RAČVASTA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 5-18 cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen, na kraju je raširen i vijugav, te tupo ispupčen na sredini, smeđ, čitava je površina prekrivena vrlo gustim, smeđim ljuskama na krem osnovi, koje se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je bjelkast, dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-14 cm visok i 1-4 cm debeo, vrlo je kratak, robustan, bulbozno je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, pri vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smećkast, vunasto ljuskav, rijetko je zrnast, dno je često bradavičavo obrubljeno od ostatka ovoja; vjenčić je prolazan, širok, viseći, bijel, s donje je strane ljuskav, rub je smećkast zbog ljuskavih ostataka ovoja koji se povuku s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije pokretan.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, slobodni, bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije svijetlosmećkasti, oštrica je bjelkasta i valovita.

Spore: Izduženo vretenaste do eliptične, dekstrinoidne, (7) 7.2 - 8.4 (9.5) × (2.7) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8), N = 120, Me = 7.8 × 3.1 µm, Qav = 2.5, cheliocistide su široko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, na sredini klobuka tvrdo, bjelkasto; miris je jak, gotovo metalan i neugodan na plin, podsjeća na miris smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, a ponekad i u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo i tlo bogato hranjivim tvarima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slične su zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja nema vjenčić, nema račvaste listiće i ima nešto manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni tamnosmeđim šiljastim piramidalnim ljuskama, ima tamniju oštricu listića i drugačiji miris.

Echinoderma boertmannii- created on August 2006 in Suserup skov, Denmark by Thomas Læssøe

BOERTMANNOVA TRNOVAČA

Echinoderma boertmannii (Knudsen) Bon

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano tupo ispupči na sredini, narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim stožastim ljuskama, 0.25-0.5 mm dugim, koje se na pritisak skidaju.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, prema bazi je proširen, ispod prstenaste zone su ljuske iste boje kao i na klobuku, pomiješane su s dosta dugim i vidljivim vlaknima, iznad prstenaste zone je gladak i svjetliji od ostalog dijela, koji je svijetlosmeđ, na dnu je s bijelim micelijem; na vrhu je bez vjenčića, sa širokom prstenastom zonom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, krem ​​do blijedožuti, na kraju su sa hrđastosmeđim mrljama, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, neamiloidne, 4-5.6 x 2.4-3.2 µm, cheilocistide su široko batinaste, 25-40 x 8-11 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, ne baš čvrsto u klobuku; miris je neugodan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), na spaljenu gumu ili plin, a okus slatkast i također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, narančasto-smeđoj boji i bjelkastoj i nazubljenoj oštrici listića.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je slabo kontrastnim, prilično širokim, djelomično priraštenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, grubo su šiljaste, oko 2-5 mm duge, kožica prelazi preko ruba, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 5-12 mm debeo, bulbozno je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim, smeđim stršećim ljuskama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima sa crno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-35 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, Bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris je ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije čehasta.

Echinoderma carinii - created on November 2024 in Illes Balears, Spain by MAR

RUŽIČASTA TRNOVAČA

Echinoderma carinii (Bres.) Bon

Etimologija: carinus (lat.) = mesnat, ružičast, mesnatoružičast. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je kontrastnim smeđim ljuskama na krem osnovi, 0.5-1 mm dugim, koje se na pritisak lako skidaju.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-4.5 x 2-3 µm, Q = 1.45, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Echinoderma echinaceum - created in Netherlands by ieko staal

BODLJIKAVA TRNOVAČA

Echinoderma echinaceum (J.E.Lange) Bon

Etimologija: echinos (gr.) = bodljikave prirode. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i izravna, crvenkasto-smeđ do kestenjastosmeđ, isprva je prekriven prolaznim, šiljatim, okruglasto-piramidalnim ljuskama na bjelkastoj do svijetložutoj osnovi, do 2 mm dugim.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, prekriven je smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji, ispod vjenčića je uglavnom zrnast, s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, 4-5.5 x 2.5-3 µm, nema cheilocistide; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, vrtovima, livadama, poljima i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve sunčanice sa nepokretnim vjenčićem.

Napomena: Slična je račvasta trnovača (Echinoderma asperum), koja je mnogo većih dimenzija i ima veće spore.

Echinoderma hystrix - created on September 2013 in Huesca, Spain by Luis Ballester

JEŽASTA TRNOVAČA

Echinoderma hystrix (F.H.Møller & J.E.Lange) Bon

Etimologija: hystrix (lat.) = jež. Po ježastoj površini klobuka i stručka.

Klobuk: 2-8 cm širok, kod mlađih gljiva polukuglast, a poslije je ispupčen; cijela je površina prekrivena crveno-smeđim, tamnosmeđim ili smeđo-crnkastim, čvrstim, šiljastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje ne otpadaju, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, zadebljan na bazi, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s rijetkim, tamnosmeđim stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, istim kao i na površini klobuka, baza je s bijelim nitima micelija; vjenčić je opnast, kožast.

Listići: Gusti, bjelkasti, kasnije kremasti, kod mladih gljiva su prekriveni zastorkom, slobodni, oštrica je tamnija, sitno nazubljena i vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, dekstroidne, 5.5-7 x 2.5-3 µm, cheilocistide su jajolike; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je vrlo neobičan, na cvijet bazge ili mačji urin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, često na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po sitnom rastu je slična račvasta trnovača (Echinoderma asperum) koja je veća rastom, s klobukom promjera 5-12 cm, posuta je smeđim šiljatim ljuskama koje uskoro otpadnu, ostatak bijelog kožnog zastorka je dobro očuvan na stručku, meso je neugodna mirisa i okusa, nejestiva je vrsta.

Echinoderma jacobii- created on October 2019 in Gminder, Die Großpilze Baden-Württembergs, Germany by Richard Daniel

JACOBOVA TRNOVAČA

Echinoderma jacobii (Vellinga & Knudsen) Rald, Heilmann-Clausen & C.Lange

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, oker-smeđ do narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim, vunastim, stožastim ljuskama na krem osnovi, do 2 mm dugim, ljuske se na pritisak lako uklanjaju i često ih ispere kiša.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je bjelkast i blago crtast, ispod vjenčića je prekriven istim prolaznim, smeđim vunastim ljuskama kao i klobuk, na krem osnovi, koje su pojasasto raspoređene; vjenčić je vunast i prolazan, na kraju je s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do žuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto; miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata) ili na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, šikarama, vrtovima i parkovima, na humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, žućkasto-smeđoj boji, prolaznom vjenčiću i nepostojanju cistida. Slična je bodljikava trnovača (Echinoderma echinaceum), koja ima šiljaste ljuske duge do 2 mm i nije vunasta.

Echinoderma perplexum - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZAMRŠENA TRNOVAČA

Echinoderma perplexum (Knudsen) Bon

Etimologija: perplexus (lat.) = zamršen, krivudav.

Engleski naziv: Warty Dapperling

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je lagano ispupčen pa ubrzo raširen i izravnat, smeđ do crvenkasto-smeđ, isprva je prekriven sivo-smeđim pomalo vunastim ljuskama na krem do svijetlosmeđoj osnovi, koje su prolazne i često prisutne samo na sredini, ljuske su oko 1-2 mm duge, kada se izgube površina je svilenkasta, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, prelazi preko listića.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj u sredini, često je relativno kratak i debeo, prekriven je dobro uočljivim vlaknastim ovojem, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na donjem dijelu je s prolaznim sivo-smeđim ljuskama koje nisu priraštene, baza je smeđe bradavičava, malo korjenasta i s bjelkastim micelijem; vjenčić je prolazan.

Listići: Vrlo su gusti, slabo su račvasti, slobodni, bijeli, kremasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je u starosti vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 4.5-6.5 x 2.5-3 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 20-35 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili kremasto-žućkasto, u bazi i uz rub stručka žuto-smeđe do smeđe; miris je isti kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), neugodan na plin ili spaljenu gumu, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u starim bjelogoričnim šumama, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama, po vrtovima, uz ceste, po blatu ili na terenu s bujnim raslinjem, ispod smreke, bukve, jele, hrasta, bora, breze, crne johe i ariša, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a pretpostavlja se da sadrži iste toksine kao i račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Ako se konzumira u kombinaciji s alkoholom može čak uzrokovati trovanje opasno po život.

Napomena: Od račvaste se trnovače razlikuje po izostanku vjenčića, manjim dimenzijama, listićima koji nisu račvasti, te po drugačijim sporama i cheilocistidama, a od svečane štitarke (Echinoderma calcicola) po nešto kraćim ljuskama (1-5 mm u usporedbi s 1-2 mm) i drugačijim mikroskopskim karakteristikama.

Echinoderma pseudoasperulum - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

MALA TRNOVAČA

Echinoderma pseudoasperulum (Knudsen) Bon

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, netočan + asperulum (lat.) = hrapav. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je smeđim, vunastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje se ne skidaju, 0.5-1 mm visokim.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.6-5.3 x 2.1-2.9 µm, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.