Coprinellus bipellis - created on February 2017 in monte arci, Italy by Davide Puddu

PJEGAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus bipellis (Romagn.) P.Roux, Guy García & Borgarino

Etimologija: bi (lat.) = dva, dvostruk + pellis (lat.) = koža, opna. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 1-7 cm širok, prvo je kuglast, zatim je jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, na sredini je žut, svijetlooker ili hrđastosmeđ, prema rubu je svjetliji, brazdasto-narebran, prekriven je slojem bjelkasto baršunastog ovoja, koji se razlaže na ljuske, koje postaju krem, oker ili nešto tamnije smeđe na sredini.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, baza je izraženo batinasto zadebljana, ponekad je obrubljena poput volve, bijel, površina je prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama, na osnovi su dosta uočljive hrđastosmeđe micelijske niti (ozonij).

Listići: Široki su 3-10 mm, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do crni.

Spore: Jajolike do eliptične, klični otvor je ekscentričan, širok oko 1.3 µm, 7-9.5 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili gotovo valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistidije su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm, ovoj je s izraženo nataloženim pigmentom i debelim stijenkama, sastoji se od lanaca eliptičnih do limunastih cistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit oko drveća ili na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, često na opožarenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veličina spora je tipična za žućkastu gnojištarku (Coprinellus xanthothrix), koja je također često u mladosti u potpunosti prekrivena vrlo debelim ovojem, ali je manja i uglavnom raste na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus curtus - created on January 2007 in Cambrils, Spain by Joseba Castillo Munsuri

KRATKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus curtus (Kalchbr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: curtus (lat.) = kratak, odsječen, skraćen. Po dužini stručka.

Klobuk: 0.3-1.5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, sivkasto-žut, krem, žuto-smeđ, svijetlonarančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, paperjast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, ovoj je isprva uočljiv u obliku smeđih granula, koje ubrzo nestaju.

Stručak: Tanak, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran.

Listići: Osrednje su gusti, u mladosti su bjelkasti do sivi, kasnije se rastope u crnu tekućinu, slobodni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, klični otvor je ekscentričan, 9-13.5 x 5-8.5 µm, Q = 1.35-1.7, Qav = 1.5-1.55, bazidije su 4-sporne, 22-30 x 8.6-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 35 µm, ili jajolike, do 40 x 35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa blago suženim valjkastim vratom širokim 3-7µm i glavicom na vrhu širokom 12-15 µm, 40-110 x 10-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na pognojenom tlu, gnoju i izmetu, obično konjskom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja ima nešto uže spore i sitno dlakavu do vunasto-ljuskavu površinu stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus deliquescens - created on October 2013 in Skanderborg Dyrehave, Denmark by Jens Mårbjerg

TOPLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus deliquescens (Bull.) P.Karst.

Etimologija: deliquescens (lat.) = razlivajući se, rastapajući se, topljiv. Po otapanju u crnu tekućinu.

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, u početku jajolik, do 2.9 cm visok, zatim je konveksan ili konveksno-stožast, na kraju se raširi, oker-smeđ, na sredini je crvenkast, kasnije mijenja boju i postaje krem i oker na sredini, kasnije je brazdast i crtast gotovo do sredine, prekriven je mekanim dlačicama vidljivim pomoću povećala, ovoj je uočljiv samo u mladosti.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, bijel ili kremast.

Listići: Slobodni, bijeli do sivi, kasnije su crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Jajolike do bademaste, sitno bradavičave, sa kličnim otvorom na sredini, 10-15 x 7-10 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, 70-95 x 17-26 µm, pileocistide su u obliku boce, 90-124 x 19-26 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, kao saprofit na i oko panjeva bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus dilectus - created on June 2014 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri

VOLJENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus dilectus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: dilectus (lat.) = voljen, omiljen, cijenjen. Po estetskoj kvaliteti gljive.

Engleski naziv: Beloved Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, u početku jajolik, do 7 mm visok, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se raširi, suh, narančast ili narančasto-smeđ, prekriven je bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, što mu daje specifičan čupavi izgled, prozirno crtast.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, šupalj, bjelkast, površina je prekrivena bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, baza je narančasta.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije postaju crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, sa izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, 13-15 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, 25-35 x 10-12 µm, cheilocistide su u obliku boce, 45-60 x 17-24 µm, vrat je širok do 10 µm, caulocistide i pileocistide su u obliku boce, 90 x 20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) crnogoričnog drveća, obično smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti rasijanoj gnojištarki (Coprinellus disseminatus), koja raste u većim skupinama i nema dlačice na klobuku, blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka i kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus), koja se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RASIJANA GNOJIŠTARKA

Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange

Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.

Engleski naziv: Fairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik, kasnije se raširi, promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sa sitnim stršećim dlačicama vidljivim pomoću povećala.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, šupalj, iskrivljen, staklasto bijel i djelomično proziran, sitno ljuskav.

Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.

Spore: Eliptične, klični otvor je na sredini ili blago ekscentričan, 6.6-9.7 x 4.1-5.8 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.55-1.75, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 5-8 µm. nema cheilocistide niti pleurocistide, pileocistide su u obliku boce s valjkastim, 6-17 µm širokim vratom i zaobljenim vrhom, 50-200 x 15-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodnih tijela na jednom mjestu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a ostale Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu. Prilično je slična patuljasta slabunjavka (Psathyrella pygmaea), koja se može pronaći na istom staništu, ali nema sitne stršeće dlačice na površini klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KUĆNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.

Engleski naziv: Firerug Inkcap

Klobuk: 2-7 cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom, svijetlosmeđ, svijetlo žuto-hrđastosmeđ do sivo-smeđ, na sredini je smeđ, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na bjelkaste ljuske, rub je narebran i rascijepljen.

Stručak: 4-10 cm visok i 4-11 mm debeo, sužava se prema vrhu, batinasto zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, gladak ili prekriven sitnim, prozirnim dlačicama ili granulama, na bazi su dosta uočljive žuto-narančaste micelijske niti (ozonij).

Listići: Gusti, 60-75 ih dopire do stručka, slobodni, djelomično su račvasti, oštrica je resasta, ne rastapaju se već povenu, bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni.

Spore: Jajolike ili eliptične, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1,2 µm., 6-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.65-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 50-120 x 18-30 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena, breze i vrbe, te na paprati, rjeđe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.

Napomena: Slične vrste koje također imaju ozonij su zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radians), koja ima veće spore (8.5-11.5 x 5.5-6.5 µm) i žućkasta gnojištarka (Coprinopsis xanthothrix), koja ima eliptične spore prosječno šire od 5 µm. Blistava gnojištarka (Coprinopsis micaceus) ima spljoštene spore, uže ljuske ovoja i obično nema ozonij.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus flocculosus - created on August 2009 in Viidu, Estonia by Vello Liiv

PAHULJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus flocculosus (DC.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: flocculosus (lat.) = pahuljast, čupav. Po ostacima ovoja na klobuku.

Engleski naziv: Flocculose Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, okerast ili svijetlo oker-smeđ, na sredini je sivkasto-oker, prvo je prekriven slojem zrnasto-ljuskavog ovoja, koji se kasnije razlaže na sitne, vunaste, bjelkaste ljuske, koje se brzo ispiru po vlažnom vremenu, na sredini postaju oker do smeđe, brazdasto-narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm, valjkast, bijel, baza je batinasto zadebljana, sa žutim do narančasto-smeđim micelijem, često je obrubljena poput volve.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, 3-8 mm široki, slobodni, prvo su bijeli pa sivo-smeđi do crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, klični je otvor ekscentričan i širok 1.2-1.5 µm, 11-15 x 7-9.5 (f) x 6.5-7.5 µm, Q = 1.35-1.9, Qav = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 18-40 x 11-16 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do jajolike, 30-90 x 25-50 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, ili gotovo valjkaste, 50-100 x 30-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, topi se u crnu tekućinu; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili po nekoliko primjerka zajedno, kao saprofit na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima, po skladištima drva, na rubovima šuma, uz puteve, na pognojenom tlu i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama s ekscentričnim kličnim otvorom i odsutnosti caulocistida. Slična je kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja ima nešto manje spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus heptemerus - created on July 2021 in Maplewood Dr, Port Colborne, Canada by danbath

SEDMODNEVNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus heptemerus (M.Lange & A.H.Sm.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: hepta (gr.) = sedam + merus (gr.) = dio, dan. Po trajanju životnog ciklusa.

Engleski naziv: Dewdrop Inkcap

Klobuk: 0.5-1 cm širok, u početku jajolik do stožast i visok do 5 mm, kasnije je zvonolik, na kraju se raširi, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ, tamnosmeđ do tamnosiv, površina je sitno dlakava, prozirno crtast.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, valjkast, šupalj, bijel, proziran, prekriven je sa sitnim dlačicama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni ili slabo prirasli, bijeli, kasnije postaju crni, ponekad se otapaju u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, glatke, klični otvor je izraženo ekscentričan i širok oko 2.3 µm, 12.7-16.6 x 7.2-8.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 9-11 µm, cheilocistide su kuglaste, 25-55 µm, nema pleurocistide, pileocistide u kuglaste do oblika boce s uskim, suženim vratom širokim 2.5-4 µm na vrhu, 50-120 x 8-21 µm, velarne su sferocistide promjera 20-35 µm i često sa dugim izbočinama nalik bodljama, nema sclerocistide; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na gnoju i izmetu, najčešće koza ili ovaca, ali često i jelena.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po kombinaciji bodljastih velarnih sferocistida, suženih pileocistida, smeđeg klobuka i rastu na gnoju. Slična je bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea), koja raste na sličnim staništima, ali je češća i znatno većih dimenzija, te malena gnojištarka (Coprinopsis pusillulus), koja ima manje spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BLISTAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: micare (lat.) = blistavo, svjetlucavo. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Glistening Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije ovalan, zatim zvonolik, opnast, slabo mesnat samo na sredini, rub je radijalno narebran sve do diska na sredini klobuka, žut, žuto-smeđ, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, u mladosti je posut brzo prolaznim, sitnim, bjelkastim, svjetlucavim zrncima koja kasnije otpadnu.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pod klobukom je malo tanji, šupalj, lomljiv, blistav, bjelkast, prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.

Listići: Široki, suženi su na oba kraja, zaokruženi su uz stručak, slobodni, veoma su gusti, prvo su bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi, sivkasto-ružičasti, u starosti crni, po vlažnom vremenu se brzo rastope, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Usko su eliptične, s prednje su strane jajolike ili romboidne, glatke, izraženo su spljoštene, sa stožastom bazom i krnjim vrhom, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.8-10.2 x 5-6.7 (f) x 4.3-5.5 µm, Q = 1.25-1.85, Qav = 1.35-1.75, bazidije su 4-sporne, 6-43 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste ili jajolike, 30-140 x 30-80 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili duguljaste, 60-150 x 30-70 µm, caulocistide su u obliku boce, duge do 100 µm, nema pileocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, krhko, krem boje, vlaknasto u stručku, ne rastopi se već povene; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu ljubičasto-crveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, ponekad prividno i na tlu izmiješanom sa drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici ožujka, na lokalitetu na Ivanščici.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Od ostalih se sličnih vrsta razlikuje po sporama sa izraženo stožastom bazom i caulocistidama na stručku. Lako se zamijeni sa vrstama iz skupine kućne gnojištarke (Coprinellus domesticus), koje su na dnu sa maljavim žutim do žuto-narančastim micelijem (ozonij), te sa većim, smeđim ljuskama na klobuku i slabije dlakavim stručkom. Slične su i šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima fine dlačice na klobuku (pileocistide) i grube spore, dok pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima gladak stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BLIJEDA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pallidissimus (Romagn.) P.Roux, Guy García & S.Roux

Klobuk: 1-5 cm širok, zvonolik, bjelkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ do svijetlo žuto-hrđastosmeđ, sredina je tamnija, sa brzo prolaznim bijelim do smećkastim pahuljama, rub je narebran skoro do sredine klobuka i u starosti rascijepljen, na kraju se rastopi.

Stručak: Valjkast, ravan, šupalj, lomljiv, bjelkast, po cijeloj dužini maljavo-ljuskav, baza je bulbozno zadebljana i obavijena bijelim micelijem.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, oštrica je neravna, najprije bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti smeđo-crni ili crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Jajolike, klični je otvor na sredini, 6.5-9.5 x 4.5-5.5 (f) x 5-5.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, nježno, mekano, bijelo do vodenasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, po parkovima, vrtovima, šumama, najčešće kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a dio izvora navodi da je nekompatibilna s alkoholom i da uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Pripada skupini gnojištarki koje imaju maljavo čehasti stručak. Vrlo je slična blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) koja ima glatki stručak, žuto-smeđi i jako blistavo zrnat klobuk. Također sliči pošećerenoj gnojištarki (Coprinellus saccharinus) koja također ima glatki stručak i jako blistavo zrnat klobuk, kao da je posut bijelim šećerom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus pusillulus - created on October 2018 in Store Dyrehave, Lille Sverige, Denmark by Thomas Kehlet

MALENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pusillulus (Svrček) Házi, L.Nagy, Papp & Vágvölgyi

Etimologija: pusillulus (lat.) = umanjenica od vrlo mali, sićušan. Po dimenzijama.

Klobuk: 0.8-1.2 cm širok, u početku jajolik, 0.5-2.5 mm širok i 0.5-5 mm visok, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je žut do žuto-smeđ, kasnije je sivkast do siv, na sredini je prvo žućkasto-smeđe zrnast, kasnije je gol, prozirno crtast.

Stručak: 1-2.5 cm visok, tanak, valjkast, bijelo-sivkast do svijetlosmeđ, pahuljast, na dnu je čekinjast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni, sivi, kasnije postaju crni.

Spore: Eliptične, glatke, klični otvor je ekscentričan, 6.5-10.5 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-2.4, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, 12.3-16.4 x 5.5-8.6 µm, pileocistide i caulocistidije su vitke, šiljaste, s okruglastom bazom, 43.3-135 x 8-17 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na gnoju i izmetu preživača.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je nešto većih dimenzija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus radians - created on September 2015 in Estonia by Vello Liiv

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus radians (Fr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: radians (lat.) = zračan, blistav, sjajan. Po zrakasto raspoređenim micelijskim hifama na bazi stručka.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan i visok do 2.5 cm, kasnije je stožast ili konveksan, sivkast, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, sredina je tamnooker do narančasto-smeđa, prekriven je bjelkastim baršunastim ovojem, koji se razlaže na sitne, bijele do krem ​​vunaste ljuske, rub je uglavnom svjetliji, brazdasto narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i  2-7 mm debeo, lomljiv, batinasto je zadebljan na bazi, bijel, pahuljast, na bazi su uočljive hrđastosmeđe micelijske hife.

Listići: Gusti, 60-70 ih dopire do stručka, dosta su stisnuti, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, u početku bjelkasti, zatim sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičava, u starosti pocrnu.

Spore: Valjkasto-eliptične ili u obliku graha, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1.3 µm, 8.5-11.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, 30-60 x 12-20 x 5-10 µm ili kuglaste, eliptične, jajolike ili u obliku široke ampule, 40-100 x 25-50 µm, pleurocistide su kuglaste, elipsoidne, u obliku ampule ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama, parkovima, podrumima i jamama, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često na opožarenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je slabe kvalitete i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po sporama koje su duže od 10 µm i široke 5.5-7 µm, te cheilocistidama u obliku boce.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus rufopruinatus - created on November 2023 in Lazar, Slovenia by joze arcnik

CRVENKASTOPAHULJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus rufopruinatus (Romagn.) N.Schwab

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, hrđastocrven + pruinatus (lat.) = posut injem. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik ili polukuglast, kasnije je djelomično konveksan, površina je malo ljepljiva, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, prema rubu je sivo-ljubičast do sivkast, prekriven je sitnim hrđastosmeđim ljuskicama na sredini, rub je narebran do sredine i tamniji.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-4 mm debeo, lomljiv, valjkast, ponekad je zakrivljen, šupalj, svilenkast, bjelkast.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, sivkasto-smeđi, kasnije postaju crni i slabo topljivi.

Spore: Bademaste ili limunaste, 7-9.7 x 4.2-6 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po svim tipovima šuma na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po svijetlosmeđim klobukom sa hrđastosmeđom sredinom i bijelim stručkom, a raste u šumama u malim skupinama po nekoliko primjeraka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POŠEĆERENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus saccharinus (Romagn.) P.Roux, Guy García & Dumas

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po bijeloj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Sweet Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, jajolik, u mladosti je zatvoren, prilično je pravilan kada se gljiva razvije, žućkasto-hrđastosmeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, potpuno je prekriven karakterističnim sitnim bijelim zrncima koja se razlože na ljuskice, koje se lako uklanjaju, lagano je izbrazdan sve do sredine, rub je često rascijepljen.

Stručak: Tanak, pravilan, šupalj, lomljiv, bjelkast, gladak, bez dlačica (caulocistida).

Listići: Bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi, oštrica je svjetlija i resasta, na kraju se rastope u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, s prednje su strane u obliku mitre, klični je otvor na sredini, 6-9.5 x 5-6.5 (f) x 4.5-5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, nema caulocistide, elementi ovoja su kuglasti do blago eliptični; otrusina je crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, bijelo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici listopada.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prisutnosti snježnobijelog ovoja na klobuku po čemu je i dobila ime. Dio je skupine s tipičnom blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) kojoj je stručak prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŠUMSKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je kuglast i visok do 2.5 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, rijetko je potpuno izravnat, bez sjaja, radijalno brazdast do sredine, poslije rastapa od ruba, u mladosti je prekriven žućkasto-oker do smećkastim, zrnasto-pahuljastim ovojem, koji se poslije izgubi, na sredini tamniji, smećkast, uz pomoć povećala su uočljive sitne dlačice (pileocistide) i zrnasta površina, u starosti postaje tamnosmeđ i crn.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, lomljiv, bjelkast, svijetlosmećkast, kasnije žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije je sa bijelim sitnim dlačicama.

Listići: U početku sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu, usko su prirasli.

Spore: Bademaste, s prednje su strane jajolike, bradavičave, sa oko 2.2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.9, Me = 8.4-7.3 µm, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-60 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce ili stožaste do vretenaste sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 5-8 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 6-8,5 µm, 60-150 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima, na glinenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bradavičastim, bademastim sporama u kombinaciji sa 4-spornim bazidijama i relativno velikim plodnim tijelima. Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus), čija je površina klobuka sa zrnastim ostacima ovoja, dok kućna gnojištarka nema pileocistide i ima glatke spore. Slična vrsta sa bradavičavim sporama je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja je dosta manjih dimenzija, sa 2-spornim bazidijama, spore su više eliptične do samo blago bademaste, a u KOH-u ne izgledaju bradavičavo.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus truncorum - created on January 2023 in Lamego, Portugal by Nuno Figueiredo

PANJEVKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan. Po staništu.

Engleski naziv: Trunk Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se raširi, svijetlosmeđ do žuto-hrđastosmeđ, sredina je uvijek tamnija, prekriven sitnim, zrnatim, bjelkasto pahuljastim ovojem, ubrzo nestaje, posut sa svjetlucavim smećkastim ljuskicama, narebran skoro do vrha.

Stručak: 4-14 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, obično je sa prilično gustim i lako uočljivim ili rijetkim dlačicama uočljivim pomoću povećala, baza je batinasto zadebljana i s ponekim ostatkom smeđeg vlaknastog ovoja koji ponekad podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi do crni i rastapaju se, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene su na bazi i vrhu, klični je otvor na sredini i široka 1-1.3 µm, 6.5-9 x 4.5-6.5 (f) x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.75, Qav = 1.55-1.7, Qf = 1.25-1.6, Qavf = 1.4-1.55, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-9 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 50-150 x 30-80 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili jajolike, 40-130 x 25-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, najprije je bijelo pa kasnije crnkasto, u starosti se pretvara u kapljice; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da ova gljiva sadrži bioaktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem (National Library of Medicine. 2024. A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum).

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po stručku koji je zadebljan na bazi i skoro kao da ima volvu. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija. Na drvnim ostacima raste i slična zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians), koja najčešće raste pojedinačno, a na osnovi su uočljivi ostaci micelija žute boje. Pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima spore u obliku mjitre, bijeli ovoj, a spore su s prednje strane široke 5.2-6.7 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus verrucispermus - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus verrucispermus (Joss. & Enderle) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: verruca (lat.) = bradavica + spermus (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, zvonolik, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti je prekriven zrnastim ostacima ovoja, kasnije blijedi prema rubu i postaje siv, prozirno crtast, brzo se otapa.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, bjelkast, gol.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 1 mm široki, usko prirasli ili gotovo slobodni, sivkasti do sivi, kasnije postaju crni.

Spore: Eliptične do blago bademaste, bradavičave, klični otvor je na sredini, glatke, 11-17 x 7-9.5 µm, zbog perisporijalne vrećice svaka spora izgleda kao da je obmotana mjehurićima, bazidije su 2-sporne, prisutne su pleurocistide, pileipelis je sa kuglastim elementima promjera 7-15 µm, caulocistide su sa dugim suženim vratom i lukovičastom bazom, u obliku boce, 45-100 µm duge, sa 2-7 µm širokim vratom i 14-20 µm širokom bazom; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na nakupini sitnih otpalih grančica, u parkovima i po pognojenim travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama i izgledu spora, koje izgledaju kao da su obmotane mjehurićima. Slična je šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima veći klobuk, 4-sporne bazidije i nema pleurocistide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinellus xanthothrix - created on April 2019 in Αθήνα, Ελλάδα, Greece by Σάββας Ζαφειρίου (Savvas Zafeiriou)

ŽUĆKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + thrix (gr.) = klobuk. Po žutoj dekoraciji.

Engleski naziv: Blond Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, rub je tanak i izvrnut, često je ispupčen na sredini, bjelkast do krem ili svijetlooker, površina je žućkasto ljuskava, s nešto je tamnijim, smećkastim, bradavičavim ljuskicama na sredini, skoro je do vrha radijalno narebran.

Stručak: 6-9 cm visok, dosta je pravilan, lomljiv, sužava se od baze prema vrhu, često je gomoljast na bazi, bijel, jedva je uočljivo bjelkasto pahuljast.

Listići: Sivkasti, a na kraju su crnkasti, prirasli.

Spore: Eliptične do bademaste, s izraženim je kličnim otvorom, 7.5-10 x 5-6.5 µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 32, Me = 8.9 x 5.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo; miris je slab na plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na iverju ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova gnojištarka je po osrednjim dimenzijama slična kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus) koja se razlikuje po obliku spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.