Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po američkoj znastvenici dr. Coleman McCleneghan koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, slabo je mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i raširen, te lagano ispupčen na sredini, površina je malo sjajna i mazava; po vlažnom vremenu je tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđe do smeđe boje po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, vodenast; rub je tanak, valovit, iskrzan, izvrnut prema gore i crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupljikav je pa šupalj, ubrzo je gol, suh; bjelkast ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, žilicama povezani na dnu, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima, uz rub šume, voli kisela tla. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipična osobina ove vrste iz roda Cuphophyllus su suha površina, te tipična dosta upadljiva nervatura kojom su poprečno povezani listići.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, ulegnut, ponekad blago ispupčen, površina je mazava i malo ljepljiva; sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, bijelim vlaknast, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima; bijel, kasnije sivo-ljubičast, vlaknast, baza je žućkasta do oker-smeđa.

Listići: Sivi, sivo-ljubičasti, ružičasto-sivi, na bazi su spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, oštrica je nešto svjetlija, spuštaju se po stručku.

Spore: Kuglaste, 5.5-8 x 4.5-6 µm; bazidiji 7 x 55 µm, uglavnom su s 4 spore, vrlo dugi, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, tanko; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Determinacija ove vrste zahtijeva mikroskopsku analizu spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvrnutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, tankomesnat, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, vlažan je ili malo mazav; krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, vodenast, uzdužno je sitno vlaknast, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, vlaknasto-crtast, po suhom vremenu je sjajan, ponekad je uvijen; bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, zaokruženi uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki, trbušasti, stisnuti, žilicama spojeni na bazi; bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 7-8.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miriše na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuna, šumskim putovima. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu. Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog, na lokalitetu Možđenec - Sudovec kod Novog Marofa.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae), ali ona je po mikroskopskim osobinama, odnosno amiloidnim sporama, bliža rodu Tricholoma.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 984. Blijedosiva vlažnica (Hygrocybe fornicatus (Fr.) Singer); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svijetlosmeđa vlažnica (Hygrocybe fornicata (Fr.) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, zvonolik pa spljošten ili lagano izvrnut, tankomesnat, mazav, sjajan; sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, vodenast, mjestimično s mrljama po površini, rub je zbog prozirnosti kožice crtast.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.3-1.2 (1.5) cm debeo, širi se prema bazi, cjevasto-šupalj; bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, a žućkast prema bazi.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama; sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-9 x 5-7 µm; bazidiji nose 2 spore; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od lipnja do listopada kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja; žuto-narančast, svijetlosmeđ do narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, nije narebran ili je samo malo prozirno narebran.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh; najprije je kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama; najprije su bijelo-kremasti, zatim žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, kasnije je okerasto ili blijedonarančasto, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen u velikim skupinama kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, travnjacima, rubovima šuma, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ovo je izvanredno fina gljiva, kada raste ima je u velikim količinama, lako je uočljiva zbog krasne žuto-narančaste boje. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s drugim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd, bijele je boje slonove kosti, svijetlokrem, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak je i vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun pa šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku; bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6.8-8.8 x 4-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, veoma je tanko, mekano; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na livadama i po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula. Slika je snimljena 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na travnjaku uz rub šume bukve. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je manja djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) od koje se jasno razlikuje po upadljivom i postojanom mirisu koji se osobito potencira tijekom sušenja. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksan ili lagano ispupčen pa izravnat, te na kraju malo ulegnut, tup, ujednačeno je mesnat; bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je žućkast, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 3-7 (8) mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je čvrst i pun pa šupljikav; bijel, više-manje je ružičasto-smećkast na bazi, malo  je pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, međusobno su žilasto spojeni na bazi, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste kasno ljeti i u jesen u raštrkanim skupinama kao saprofit tla po livadama, šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po izgledu se ponekad teško razlikuje od drugih bijelih sočnica sličnih dimenzija. Naša vrsta ima suhu površinu i uvijek poprečnim žilicama povezane listiće na bazi. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe koje su najčešće otrovne, kao i sličnost s vrstama iz skupine Limacium roda Hygrophorus koje su uvijek čitave jasno mazave, a ne suhe, dok ih je samo po izgledu teško razlikovati.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.