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen i resast.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, na bazi je s malom obrubljenom bulbom, pun; bjelkast je ili svijetložućkast, površina je u mladosti sitno dlakava, kasnije je gol.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli su na stručak sa zupcem; prvo su bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, 5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, vremenom postaje žuto; upadljivo miriše na voće ili na nešto između zemlje i sperme, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po vrtovima i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom, brezom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neki autori čak navode da je jestiva vrsta, ali sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu koji podsjeća na med, što bi zajedno s bojom trebalo biti dovoljno za sigurnu determinaciju ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko ispupčen i na kraju se raširi; najprije je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ ili oker-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se poslije radijalno raspucava.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.8-2.2 (2.6) cm debeo, pun, prilično je robustan, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak; na vrhu je bijel, ostali dio je bjelkast ili sivkasto-smeđ, kasnije je crvenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili s ružičastom nijansom, kasnije su crvenkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, pod mikroskopom svijetlosmeđe, 10-13.8 x 5.5-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Nepromjenljive je bijele boje, poslije je sa slabom crvenkastom nijansom; miris je slab na spermu ili voće, a okus je prilično neugodan na voće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili lipom. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg (oko 4.8 g svježih gljiva) po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. U proljeće postoji opasnost od zamjene s bijelom đurđevačom (Calocybe gambosa), ali je tada vrlo rijetka i sasvim drugačija od đurđevače koja je sasvim bijela, mesnata i velika. Slične su i opasne manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata koja je veća rastom. Postoje i druge vrste iz roda cjepača koje su crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja je slabijeg tona, te bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) kojoj je klobuk upadljivo čehasto dekoriran.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini, dosta je promjenljive boje, od svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je u mladosti redovito, a ponekad i poslije sa sitnim ostacima ovoja u obliku bjelkastih, opnastih i prolaznih čehica, kasnije je jako radijalno ispucan, rub je najprije podvijen pa se na kraju uzdigne.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenom bulbom, robustan, crtast; najprije je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, na vrhu je bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, uski, malo su trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasti, a kasnije su žuto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je neravna i nešto svjetlija ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 5-6.5 µm, cheilocistide su 30-60 x 10-24 µm (cromushrooms: (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nježno, vlaknasto, u stručku je lagano smećkasto; miriše na spermu ili je oštar, podsjeća na tartufe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slična je otrovna repolika cjepača (Inocybe napipes), koja nema ostataka ovoja po klobuku, baza stručka je gomoljasta poput repe, raste svugdje, a najčešće ispod breza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.