Ukupno vrsta gljiva: 2164
Hortiboletus bubalinus

Jestiva gljiva

PARKOVNI BARŠUNOVAC

Hortiboletus bubalinus (Oolbekk. & Duin) L.Albert & Dima

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je polukuglast, zatim se raširi i često ulegne na sredini, kožica klobuka je najprije glatka i suha, a u starosti i po suhom vremenu je lagano raspucana; žućkasto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ružičasto-smeđ, baršunast, u starosti izblijedi, rub se u starosti raspucava.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je često nešto tanji, u gornjem je dijelu žut, ostali je dio crveno-smeđe uzdužno vlaknast na žućkastoj osnovi, na bazi je žut od micelija, na pritisak postane svijetloplav.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, poslije labirintno izdužene, limunastožute, žuto-maslinaste ili maslinaste, na pritisak najprije postanu plavičaste ili zelenkasto-plave, a poslije smeđe; cjevčice su osrednje duge, prirasle su ili se ponekad kratko spuštaju po stručku, žute, žuto-maslinaste ili maslinaste, na prerezu poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 12-14.5 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žućkasto je do žuto-smeđe, na prerezu je ispod kožice klobuka ružičasto, u stručku ispod klobuka postane lagano plavo-zelenkasto, od sredine prema bazi je narančasto-smeđe, u dnu stručka s nekoliko sitnih točkica narančaste boje, u klobuku je spužvasto, a u stručku je vlaknasto; miris je kiselkast, na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama i u parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s lipom, topolom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je engelijev baršunovac (Hortiboletus engelii) koji je na prerezu u bazi stručka narančaste boje mrkve.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2019. Gljive. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 171. str. Parkovni baršunovac (Hortiboletus bubalinus (Oolbekk. & Duin) L.Albert & Dima), Sinonim: Xerocomellus bubalinus (Oolbekk. & Duin) Mikšik

Hortiboletus engelii

Jestiva gljiva

ENGELIJEV BARŠUNOVAC

Hortiboletus engelii (Hlaváček) Biketova & Wasser

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je polukuglast, često s neravnom površinom, zatim raširen i često s uzdignutim rubom, površina je suha i ponekad bjelkasto raspucana, za vlažna je vremena glatka; tamnosmeđ, kasnije narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ružičasto-smeđ, baršunast, nagrižena mjesta od crva su nejednako crvenkasta.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je šiljast; najprije je žut, kasnije je žuto-smećkast, na bazi je crvenkasto-smećkast i s bijelim micelijem, površina je crvenkasto točkasto-čehava.

Rupice/cjevčice: Višekutne, žute, na pritisak postaju plavo-zelene; cjevčice su osrednje duge, prirasle su na stručak, najprije su žute, kasnije su žuto-maslinaste ili maslinaste, na prerezu poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10-13 x 5-6 µm; otrusina je cimetastožuta do cimetastosmeđa s maslinasto-smeđom nijansom.

Meso: U klobuku je blijedožuto, na prerezu u klobuku i gornjem dijelu stručka postane svijetloplavo do tamnoplavo, u dnu stručka je na prerezu narančasto s kapljicama boje mrkve, meso je po suhom vremenu skoro nepromjenjive boje; miris je kiselkast, na gljive, a okus je kiselkast ili orašast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i u parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s lipom, brezom, hrastom, bukvom, grabom ili lijeskom, često u travi, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kao i svi baršunovci.

Napomena: Slični su marelični baršunovac (Rheubarbariboletus armeniacus), također ima raspucani klobuk, ali boje marelice, a stručak je zlatnožuto-oker, a na sredini je s crvenkastom nijansom, te parkovni baršunovac (Hortiboletus bubalinus), kojemu je meso u dnu stručka također narančasto, ali nije narančasto-smeđe od sredine stručka do baze.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2019. Gljive. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 172. str. Engelijev baršunovac (Hortiboletus engelii (Hlaváček) Biketova & Wasser), Sinonimi: Xerocomellus engelii (Hlaváček) Šutara, Xerocomus quercinus H.Engel & Brück. nom. Inval.

Hortiboletus rubellus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

KRVAVI BARŠUNOVAC

Hortiboletus rubellus (Krombh.) Simonini, Vizzini & Gelardi

Etimologija: rubellus (lat.) = jarko crveno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Bolete

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je polukuglast, zatim se raširi i skoro izravna, često je valovit, kožica je suha i lagano baršunasta; može biti krvavocrven, ružičasto-crven ili crveno-smeđ, u starosti i po suhom vremenu je raspucan i malo izblijedi.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi je često tanji, skoro je korjenast, najprije je čitav žućkast, ubrzo zatim postane crvenkast ili crvenkasto-smeđ poput klobuka, na vrhu ostane žućkast, vlaknast, na bazi je žućkasto baršunast od micelija, na dodir lagano poplavi.

Rupice/cjevčice: Osrednje su široke, višekutne, žućkaste, limunastožute ili zlatnožute pa žuto-maslinaste, na dodir postanu zelenkasto-plave; cjevčice su izrezane uz stručak, prirasle, osrednje su duge, žute su ili maslinaste, na presjeku postanu zelenkasto-plave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 11.5-12.5 x 5-5.5 µm; otrusina je žuto-maslinasta do maslinasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bjelkasto do žućkasto, ispod kožice klobuka je žuto-narančasto do crveno, spužvasto, u stručku je žuto i malo vlaknasto, u dnu stručka je s brojnim narančastim, narančasto crvenim ili crvenim točkicama, na presjeku postane lagano tamnoplavo; miris je kiselkast, na voće, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i stručka u dodiru sa sumpornom kiselinom postane zasićeno crvena pa zatim izblijedi, meso i cjevčice s kalijevom lužinom postanu smećkaste, dok meso sa željeznim sulfatom postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jeseni u miješanim i bjelogoričnim šumama i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s hrastom, brezom, lipom ili bukvom. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Konzumacija ovog vrganja može, u vrlo rijetkim sl učajevima, kod osjetljivijih ljudi izazvati određene alergijske reakcije pa bi svi koji su osjetili simptome nakon konzumacije trebali izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Sličan je crvenoraspucani baršunovac (Xerocomellus chrysenteron) koji je s mnogo izraženijom bojom, osobito na stručku. Marelični baršunovac (Rheubarbariboletus armeniacus) također ima raspucani klobuk, ali boje marelice, stručak je zlatnožuto-oker, a na sredini je s crvenkastom nijansom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1115. Krvavi baršunovac (Xerocomus rubellus (Krbh.) Quélet), Sinonimi: Boletus barlae Fries, Boletus versicolor Rostk.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži