BIJELOLISTIĆAVA KOPRENKA

Leucocortinarius bulbiger (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja + gero (lat.) = luka, pristanište. Po bulbi na stručku.

Engleski naziv: White Webcap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, najprije je skoro polukuglast, zatim je polukuglasto-spljošten i često lagano ispupčen, suh, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan; blijedosmeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, bijelo je zaprašen, u mladosti je do stručka prekriven bijelim ovojem, kasnije mjestimično s ostacima ovoja, rub je najprije podvijen i nešto je svjetliji.

Stručak: 1-12 (16) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je jako gomoljasto zadebljanje koje je obrubljeno i s donje strane kao odrezano (gotovo ravno), može biti promjera do 8 cm; bijel do smećkast, smeđe vunasto-vlaknast, s bijelim je ostacima koprene.

Listići: Dosta su gusti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, kasnije su krem ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, s vrlo debelim stijenkama, prozirne, 6.5-9.1 x 3.9-5.2 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, mekano, lomljivo, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen ili je često slab na celer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfoformolom postaje zelenkasto-plavo, s kalijevom lužinom smećkasto, dok sa sulfovanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito na pjeskovitom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je koprenka s bijelim listićima i obojenim sporama, ima karakteristično odrezano gomoljasto zadebljanje stručka, bijele ostake koprene koji su uvijek zakačeni za rub klobuka i prekrivena je okerastom otrusinom. To je jedina poznata koprenka (Leucocortinarius) koja raste u crnogoričnim šumama.