CRVENORASPUCANI BARŠUNOVAC (ZLATAČA)

Xerocomellus chrysenteron (Bull.) Šutara

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + enteron (gr.) = unutarnji. Po žutom mesu.

Engleski naziv: Red-Cracking Bolete

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, nepravilnog je oblika; smećkast, smeđ ili sivkasto-smeđ, fino je baršunast, kasnije je gladak, redovito je nepravilno ispucan, a u pukotinama se vidi ružičasto meso.

Stručak: 2-12 (15) cm visok i 0.7-3 (4.5) cm debeo, tanak, vitak, na donjem dijelu je redovito savijen, sužava se prema bazi; žuto-crvenkast, na vrhu je žut, starenjem često mijenja boju, ostali je dio prekriven sa sitnim crvenkastim granulama, po čitavoj je površini crtast, nagrižena mjesta pocrvenu.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, žute, kasnije su žuto-zelenkaste; cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na dodir poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, (12.2) 12.7 - 14.4 (15.7) × (4.6) 5 - 5.9 (6.3) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (3), N = 120, Me = 13.6 × 5.5 µm, Qav = 2.5; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, ispod kožice klobuka je ružičasto do crvenkasto, u stručku je žuto, u donjem dijelu stručka je crvenkasto do žućkasto-crveno, na prerezu blago poplavi; miriše na gljive ili je blago kiselkast, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom posivi, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane plavo-zeleno, dok s fenolanilinom za 45 minuta postane crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u svim topovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je spužvaste konzistencije. U starosti ga brzo napada zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja nije vidljiva golim okom, ali može ozbiljno naštetiti zdravlju, jer se svaki oblik plijesni smatra toksičnim. Crvenonogi vrganji mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati alergijske reakcije. Onaj tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumacije bi trebao izbjegavati ovu vrstu. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Slični su podstavljeni baršunovac (Xerocomus subtomentosus) i hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku imaju izraženu mrežicu. Lažna zlatača (Xerocomellus truncatus) ima ljubičasto obojen stručak. Nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive. Najvažnija obilježja opisane vrste su što je ispod kožice klobuka crvene boje poput nanešenog crvenog temeljnog premaza, ... cjevčice su žute – nikad nisu crvene, ... stručak je crvenkasto točkast – uvijek bez mrežice, a kod lažne zlatače stručak pocrni, ... klobuk je pustenast, odakle i naziv roda baršunovci, ... meso je žućkasto, ponekad postaje plavkasto, često je crvljivo, ... baza stručka nije zadebljana, ... meso je uvijek blagog okusa.

CRVENONOGI BARŠUNOVAC

Xerocomellus cisalpinus (Simonini, H.Ladurner & Peintner) Klofac

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je gotovo izravnat, suh; najprije je krem, zatim je oker ili smećkast s maslinastim odsjajem, u starosti je također ružičasto-smeđ, na rubu je često s svijetloružičastom crtom, čehast, baršunast, redovito je nepravilno ispucan i s crvenkasto-smeđim brazdama, mjesta nagrižena od puževa su lagano crvenkasto-smeđa.

Stručak: 4-8 (10) cm visok, valjkast, na dnu je sužen, ponekad je zakrivljen; u gornjem dijelu je žut, od sredine prema dolje je crven ili prošaran crvenkastim mrljama na žutoj osnovi, fino je vlaknasto crtast, na dnu je obavijen bijelim pamučastim micelijem.

Rupice/cjevčice: Široke, okrugle su do višekutne, žute, u starosti su žuto-maslinaste; cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na prerezu ili na pritisak lagano poplave.

Spore: Vretenaste, 13-15 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto do gumasto, elastično, mekano, u klobuku je bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, u stručku je više žućkasto, na prerezu brzo poplavi u klobuku iznad cjevčica i u donjem dijelu stručka, u bazi stručka je žuto-narančasto ili narančasto-crveno, slično kao kod engelijevog baršunovca (Hortiboletus engelii); miriše na gljive ili je blago kiselkast, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom posivi, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane plavo-zeleno, dok s fenolanilinom za 45 minuta postane crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, ali i borom ili cedrom, od nizinskih do planinskih područja. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je spužvaste konzistencije. U starosti ga brzo napada zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja nije vidljiva golim okom, ali može ozbiljno naštetiti zdravlju, jer se svaki oblik plijesni smatra toksičnim. Crvenonogi vrganji mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati alergijske reakcije. Onaj tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumacije bi trebao izbjegavati ovu vrstu. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomellus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Moguća je zamjena s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron). Najvažnija obilježja opisane vrste su što je ispod kožice klobuka crvene boje poput nanešenog crvenog temeljnog premaza, ... cjevčice su žute – nikad nisu crvene, ... stručak je crvenkasto točkast – uvijek bez mrežice, a kod lažne zlatače (Xerocomellus truncatus) stručak pocrni, ... klobuk je pustenast, odakle i naziv roda baršunovci, ... meso je žućkasto, ponekad postaje plavkasto, često je crvljivo, ... baza stručka nije zadebljana, ... meso je uvijek blagog okusa.

BRESKVIN BARŠUNOVAC

Xerocomellus persicolor (H.Engel, Klofac, H.Grünert & R.Grünert) F.Roqué

Etimologija: persica (lat.) = breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat; narančaste boje marelice do crvenkasto-smeđ ili ružičasto-smećkast, fino je čehasto-baršunast, suh, u starosti je ispucan.

Stručak: 2-12 (15) cm visok, valjkast, žut, žuto-smećkast, crvenkasto do crvenkasto-smeđe točkast na žućkastoj osnovi, prema dnu je hrđastosmeđ, na bazi je bijelo baršunast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, prirasle, svijetložute do žuto-maslinaste, na pritisak poplave.

Spore: Eliptične do vretenaste, 11-15 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bjelkasto do svijetložuto, a u struku žućkasto, na prerezu u klobuku blago poplavi, a u stručku jako požuti; miriše nije izražen, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomellus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Slični su crvenoraspucani baršunovac ili zlatača (Xerocomus chrysenteron) i krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) kojima su cjevčice zaokružene uz stručak, a stručak je na donjem dijelu više crvenkast, a ne hrđastosmeđ kao kod opisane vrste.

BIJELORASPUCANI BARŠUNOVAC

Xerocomellus porosporus (Imler ex Watling) Šutara

Engleski naziv: Sepia Bolete

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen, suh; krem-smećkast, smećkast, smeđ ili maslinasto-smećkast, baršunast, ubrzo je nepravilno raspucan, u pukotinama je vidljivo žućkasto ili smećkasto meso bez tragova crvenkaste boje.

Stručak: Valjkast, ponekad je zadebljan na bazi; bijelo-siv, sivo-žut, žućkast ili žućkasto-smeđ, ima sitnu zrnatu strukturu, od sredine prema dolje je samo s nekoliko crvenkastih točkica, uglavnom je čak i potpuno bez crvene boje, na bazi je smeđ, sivo-crn ili crnkast.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, najprije žute, kasnije su žuto-maslinaste; cjevčice su prirasle na stručak, na pritisak poplave.

Spore: Eliptične, na jednom kraju kao odrezane, 12-15 x 5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Mekano, prljavožućkasto, u mladosti je u sredini crvenkasto, na presjeku poplavi, ubrzo zatim opet pobijeli; miris slab, na gljive i voće, okus blag, blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a drugu Matije Josipović, u drugoj polovici lipnja, na lokalitetu lovački dom "Đedovica" na Papuku.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije. Tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumiranja trebao bi izbjegavati ovu vrstu. Sirov je otrovan jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Kod gljiva bez mrežice na stručku ili s jedva vidljivom mrežicom sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija odluka da se ne radi o nejestivom gorkom vrganju (Caloboletus radicans).

Napomena: Bijeloraspucani je baršunovac po brojnim morfološkim značajkama vrlo blizak podstavljenom baršunovcu (Xerocomus subtomentosus) i crvenoraspucanom baršunovcu (Xerocomellus chrysenteron). Međutim, bitno se razlikuje po obliku spora koje su s jedne strane ravno odsječene poput panja te po raspucanom klobuku, gdje se u pukotinama vidi žućkasto meso bez tragova crvenkaste boje. Kod zlatače, odnosno crvenoraspucanog baršunovca u pukotinama klobuka se vidi crvenkasto meso.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1121. Bijeloraspucani baršunovac (Xerocomus porosporus Imler), Sinonim: Xerocomus truncatus Sing.

INJASTI BARŠUNOVAC

Xerocomellus pruinatus (Fr. & Hök) Šutara

Etimologija: pruina (lat.) = slana, inje. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Matt Bolete

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksno-ispupčen, kasnije se izravna, po vlažnom je vremenu ljepljiv; smećkast, crveno-smeđ ili tamnosmeđ, baršunast, kasnije je raspucan, samo na rubnom dijelu nije ili je samo lagano raspucan, brazde su uvijek crvene, često je nepravilno naboran, mjesta nagrižena od puževa su žućkasta, a nakon nekoliko sati postanu crvenkasta, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast je ili vretenasto zadebljan, na bazi je zašiljen; na vrhu je žut, na središnjem je dijelu s crvenkastim i crveno-smeđim točkicama ili čehicama, nema mrežice, na bazi je uočljiv bijeli ili svijetložuti micelij.

Rupice/cjevčice: Žute, kasnije su žuto-zelene do hrđastosmeđe, na pritisak skoro ne poplave; cjevčice su izrezane uz stručak, duže su od debljine mesa u klobuku.

Spore: Eliptične do vretenaste, skoro glatke, s laganom uzdužnom nervaturom, 9-17 x 3.8-6.2 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetložuto, ispod kožice klobuka je crvenkasto, u bazi stručka je smećkasto, na prerezu u gornjem dijelu stručka poplavi i više ili manje pocrveni; miris je blago kiselkast, na gljive, a okus je također kiselkast.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem; nije rijetka vrsta. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije. Tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumiranja trebao bi izbjegavati ovu vrstu. Sirov je otrovan jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Kod gljiva bez mrežice na stručku ili s jedva vidljivom mrežicom sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija odluka da se ne radi o nejestivom gorkom vrganju (Caloboletus radicans).

Napomena: Ova vrsta često se zamijeni s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron) čija je površina slična kao kod ove vrste, samo što je raspucana i rascijepljena, često samo na rubu, a ne na sredini klobuka. Po mikroskopskim karakteristikama se lako razlikuju, jer slična vrsta ima skoro glatke spore.

REDEUILHOV BARŠUNOVAC

Xerocomellus redeuilhii A.F.S.Taylor, U.Eberh., Simonini, Gelardi & Vizzini

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Oak-Loving Bolete

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksno-okruglast, kasnije se otvori, ali nikada nije spljošten; prekrasne je crvene boje koja teži ka ljubičasto-crvenoj, baršunast, boja ujednačena od središta do ruba i nema pojaseve osim na više ili manje naglašenom karakterističnom bjelkastom rubu, bijela kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 3-7 cm visok, valjkast, vrlo je često zakrivljen, uvijek se sužava prema bazi; žut, na donjem dijelu je karakteristično ljubičasto-crven, nema mrežicu.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, malo su nepravilne, tamnožute; cjevčice su žute, prilično su duge, sužavaju se prema stručku uz koji je karakteristično kružno udubljen.

Spore: Eliptične, 11-17 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo do žuto, u stručku je je ljubičasto-crven, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, uglavnom mediteranska područja.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta kreirana 2016. godine od strane Taylor et al., a do tada je vrsta imala znanstveni naziv Xerocomus dryophilus, međutim utvrđeno je da je ta vrsta, koja raste na sjevernoameričkom kontinentu, različita od europske i otuda i stvaranje nove vrste. Molekularne su studije pokazale točnu klasifikaciju vrste u rodu Xerocomellus. Krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) ima sličnu boju himenija i mazavi klobuk, kao i plemeniti sluzavac (Aureoboletus gentilis) koji ima nešto deblje pregrade i cjevčice.

Xerocomellus ripariellus - created on September 2022 in Fontenailles, France by thomasrougny

PRIOBALNI BARŠUNOVAC

Xerocomellus ripariellus (Redeuilh) Šutara

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se otvori; smećkast, ružičasto-smeđ, pustenast, baršunast, vrlo je blago crveno obojen ispod kožice, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 0.7-1.5 (2) cm debeo, gotovo je valjkast; s crvenkastim je točkicama ili mrljama na žutoj osnovi, na donjem je dijelu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do višekutne; cjevčice su 5-8 (10) mm duge, žute, u starosti su žuto-maslinaste, na ozlijeđenim mjestima i na pritisak pomodre, prirasle su na stručak.

Spore: Vretenaste do eliptične, 11-16.5 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso:  Čvrsto do gumasto, elastično, mekano, žućkasto, sivkasto, gotovo je bijel, ispod kožice klobuka je bijelo, na prerezu brzo pomodri, osobito u dnu stručka; miriše na gljive, neutralno do blago kiselkasto; okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u aluvijalnim šumama, priobalnim područjima ili povremeno poplavljenim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena. Sirova je lagano otrovna jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Ako se klobuk previše spužvast više nije za uporabu. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati određene tegobe, a svi koji primjete bilo kakve probleme nakon konzumacije trebali bi izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Lako se zamijeni s crvenonogim baršunovcem (Xerocomellus cisalpinus). Teško ih je razlikovati bez mikroskopa. Neki autori ne razdvajaju ove dvije vrste.

SREDOZEMNI BARŠUNOVAC

Xerocomellus sarnarii Simonini, Vizzini & U.Eberh.

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je gotovo izravnat, suh; smećkast, u starosti je ružičasto-smeđ, baršunast, kasnije se raspucava, između raspuknute kožice se nazire crveno meso.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast; žut, crvenkasto zrnast na žutoj osnovi, na pritisak postane crnkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, žute, u starosti su žuto-maslinaste; cjevčice su zaukružene uz stručak, na pritisak poplave.

Spore: Vretenaste, 13.5-15.7 x 5.5-6.6 µm, Q = 2.5; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, crvenkasto u stručku, poplavi uz cjevčice; miris je na gljive ili blago kiselkast, a okus je također blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Ova vrsta često može uzrokovati neugodnosti. U slučaju bilo kakvih problema nakon konzumacije ove vrste, u pravilu bi trebalo izbjegavati sve baršunovce.

Napomena: Moguća je zamjena s crvenonogim baršunovcem (Xerocomellus cisalpinus), od kojeg se razlikuje po crvenom mesu ispod kožice klobuka.