Gliophorus europerplexus - created on August 2025 in Jydelejet, Møns Klint, Denmark by Thomas Kehlet

KARAMEL VLAŽNICA

Gliophorus europerplexus Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: Euro = referenca za Europu + perplexus (lat.) = zbunjujući, zbunjen, dvojben. Po rastu u Europi.

Engleski naziv: Butterscotch Waxcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je polukuglast do stožast ili zvonolik, rub je ponekad zakrivljen, kasnije se izravna ili ostaje široko stožast do polukuglast, često je grbav, ponekad je djelomično raširen, režnjast, površina je prekrivena debelim slojem sluzi, vodenasta, isprva je obično ružičasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je s narančastim nijansama, osušen je tamnonarančast, rub je jače ili slabije prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.2-6 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast ili batinasto zadebljan, nekad je stisnut, šupalj, ponekad je zakrivljen, obično je nešto manje sluzav od klobuka, na vrhu je boje klobuka, na donjem je dijelu svjetliji, na bazi je ponekad narančast.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko do široko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, oštrica nije sluzava.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 4-6 μm, Me = 7.5-8 x 5 μm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5-1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, 30-57 x 5-9 µm, sterigme su duge 3-7 µm, baze su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do narančasto, u stručku je bijelo: miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na nepognojenim travnjacima i pašnjacima, na golom tlu u blizini mahovina, na kiselom do neutralnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja ima ljubičasti do tamnoljubičasti klobuk i bijeli stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SLUZAVA VLAŽNICA

Gliophorus irrigatus (Pers.) A.M.Ainsw. & P.M.Kirk

Engleski naziv: Slimy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, nepravilnog je oblika, konveksan je pa otvoren i ispupčen na sredini, gladak, jako je sluzav, kožica je spojena s listićima, smeđ, siv ili sivo-smeđ, često je dosta tamniji, ali također i izblijedi, mjestimično je sa svjetlijim mrljama, rub je vijugav i rastrgan.

Stručak: Valjkast, nepravilan, često je stisnut, sužen je na bazi, potpuno je sluzav, mazav, gladak, uvijek je šupalj, sivkast ili sivo-smeđ.

Listići: Razmaknuti, široki, skoro su trbušasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, izrezani su uz stručak, ali nisu silazeći, prirasli, oštrica je ravna, bjelkasti ili sivkasti, oštrica nije sluzava.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosivo ili sivo-smeđe, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po pašnjacima, parkovima, močvarama, travnatim šumskim čistinama, rijetko na pješčarskim staništima i u bjelogoričnim šumama, voli glinenasto i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Nije je teško razlikovati od drugih vrsta, prvenstveno po dosta tamnoj boji, te jasno sluzavom klobuku i stručku. Dio je skupine vlažnica koje imaju jako sluzav klobuk i stručak, ali je nešto upadljivije boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gliophorus laetus - created in Finland by Laura Tarvainen

KLIZAVA VLAŽNICA

Gliophorus laetus (Pers.) Herink

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Heath Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je zvonolik do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, jako je sluzav, sjajan, može biti krem-narančast, žuto-narančast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, kod nekih varijeteta može biti i potpuno žut (Gliophorus laetus var. flavus, Hygrocybe laeta var. flava), rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, ujednačene je debljine, valjkast, jako je zakrivljen, žilavo-elastičan, nije lomljiv, šupalj, gladak, sjajan, jako je sluzav, uzdužno je vlaknast, žut do žuto-narančast, na vrhu je uglavnom sivkasto-ljubičast do maslinast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, tanki, mekani, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, sivkasto-zelenkasti, žućkasto-narančasti ili ružičasto-narančasti, rub oštrice je sa sluzavom niti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 5-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vodenasto, žućkasto do žuto-narančasto; miriše izraženo na spaljenu gumu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, grmljacima, u blizini šuma i na šumskim čistinama na mahovini, te po pustarama, na prilično kiselim tlima. Prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka, malih dimenzija i nema neke posebne uporabne vrijednosti.

Napomena: Slične su žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja također ima sluzavu nit na oštrici listića, ali je bez mirisa, manjih dimenzija i žive žute boje, te papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), kojoj se listići ne spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 962. Klizava vlažnica (Hygrocybe laeta (Pers. ex Fr.) Karsten)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PAPIGASTA VLAŽNICA

Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink

Etimologija: psittacus (lat.) = papiga. Po živim bojama.

Engleski naziv: Parrot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen, na kraju je ulegnut, površina je jako sluzava, u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, žut, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izraženo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-8 mm debeo, tanak, šupalj, vrlo je lomljiv, često je zakrivljen, sjajan, mazav, prekriven je zelenom sluzi, u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta, nije sluzava.

Spore: Eliptične, zrnaste, 7-9.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, staklasto vodenasto, žućkasto ili zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od lipnja do siječnja, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, uz rubove šuma, po šumskim putevima i parkovima. Slike je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 11.11.2020., na lokalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i bijelog graba.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Dio autora navodi da je blago otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je zbog sjajnog, sluzavog i prozirnog plodnog tijela zelene boje koja se poslije pretvori u žutu. Zbog svojih je boja i dobila ime. Malih je dimenzija i nevjerojatno promjenljive boje u svim stadijima razvoja. Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sluzavu oštricu listića, listiće koji se spuštaju po stručku i jak miris na spaljenu gumu, kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja je gotovo ljubičasto-smeđa, te sinonim opisane vrste Gliophorus perplexus, koja je crveno-smeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 964. Papigasta vlažnica (Hygrocybe psittacina (Schff. ex Fr.) Karst.); 965. Sjenovita vlažnica (Hygrocybe sciophana (Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrocybe perplexa (Arnolds) Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gliophorus reginae - created on October 2025 in Hope Valley, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by matthewjones

KRALJIČINA VLAŽNICA

Gliophorus reginae Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: reginae (lat.) = kraljica, kraljičin. Po lijepoj ljubičastoj boji koja se često povezuje s luksuzom, plemstvom i kraljevskom porodicom - dostojna kraljice.

Engleski naziv: Jubilee Waxcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je polukuglast do široko stožast ili zvonolik, često zadržava široku grbicu, nepravilan, režnjast s ulegnućima i naborima, ponekad postane radijalno izbrazdan ili rascijepljen, ljepljiv, sa želatinoznom, sluzavom opnom, vodenast, prvo je crveno-ljubičast do ljubičasta s ružičastim područjima, tamnocrven ili crveno-smeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, kasnije postaje svjetliji i ružičast, osobito oko ruba koji također može razviti žute ili žuto-smeđe nijanse, osušen je karakteristično svijetlonarančast do crvenkasto-ružičast; rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, slabo je do jako prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, ponekad se sužava od baze prema vrhu, šupalj, često je zakrivljen ili vijugav, stisnut ili ižlijebljen, obično nešto manje sluzav od klobuka, bijel, često je boje klobuka na vrhu, na dnu je žut do svijetlonarančast, ponekad je s ljubičastim mrljama.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ljubičaste boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, ponekad su sa žutim ili narančastim nijansama, oštrica nije sluzava.

Spore: Eliptične, 7-9.5 x 5-6 μm, Me = 7-7.5 x 5 μm, Q = 1.2–2, Qav = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, relativno su duge i vitke s dugom i suženom bazom, 37-67 x 6-10 μm, sterigme su duge 4-8 μm, baze bazidija su s kopčama, listići i pileipelis su često s uočljivo zamršenim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima i grobljima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te karamel vlažnica (Gliophorus europerplexus), koja je narančasto-smeđa do ružičasto-smeđa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.