KRASTOJEDNA SLUZAVKA

Mycogloea macrospora (Berk. & Broome) McNabb

Plodno tijelo: makros (gr.) = velik, dug + spora (gr.) = sjeme, spora. Po makroskopskim značajkama.

Plodno tijelo: 0.25-0.5 mm široko, isprva su u obliku sitnih jastučića, kasnije dosegnu do 3 mm i spajaju se u kvrgavu masu dugu do 5 cm i široku do 2 cm, površina je vijugava i režnjasta poput površine mozga, u mladosti su bjelkasta do sivkasta, zatim su ružičasta do ružičasto-crvenkasta kada su svježa, sušenjem postaju tvrda, kremasto-narančasta i na kraju crvena.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, obično su spljoštene s jedne strane, s izraženim su apikalnim vrhom s izrastom na jednom kraju, prozirne, 8-13 x 4-5.5 μm, himenij se sastoji od dikariotskih parafiza (dikariofiza) i bazidija, dikariofize su gusto razgranate na bazi, manje su razgranate i zakrivljene na vrhovima, široke su 1.7-2.5 μm, višesegmentne, s blago zadebljanim stijenkama, strše iznad sloja bazidija, probazidije su neupadljive, valjkaste, oko 5-7 x 1-2 μm, metabazidije su izdužene, 4-segmentne, valjkaste ili blago vretenaste, ravne ili blago zakrivljene, sužene na spoju segmenata, najšire su na drugom segmentu od vrha, tankih stijenki, prozirne, 38-70 x 3-5 μm, lako se odvajaju u zrelosti, sterigme su duge do 8 μm, sterilne hife su ravne i kopljaste, duge su do 200 µm i široke 2-4 μm, uglavnom su tankih stijenki, plodne hife su obično kratke i razgranate, često su s kratkim bočnim granama koje kao da nose konidije, vrhovi su često zakrivljeni, duge su 15-40 µm i široke 1-1.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.3 - 10.7 (11.1) × (4.1) 4.8 - 6.2 (6.4) µm, Q = (1.6) 1.7 - 1.8 (2), N = 7, Me = 9.5 × 5.5 µm, Qe = 1.7,  metabazidije su 34-54 × 3.6-5.7 µm, N = 95, sterilne hife su široke 1.6-2.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, želatinozno, poluprozirno, na presjeku je izražena vanjska želatinozna zona i središnja mesnata zona; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće, u malim skupinama, u vlažnim šumama graba, kao mikroparazit na ili pokraj plodnih tijela ravne krastokorke (Diatrype stigma) na otpalim granama običnog graba (Carpinus betulus). Vrlo je rijetka i vrijedna gljiva, a do sada je zabilježena u samo dvije države, Velikoj Britaniji i Ukrajini. Gljivu je pronašla Helena Petrić, 15.2.2026., na lokalitetu Horvati kod Zagreba, u šumi graba, bukve i hrasta lužnjaka, na otpaloj grani graba. Prve tri slike snimili su Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, a četvrtu i petu Ognjen Romac (u suhom stanju).

Zaštita: Zbog rijetkosti i ugroženosti njezinih staništa (vlažne ravničarske i aluvijalne šume) smatramo da bi se ova vrsta morala naći u budućem izdanju Crvene knjige gljiva Hrvatske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema literaturi je relativno česta vrsta u Velikoj Britaniji (dvadesetak nalaza), a tek nedavno je zabilježena i u kontinentalnoj Europi, i to u Ukrajini, a sada i u Hrvatskoj. Nedostatak informacija o ovoj vrsti može biti posljedica rasta u zimskom razdoblju, specifičnih zahtijeva u pogledu staništa i zanemarivanje ove vrste gljiva od strane mikologa, odnosno rijetkih mikologa koji se usko bave ovom specifičnom grupacijom gljva. Vrlo je slična američka vrsta Mycogloea carnosa, koja ima kraće metabazidije (21-50 μm) i kraće spore (8.5 μm), kao i novozelandska vrsta Mycogloea orthospora, koja se jedno vrijeme smatrala istom vrstom što su suvremena genetska istraživanja opovrgnula. Po boji i želatinoznoj strukturi slična su joj i mlada plodna tijela vrsta iz roda Ascocoryne spp. Po izgledu se također može zamijeniti s Tulasnella aurantiaca, kao i s mladim plodnim tijelima prozirne bugarkinje (Neobulgaria pura), međutim obje su vrste drugačijih mikroskopskih značajki. Vrste iz roda Mycogloea karakteriziraju mala, jastučasta plodna tijela, koja rastu na ili u blizini plodnih tijela drugih gljiva. Trenutno je u rodu potvrđeno sedam vrsta, koje se razlikuju temeljem morfoloških karakteristika i specifičnog supstrata. Sve vrste iz roda su mikoparaziti, čiji domaćini mogu biti i askomicetne i bazidiomicetne gljive. Također imaju poprečno septirane bazidije, koje se nakon sazrijevanja lako odvajaju od probazidija. Ova značajka se tumači kao prilagodba za lakše širenje vrste vodom. Vrsta je prvi put objavljena bez opisa 1872. godine pod imenom Dacrymyces macrosporus. Godinu dana kasnije, britanski mikolozi M.J. Berkeley i H.E. Broome prvi su je opisali, napominjući da parazitira na ravnoj krastokorki od prosinca do ožujka. Neovisno o njima, M.K. Cook je 1876. godine opisao istu vrstu pod imenom Fusisporium obtusum, te također naveo da parazitira vrste iz roda Dyatripe, ne precizirajući koju vrstu. Nešto kasnije, R.F. McNabb je 1965. godine proveo je taksonomsku reviziju aurikularoidnih gljiva Velike Britanije, dokazao sinonimiju Dacrymyces macrosporus i Fusisporium obtusum, te umjesto njih predložio novi naziv Mycogloea macrospora.

Referentni izvori: Akulov O.Yu., Romanchenko O.V. 2025. New for Ukraine records of heterobasidioid fungi. Ukrainian Botanical Journal, 82(3): 234–241; McNabb, R.F.R. 1965. Some auriculariaceous fungi from the British Isles. Transactions of the British Mycological Society. 48(2):187-192

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA DRHTALICA

Tremella aurantia Weinm.

Etimologija: aurantia (lat.) = narančasto, žuto-narančasto. Po narančastoj boji.

Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, po suhom se vremenu skuplja, a poo vlažnom oživljava; blijedožuto, žućkasto je ili žuto-narančasto.

Spore: Kuglaste do bademaste, 5.5-9 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedožuto do narančasto, želatinozno, prilično je žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju dlakave poličice (Stereum hirsutum). Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na miceliju i među plodnim tijelima dlakave poličice.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tremella fuciformis - created on June 2021 in Кабардино-Балкарская республика, Russian Federation by Марина Ландшафтное бюро LOOK

SRBRNA DRHTALICA

Tremella fuciformis Berk.

Engleski naziv: Snow Fungus

Plodno tijelo: 5-18 (20) cm široko, izgleda poput rascvjetale ruže, iz zajedničke se baze razvijaju izuvijani isprepleteni listići, sliči kovrčastoj kokici (Sparassis crispa), listovi su glatki, sjajni, isprepleteni, valoviti, naborani i tanki, prekrasne su bijele ili srebrnastobijele boje, rub je neravan poput zupčanika.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 7-14 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se osuši postane tvrdo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Uzgaja se u azijskim zemljama na drvenoj podlozi te se prodaje u osušenom obliku. Može se uzgajati i kod nas, a načini uzgoja se mogu pronaći na internetu.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje imaju antitumorske, protuupalne te učinke protiv pretilosti, starenja i neurodegenerativnih bolesti, kao što je Alzheimerova bolest (National Library of Medicine. 2024. Overcharged lipid metabolism in mechanisms of antitumor by Tremella fuciformis-derived polysaccharide; Structural Characterization and Anti-Inflammatory Activity of Polysaccharides from Tremella fuciformis on Monosodium Urate-Stimulated RAW264.7 Macrophages; Imunološki polisaharid iz Tremella fuciformis : bitna uloga acetilacije u imunomodulaciji; The Neuroprotective and Neurotrophic Effects of Tremella fuciformis in PC12h Cells; Tremella fuciformis polysaccharide reduces obesity in high-fat diet-fed mice by modulation of gut microbiota). Također pomaže kod izbjeljivanja kože i zacjeljivanje rana (National Library of Medicine. 2024. Tremella fuciformis Inhibits Melanogenesis in B16F10 Cells and Promotes Migration of Human Fibroblasts and Keratinocytes).

Napomena: Ova prekrasna drhtalica u prirodi raste u tropskim krajevima (Japan, Kina, Indonezija, Filipini). Uspješno se uzgaja u zatvorenim prostorima, a prenesena je i u Europu. U trgovini se prodaje zapakirana i suha, a prije upotrebe jedan se svežnjić potopi u hladnu vodu nakon čega se jako napuše i znatno poveća. Nakon toga se može konzumirati na razne načine.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OKRUGLOSPORNA DRHTALICA

Tremella globispora D.A.Reid

Plodno tijelo: 2-9 (15) mm široko, po vlažnom je vremenu polukuglasto, poslije je poput nepravilnih jastučića ili grudve snijega, glatko, mazavo, u starosti se rastoči; gornja je površina fertilna i kvrgava, bjelkasta ili opalescentna poput mutnog stakla do svijetlooker.

Spore: Kuglaste, imaju istaknut apiculus, glatke, prozirne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se posuši, postane gotovo nevidljivo, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage u vlažnim šumama gdje se najčešće se naseli na mrtva plodna tijela gljiva rodova Eutypella, Diaporthe i Amphiporthe, te na ili pored vrste Nectria cinnabarina, koje se ubrajaju u koljeno mješinarki (Ascomycota) i koje rastu na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrastu, voli hladnije vrijeme.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je drhtalica zanimljiva zbog toga što parazitira sitne mješinarke iz roda Diaporthe i Eutypella. Raste samo po kišovitom vremenu, a po suhom se vremenu posuši i postane gotovo nevidljiva. Zbog toga i zbog vrlo sitnog rasta često ostane nezapažena. Mali trik pomaže da prepoznate želatinozne gljive kada su osušene: granu ili koru s gljivom stavite u vodu na sat vremena, nakon čega želatinozne gljive obično ponovno nabubre, odnosno upiju vodu i vrate se u prvobitno stanje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NABORANA DRHTALICA

Tremella mesenterica Retz.

Etimologija: mesenteron (gr.) = opna crijeva, trbušna maramica. Po obliku.

Engleski naziv: Yellow Brain

Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, u starosti se rastoči u neuglednu masu; žućkasto je ili žuto-narančasto, kasnije izblijedi i postane sumporastožuto, često je mjestimično prekriveno bijelom otrusinom.

Spore: Kuglaste do eliptične, 10-16 x 6-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je blijedožućkasto, želatinozno i prilično žilavo, poslije je žuto-narančasto, mekše i gotovo tekuće, a osušeno je hrskavičasto i tamnonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju gljiva iz roda Peniophora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog bezvrijednog okusa.

Napomena: Raste čitave godine, ali je najčešća zimi na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Ime roda ukazuje na želatinoznu konzistenciju. Slična je crnogorička drhtalica (Naematelia encephala) koja raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, svjetlije je boje i jače je naborana poput površine mozga. Pojavljuje se kao parazit na gljivama iz roda Stereum, što se rjeđe susreće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.