RASIJANA GNOJIŠTARKA

Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange

Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.

Engleski naziv: Fairy Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 (2.5) cm širok, prvo je okrugao, zatim zvonolik; promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sitno dlakav.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, ponekad je na kraju malo zadebljan, šupalj, iskrivljen; staklasto bijel i djelomično proziran, sitno čehast.

Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli za stručak; prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.

Spore: Eliptične, na gornjem kraju s kličnim otvorom, 6.4-9.6 x 4-6 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodišta na jednom mjestu, u svim tipovima šuma i parkovima kao saprofit krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu.

KUĆNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.

Engleski naziv: Firerug Inkcap

Klobuk: 1-3 (6) cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom; svijetlosmeđ, svijetlorđasto-žut do sivo-smeđ, sa smeđom mrljom na sredini, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na čehasta zrnca bjelkaste boje, rub je narebran i rascijepljen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, sužava se prema vrhu, bulbozan je na osnovi, kasnije šupalj; bjelkast; na osnovi je dosta uočljiva hrđastosmeđa baršunasta micelijska dekoracija (ozonij).

Listići: Prirasli su na stručak, gusti, djelomično račvasti, oštrica je trepavičasta, ne rastapaju se već povenu; bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni, .

Spore: Valjkaste do eliptične, 6.7-11.2 x 3.7-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka jasena, breze i vrbe, rijetka je na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.

Napomena: Dio je skupine gnojištarki koje imaju uvijek dekorirani klobuk. Jedina sigurna metoda za determinaciju ove vrste je mikroskopska analiza spora. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija.

BLISTAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: micare (lat.) = blistavo, svjetlucavo. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Glistening Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije ovalan, zatim zvonolik, opnast, slabo mesnat samo na sredini, rub je radijalno narebran sve do diska na sredini klobuka; žuto-smeđ, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, u mladosti je posut srebrnastim svjetlucavim čehicama koje otpadnu kada se gljiva razvije.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 3-5 (6) mm debeo, valjkast, pod klobukom je malo tanji, šupalj, lomljiv, gol, blistav, gladak, svilenkast, bjelkast.

Listići: Široki, suženi su na oba kraja, zaokruženi su uz stručak, slobodni, veoma su gusti; prvo su bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi, sivkasto-ružičasti, u starosti crni, po vlažnom vremenu se brzo rastope, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Eliptične, glatke, (6.1) 7 - 9.8 (10.8) × (4.5) 5 - 6.5 (7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 8.5 × 5.8 µm, Qav = 1.5; otrusina je crna.

Meso: Tanko, krhko, krem boje, vlaknasto u stručku, ne rastopi se već povene; miris nije izražen, aokus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu ljubičasto-crveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, ali ponekad prividno i na tlu izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Postoji cijeli niz sličnih gnojištarki malih dimenzija i uglavnom bez vrijednosti. Dio je skupine gnojištarki kojima je klobuk posut blistavim sitnim zrncima.

BLIJEDA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pallidissimus (Romagn.) P.Roux, Guy García & S.Roux

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, zvonolik; prljavobijel, svijetlosmeđ, sivo-smeđ do svijetlorđasto-žut, sredina je tamnija, s bijelim do smećkastim čehicama, rub je narebran skoro do sredine klobuka i u starosti rascijepljen, na kraju se rastopi.

Stručak: Valjkast, ravan, šupalj, lomljiv; bjelkast, po cijeloj dužini maljavo-čehast, osnova je bulbozno zadebljana i obavijena baršunastim bijelim micelijem.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, oštrica je neravna; najprije bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti smeđo-crni ili crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, 6.5-10.5 x 5.5-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, nježno, mekano, bijelo do vodenasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, po parkovima, vrtovima, šumama, najčešće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a dio izvora navodi da je nekompatibilna s alkoholom i da uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Pripada skupini gnojištarki koje imaju maljavo čehasti stručak. Vrlo je slična blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) koja ima glatki stručak, žuto-smeđi i jako blistavo zrnat klobuk. Također sliči pošećerenoj gnojištarki (Coprinellus saccharinus) koja također ima glatki stručak i jako blistavo zrnat klobuk, kao da je posut bijelim šećerom.

Coprinellus radians - created on September 2015 in Estonia by Vello Liiv

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus radians (Fr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: radians (lat.) = zračan, blistav, sjajan. Po zrakasto raspoređenim micelijskim hifama na bazi stručka.

Klobuk: 1-3 (6) cm širok, polukuglast, kasnije zvonolik, rijetko stožast; sivkast, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, sredina je tamnooker do narančasto-smeđa, rub je uglavnom svjetliji, posut smećkastim stožastim čehastim bradavicama, narebran.

Stručak: 6-9 cm visok i  2-6 (7) mm debeo, bijel, lomljiv, zadebljan na osnovi, pahuljast, na bazi su uočljive micelijske hife žuto-okeraste boje.

Listići: U početku bjelkasti, zatim sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičasta, u starosti pocrnu, gusti, dosta su stisnuti, zaokruženi su uz stručak, jedva prirasli.

Spore: Eliptične, bubrežaste, 8.5-12.6 x 5-7 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama, parkovima, podrumima i jamama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je slabe kvalitete i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Najprepoznatljivija je po karakterističnoj žuto-okerastoj boji micelija zbog čega se i stručak nahuka tom bojom, micelijske hife obuhvaćaju klobuk. Klobuk je izraženiji od klobuka sličnih vrsta.

Coprinellus saccharinus - created in Finland by Martti Moisander

POŠEĆERENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus saccharinus (Romagn.) P.Roux, Guy García & Dumas

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po bijeloj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Sweet Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, jajolik, u mladosti je zatvoren, prilično je pravilan kada se gljiva razvije; rđasto-žućkast, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenklasto-smeđ, potpuno je prekriven karakterističnim sitnim bijelim zrncima koja se razlože pa pretvore u pahulje, lako se izbrišu, lagano je izbrazdan sve do sredine, rub je često rascijepljen.

Stručak: Tanak, pravilan, šupalj, lomljiv, bjelkast, izgleda golo.

Listići: Bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičasta, na kraju se rastope u crnu tekućinu.

Spore: Vretenaste, duguljaste, 5-11.3 x 5-7 µm; otrusina je crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, bijelo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prisutnosti snježnobijelog ovoja na klobuku po čemu je i dobila ime. Dio je skupine s tipičnom blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) kojoj je ovoj blijedo-žućkast ili smećkast.

ŠUMSKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 1-4 (5) cm, najprije okruglast, zatim zvonolik ili stožasto-zvonolik, kao ispupčen, bez sjaja; po cijeloj visini radijalno brazdast, poslije od ruba malo raspadajući, u mladosti svijetlokremast, žućkasto-oker do smećkast, u sredini tamniji, smećkast, u starosti postaje tamnosmeđ i crrn, pahuljast.

Stručak: 3-10 cm visok, valjkast, lomljiv, skoro bjelkast, svijetlosmećkast, kasnije žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije po dužini bijelo maljav.

Listići: U početku sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu, prirasli ili se blago spuštaju po stručku sa zupcem.

Spore: Kuglaste do bademaste, bradavičave, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.7 (1.9), Me = 8.4-7.3 µm, Qav = 1.6; otrusina je crna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ponekad prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus) koje imaju zrnato posut klobuk od ostataka ovoja. Za sigurno određivanje malih gnojištarki potrebna je velika preciznost i analiza morfoloških obilježja.

Coprinellus truncorum - created on January 2023 in Lamego, Portugal by Nuno Figueiredo

PANJEVKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan. Po staništu.

Engleski naziv: Trunk Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, prvo je valjkasto-zvonolik pa jajoliko-zvonolik i u cjelosti prekriven ovojem pa manje-više otvoren; svijetlosmeđ do žuto-hrđastosmeđ, sredina je uvijek tamnija, narebran skoro do vrha klobuka, posut sa svjetlucavim smećkastim čehicama.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, šupalj; bjelkast; gladak, osnova je malo zadebljana i s ponekim ostatkom ovoja smeđe boje koji ponekad podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, slobodni, trbušasti; bjelkasti, svijetložućkasti, sivo-smeđi do sivo-ružičasti, u starosti crni i topljivi, oštrica je bjelkasta, prirasli, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 6-9.5 x 3.7-6 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, najprije je bijelo pa kasnije crnkasto, u starosti se pretvara u kapljice; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da ova gljiva sadrži bioaktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem (National Library of Medicine. 2024. A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum).

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po stručku koji je zadebljan na bazi i skoro kao da ima volvu. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija. Na drvnim ostacima raste i slična zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians) koja najčešće raste pojedinačno, a na osnovi su uočljivi ostaci micelija žute boje. Postoje još mnoge slične sitne vrste gnojištarki koje također nemaju nikakve uporabne vrijednosti.

Coprinellus xanthothrix - created on April 2019 in Αθήνα, Ελλάδα, Greece by Σάββας Ζαφειρίου (Savvas Zafeiriou)

ŽUĆKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + thrix (gr.) = klobuk. Po žutoj dekoraciji.

Engleski naziv: Blond Inkcap

Klobuk: 1-4 (5.5) cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, rub je tanak i izvrnut, često je ispupčen na sredini; bjelkast do krem ili svijetlooker, površina je svijetložućkasto čehasta, s nešto je tamnijim, smećkastim, bradavičavim čehicama na sredini, skoro je do vrha radijalno narebran.

Stručak: 6-9 cm visok, dosta je pravilan, lomljiv, sužava se od baze prema vrhu, često je s bulbom na bazi; bijel, jedva je uočljivo bjelkasto pahuljast.

Listići: Sivkasti, a na kraju su crnkasti, prirasli.

Spore: Eliptične do bademaste, (7.4) 7.8 - 9.8 (10.2) x (4.8) 5 - 6 (6.4) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 32, Me = 8.9 x 5.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo; miris je slab na plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova gnojištarka je po osrednjim dimenzijama slična kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus) koja se razlikuje po obliku spora.