BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, mesnat, prvo je stožast ili zvonolik, upadljivo je ispupčen na sredini; površina je sa sitnim čehicama svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, osnova je blijedosmeđa, poslije se raspucava.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, prilično je dug i debeo, najprije je pun, u starosti je šupalj, često je zakrivljen; najprije je bjelkast, kasnije posmeđi, postaje crvenkasto-smećkast, sa smeđim je vlakancima, na vrhu je blijedokremast.

Listići: Dosta su rijetki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su smećkasti s crvenkastom nijansom, a na kraju su cimetastosmeđi, oštrica je s bjelkastim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako pocrveni, osobito u stručku; miriše neugodno na prezrelo voće ili na kolače, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažno i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra vjerojatno otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Ovo je dosta velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše po voću kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja drugačije miriše.

Inocybe calamistrata - created in Finland by Tapio Kekki

KUŠTRAVA CJEPAČA

Inosperma calamistratum (Fr.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: calamistratus (lat.) = zakovrčano kao vruće željezo. Po istaknutim čehama.

Engleski naziv: Greenfoot Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, mesnat je na sredini, prvo je zvonolik, kasnije je konveksan i otvoren; svijetlosmeđ ili smeđ, sredina je tamnije tamnosmeđe boje, površina je hrapavo-čehasta, rub je u mladosti s smećkastim paučinastim ostacima ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 5-8 mm debeo, krut, malo je proširen prema bazi, često je zakrivljen; smeđ, boje je klobuka, na bazi je karakteristično plavo-zelen, vlaknasto-čehast.

Listići: Prirasli, vrlo su široki, razmaknuti; bjelkasti, kasnije su blijedosmećkasti, žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Bubrežaste, glatke, 10-14 x 5.4-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto, u starosti i u stručku je smeđe ili plavo-zelenkasto, ne mijenja boju; miriše slabo na spermu, a okus je malo neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u planinskim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli humusno tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ako se pazi na karakterističnu plavo-zelenkastu boju baze stručka teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i gotovo potpuno spljošti; svijetlosmeđ, oker-smeđ, kasnije je nešto tamnije smeđe ili crvenkasto-smećkaste boje koja je naglašenija prema rubu, uzdužno se raspucava, površina je pokrivena stršećim vlakancima i čehicama, rub je uvijek zaokružen i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, često je sužen ili je malo bulbozan na bazi; krem-smećkast ili oker, donji dio je smeđe do crvenkasto-smeđe boje klobuka, vlaknast, vrh je svjetliji i sitno čehast.

Listići: Prilično su široki, osrednje su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, izrezani su i suženi uz stručak, slobodni; najprije su gotovo bjelkasti ili krem, kasnije su cimetastosmeđi, crvenkasto-smeđi ili maslinasto-smeđi, oštrica je malo valovita i bjelkasto resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6.5-8.6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Blijedokrem, na prerezu u dnu stručka lagano posmeđi ili pocrveni, vlaknasto; miris i okus neugodni na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, te po livadama i ravničarskim terenima, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je česta cjepača u šumama smreke na vapnenastom zemljištu. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii) koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak. Miris je najsigurniji za determinaciju ove vrste, budući da je dosta promjenljivih dimenzija.

Inosperma cookei - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini; žuto-smeđ, blijedooker ili je skoro slamnatožut, u mladosti je fino bijelo vlaknast od ostataka ovoja, ispupčenje je obično tamnije smeđe boje, s uraštenim je vlakancima po površini, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen i resast.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, na bazi je s malom obrubljenom bulbom, pun; bjelkast je ili svijetložućkast, površina je u mladosti sitno dlakava, kasnije je gol.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli su na stručak sa zupcem; prvo su bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, 5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, vremenom postaje žuto; upadljivo miriše na voće ili na nešto između zemlje i sperme, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po vrtovima i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom, brezom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neki autori čak navode da je jestiva vrsta, ali sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu koji podsjeća na med, što bi zajedno s bojom trebalo biti dovoljno za sigurnu determinaciju ove vrste.

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko ispupčen i na kraju se raširi; najprije je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ ili oker-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se poslije radijalno raspucava.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.8-2.2 (2.6) cm debeo, pun, prilično je robustan, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak; na vrhu je bijel, ostali dio je bjelkast ili sivkasto-smeđ, kasnije je crvenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili s ružičastom nijansom, kasnije su crvenkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, pod mikroskopom svijetlosmeđe, 10-13.8 x 5.5-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Nepromjenljive je bijele boje, poslije je sa slabom crvenkastom nijansom; miris je slab na spermu ili voće, a okus je prilično neugodan na voće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili lipom. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg (oko 4.8 g svježih gljiva) po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. U proljeće postoji opasnost od zamjene s bijelom đurđevačom (Calocybe gambosa), ali je tada vrlo rijetka i sasvim drugačija od đurđevače koja je sasvim bijela, mesnata i velika. Slične su i opasne manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata koja je veća rastom. Postoje i druge vrste iz roda cjepača koje su crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja je slabijeg tona, te bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) kojoj je klobuk upadljivo čehasto dekoriran.

Inosperma maculatum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 4-6 (7) cm širok, najprije je stožast, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini; dosta je promjenljive boje, od svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je u mladosti redovito, a ponekad i poslije sa sitnim ostacima ovoja u obliku bjelkastih, opnastih i prolaznih čehica, kasnije je jako radijalno ispucan, rub je najprije podvijen pa se na kraju uzdigne.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenom bulbom, robustan, crtast; najprije je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, na vrhu je bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, uski, malo su trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasti, a kasnije su žuto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je neravna i nešto svjetlija ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 5-6.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nježno, vlaknasto, u stručku je lagano tamnocrvenkasto; miriše na spermu ili je oštar, podsjeća na tartufe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slična je otrovna repolika cjepača (Inocybe napipes) koja po klobuku nema ostataka ovoja, baza stručka je gomoljasta poput repe, raste svugdje, a najčešće ispod breza.