Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po američkoj znastvenici dr. Coleman McCleneghan koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, slabo je mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i raširen, te lagano ispupčen na sredini, površina je malo sjajna i mazava; po vlažnom vremenu je tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđe do smeđe boje po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, vodenast; rub je tanak, valovit, iskrzan, izvrnut prema gore i crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupljikav je pa šupalj, ubrzo je gol, suh; bjelkast ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, žilicama povezani na dnu, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima, uz rub šume, voli kisela tla. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipična osobina ove vrste iz roda Cuphophyllus su suha površina, te tipična dosta upadljiva nervatura kojom su poprečno povezani listići.

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, ulegnut, ponekad blago ispupčen, površina je mazava i malo ljepljiva; sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, bijelim vlaknast, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima; bijel, kasnije sivo-ljubičast, vlaknast, baza je žućkasta do oker-smeđa.

Listići: Sivi, sivo-ljubičasti, ružičasto-sivi, na bazi su spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, oštrica je nešto svjetlija, spuštaju se po stručku.

Spore: Kuglaste, 5.5-8 x 4.5-6 µm; bazidiji 7 x 55 µm, uglavnom su s 4 spore, vrlo dugi, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, tanko; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Determinacija ove vrste zahtijeva mikroskopsku analizu spora.

Cuphophyllus fornicatus - created in Norway by Roger Andersen

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvraćenom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, tankomesnat, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, vlažan je ili malo mazav; krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, vodenast, uzdužno je sitno vlaknast, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, vlaknasto-crtast, po suhom vremenu je sjajan, ponekad je uvijen; bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, zaokruženi uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki, trbušasti, stisnuti, žilicama spojeni na bazi; bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 7-8.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miriše na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuna, šumskim putovima. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae), ali ona je po mikroskopskim osobinama, odnosno amiloidnim sporama, bliža rodu Tricholoma.

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, zvonolik pa spljošten ili lagano izvrnut, tankomesnat, mazav, sjajan; sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, vodenast, mjestimično s mrljama po površini, rub je zbog prozirnosti kožice crtast.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.3-1.2 (1.5) cm debeo, širi se prema bazi, cjevasto-šupalj; bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, a žućkast prema bazi.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama; sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-9 x 5-7 µm; bazidiji nose 2 spore; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od lipnja do listopada kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja; žuto-narančast, svijetlosmeđ do narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, nije narebran ili je samo malo prozirno narebran.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh; najprije je kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama; najprije su bijelo-kremasti, zatim žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, kasnije je okerasto ili blijedonarančasto, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen u velikim skupinama kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, travnjacima, rubovima šuma, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ovo je izvanredno fina gljiva, kada raste ima je u velikim količinama, lako je uočljiva zbog krasne žuto-narančaste boje. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s drugim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius).

Cuphophyllus russocoriaceus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd; bijele je boje slonove kosti, blijedokrem, ponekad je sivo-okerast, krem oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, tanak je i vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun je pa šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku; bijeli, blijedokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6.8-8.8 x 4-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, veoma je tanko, mekano; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na livadama i po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je manja djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) od koje se jasno razlikuje po upadljivom i postojanom mirisu koji se osobito potencira tijekom sušenja. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa vrsta.

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksan ili lagano ispupčen pa izravnat, te na kraju malo ulegnut, tup, ujednačeno je mesnat; bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je žućkast, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 3-7 (8) mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je čvrst i pun pa šupljikav; bijel, više-manje je ružičasto-smećkast na bazi, malo  je pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, međusobno su žilasto spojeni na bazi, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste kasno ljeti i u jesen u raštrkanim skupinama kao saprofit tla po livadama, šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po izgledu se ponekad teško razlikuje od drugih bijelih sočnica sličnih dimenzija. Naša vrsta ima suhu površinu i uvijek poprečnim žilicama povezane listiće na bazi. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe koje su najčešće otrovne, kao i sličnost s vrstama iz skupine Limacium roda Hygrophorus koje su uvijek čitave jasno mazave, a ne suhe, dok ih je samo po izgledu teško razlikovati.