Ukupno vrsta gljiva: 2164

Rod: Parasola Redhead, Vilgalys & Hopple

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Psathyrellaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Parasola auricoma

Nejestiva gljiva

ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan; u mladosti je narančast-smeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamnocrveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno narebran, rubovi rebara su prekriveni sitnim tamnosmeđim dlačicama.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj; bjelkast je ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Prirasli su na stručak, široki, oštrica je glatka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Spore: Eliptične, 8.7-13.7 x 6-8 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se; bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju zaostalom nakon sječe drveća, kao i na goloj zemlji, na vlažnim i sjenovitim mjestima; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu je dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije.

Parasola hemerobia

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

Info
CC-BY-NC-SA

Nejestiva gljiva

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-1.5 cm širok, u početku je gotovo valjkast, poslije je zvonolik, ispupčen je na sredini, od ispupčenja prema rubu je uočljivo narebran, najprije je hrđastosmeđ, a poslije sivkast.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, bijel.

Listići: U početku su bijeli, kasnije su crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Spore: Kuglaste, 11.5-12.5 x 10-11 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, u starosti  se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i drugdje, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 117. Jednodnevna gnojištarka (Coprinus hemerobius Fries

Parasola plicatilis

Nejestiva gljiva

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije jajolik ili zvonolik, zatim je polukuglast, kasnije je ispupčen ili spljošten; krem-smeđ, siv, na vrhu je smeđ ili oker-smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi; bjelkast, na bazi je oker-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, suženi su uz stručak, slobodni; bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, 9.5-15 x 7-11 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini malih i slabašnih gnojištarki, klobuk joj je gotovo bez mesa, čine ga samo listići i obojena opnasta kožica. Gnojištarke su dosta malih dimenzija i rastu na svim vrstama staništa, dosta su neugledne i teško ih je međusobno razlikovati. Većina je zbog svojih dimenzija nejestiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 116. Naborana gnojištarka (Coprinus plicatilis (Curt. ex Fr.) Fr.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži