ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan, u mladosti je narančast-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamno crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno crtast, rubovi rebara su prekriveni sa raštrkanim, preko 200 µm dugim, uraštenim, smeđim dlačicama ili čekinjama (sclerocistide) vidljivim samo pomoći povećala.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj, bjelkast je ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Usko su prirasli na stručak, široki, oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Spore: Eliptične, 10-14.5 x 6-8 µm, više su ili manje sa središnjim kličnim otvorom, nema pleurocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se; bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju nakon sječe drveća, kao i na golom tlu ili tlu pomiješanom sa šljunkom, na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu, a posljednje dvije Ivana Mandić Mihaljević, krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu je dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije. Slične smeđe dlačice na kožici klobuka ima stožasta gnojištarka (Parasola conopilea), koja nije brazdasto narebrana. Druge su slične vrste obično bez dlačica na klobuku i sa srcolikim sporama.

Parasola conopilea - created on November 2014 in Attica, Greece by bkaounas

STOŽASTA GNOJIŠTARKA

Parasola conopilea (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: konos (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivalo. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožasto-zvonolik, ispupčen na sredini, tup, gol, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je okerasto-smeđa, vodenast, brzo blijedi, površina je sa sitnim dlačicama koje se mogu vidjeti samo pomoću povećala, rub je bez ostataka ovoja i slabo brazdasto crtast.

Stručak: 6-22 cm visok i 2.5-4 mm debeo, šupalj, valjkast, izdužen, lomljiv, na bazi je bjelkasto maljav, ostali je dio žut.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, lagano su prirasli na stručak, krem-smeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm, cistide su vretenaste, 40-60 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim busenima, kao saprofit na tlu i drvu, po parkovima, vrtovima, dvorištima, vlažnim livadama i uz rubove putova.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a nije ni preporučljiva za konzumaciju, jer pripada skupini sitnih gljiva koje su sumnjive kao otrovne. Neki izvori navode da konzumacija ove gljive kod osjetljivih osoba sigurno uzrokuje simptoma trovanja.

Napomena: Za sigurnu je identifikaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Parasola crataegi - created on September 2024 in Stevns Fyr, Denmark by Thomas Kehlet

GLOGOVA GNOJIŠTARKA

Parasola crataegi Schmidt-Stohn

Etimologija: crataegi (lat.) = od gloga, koji pripada glogu. Po rastu ispod bijelog gloga.

Klobuk: 0.5–1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkast, zatim je konveksan do polukuglast, kasnije je raširen i izravnat, u mladosti je sivo-smeđ, na sredini je cimetastosmeđ do sivo-smeđ, vlažan, kasnije je sivkast do bijelo-sivkast, prozirno crtast gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, proziran, sivkast, u mladosti je malo dlakav, kasnije gol.

Listići: Slobodni, do 30 ih dopire do stručka na udaljenosti od 0.5-1 mm, do 2 mm široki, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti, s nejasnom je resastom oštricom.

Spore: Eliptične, jajolike do srcolike, 6.5-8.5 × 5.5-7.5 (f) x 4-5.5, Me = 7.4 x 6.5 (f) x 4.8 µm, Q = 1.35-1.77, Qav = 1.49, klični otvor je ekscentričan, bazidije u oko 80% slučajeva imaju 4 spore, ali 10-20% ih ima 2 ili 3 spore, batinaste, 31-48 × 10-14 µm, cheilocistide su prilično gusto zbijene, duguljaste, eliptične, usko do široko jajolike, neke su također kuglaste sa produžetkom na vrhu, 23-40 × 10-17 µm, pleurocistide su raštrkane, uglavnom uz oštricu lističa, teško su uočljive, jajolike, 48–62 × 17–24 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, gotovo uvijek u neposrednoj blizini bijelog gloga (Crataegus monogyna) ili u njegovom grmlju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu ispod bijelog gloga.

Parasola cuniculorum - created on January 2023 in Rørvig, Denmark by Bo Valeur

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Parasola cuniculorum D.J.Schaf.

Etimologija: cuniculus (lat.) = zec, zečja rupa. Po rastu na zečjem izmetu.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, žive je žućkasto-narančaste do narančasto-smeđe boje, brzo blijedi do svijetlo cimetastosmeđe ili žućkasto-smeđe boje, a zatim je proziran i gotovo prošaran ili sivkast od spora, sredina ostaje cimetastosmeđa ili žućkasto-smeđa, kasnije je siv, brazdasto crtast.

Stručak: 1.5-5 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, lagano je gomoljasto zadebljan, proziran, u mladosti je proziran, bijel, svilenkasto-vlaknast i malo zrnast, kasnije je gladak, baza je prekrivena vlaknastim hifama.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 9-16 ih dopire do stručka, bijeli, zatim su sivi i na kraju crni.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike, 8.5-12 x 8-12 (f) × 6.5-7.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kuglaste, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, na izmetu, uglavnom zeca ili kunića.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je patuljasta gnojištarka (Parasola misera), od koje se razlikuje po 2-spornim bazidijama i rastu na zečjem izmetu.

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je gotovo valjkast, zatim je zvonolik, kasnije je konveksno-izravnat, u starosti je ulegnut na sredini, prema rubu je izraženo narebran, gladak, mazav, najprije je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije sivkasto-smeđ.

Stručak: 11-14 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od podnice klobuka, gol, gladak, bijelo-žućkast.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, u početku su bijeli, zatim su tamnosmeđi do crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 12.5-14.3 x 6-8 µm, sa velikim su kličnim otvorom; otrusina je crna.

Meso: Tanko, oko 1 mm debelo, mekano, u starosti  se posuši, bijelo-žućkasto; miris i okus su izraženi na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i drugdje, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Parasola hercules - created on August 2024 in Skejten, Denmark by Thomas Kehlet

HERKULOVA GNOJIŠTARKA

Parasola hercules (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: Herkul (lat.) = legendarni junak poznat po svojoj velikoj snazi i veličini. Po velikim sporama.

Klobuk: 0.8-1.8 cm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, često je ulegnut na sredini, u mladosti je žuto-smeđ, oker, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, uglavnom s nijansama sive, brazdasto crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 1-7.5 cm visok i oko 1.5 mm debeo, lomljiv, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do smećkast, gladak, gol.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 16-30 ih dopire do stručka, bijeli do krem, zatim su sivkasti i na kraju crni.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 12.5-18 x 11.5-17 (f) x 8-11 µm, Q = 1.04-1.28, Me = 13.6-15.8 x 12-13.3 (f) µm; bazidije su 4-sporne, 22-51 x 13-16 µm, cheilocistide su 50-70 x 10-30 µm, pleurocistide su 55-125 x 22-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit po livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, stazama, na tlu u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo širokim, velikim sporama u obliku leće u kombinaciji s minijaturnim plodnim tijelom i prilično velikim pseudoparafizama koje okružuju svaku bazidiju. Slična je Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koje se razlikuje po veličini spora.

Parasola kuehneri - created on September 2024 in Kulebjerg skov, Denmark by Thomas Kehlet

SITNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola kuehneri (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do narančasto-smeđ, na sredini je žut do narančasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, često je sitno zrnast, brazdasto-crtast do 4/5 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni, oštrica he bjelkasta.

Spore: Široko eliptične, 7.5-10 x 6-8 (f) × 5-6 µm, Q = 1.2-1.7; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na glinenastom tlu na sjenovitim mjestima ili na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima nešto manji Q spora, 1.1-1.3.

Parasola lactea - created on September 2022 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

BJELOGLAVA GNOJIŠTARKA

Parasola lactea (A.H.Sm.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do crvenkasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, brazdasto-crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 5-kutne, srcolike do kuglaste, 8-12 x 7-10.5 (f) x 5.5-7 µm, Q = 1.1-1.3, s ekscentričnim su kličnim otvorom, pleurocystide su 40-120 × 16-40 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na tlu ili drvnim ostacima izmiješanih sa zemljom, na sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična gnojištarka Parasola kuehneri, koja ima nešto veći Q spora, 1.2-1.7.

Parasola leiocephala - created on July 2020 in Tollefsvika, hagen, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

ĆELAVA GNOJIŠTARKA

Parasola leiocephala (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: leios (gr.) = glatko, bez nabora + kephale (gr.) = glava, čelo. Po izgledu.

Engleski naziv: Bald Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, valjkasto-eliptičan, u obliku je žira, ubrzo se otvori i spljošti, skoro je ravan, žuto-smeđ, oker, uglavnom je s nijansama sive, nešto je tamnije crveno-smeđe boje na sredini odakle postepeno prema rubu nestaje tamna mrlja, jasno je narebran do 2/3 širine, opnaste je konzistencije.

Stručak: 2-16 cm visok i 1-4 mm debeo, slabašan, malo je zadebljan na bazi, gladak, bijel, svijetlozelen do smećkast, lagano je maljav na bazi.

Listići: Nisu gusti, odmaknuti su od stručka, slobodni, skoro je prisutan ovratnik, bijeli do prljavo bijeli, kasnije su sivkasti, u starosti su crni, oštrica je bijela, ne otapaju se, već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 8-12 x 7.2-10 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, slabo se rastapa, posuši se, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, šumskim stazama, na golom tlu ili u sjenovitim travnatim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), od koje se razlikuje po drugačijoj, izraženijoj boji koja je prema rubu postepeno sve svjetlija.

Parasola lilatincta - created on September 2017 in Køge Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOOBOJENA GNOJIŠTARKA

Parasola lilatincta (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lila (lat.) = ljubičasta + tingere (lat.) = bojiti. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Incap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je izduženo valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je s ljubičastom ili ružičasto-smeđom nijansom, ubrzo blijedi u svijetlosmeđu ili krem-ružičastu boju, a zatim je svijetlo sivo-smeđ, a ljubičasta nijansa ostaje najduže samo u sredini, brazdasto crtast, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, gol, baza je često s laganom ružičastom do ljubičastom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-45 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike do 5-kutne, s konveksnom su do spljoštenom bazom i zaobljenim vrhom, klični je otvor ekscentričan, 9.5-13.5 x 9-11 (f) x 6-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.12-1.22, bazidije su 4-sporne, sa žućkastim su uljnim kapljicama koje lome svjetlost, cheilocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 25-70 x 12-28 µm, pleurocistide su valjkaste ili eliptične, 30-95 x 22-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u malim skupinama ili busenasto, kao saprofit na sitnim drvnim ostacima i tlu izmiješanom sa drvnim ostacima, na rubovima cesta.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičastoj nijansi kod mladih plodnih tijela, koja kasnije nestane. U starosti je vrlo sličan ćelavoj gnojištarki (Parasola leiocephala), koja ima nešto kraće spore, dok su kod naborane gnojištarke (Parasola plicatilis) izduženije, odnosno većim Q.

Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je kestenjastosmeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdasto crtast, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Široko eliptične do jajolike, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, klični otvor je jako ekscentričan, bazidije su 4 spore, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto-narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprofit na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-crtast do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 6-kutne, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, s ekscentričnim kličnim otvorom, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalno i djelomično račvasto, brazdasto narebrana do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Spore: Jajolike do zaobljeno trokutaste, sa konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, s ekscentričnim su kličnim otvorom, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.