+

Inosperma adaequatum - created on September 2025 in Hauterive, Switzerland by Juan Carlos Zamora

VINSKICRVENA CJEPAČA

Inosperma adaequatum (Britzelm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: adaequatus (lat.) = učiniti jednakim, izjednačiti. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, na kraju je izravnat s niskom tupom grbicom na sredini, površina je uvijek prekrivena tamnim radijalnim vlaknima na crveno-smeđoj do bakrenocrvenoj osnovi, u početku je gladak, kasnije je s tamnosmeđim dlakavim ljuskama do pjegav s prilegnutim ljuskama, rub valovit, raspucan i vlaknast u starosti.

Stručak: 5-9 cm visok i 7-20 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, skoro uvijek je stisnut pa nije kružan, zakrivljen, uvijen, prvo je bjelkast do krem, ponekad jako mijenja boju i postaje vinskicrvenkast od baze prema gore, vrh ostaje svjetliji, fino je uzdužno vlaknast.

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, 60-90 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, izrezani uz stručak, usko su prirasli, najprije su svijetlokrem, zatim su svijetlosmeđi, u starosti su crveno-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je bijela i sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo).

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 9.4-13.6 x 6.3-8 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 29-40 x 9-12 µm, s bazalnom kopčom, cheilocistidije su usko batinaste, ponekad s 1-2 segmenta, 35-60 x 9.5-15 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od periklinalnih hifa širokih 4-10 µm, smećkastih, ponekad su lagano inkrustirane, segmenti su s kopčama; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, vlaknasto, u mladosti je bjelkasto, na prerezu postaje vinskicrvenkasto od baze stručka prema gore, osobito prema površini; miris je ugodan na voće, a okus je blag, prilično neugodan.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postane maslinastozeleno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Iako je po izvješćima uvjetno jestiva vrsta, smatra se vjerojatno otrovnom jer cjepače nikada nisu jestive. Preopasno ih je konzumirati, budući da u rodu ima mnogo smrtno otrovnih vrsta, a mnoge se od njih mogu točno identificirati samo pomoću mikroskopske analize.

Napomena: Prepoznatljiva je po vinskicrveno obojenom, vlaknastom klobuku, slično obojenom stručku i obično blagom mirisu. Odsutnost pleurocistida i glatke, a ne kvrgave spore su važne mikroskopske karakteristike. Druge crvenkaste vrste cjepača su crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens), kojoj je klobuk svijetlokrem s crvenim područjima, a crvenjenje stručka manje izraženo, Godijeva cjepača (Inocybe godeyi) i crveno-bijala cjepača (Inocybe whitei), koje imaju i cheilocistide i pleurocistide, te Inocybe oblectabilis, koja ima kvrgave spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma apollonium - created on August 2016 in Kirikuküla, Estonia by Vello Liiv

SVIJETLA CJEPAČA

Inosperma apollonium Bandini & B.Oertel

Etimologija: apollonius (lat.) = Apolonov, koji pripada Apolonu. Po svijetloj boji klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je gotovo stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, često s više ili manje izraženom širokom grbicom, u mladosti je uglavnom bez ili samo s tankim i prolaznim ostacima bjelkastog ovoja, površina je isprva glatka, zatim je fino raspucana i vlaknasta, žućkast, sa svijetlo narančasto-crvenkastom nijansom ili također svijetlooker, rub je isprva ponekad slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim se izravna ili izvrne prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, baza nije zadebljana ili je slabo zadebljana do najviše slabo gomoljasta, površina je u početku u potpunosti bjelkasto vlaknasta, kasnije je glatka, samo je na samom vrhu pahuljasta, u početku je bjelkast, kasnije je sa žućkastim odsjajem, baza je bjelkasto vlaknasta.

Listići: Prilično su gusti, oko 50-70 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, ravni do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su žućkasti do smećkasti sa žućkastom nijansom, oštrica je neravna, izraženo nazubljena, bjelkasta.

Spore: usko su eliptične do vretenaste, s tupim vrhom, glatke, 8.3-11 x 4.5-5.8 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne sa sporama dugim do 12.5 µm, 24-32 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom blago deformirane, izdužene, gotovo valjkaste s više ili manje zadebljanim stijenkama, pomiješane su s gotovo batinastim i valjkastim cistidama s glatkim stijenkama, 24-46 x 7-16 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-10 µm, prekrivenih žućkastim pigmentom i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, uglavnom su duge i uske, blago deformirane i sa zadebljanim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto bjelkasto u klobuku, bjelkasto u stručku; miris nije izražen, slatkast, aromatičan, nije na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima i rubovima vodenih površina, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično lijeskom ili topolom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po svijetložutoj do oker boji klobuka, ponekad sa slabom narančasto-crvenkastom nijansom, glatkoj do fino raspucanoj površini klobuka, valjkastom do slabo zadebljanom stručaku, aromatičnom mirisu mesa, glatkim sporama, veličine 8.3-11.1 µm x 4.5-5.8 µm, cheilocistidama 24-46 µm x 7-16 µm i uglavnom dugim i uskim caulocistidama. po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), koja je uglavnom s gomoljastom do obrubljenom bazom stručka, prosječno manjim sporama i slabim mirisom na med, ali i na zemlju ili klor, te Inosperma quietiodor, koja obično ima gomoljastu do gotovo obrubljenu bazu stručka, prosječno šire spore i izraženi miris na kukce.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, mesnat, prvo je stožast ili zvonolik, upadljivo je ispupčen na sredini; površina je sa sitnim čehicama svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, osnova je blijedosmeđa, poslije se raspucava.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, prilično je dug i debeo, najprije je pun, u starosti je šupalj, često je zakrivljen; najprije je bjelkast, kasnije posmeđi, postaje crvenkasto-smećkast, sa smeđim je vlakancima, na vrhu je blijedokremast.

Listići: Dosta su rijetki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su smećkasti s crvenkastom nijansom, a na kraju su cimetastosmeđi, oštrica je s bjelkastim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako pocrveni, osobito u stručku; miriše neugodno na prezrelo voće ili na kolače, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažno i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra vjerojatno otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Ovo je dosta velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše po voću kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja drugačije miriše.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe calamistrata - created in Finland by Tapio Kekki

KUŠTRAVA CJEPAČA

Inosperma calamistratum (Fr.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: calamistratus (lat.) = zakovrčano kao vruće željezo. Po istaknutim čehama.

Engleski naziv: Greenfoot Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, mesnat je na sredini, prvo je zvonolik, kasnije je konveksan i otvoren; svijetlosmeđ ili smeđ, sredina je tamnije tamnosmeđe boje, površina je hrapavo-čehasta, rub je u mladosti s smećkastim paučinastim ostacima ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 5-8 mm debeo, krut, malo je proširen prema bazi, često je zakrivljen; smeđ, boje je klobuka, na bazi je karakteristično plavo-zelen, vlaknasto-čehast.

Listići: Prirasli, vrlo su široki, razmaknuti; bjelkasti, kasnije su blijedosmećkasti, žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Bubrežaste, glatke, 10-14 x 5.4-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto, u starosti i u stručku je smeđe ili plavo-zelenkasto, ne mijenja boju; miriše slabo na spermu, a okus je malo neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u planinskim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli humusno tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ako se pazi na karakterističnu plavo-zelenkastu boju baze stručka teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i gotovo potpuno spljošti; svijetlosmeđ, oker-smeđ, kasnije je nešto tamnije smeđe ili crvenkasto-smećkaste boje koja je naglašenija prema rubu, uzdužno se raspucava, površina je pokrivena stršećim vlakancima i čehicama, rub je uvijek zaokružen i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, često je sužen ili je malo bulbozan na bazi; krem-smećkast ili oker, donji dio je smeđe do crvenkasto-smeđe boje klobuka, vlaknast, vrh je svjetliji i sitno čehast.

Listići: Prilično su široki, osrednje su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, izrezani su i suženi uz stručak, slobodni; najprije su gotovo bjelkasti ili krem, kasnije su cimetastosmeđi, crvenkasto-smeđi ili maslinasto-smeđi, oštrica je malo valovita i bjelkasto resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6.5-8.6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Blijedokrem, na prerezu u dnu stručka lagano posmeđi ili pocrveni, vlaknasto; miris i okus neugodni na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, te po livadama i ravničarskim terenima, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je česta cjepača u šumama smreke na vapnenastom zemljištu. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii) koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak. Miris je najsigurniji za determinaciju ove vrste, budući da je dosta promjenljivih dimenzija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma cookei - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini; žuto-smeđ, blijedooker ili je skoro slamnatožut, u mladosti je fino bijelo vlaknast od ostataka ovoja, ispupčenje je obično tamnije smeđe boje, s uraštenim je vlakancima po površini, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen i resast.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, na bazi je s malom obrubljenom bulbom, pun; bjelkast je ili svijetložućkast, površina je u mladosti sitno dlakava, kasnije je gol.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli su na stručak sa zupcem; prvo su bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, 5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, vremenom postaje žuto; upadljivo miriše na voće ili na nešto između zemlje i sperme, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po vrtovima i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom, brezom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neki autori čak navode da je jestiva vrsta, ali sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu koji podsjeća na med, što bi zajedno s bojom trebalo biti dovoljno za sigurnu determinaciju ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko ispupčen i na kraju se raširi; najprije je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ ili oker-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se poslije radijalno raspucava.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.8-2.2 (2.6) cm debeo, pun, prilično je robustan, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak; na vrhu je bijel, ostali dio je bjelkast ili sivkasto-smeđ, kasnije je crvenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili s ružičastom nijansom, kasnije su crvenkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, pod mikroskopom svijetlosmeđe, 10-13.8 x 5.5-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Nepromjenljive je bijele boje, poslije je sa slabom crvenkastom nijansom; miris je slab na spermu ili voće, a okus je prilično neugodan na voće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili lipom. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg (oko 4.8 g svježih gljiva) po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. U proljeće postoji opasnost od zamjene s bijelom đurđevačom (Calocybe gambosa), ali je tada vrlo rijetka i sasvim drugačija od đurđevače koja je sasvim bijela, mesnata i velika. Slične su i opasne manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata koja je veća rastom. Postoje i druge vrste iz roda cjepača koje su crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja je slabijeg tona, te bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) kojoj je klobuk upadljivo čehasto dekoriran.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma fulvum - created on August 2025 in Skelsnæs, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

ŽUĆKASTOSMEĐA CJEPAČA

Inosperma fulvum (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnožut, žuto-crvenkast. Po boji.

Klobuk: 2-7 cm širok, u početku je stožast, zatim je raširen i s grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, bez ikakvih je ostaka ovoja, crven, oker-smeđ do narančasto-smeđ, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat i raspucan.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, na bazi je karakteristično gomoljast, površina je blago vlaknasta, ljuskava, svjetlije je boje od klobuka, može biti bjelkast ili čak bijel.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su sivkasto-smeđi, oštrica je pravilna i cjelovita.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 9-12 x 5-6.5 μm, cheilocistide su batinaste, 30-60 x 25 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sa žućkastom nijansom u stručku, vremenom može postati smećkasto; miris je slab, u starosti je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po plažama, u šumama, parkovima, uglavnom uz breze, topole, vrbe, smreke i borove.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se vrsta do sada smatrala formom pjegave cjepače (Inosperma maculatum), ali sada jsu konačno razdvojene zahvaljujući molekularnim studijama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma ismeneanum - created on September 2024 in Hannover, Germany by ljantos

ISMENEOVA CJEPAČA

Inosperma ismeneanum Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, bez ili samo s niskom, širokom grbicom, ulegnut na sredini, u mladosti je prekriven obilnim ostacima bjelkastog ovoja, koji je kasnije često još uvijek vidljiv na sredini, površina je prvo glatka, ubrzo zatim je raspucana i fino vlaknasta, što otkriva svjetliju tramu ispod, smeđ s crvenkastom nijansom, crvenkasto-smeđ ili sivkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, kasnije je ponekad tamniji na sredini kada se ostaci ovoja izgube, rub je u mladosti slabo podvijen, zatim je zakrivljen prema dolje ili ravan, ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen i često blago zadebljan prema bazi, baza je gomoljasto zadebljana, gladak ili uzdužno crtast zbog tankih vlakanaca, vrlo rijetko grubo pahuljast na samom vrhu, u početku je bjelkast, vremenom postaje smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, oko 60-80 ih dopire do stručka, gotovo slobodni do prirasli, uski do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, krem do sivkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Vretenaste, eliptične do bademaste, tupe na vrhu, glatke, 7.2-10.9 x 4.1-5.7 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su općenito 4-sporne, 22-35 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom duge i usko valjkaste, rijetko su batinaste, često više ili manje glavičaste, ponekad su više segmentne, tankih stijenki, bezbojne, 26-74 µm x 8-13 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-11 µm, uglavnom slabo prekrivenih svijetlosmeđim parijetalnim pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, do 70 x 25 µm, uglavnom su duge, napuhane, deformirane, tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do krem u klobuku i stručku, kasnije je nešto je tamnije u kori stručka; miris je aromatičan do slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i rubovima travnjaka, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je smeđ s crvenkastom nijansom ili crveno-smeđ, površina je fino vlaknasta, a baza stručka gomoljasta. Raste na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Slična je spjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja je pjegava od ostataka ovoja po klobuku, općenito s tamnijom bojom klobuka s manje crvenih nijansi, prosječno s kraćim i širim cheilocistidama, koje pretežno nisu ni valovite ni glavičaste, kao i drugačije oblikovanim caulocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma kuthanii - created on September 2025 in Marienlyst Slot, Denmark by Thomas Kehlet

KUTHANOVA CJEPAČA

Inosperma kuthanii (Stangl & J.Veselský) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast njemačkog mikologa Karla Kuthana. Po imenu.

Klobuk: 2-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i s izraženom grbicom na sredini, površina je bez ostataka ovoja, glatka na sredini, radijalno vlaknasta i raspucana prema rubu, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, rub je dugo vremena podvije, kasnije je izravnat i valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je obrobljeno gomoljast, gomolj je širok do 12 mm, isprva je bjelkast, vremenom postaje smeđ, gomolj ostaje bijel, samo je na vrhu blago pahuljast.

Listići: Umjereno su gusti, 3-4 mm široki, usko su prirasli, prvo su bijeli, kasnije su s maslinastozelenom nijansom, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Vretenaste, glatke, 8-10.5 x 4-6 µm, Q = 1.5-2.3, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 7-9.8 µm, cheilocistide su batinaste, široko vretenaste do trbušaste, tankih stijenki, prozirne, 39-74 x 10.6-19 µm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su prisutna samo na vrhu stručka, oblik i veličina su slični kao kod cheilocistida, pileipelis je cutis, koji se sastoji od blago inkrustiranih hifa s kopčama, širokih 8-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na travnjacima i po parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, brezom ili grabom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Od slične se slamnatožute cjepače (Inosperma cookei) razlikuje po boji klobuka i blago brašnastom mirisu. Dosta su slične Inosperma quietiodor, koja ima miris na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), svjetliju boju klobuka, te šire i pravilnije spore, pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja nema gomoljastu bazu stručka, ima nešto uže spore (4.5-6 µm) i uže cheilocistidije (10-24 µm), te Pseudosperma microfastigiatum, koja ima veće, eliptične do vretenaste spore (8.5-12 x 5.5-7 µm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini, dosta je promjenljive boje, od svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je u mladosti redovito, a ponekad i poslije sa sitnim ostacima ovoja u obliku bjelkastih, opnastih i prolaznih čehica, kasnije je jako radijalno ispucan, rub je najprije podvijen pa se na kraju uzdigne.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenom bulbom, robustan, crtast; najprije je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, na vrhu je bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, uski, malo su trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasti, a kasnije su žuto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je neravna i nešto svjetlija ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 5-6.5 µm, cheilocistide su 30-60 x 10-24 µm (cromushrooms: (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nježno, vlaknasto, u stručku je lagano smećkasto; miriše na spermu ili je oštar, podsjeća na tartufe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slična je otrovna repolika cjepača (Inocybe napipes), koja nema ostataka ovoja po klobuku, baza stručka je gomoljasta poput repe, raste svugdje, a najčešće ispod breza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma monastichum - created on April 2025 in Borna, Germany by fx_kling

SAMOSTANSKA CJEPAČA

Inosperma monastichum Bandini & B.Oertel

Etimologija: monasterion (gr.) = samostan. Po srednjovjekovnom samostanu Lobenfeld u Njemačkoj  gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije je stožasto-konveksan ili raširen, bez ili s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti s finim ostacima sivkastog ovoja, kasnije je često radijalno crtasta s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u početku je glatka, kasnije je fino do grublje baršunasta, ponekad je raspucana na sredini, oker, svijetlosmeđ do smeđ, rub je u početku podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, u početku je u cijelosti fino bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, samo je na vrhu grubo pahuljast, u početku smećkast, kasnije je svijetlo ljubičasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, prirasli s zupcem, trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su sa sivkastom nijansom, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, vrh je obično tup, glatke, 9-12.1 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, ispunjene su žućkasto-zelenkastim amorfnim sadržajem, 25-40 x 8-10 μm, cheilocistide su uglavnom valjkaste, više su ili manje glavičaste i segmentirane, obično su sa širokom bazom, 18-60 µm x 7-12 µm, pileipelis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 µm, uglavnom slabo prekrivenih smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su gotovo valjkaste ili uglavnom deformirane, često se znatno šire prema vrhu, prisutne su samo na samom vrhu stručka, 35-80 x 10-20 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do crvenkasto na oštećenim mjestima; miris je aromatičan do blago neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po pjegavoj, svijetlosmeđoj, goloj do baršunastoj površini klobuka, razmaknutim listićima, blagom crvenjenju površine pri trljanju, glatkim sporama i uglavnom valjkastim cheilocistidama. Raste na vapnenastom tlu i povezana je s bjelogoričnim drvećem. Po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od svih sličnih vrsta, kao što su Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima veća i često vrlo zdepasta plodna tijela, svjetliju boju klobuka, ljuskavu površinu klobuka, znatno veće spore i u prosječno duže cheilocistide, Inosperma pisciodorum, koja ima veća plodna tijela, često žuto-smeđu do sivo-smeđu površina klobuka, kasnije ljuskavu do vunastu, znatno veće spore i od samog početka jak i neugodan miris, može biti izražen na ribu, te jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), kojoj je s narančastim ili crvenkastim odsjajem klobuka, ljuskavom površinom klobuka, izrazito većim sporama, mirisom na plijesan i obično raste ispod crnogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma pisciodorum - created on August 2020 in Mørfjærgruven, Stuenes, Arendal, Norway by Inger-Lise Fonneland

RIBLJA CJEPAČA

Inosperma pisciodorum Bandini & B.Oertel

Etimologija: piscis (lat.) = riba + odorus (lat.) = mirisan, koji ima miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je zvonolik do polukuglast, zatim je stožast do konveksan, kasnije je izravnat i s tupom grbicom na sredini, površina vlaknasta ili s prilegnutim ljuskama, u mladosti je s bjelkastom koprenom, svijetlooker, okerasto-smeđ do krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen i vunasto-vlaknast.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, ljuskav na vrhu, vlaknast prema bazi, bjelkast, sivo-smeđ, vremenom postaje crvenkasto-smeđ, na ozlijeđenim mjestima ili trljanjem pocrveni.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli do gotovo slobodni, u početku su bjelkasti do svijetlokrem, zatim su sivkasto-smeđi do hrđastosmeđi, oštrica je bjelkasta i resasta.

Spore: Eliptične do usko eliptične, gotovo valjkaste ili u obliku graha, glatke, debelih stijenki, 12.3-15.4 x 6.6-7.5 µm, Q= 1.8-2.2, Me = 14.2 x 7 µm, Qe = 2, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, 40-55 x 9-13 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, glavičaste, 37-72 x 9.6-17.6 µm, sa smeđim amorfnim sadržajem u KOH, caulocistide su slične cheilocistidama, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa, sa žutim pigmentom, blago inkrustiranim, širokim 6.6-14 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, na prerezu polako postane crvenkasto, osobito u donjem dijelu stručka; miris je neugodan, podsjeća na ulje jetre bakalara ili dimljene haringe, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso klobuka s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, a zatim plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće arišem i bijelim borom (Pinus sylvestris).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin i da je nejestiva zbog jakog i neugodnog mirisa na ribu, međutim smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična se Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) razlikuje po odsutnosti mirisa na ribu, međutim primjerci mogu biti i bez izraženog mirisa pa se mogu sigurno determinirati samo pomoću DNA analize. Vrlo je slična i jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja često ima izraženo ljuskavi klobuk i miris na zemlju, te Inocybe appenticulata, koja također može mirisati na ribu, ali su joj cheilocistide na vrhu s kristalima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma quietiodor - created on August 2023 in Sorø Sønderskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SLABOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma quietiodor (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: quietus (lat.) = tih, miran, spokojan + odor (lat.) = miris. Po slabom mirisu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je konveksan i s velikom grbicom na sredini, površina je u mladosti s tankim bjelkastim ovojem, gusto i sitno vlaknasta, izgleda gotovo glatko, slamnatožut do svijetlooker, svjetliji na vrhu zbog ostataka bjelkastog ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat, valovit i razderan.

Stručak: 4-6.5 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, malo je uvijen, površina je sitno vlaknasta, prvo je bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut do oker.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su bjelkasti, zatim su sivkasti do oker, oštrica je resasta.

Spore: U obliku su graha, glatke, debelih stijeki, amiloidne, 8-10 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.3-1.7, Me = 8.9-5.9 µm, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 25-40 X 9-11 um, cheilocistide su valjkaste do batinaste, tankih stijenki, 32-48 x 11-18 um, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa širokih 3-8 um, sa žućkastim pigmentom, s bazalnim kopčama, caulocistide su višesegmentne, valjkaste do batinaste, s bazalnim kopčama, 110-170 x 12-14 um; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je bjelkasto, u stručku je svijetložuto do smećkasto, a u gomolju bjelkasto; miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili sapun, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom ili lijeskom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po radijalno vlaknastom žuto-oker klobuku s izraženom grbicom, prekrivenom barem na grbici tankim bijelim ovojem, kremasto-oker listićima, valjkastom, bijelom pa žutom stručku s gomoljasto zadebljanom bazom, mirisu mesa na sapun i sporama 8-10 x 5.5-6.5 µm. Slične su slamnatožuta cjepača (Inosperma cookei), koja miriše na voće i ima manje spore (5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm), te pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja ima crvenkasto-smeđi pjegavi klobuk i stručak, često je većih dimenzija, miriše na gljive ili tartufe, a spore su 9-12 x 5-6.5 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.