LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, duboko je ljevkast, nepravilan, gol, gladak, valovit ili režnjast, sluzav, ljepljiv i sjajan, kožica se guli od 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, može biti oker-smećkast, svijetlosmeđ, smeđ do narančasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sa crveno-smeđim mrljama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na dnu, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran, najprije je bijel, zatim je siv do sivo-smećkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, tanki, lomljivi, krem, kasnije su sivkasto-oker, često su s narančastim odsjajem, na pritisak prvo pocrvene, kasnije lagano pocrne.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.4 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, prozirne, 7-9.4 x 6-7.4 µm, Q = 1.16-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 6-9.5 µm, cheilocistide su s kraćim ili dužim vršnim produžetkom, 60-95 x 4.5-8 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih 3-6 µm i valjkastih dermatocistida širokih 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.1 (9.5) × (5.8) 6.1 - 7.4 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 7.5 × 6.8 µm, Qe = 1.1); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na presjeku umjereno crveni, zatim polako crni; miris nije izražen, a okus je jako ljut u listićima, a nešto slabiji u mesu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, kestenom, brezom ili borom, na svim vrstama tla, vrlo dobro podnosi pjeskovita i kisela tla. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u sekciji crnih krasnica (Compactae ili Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po srednjoj veličini, sluzavoj i sjajnoj površini klobuka crvenkasto-smeđe boje, više ili manje gustim listićima, krem ili s narančastim odsjajem, jakom ljutom okusu, mesu koje na prerezu i na pritisak crveni prije nego što pocrni. Mikroskopski su karakteristične duge valjkaste hife pileipelisa. Slične su antracitna krasnica (Russula anthracina), kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni, gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja ima vrlo guste listiće, često s plavkastim odsjajem, crna krasnica (Russula adusta), kojoj meso nikada ne pocrni, te bijelocrna krasnica (Russula albonigra), kojoj meso odmah pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 851. Ljutolisna krasnica (Russula acrifolia Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 149. str., Russula acrifolia Romagnesi

Russula adulterina - created by Amadej Trnkoczy

NEVJERNA KRASNICA

Russula adulterina Fr.

Klobuk: 5-11 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, valovit, relativno je sjajan i kada se osuši, uglavnom je smeđ, s maslinastozelenim primjesama na sredini, može biti tamnoljubičast, gotovo crnkast kada se osuši, rub je gladak, samo je u starosti blago narebran.

Stručak: 4-8.5 cm visok i 2-3 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta ili šuplja, bjelkast, s hrđastosmeđim mrljama na donjem dijelu, trljanjem malo potamni.

Listići: S rijetkim su lamelulama, široki su 8-11 mm, tanki, poneki se račvaju, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, oštrica je glatka, najprije su bjelkasto-krem, kasnije su tamnožuti, slijedećeg su dana s prilično jasnom narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, vrlo velike, sa izoliranim, stožastim, rjeđe valjkastim bodljama visokim 1.6-2 µm, amiloidne, 7.5-12 x 7-9.5 µm, pileipelis se sastoji od dugih, tankih hifa, više ili manje zašiljenih, širokih 2.7-3.6 μm, te valjkastih ili batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom od 4.5-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Prilično je debelo, bijelo, na prerezu postupno postaje sivo-smeđe; miris je složen, na voće i na pelargonije kao kod žučne krasnice (Russula fellea), a okus je u početku blag, ali nakon nekoliko sekundi postane vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je intenzivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Klobuk je po nekim autorima mnogo polikromniji: ljubičast, ljubičasto-smeđ, žuto-smeđ, s maslinastozelenim mrljama, sivo-smeđ ili potpuno žut. Prepoznatljiva je po staništu u planinskim crnogoričnim šumama smreke ili jele, na vapnenastom tlu, srednje je veličine, dosta promjenjivih boja, od ljubičasto-smeđe, crno-ljubičaste do maslinasto-oker, listići i otrusina su lijepe tamnožute boje, oko IVe, stručak kasnije postaje sivkasto-smeđ, okus je papren, a miris na voće kao kod žučne krasnice, što je osobito izraženo na prerezu. Spore su dosta velike, po Romagnesiju (7.5) 8-10.7 (13-15) x 7-9.2 (11.5) µm, međutim njegove dimenzije, u usporedbi s onima u literaturi, ističu uznemirujuću varijabilnost. Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja se razlikuje po blagom okusu, neizraženom mirisu, glatkijem stručku i većoj čvrstoći plodnog tijela, cedrova krasnica (Russula badia), koja ima mnogo svjetlije zrele listiće i otrusinu, stručak sa često ružičasto-crvenom nijansom, miris mesa na cedrovinu, gotovo tvrdo meso koje sporo reagira u dodiru sa gvajakovom tinkturom, te postojana krasnica (Russula firmula), koja je gotovo dvostruko manjih dimenzija, više je ljubičaste nego ljubičasto-smeđe boje, meso lagano žuti i to samo kada truli, a ne postane sivo-smeđe. Po staništu, vrlo tamnoj otrusini i mirisu na pelargonije je slična Russula urens, a izgledi za razlikovanje su upitni čak i uz mikroskop, s obzirom na određenu varijabilnost karakteristika spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 888. Nevjerna krasnica (Russula adulterina Fr. ss. Melz. & Zvara), Sinonim: Russula urens Romell; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 745. str., Russula adulterina Fries

NAGORJELA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Etimologija: adustus (lat.) = spržen, zapečen, prepečen. Po boji.

Engleski naziv: Winecork Brittlegill

Klobuk: 5-16 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica je priraštena, ne može se guliti ili se guli do oko 1/5 promjera, vlažan i sjajan, gladak, u početku je bjelkast, zatim je smećkast, kasnije je prošaran svijetlosmeđim, tamnosmeđim do sivo-smeđim nijansama, pjegav, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn i vrlo sporo trune, hrapav, rub je obično svjetliji, više je ili manje narančasto-smeđ, valovit, gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-7.5 cm visok i 2-4 cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, često je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, često je zakrivljen na dnu, gladak, najprije je bijel, kasnije je siv, sivo pjegav, nikad potpuno crn, trljanjem poružičasti pa polako postane sivo-smeđ, baza je često s malim jamicama ili izbočinama, na vrhu je pahuljast, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Gusti, debeli, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, krem, kasnije su sa sivkasto-plavim ili svijetlosmeđim odsjajem, nekad su sa laganom ružičastom nijansom, u starosti su smeđi, sivo-smeđi do sivo-crni, na pritisak blago pocrvene, oštrica vremenom postaje crnkasta.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim su bradavicama visokim do 0.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.6 x 5.8-7.2 µm (cromushrooms: (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, batinaste, 40-60 x 8-11 µm, sterigme su duge do 7 µm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 60-96 x 6-8 µm, pleurocistide su 50-100 x 11 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 3-10 μm i rijetkih dermatocistida približno iste debljine, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo do sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako poružičasti, kasnije polako postaje sivo, sivo-smeđe do tamnosivo, prijelaz kroz ružičaste nijanse uočljiviji je u gornjim slojevima; miris je karakterističan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag ili ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo narančasto, zatim ružčasto pa sivo-maslinasto, sa formolom narančasto-ružičasto, sa fenolom tamnosmeđe, a reakcija sa gvajakolom je često slaba, a kod mladih primjeraka brzo postaje intenzivno tamno zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom, borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Prepoznatljiva po velikim dimenzijama, mazavoj i sjajnoj prirasloj kožici, žilavom mesu, manje osjetljivom na oksidaciju nego kod drugih vrsta iz sekcije Compactae, polako postaje sivkasto-ružičasto i crni samo prilikom sušenja, razmaknutim, krem listićima, koji su dugo vremena bez mrlja i obično zakrivljenom i hrapavom stručku pri dnu. Okus je potpuno slatkast, a miris neobičan, bolje je izražen kod malo starijih primjeraka (prema J. Schaefferu na stare vinske bačve). Pileipelis se sastoji od relativno tankih, valjkastih hifa s jednako uskim dermatocistidama, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela. Baza stručka je sitno jamičasta.  Pojavljuje se dosta kasno u sezoni. Slične su crna krasnica (Russula nigricans), koja je ima još šire i razmaknutije listiće te na prerezu brđe mijenja boju, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prosječno manjih dimenzija, slabije je mesnata i izraženo je ljuta u listićima, kada se prereže, meso i površinski dijelovi pocrvene, a zatim prilično brzo pocrne, spore su s relativno grubom dekoracijom. S obzirom na široku rasprostranjenost ove vrste u obalnim zajednicama hrasta crnike i borova, ne može se isključiti da se neki mediteranski nalazi odnose na gotovo slatkaste ili slabo crneće primjerke ljutolisne krasnice.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – Nagorjela krasnica (Russula adusta (Pers.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 159. str., Russula adusta (Pers. : Fr.) Fries

ZELENA KRASNICA

Russula aeruginea Lindblad ex Fr.

Etimologija: aerugo-aeruginis (lat.) = bakarna rđa. Po zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Green Brittlegill

Klobuk: 4-11.5 cm širok, masnat, u mladosti je skoro polukuglast, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, nekad je režnjast, vlažan i sjajan, kasnije je suh, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je ujednačene zelene ili sivo-zelene boje, nekad tamniji na sredini ili izblijedi u krem tonove, rijetko je sa narančastim ili ružičastim nijansama, više je ili manje sa sitnim hrđastosmeđim mrljama, rub je gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.2-2 cm debeo, kratak, prilično je tvrd, valjkast, proširen je na vrhu i blago sužen na dnu, ali ne uvijek, pun, kasnije je spužvast, bjelkast, teži da postane oker-smeđ, uzdužno je crtast.

Listići: Prilično su gusti, široki su 4-7 mm, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, više su ili manje zaokruženi uz stručak, račvasti, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije krem do okerasti i sa hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Eliptične, sa sitnim bradavicama visokim do 0.6 µm, slabo povezane tankim spojnim linijama s malo ili nimalo grananja, koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-8.8 x 4.8-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vitke, 38-50 x 7-8.7 μm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 50-90 x 7-11.5 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih, tupih hifa, širokih 2.5-4.5 μm, te nepravilnih valjkastih i tupih ili vretenastih i glavičastih dermatocistida, 100-130 μm x 4-6 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, mjestimično blago posmeđi ili požuti; miris nije izražen, a okus je blag, samo je u listićima malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom smeđe, sa fenolanilinom najprije crveno pa zatim crno, reakcija sa gvajakolom je brza i pozitivna, a listići sa sulfoformolom poplave.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa brezom, a u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, na svijetlim mjestima i blago kiselom, malo vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U velikim je količinama navodno uzrokovala gastrointestinalne tegobe, ali to nije potvrđeno. Za sada nije poznat nijedan slučaj trovanja, ali za svaki slučaj treba biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Srednje je velika krasnica sa mazavom i sjajnom površinom klobuka u normalnim uvjetima. Klobuk je više je ili manje u potpunosti zelen, ponekad je smeđ na sredini, ali bez ikakvih tragova ljubičastog pigmenta koji se nalazi kod većine vrsta iz podroda Heterophyllidia. Po boji klobuka, mesu koje na prerezu posmeđi, kremastim listićima, krem otrusini, čvrstom mesu bez mirisa, ljutkastom okusu nezrelih listića i pozitivnoj reakciji sa FeSO4 je kao tipična vrsta iz podsekcije Griseinae. Najbolje se determinira mikroskopski, zbog tankih i valjkastih hifa pileipelisa koje su uvjerile Romagnesija da je prebaci u skupinu sa česvinkom (Russula ilicis), pozicija je bila na pola puta između podsekcija Griseinae i Ilicinae, iako kožica klobuka podsjeća na posljednju. Međutim, čak su i izdužene eliptične spore, sa slabo povezanim bradavicama, dobra značajka za determinaciju. Na sličnom staništu raste crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja je s prosječno tamnijim ili plavičastim nijansama klobuka, neprozirnom kožicom klobuka, potpuno slatkastim okusom mesa i negativnom reakcijom sa FeSO4. Mogu biti slične maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), koja snažno reagira sa FeSO4 i raste samo ispod bjelogoričnog drveća, te priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja je sitna mediteranska vrsta koja raste uz bušine (Cistus), sa izraženijim zelenim pigmentom na klobuku i nježnim aromatičnim mirisom mesa.

Russula albonigra - created on September 2019 in Ruissalo, Tammimäki, Finland by Vauras, Jukka

BIJELOCRNA KRASNICA

Russula albonigra (Krombh.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + niger (lat.) = crno. Po kontrastu između boje listića i boje klobuka.

Engleski naziv: Menthol Brittlegill

Klobuk: 5-14.5 cm širok, pravilan, najprije je konveksan, zatim se proširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, nepravilan ili režnjast, malo je kvrgav, suh, bez sjaja, gladak, kožica je priraštena, guli se samo 1/8 promjera, u početku je bjelkast, sivo-smeđ, kasnije je žuto-smeđ, smećkast, crno-smeđ do crn, trljanjem odmah pocrni, rub je rascijepljen, valovit i zakrivljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 cm debeo, kratak, zdepast, često je ekscentričan, u mladosti je malo zadebljan na bazi, zatim je valjkast ili malo zašiljen na bazi, tvrd, pun, suh, gladak, bijel, trljanjem brzo pocrni, ponekad je naboran i hrapav na dnu.

Listići: Gusti, tvrdi, voštani, nejednaki, rijetko su račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli i lomljivi, bjelkasti, krem ili okerasti, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima pocrne, dosta su kontrastni u odnosu na ostali dio plodnog tijela.

Spore: Široko su eliptične, ponekad su izdužene, sa niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.1-0.2 µm, vrlo fino povezanim spojnim linijama koje uglavnom tvore potpuni mrežasti uzorak, 7.5-9.4 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, lagano batinaste, 50-66 x 7-9 μm, cheilocistide su brojne, tupo valjkaste, s mnogu uljnih kapljica, široke 6-8 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, vrlo tankih stijenki, širokih 4-8 μm, s više ili manje dugim segmentima, te ponekad dugih, valjkastih ili malo batinastih dermatocistida s 0-2 segmenta, širokih 6-8 μm, a ponekad čak i debljih, širokih do 10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu pocrni, na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni; miris je voćni ili malo na kuhano mlijeko, sličan kao kod suhe puževice (Hygrophorus penarius), a okus je blag, čak i u listićima, gdje je karakteristično osvježavajući poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto-plavo, sa formalinom brzo pocrveni, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično na umjereno pjeskovitim i kiselim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve krasnice u sekciji crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu su jestive.

Napomena: Ako uzmemo u obzir sveukupne makroskopske, mikroskopske i kemijske karakteristike, opisana se vrsta čini kao najbolje identificirana vrsta unutar sekcije Compactae. Prepoznatljiva je po osvježavajućem okusu listića, intenzivnoj promjeni boje u sivo-crnu, izravnoj ili onoj kojoj prethodi crvenjenje (Russula albonigra f. pseudonigricans), srednje razmaknutim listićima, gušćim nego kod crne krasnice (Russula nigricans) i nagorjele krasnice (Russula adusta), ali izraženo manje nego kod gustolitićave krasnice (Russula densifolia), antracitne krasnice (Russula anthracina) i srodnih vrsta. Mikroskopska slika je vrlo karakteristična, sa sporama s vrlo finim mrežastim uzorkom, jedva vidljivim pod mikroskopom, te prilično velikim dermatocistidama i refrakcijskoj prirodi njihovog sadržaja. Kao što joj i ime govori, postoji veliki kontrast između bijelih listića i tamne, skoro crne boje klobuka. Dosta su slične antracitna krasnica, koja se razlikuje po listićima sa ružičastim odsjajem i mesu koje teži da mnogo brže pocrni, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja se jasno razlikuje po izrazito ljutom okusu u listićima, sluzavoj i sjajnoj kožici klobuka i uglavnom crvenkasto-smeđem klobuku, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja se lako prepoznaje po gotovo upola manjim dimenzijama, gušćim listićima, jedva primjetnom osvježavajućem okusu i mesu koje prije crnjenja nikada ne pocrveni, a najznačajnija razlika odnosi se na pileipelis bez dermatocistida.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 852. Bijelocrna krasnica (Russula albonigra Krombholz); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 177. str., Russula albonigra (Krombholz) Fries

Russula alnetorum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JOHINA KRASNICA

Russula alnetorum Romagn.

Klobuk: 2-5.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, režnjast, vlažan i sjajan kada se ubere, ubrzo je suh i bez sjaja, guli se od 2/5 do 1/2 promjera, gladak, vinskicrven do intenzivo plavkasto-ljubičast, ponekad je svijetloplav kao kod Nuragijske krasnice (Russula nuragica), mjestimično izblijedi u krem nijanse, ponekad je ružičasto-ljubičast s oker ili maslinasto-oker sredinom, iznimno izblijedi u oker-sivkaste tonove kao kod jasikine ljutice (Russula pelargonia), rub je kasnije više ili manje narebran i vaovit.

Stručak: 2.8-5.5 cm visok i 0.7-1.6 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, uglavnom je sužen na bazi, naglo se širi na vrhu, pun, kasnije je srž mekana, šupljikava i grudvasta, pahuljast na vrhu, najprije je bijel, kasnije je hrđastooker na donjem dijelu, zatim postane sivkast i sivkasto-smeđ zbog omekšavanja i upijanja vode, u određenim uvjetima opsežno požuti.

Listići: Prilično su razmaknuti, tanki, izmiješani su s lamelulama, 3-8 mm široki, nisu ili su rijetko račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, trbušasti, vrlo su lomljivi, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, relativno su izdužene, s malim su bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore fini mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih hifa, širokih 3.2-5.5 μm, formiranih od relativno kratkih članaka, te valjkastih dermatocistida s 0-4 kraća ili duža segmenta, neki su vrlo duge, ali su uglavnom kratko batinaste i jednosegmentne, nisu inkrustirane; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Umjereno čvrsto, lomljivo, bijelo, jasno posivi zbog vlage, mjestimično lagano požuti, osobito u srži stručka; miris nije izražen, a okus je gotovo blag, samo su listići prolazno ljutkasti kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u vlažnim šumama, grmlju, po livadama uz potoke i uz morsku obalu u simbiozi s crnom ili bijelom johom (Alnus glutinosa ili Alnus incana) te u planinskim područjima u simbiozi s planinskom johom (Alnus viridis). U Hrvatskoj je nađena uz crnu johu, samo na dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i na otoku Krku.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu po planinama ispod planinske, crne ili bijele johe, maloj veličini, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, čija boja varira od plavo-zelene, ružičasto-ljubičaste do vinskicrvene, s tamnijom, crnkastom sredinom, bjelkastim, dobro razmaknutim listićima, stručku koji je ponekad odmah žut, ali više ili manje vremenom posivi, sve do sivo-smeđe nijanse tipične za stara, vodom natopljena plodna tijela, miris uglavnom nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno ljutkast. Od srodnih vrsta iz podsekcije Russula, kojima meso posivi su tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja je prepoznatljiva prvenstveno po znatno većim diomenzijama i mesnatosti. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis) i tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), kojima je meso vrlo ljutog okusa, miriše na amil acetat ili kolače, na prerezu malo promijeni boju i rastu na drugačijem staništu. Po mesu koje posivi, boji klobuka i vrlo svijetlim listićima slična je jasikina ljutica, koja se prepoznaje po mirisu na pelargonije, vrlo ljutom okusu mesa, krem otrusini i povezanosti s topolama, hrastovima, kestenima i bukvama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 891. Patuljasta krasnica (Russula pumila Rouzean & Massart); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Johina krasnica (Russula alnetorum Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 531. str., Russula alnetorum Romagnesi

Russula alutacea - created on August 2014 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

UŠTAVLJENA KRASNICA

Russula alutacea (Fr.) Fr.

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je otvoren i vrlo izraženo ulegnut na sredini, manje je ili više nepravilan, može biti režnjast i brežuljkast, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, donekle je vlažan i sjajan, ali ne uvijek, zatim je suh i bez sjaja, crveno-ljubičast, ružičasto-ljubičast, vinski crveno-smeđ, smeđ, može biti mjestimično oker-maslinast, nekad je tamniji na udubljenoj sredini, gotovo crnkast ili izraženo izblijeđen, s oker mrljama koje mogu biti brojne, s oštrim ili nejasnim rubovima, rijetko je čitav ružičast, uglavnom je bez drugačije obojenih pojasa, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.3-2.6 cm debeo, često je ekscentričan, nepravilno je valjkast, malo je sužen na dnu i više ili manje proširen na vrhu, tvrd, pun, srž je kasnije omekšana, bijel, prilično je rijetko s ružičastom nijansom na donjem dijelu, kasnije je s oker mrljama na bazi, koje postaju izraženije rukovanjem.

Listići: Gusti, široki su 6-11 mm, uglavnom su bez lamelula, debeli, mogu biti račvasti, zaokruženi su ili suženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, krem, na kraju su žućkasti i sa slabim narančastim odsjajem kada se gledaju sa strane, oštrica je gotovo ravna.

Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, s tupim, stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični ili zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 8.5-11.2 x 8-9.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-62 x 10-15 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste i s vršnim produžetkom, široke 9-15 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih i tupih hifa, širokih 2.5-5 μm, te određenog broja manje ili više valjkastih, višesegmentnih, neinkrustiranih primordijalnih hifa koje se morfoloski dosta razlikuju po dužini, s refraktivnim sadržajem, širokih 3.8-6 μm, s jednakim ili nešto užim gornjim segmentom; otrusina je svijetložuta (IVb), možda malo svjetlija nego kod vinskosmeđe krasnice (Russula vinosobrunnea).

Meso: Prilično je debelo i čvrsto, bijelo, u srži stručka je hrđastosmeđe, zatim je oker; miris je slab na voće, a okus je blag.

Kemijski reagensi: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crveno-narančasto, s fenolom ljubičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a ponekad je normalnog intenziteta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično listopadnim ili zimzelenim hrastovima (Quercus pubescens, Quercus ilex), ali i drugim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prilično se razlikuje od vinskosmeđe krasnice po relativno glatkoj i sjajnoj kožici klobuka, bez obojenih pojasa, većim, kuglastim i slabo dekoriranim sporama, s izraženim mrežastim uzorkom, relativno sporoj reakciji s fenolom, rijetko prisutnoj ružičastoj nijansi na stručku, čiji je pigment slabiji nego kod slične vrste, kod koje je često ružičasto-ljubičast, kao kod vrsta iz podroda Amoenula.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1465. str. Russula alutacea (Pers. : Fr.) Fr.

Russula amarissima - created on August 2009 by Gerhard Koller

GORKA KRASNICA

Russula amarissima Romagn. & E.-J.Gilbert

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je nepravilno konveksan, poslije je raširen i malo i nimalo ulegnut na sredini, režnjast, površina je raspucana i jasno naborana, kožica je polusraštena, suh i bez sjaja, crveno-ružičast, ružičasto-ljubičast, ponekad je ljubičasto-smeđom ili smeđom nijansom, može biti s oker mrljama ili različito izblijedi do žuto-oker tonova od sredine prema rubu, vrlo je rijetko relativno čiste crvene boje, kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), rub je dugo vremena podvijen, gladak, nije narebran.

Stručak: 5-9 cm visok i 1.7-3 cm debeo, batinast do nepravilno valjkast, pun, srž kasnije postane spužvasta, naboran ili duboko izbrazdan, bijel, ponekad je na gornje dvije trećine ili na dnu s ružičastom nijansom, s oker-smeđim mrljama na dnu, kasnije jasno požuti.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, u početku su bijeli, zatim su žuti, sušenjem postaju šafranastožuti, postepeno od oštrice prema licu, oštrica je ravna i često ljubičasta.

Spore: Kuglaste, s više ili manje zašiljenim bradavicama visokim 0.8-1 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.6-9.5 x 6.4-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-10 μm, cheilocistide su brojne, izdužene, 70-115 x 9-13 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-4 μm, te brojnih, vrlo dugih, valjkastih, inkrustiranih dermatocistida, sa ili bez segmenata, s trbuhom širokim 4-6 μm, s refraktivnim sadržajem, kao i valjkastih, tupih primordijalnih hifa, širokih 4-4.5 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na erodiranim dijelovima i ispod kožice klobuka je ljubičasto, na prerezu požuti, sušenjem postaje izrazito hrđastožuto; miriše na voće, a okus je izrazito gorak, u listićima može biti malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a s gvajakovom tinkturom brzo plavo-zeleno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u kontinentalnim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom ili hrastom, voli vapnenasto i kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, prepoznatljiva po srednjoj veličini, klobuku u rasponu od vinski crveno-ružičaste do crvenkasto-smeđe boje, rijetko smeđe. Osim prekrasne i dovoljno čiste crvene boje koja podsjeća na tvrdu krasnicu, kožica klobuka je suha i fino baršunasta, stručak je tvrd i promjenjivog oblika, može biti s ružičastom nijansom, meso je izrazito čvrsto i debelo, listići su vrlo svijetli, često s crvenkastom  oštricom, a otrusina je svijetlokrem. Ključne karakteristike unutar podsekcije Lepidinae su gorak, ponekad prethodno ljut okus i sporo, ali ponekad uočljivo žućenje listića. Ovaj oblik promjene boje, pojačan toplim i suhim vremenom, može biti sličnog intenziteta kao kod izrazitije požutjelih primjeraka žutopjegave krasnice (Russula luteotacta). Zbog izražene mesnatosti, površine klobuka bez sjaja, crvene pigmentacije na stručku i ponekad na oštrici listića, te obično odsutnosti ljutine bi se mogla zamijeniti s maslinastom krasnicom (Russula olivacea) i sličnim vrstama, koje se jasno razlikuju po žutoj otrusini, ružičasto-ljubičastoj reakciji s fenolom i potpuno blagom okusu. Zabuna s nekim vrstama iz podroda Amaenula bila bi mnogo manje razumljiva. Međutim, čini se da stari primjerak isključuje zamjenu s ljubičastonogom krasnicom (Russula violeipes) zbog čvrste, ali ne i tvrde konzistencije, gotovo suženog stručka, crvene oštrice listića, te baršunastije površine klobuka i stručka nego inače. Medna krasnica (Russula melliolens) je sasvim drugačija po ukupnim karakteristikama i jedva je prepoznatljiva zbog kuglastih spora i krem otrusine. Slična tvrda krasnica je s klobukom koji varira od čisto crvene do narančasto-crvene boje, mesom koje lagano požuti kada se osuši, listićima koji nikada ne postanu šafranastožuti, te osvježavajućim, a ne gorkim okusom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 829. Gorka krasnica (Russula amarisima Romagn. & Gilb.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1136. str. Russula amarisima Romagn. & E.-J.Gilbert

AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i uglavnom ulegne na sredini, kožica se guli na većem dijelu, vrlo je ljepljiv nakon kiše, ubrzo je suh i baršunast, dosta je promjenljivih boja, ružičasto-ljubičast, ljubičast do crveno-ljubičast, sredina je ponekad tamnija, maslinasto-siva ili žuto-zelena, vrlo je rijetko maslinasto-smeđ, žut na sredini ili ujednačeno smeđ (žumanjčanožuta boja karakteristična je za starije, kišom natopljene primjerke), rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat, kratko narebran i malo ili nimalo raspucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je komorasto šuplja, brašnjav, bjelkast, kasnije je mjestimično je s oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 6-12 mm, tanki, rijetko su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim oko 0.6-1 µm, djelomično povezanim kratkim, malo ili nimalo razgranatim grebenima i tankim spojnim linijama, amiloidne, 8-9.7 x 7-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-52 x 9-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s malo sadržaja, 55-90 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, nekad s blago zadebljanim vrhovima, širokih 4-5 μm, te velikih, višesegmentnih, tupih, grubo inkrustiranih primordijalnih hifa, širokih 5-6.5 μm, nekad s još debljim segmentima; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Debelo, umjereno je čvrsto, ali lomljivo, bijelo, na prerezu postane blago oker-smeđe; izraženo miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod Turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH požuti, s fenolanilinom najprije postane crveno-smeđe, zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Među srednje je velikim i čvrstim krasnicama, s blagim okusom mesa i više ili manje žutom otrusinom koja raste ispod crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po fino baršunastoj kožici klobuka, dosta višebojnoj, ljubičastoj kod tipičnih primjeraka, sa sredinom koja često postane žuta, brašnjavom stručku, ponekad s ružičastom nijansom i s više ili manje izraženim oker-smeđim mrljama pri dnu, otrusinom oko IIIc-IVa, gotovo nepostojećom reakcijom mesa s gvajakovom tinkturom, blagom okusu i mirisu na jod ili ljuske oraha, iako slabom i ne uvijek primjetnom. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama s kratkim ili slabo razgranatim grebenima, te pileipelisom s isprepletenim primordijalnim hifama širokim 4-8 μm, rijetko debljim. Raste u planinskim crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, najčešće ispod smreke ili jele. Slične su pupača (Russula caerulea) prepoznatljiva po neizraženom ili slabom mirisu na voće, glatkoj i sjajnoj površini klobuka, s karakterističnom grbicom u obliku bradavice na sredini, te žutozelena krasnica (Russula olivascens), koja raste ispod crnogoričnog drveća, a razlikuje se po relativno glatkoj kožici klobuka, vrlo tamnoj otrusini, oko IVd ili IVe, što se lako može zaključiti jednostavnim pregledom himenija kod zrelih plodnih tijela. Ali najzanimljivija paralela odnosi se na Turco-lazzarijevu krasnicu, vrstu toliko sličnu po općim karakteristikama da je teško prepoznati odstupanje od opisa. Prije svega, očito je kako, osim spora, koje su kod Turco-lazzarijeve krasnice prepoznatljive po mrežastijem uzorku i nižoj dekoraciji, granice između vrsta uvelike variraju prema iskustvu različitih autora. Uzimajući u obzir opće mišljenje, najvažnija karakteristika kod opisana vrste su spore s relativno visokim bradavicama, bez mrežastog uzorka i s rijetkim zebrastim vezama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 818. Ametistna krasnica (Russula amethystina Quélet); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1369. str. Russula amethystina Quél.

LJUPKA KRASNICA

Russula amoena Quél.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo. Po izgledu.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano pupčasto ulegne na sredini, ponekad je nepravilan, kožica se guli do 1/2 promjera, bez sjaja, suh i bez sjaja, lijepe je crveno-ljubičaste, ljubičaste, tamnoljubičaste, ljubičasto-crne ili plavkasto-ljubičaste boje, rijetko je sa maslinastozelenom ili plavkasto-zelenom nijansom u obliku ograničenih mrlja ili se širi na cijelu površinu (Russula amoena f. viridis), te zasićeno crven poput otrovnocrvene krasnice (Russula emeticicolor), jako je baršunast i malo bijelo pahuljast, vremenom postane izbrazdan, rub je gladak, nije narebran, tanak, kasnije je uzdignut i često vijugav.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, valjkast, zatim se postupno sužava prema dnu, pun, kasnije je komorasto šupalj, bjelkast, gotovo čitav je sa karmincrvenom ili ljubičastom nijansom, osim na samom vrhu, sitno je pahuljasto-baršunast.

Listići: Najprije su gusti, ubrzo zatim su razmaknuti, uski, široki su 2-4 mm, tanki, malo su trbušasti, uglavnom nisu račvasti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, na osnovi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti do oker, oštrica je iste boje ili crvenkasta, osobito prema rubu klobuka.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa polukuglastim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezani debelim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6.4-8 x 5.5-6.4 µm, bazidije su blago batinaste, 60-70 x 9-12 μm, cistidiformne hife su više ili manje rijetke, uske, s trbuhom širokim samo 7.5-12 μm, pileipelis se sastoji od karakterističnih hifa s vršnim segmentima u obliku sablje ili šila, dugih do 90 μm, postavljenih na kratkim bazalnim člancima, od kojih su neki zadebljani, širokih do 14 μm; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Relativno je debeleo i prilično čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka i kore stručka je malo crvenkasto-ljubičasto; miris je na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili također po gusjenicama vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću, te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), kao kod gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), a okus je blag.   

Kemijske reakcije: Kora stručka u dodiru s fenolom postane ružičasto-ljubičasto, reakcija sa željeznim sulfatom (FeSO4) je slaba, a sa gvajakolom pozitivna i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa jelom, smrekom ili kestenom, a nešto rjeđe ispod hrasta, bukve ili breze, voli rubove šuma, raste ma kiselom ili malo vapnenastom tlu, rijetko u mediteranskom području. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po malim dimenzijama, suhom i baršunastom klobuku, prekrasnoj crveno-ljubičastoj ili ljubičastoj boji kod tipične forme, rijetko je zeleno pjegav, ali i potpuno maslinastozelenom, svijetlim listićima, s istobojnom ili crvenom oštricom, krem otrusini, oko IIb, baršunastom stručku, gotovo uvijek djelomično ili opsežno obojenom karmincrvenom nijansom, potpuno blagom okusu i blagom, ali karakterističnom mirisu na haringe, kao kod prijesne mliječnice. Kora stručka u dodiru s fenolom polako postaje ljubičasta, za razliku od suljupke (Russula amoenicolor) i ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), kod kojih postaje tamnija, crveno-smeđa ili smeđa (osobito posljednja). Njezine zelene forme (Russula amoena f. viridis) nisu rjeđe od sličnih, nepoznatih zelenih formi suljupke (Russula amoenicolor f. olivacea). Od srodnih vrsta suljupka je vrlo česta u mediteranskom području, a dvostruko je većih dimenzija od opisane vrste, s tamnijom otrusinom (IId-IIIa), smećkastom reakcijom sa fenolom i cistidoformnim hifama na kožici klobuka, širokih 12-18 mm. Ljubičastonoga krasnica je prepoznatljiva po većim dimenzijama, prevladavajućoj limunastožutoj boji i smećkastoj reakciji sa fenolom. Miris mesa na kuhane rakove je isti kao kod haringove krasnice (Russula xerampelina), ali tek u starosti kao kod prijesne mliječnice.

Russula amoenicolor - created on May 2020 in Padru, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

SULJUPKA

Russula amoenicolor Romagn.

Etimologija: Po sličnoj boji kao kod ljupke krasnice (Russula amoena).

Klobuk: 4.5-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i malo ulegnut na sredini, valovit, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, suh, izraženo je baršunast, često je pahuljast na sredini, od ljubičaste do vinski crveno-smeđe boje kao kod jestive krasnice (Russula vesca) ili potpuno smeđ, crveno-ljubičast kao kod određenih formi ljupke krasnice, tamnoljubičast, ljubičasto-crn (Russula amoenicolor f. nigrosanguinea), ponekad je mjestimično smeđ, ljubičast ili zelen u promjenjivim omjerima i intenzitetima, čitav može biti vrlo lijepe maslinastozelene boje (Russula amoenicolor f. olivacea), rub je gladak, samo u starosti može biti kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.5-3 cm debeo, nekad je ekscentričan, uglavnom je kratak i robustan, valjkast, blago se sužava prema bazi, proširen na vrhu, ponekad je stisnut, pun, srž je kasnije spužvasta, veći dio ili čitava površina je baršunasta, bijel, s karmincrvenom je nijansom, na vrhu je obično bjelkast, na bazi je sa hrđastožutim mrljama, rijetko je čitav bijel.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, gotovo su elastični ili slabo lomljivi, barem u mladosti, bjelkasti, kremasti u zrelosti, zatim su s oker odsjajem, oštrica je često crvenkasto-ljubičasta.

Spore: Skoro su kuglaste, sa veliki, tupim stožastim bodljama visokim 0.7-1 µm, dobro povezanih grebenima koji tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 6.7-8.4 x 5.6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 9-13 μm, cistidoformne hife su s velikim trbuhom, široke do 19-20 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa sa zašiljenim vršnim segmentom i lančanim bazalnim segmentima, malo ili nimalo zadebljanih, širokih 4-11 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, osrednje je čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka i kore stručka je crvenkasto; miriše na kuhane rakove ili haringe, osobito osušeno, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), a okus je blag.

Kemijske reakcije: U dodiru s fenolom sporo postane smećkasto, reakcija sa željeznim sulfatom (FeSO4) je vrlo slaba, a sa gvajakovom tinkturom slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s listopadnim i zimzelenim hrastovima u mediteranskom području, rjeđe ispod drugog bjelogoričnog drveća, na vapnenastom ili čak izrazito pjeskovitom tlu, a Romagnesi navodi da raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od najčešćih krasnica diljem mediteranske regije, a raste ispod hrastova crnike i plutnjaka, na pjeskovitom tlu. Također je zabilježena u nizinskim i brdskim bjelogoričnim šumama hrasta, iako vrlo rijetko. U usporedbi sa srodnim vrstama, tipična forma je karakteristična po rastu na suhim staništima, smećkastoj reakciji mesa s fenolom, ogromnim cistidiformnim hifama na kožici klobuka čiji trbuh lako doseže 18 µm, bazalnim segmentima hifa pileipelisa, koji su blago ili uopće nisu zadebljani, te otrusini na donjoj granici oker boje (IId-IIIa). Slična je ljupka krasnica (Russula amoena), koja je prepoznatljiva je po upola manjoj veličini, relativno svjetlijoj otrusini i mesu koje s fenolom postaje ljubičasto, donekle slično kao kod vrsta u podsekciji Olivaceinae. Slična ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes) ima izrazito svjetlije listiće i otrusinu, te miris na kuhane rakove, kao kod haringove krasnice (Russula xerampelina), dok je miris kao kod prijesne mliječnice primjetan tek dan nakon berbe, te preferira rast u hladnijim šumama kestena, graba i bukve. Romagnesi je opisanu vrstu predstavio kao izrazito polikromnu ili višebojnu vrstu, za razliku od relativno ujednačeno obojenih srodnih vrsta.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 389. str., Russula amoenicolor var. amoenicolor RomagnesI

KAMEMBER KRASNICA

Russula amoenolens Romagn.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.

Engleski naziv: Camembert Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, gotovo je ljevkast, često je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan, lagano je mazav po vlažnom vremenu, siv do crno-smeđ, malo je svjetliji na rubu, žuto-smeđ do smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, tanak, ubrzo je izraženo narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 1-1.4 cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je sužen na dnu i proširen na vrhu, ali ne uvijek, sjajan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je šupalj, bijel, kasnije lagano posivi, baza stručka je ponekad lagano crveno-smeđa.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 5-6 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, usko su prirasli, lomljivi, krem, na oštećenim mjestima posmeđe.

Spore: Široko su eliptične, sa vrlo tupim, stožastim ili djelomično polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim rijetkim, kratkim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 6.5-8.5 x 5.2-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, ne šire od 10 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim su vršnim produžetkom, 90-120 x 8-10 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2.5-4.2 μm, te od stožastih dermatocistida, često sa vršnom papilom, širokih su 4-6 μm (cromushrooms: spore su 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qav = 1.3); otrusina je krem (IIb).

Meso: Relativno je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto, osobito u stručku, mjestimično potamni; miris je složen, podsjeća na haringe, kao kod ljupke krasnice (Russula amoena), ali vremenom i po spermi ili drugim notama (po nekim autorima na pljesnivi sir camembert), a okus je izraženo ljut nekoliko sekundi nakon kušanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, sa gvajakolom trenutno i intenzivno zelenkasto-plavo, sa fenolom zasićeno crveno, a sa formalinom sivkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, parkovima i na rubu šikara uz bušin (Cistus), u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom plutnjakom, ali i listopadnim hrastovima ili bukvom, a rjeđe s borom u obalnim crnogoričnim šumama, na glinenastom tlu i tlu siromašnom hranjivim tvarima, češće u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po prilično malim dimenzijama, na donjoj granici u svojoj podsekciji, duboko narebranom rubu klobuka, srednje tamnim bojama, od žućkasto smeđe do smeđe, žućkasto-crnkaste, stručku koji lagano posivi, jakom ljutom okusu, krem otrusini, a u dodiru sa gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno pocrni. Miris je složen i teško ga je definirati, osobito kod mladih primjeraka može podsjećati na dimljene haringe, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili ljupke krasnice, ali se može pojaviti i nota na spermu. Najvažnija mikroskopska značajka odnosi se na spore, čiji izduženi oblik predstavlja dobar kriterij za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia). Može se zamijeniti i sa brašnjavonogom krasnicom (Russula farinipes) i rebrastom krasnicom (Russula pectinata), koje se jasno razlikuju po žutim-oker boji klobuka, ili s upadljivom krasnicom (Russula insignis) i zaobiđenom krasnicom (Russula praetervisa), koje imaju blagi okus mesa, a posljednja ima drugačiji miris, koji podsjeća na gumu i ribu, te klobuk sa pretežno oker nijansama. Sestrinska krasnica (Russula sororia) je prepoznatljiva po gotovo dvostrukoj visini, hrđastosmeđim mrljama na površinski klobuka i mirisu na spermu na prerezu, a nikada ne miriše na haringe.

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, osrednje je veličine, prvo je okruglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, često je nepravilan ili režnjast, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, promjenjive je boje, pepeljastosiv, ponekad je sa svijetlije do tamnije zelenim ili nejasnim ružičasto-ljubičastim nijansama, često je djelomično oker ili svijetlosmeđ, više je ili manje baršunast od ruba prema sredini (vidljivo ručnim povećalom), poslije se raspuca, osobito uz rub, rub je gladak, te je u starosti nejasno narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 1-2.2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili blago batinast, kasnije je više ili manje proširen na vrhu i donekle sužen na donjoj trećini, pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, baza je sa hrđastosmeđim mrljama, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, krem, kasnije su prošarani smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.5-0.7 µm, slabo povezanim kratkim grebenima, 5.5-7.8 x 4.8-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, vitke, 38-50 x 7-8.8 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, 60-110 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 5-9 μm, s tupim vršnim segmentom, nejasno šiljastih ili suženih u tanki vrat, te batinastih ili vretenastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 5-9 μm; otrusina je svijetlooker (IIIa).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano oker; miris nije izražen, starenjem sve više na voće, a okus je blag i malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasta, zatim ružičasto-narančasta, a nakon nekoliko desetaka minuta sivkasto-zelena, a reakcija sa gvajakolom je brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, suhoj, baršunastoj, pahuljastoj i više ili manje  raspucanoj kožici prema rubu, rijetko je glatka i sjajna, klobuk je pretežno sivkast ili zelen, može biti i sa ružičasto-ljubičastim nijansama, raste uglavnom na travnatim mjestima ispod hrastova, spore su sa malim i izoliranim bradavicama, a kožica klobuka sa ogromnim dlačicama. Kada kožica nije raspucana lako se zamijeni s drugim vrstama iz podsekcije Griseinae, kao što su crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja raste ispod breze, ima potpuno slatkasti okus mesa i slične spore, modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja ima prosječno tamniji klobuk, bez pukotina u normalnim uvjetima i svijetlokrem otrusinu, te račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koja ima manje i grebenaste spore, nešto uže hife pileipelisa, a površina klobuka nije tako baršunasta.

Russula anthracina - created in Finland by Ville Kälviäinen

ANTRACITNA KRASNICA

Russula anthracina Romagn.

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Coal Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, nekad je režnjast, kožica se guli do najviše 1/3 promjera, vlažan po vlažnom vremenu, brzo je suh i bez sjaja, hrapav, sitno je pahuljast, u mladosti je bjelkast do kremast, kasnije je na većem dijelu ili čitav siv do čak crnkast, također je smeđ do maslinasto-smeđ, općenito je najčešće vrlo šaren, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran, može biti malo valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, pun, srž je rijetko šupljikava, hrapav, bijel, ubrzo je mjestimično sivo-smeđ, žućkasto-smeđ ili čak crnkast, na kraju je potpuno crn, na ozlijeđenom mjestu pocrni.

Listići: Prilično su gusti, uski, široki su 4-7 mm, 11-12/cm na rubu klobuka, debeli, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, bjelkasti do krem, bez sivkastog odsjaja, s ružičasto-crvenom su nijansom, kasnije su s crnkastim mrljama, oštrica vremenom pocrni.

Spore: Široko su eliptične, s niskim, brojnim, polukuglastim bradavicama visokim do 0.37 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore djelomično mrežasti uzorak, 7.7-9.7 x 6.7-8 µm, Q = 1.2-1.35, bazidije su 4-sporne, 43-72 x 7-11.5 µm, cheilocistide su vretenaste, sa suženim vršnim produžetkom, 57-100 x 5.7-9 µm, pileipelis se sastoji od višesegmentnih hifa širokih 2.7-9 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, zatim je crnkasto-sivo ili sivo, ponekad je s ljubičastom nijansom, vjerojatno zbog crvenila koje se nejasno pojavljuje iznad listića ili na oštećenim mjestima, na prerezu odmah pocrni; miris je slab na voće, kiselkast, a okus je blag, samo je u listićima slabo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje blago zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim ili čak močvarnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili javorom, a možda i smrekom, na vapnenastom tlu, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve su vrste iz sekcije Compactae (= Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu. Karakteristična je po hifama pileipelisa koje su često veće nego kod drugih vrsta iz sekcije Compactae.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 850. Antracitna krasnica (Russula anthracina Romagnesi); Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 209. str., Russula anthracina Romagn.

Russula aquosa - created on August 2023 in Stoklund, Denmark by Jens H. Petersen

HRENOVA KRASNICA

Russula aquosa Leclair

Etimologija: aquosa (lat.) = vodena. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Red Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna i više ili manje ulegne na sredini, nepravilan, valovit, ponekad je režnjast, gladak, vlažan i sjajan, hrapav, osobito na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, prilično je ujednačene boje, crvenkast, crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, rub je gotovo uvijek svjetliji, na sredini je do crnkasto-ljubičast, krajnji uski dio ruba je ponekad tamniji, rub je tanak i gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3 cm debeo, malo je nepravilan, valjkast, manje je ili više zadebljan na bazi, postepeno se sužava prema vrhu, srž je mekana, kasnije je šupalj u zadebljanom dijelu, naboran, prilično je sjajan, bijel, izuzetno je rijetko sa ružičastom nijansom, kasnije je sivkasto-smeđ, izraženije sivkast u starosti.

Listići: Gusti, osrednje su široki, tanki, izmiješani su s lamelulama, suženi su i račvasti uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli ili bjelkasti.

Spore: Široko su eliptične, s bradavicama su visokim 0.6-0.7 µm, prilično povezanim tankim spojnim linijama koje tvore dosta razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6-8.2 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-52 x 9-11 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 50-95 x 8-12.5 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih, valjkastih hifa, širokih 1.8-3.5 μm, te prilično brojnih, batinastih, nepravilno valjkastih dermatocistida, ponekad stisnutih poput vrata, rijetko višesegmentnih, širokih 7-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, najprije je dosta čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, na prerezu i u starosti postane sivo i sivo-smeđe, intenzivnije nakon 24-36 sati; miris je slab i nedefiniran, a okus gotovo potpuno blag ili vrlo slabo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i močvarama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično jelom, ali ponekad i brezom, na vlažnom tlu obraslom tresetnom mahovinom (Sphagnum).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu u močvarnim crnogoričnim šumama sa tresetnom mahovinom ili drugim mahovinama, više ili manje crvenom klobuku, s karmincrvenim ili ponekad smećkastim primjesama, srednjoj veličini, vrlo lomljivom vodenastom mesu, koje je u starosti postane lagano sivkasto-smeđe, mekom stručku, suženom u gornjoj trećini, izuzetno rijetko s ružičastom nijansom, jedva primjetnom mirisu i gotovo blagom okusu. Reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom je prilično nestabilna, obično se vrlo slabo oboji. Mnogo je češća u sjevernoj Europi, osobito u tresetnim močvarama. Slična su paprena krasnica (Russula emetica), koja je prepoznatljiva po nešto većim dimenzijama, svjetlijem i ujednačenije obojenom crvenom klobuku, nepromjenjivom mesu, gotovo neosjetljivom na gvajakovu tinkturu, te izrazito paprenom okusu, brezova paprena krasnica (Russula betularum), koja je manjih dimenzija i lomljivija, s ružičastim ili izblijeđenim klobukom, ponekad potpuno bezbojnim, s narebranim rubom klobuka, fino erodiranom oštricom listića kod tipične forme, izrazito ljutim okusom i minimalnom reakcijom u dodiru s gvajakovom tinkturom, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja je umjereno mesnata, s više ili manje crvenim klobukom ili je s nejasnim bakrenim odsjajem, relativno razmaknutim listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, mesu koje promočeno vodom uočljivo posivi, a u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavkasto. Crvene forme tamnocrvene krasnice (Russula atrorubens) prepoznatljive su po jakom ljutom okusu i mirisu na amil acetat ili kokos, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), intenzivnoj oksidacijskoj reakciji i varijabilnim bojama, a čisto crveni primjerci su prava rijetkost.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 499. str., Russula aquosa Leclair

Russula archaeosuberis - created on November 2020 in Santa Margherita Ligure GE, Italy by Nicolò Oppicelli

PLUTNJAKOVA KRASNICA

Russula archaeosuberis Sarnari

Etimologija: archaios (gr.) = star, drevan + suber (lat.) = hrast plutnjak (Quercus suber). Po staništu.

Klobuk: 3.5-11 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, ubrzo se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, suh, kožica je prirasla, guli se od 1/4-1/3 promjera, isprva je krem, ubrzo je oker do smećkast, kasnije je cimetastosmeđ, rijetko je ujednačene oker boje kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), kasnije izblijedi u sivkasto-oker do smećkastu boje bijele kave, male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, robustan, nejasno je valjkast, ponekad je zakrivljen, više je ili manje proširen na vrhu, često je izdubljen žljebovima koji ukazuju na sklonost bifurkaciji ili spajanju dvaju stručaka, baza je često malo ukorijenjena, površina je pahuljasta na vrhu (koristiti ručno povećalo), bijel, na kraju je oker-smeđ.

Listići: 4-12/cm, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili zaokruženi uz stručak, vrlo su debeli (kod velikog primjerka do 1.2 mm), široki su 5-8 mm, rijetko su račvasti, s malo ili bez poprečnih žilica na bazi, lomljivi, kremasti sa sivkastim odsjajem, na kraju su hrđastosmeđi, osobito na oštećenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su sitnim četverokutnim ili polukuglastim bradavicama, visokim 0.2-0.3 µm, slabo su amiloidne, 5.3-7 x 4-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, tanke, široke 7-8 µm, cheilocistide su valjkaste, bez produžetka, široke su 4-6 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 3-4.5 µm i rijetkih, valjkastih dermatocistida iste debljine; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, sivo u dnu stručka, na prerezu postane oker-smeđe; miris nije izražen u mladosti, kasnije je ponekad na voće, nakon 24-48 h nakon ubiranja može biti na haringe ili kuhane školjke, a okus je slatkast, ponekad je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, sa gvajakovom tinkturom trenutno i izraženo poplavi, sa fenolom postane smećkasta, sa KOH žućkasta, a meso klobuka sa formalinom postane sivkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u suhim bjelogoričnim šumama hrasta plutnjaka i miješanim šumama hrasta crnike i bora, na pjeskovitom ili više ili manje kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Svrstava su u podrod Compacta zbog žilavog i debelog mesa, vrlo nejednakih listića, nedostatka pigmenta na klobuku i čisto bijele otrusine. U tom smislu, oker-smeđa promjena boje mogla bi opravdati zamjenu s vrstama iz sekcije Lactarioides, a posebno sa modrolisnom krasnicom (Russula delica), koja se razlikuje po pravilnijim listićima koji se spuštaju po stručku, kremastom, a ne bijelom otrusinom, većim klobukom i vrlo kratkim stručkom, bez bazalnih nabora. Zabuna sa vrstama iz sekcije Compactae trebala bi biti praktički nemoguća, uzevši u obzir promjenu boje.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 217. str., Russula archaeosuberis Sarnari sp. nov.

Russula arpalices - created on October 2022 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by Federico Calledda

MREŽASTOSPORNA KRASNICA

Russula arpalices Sarnari

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, nepravilan, površina je više ili manje hrapava na sredini, na ostalom dijelu je glatka, kožica je bez sjaja, guli se do 1/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, sušenjem ostaje bez sjaja, bakrenocrven, crveno-smeđ, ružičasto-crven s tamnijom ili ljubičastom sredinom, na oštećenim mjestima požuti, kao kod medne krasnice (Russula melliolens), rub je kratko narebran u starosti.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 1-1.8 cm debeo, ponekad je ekscentričan, jasno je batinast, više je ili manje raširen na vrhu, ponekad je uvijen ili stisnut, pun, srž je kasnije omekšana, bjelkast, ubrzo je hrđastosmeđ pri dnu, zatim se više ili manje opsežno oboji žuto-smeđe.

Listići: Umjereno su razmaknuti u zrelosti, 4-6/cm na rubu klobuka, relativno su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, u starosti su oko 10 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, ponekad su račvasti, vrlo su lomljivi, bjelkasti do krem, na kraju su oker, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Široko su eliptične, relativno su izdužene, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim širokim gremenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7.5-9.6 x 6.3-7.5 µm, bazidije su batinaste, 48-60 x 10-14 μm, s dugim sterigmama od 6-8 μm, cheilocistide su više su ili manje batinastei rijetke, 65-90 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od dugih, tankih, oštrih, rijetko tupih hifa širokih 2-4.5 μm, te više ili manje valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 4-8 μm, 0-2-segmentnih, neinkrustiranih; otrusina je tamnooker (IIIc).

Meso: Mekano, bijelo, na prerezu postane mjestimičnim žuto-smeđe; miris je prilično jak na voće ili pelargonije, podsjeća na žučnu krasnicu (Russula fellea) ili Queletovu krasnicu (Russula queletii), a okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je negativna, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili topolom trepetljikom (Populus tremula).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod bukve, relativno svijetloj površini klobuka, koja se kreće od bakrenocrvene, crveno-smeđe do ružičasto-crvene, tamno oker otrusini, oko IIIc ili nešto tamnijoj, mesu s mjestimičnim žutim mrljama, gotovo negativnoj reakciji s FeSO4, blagom okusu i mirisu na voće pomiješanom s pelargonijama, kao kod žučne krasnice. Među brojnim vrstama iz sekcije Tenellae usporedivim po pigmentaciji i oker ili žućkastoj otrusini, Melzerova krasnica (Russula melzeri) je prosječno manje veličine, sa suhim i baršunastim klobukom, sitno točkastim ili raspucanim, a meso je gotovo nepromjenjivo. Ispod bukve raste i Russula rhodella, koja se razlikuje po slaboj reakciji s FeSO4 i slabijom promjenom boje mesa. Obje prethodno navedene slične vrste imaju nešto svjetliju otrusinu od opisane vrste, oko IIIb. Lažna brezova krasnica (Russula pseudoimpolita) raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, s pahuljastom, baršunastom kožicom klobuka i gotovo nepromjenjivom bojom mesa na prerezu. Slična se Russula fluxicolor razlikuje po odsutnosti mirisa, tupim hifama pileipelisa, te pozitivnoj i slaboj reakciji s FeSO4, meso postane svijetloružičasto.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1230. str. Russula arpalices Sarnari

Russula atramentosa - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

PEPELJASTA KRASNICA

Russula atramentosa Sarnari

Etimologija: atramentum (lat.) = mastilo, crnilo. Po boji.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, blago pupčasto ulegne na sredini, više je ili manje ljevkast, često je režnjast, kožica se guli do 2/5 promjera, površina je suha, glatka ili fino baršunasta, isprva je bijel do bjelkasto-kremast, kasnije je ujednačeno siv, na kraju je čitav sivo-crnkast, bez smeđe boje, na ozlijeđenim mjestima uočljivo pocrni, rub je tanak, dugo je podvijen, kasnije se izravna, malo je ili nimalo valovit, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-1.8 cm debeo, zdepast, često je ekscentričan, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, bijel do bjelkast, ljuskav, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrni, gotovo je gladak, naboran kod razvijenih primjeraka, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, 12-13/cm na rubu klobuka, široki su 2-5 mm, tanki, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s brojnim lamelulama, lomljivi, krem, zatim su oker-smećkasti, u starosti su sivi, na pritisak brzo pocrnu.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, potpuno povezanim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, 38-50 x 7-10 μm, cheilocistide su vretenaste, obično su bez dodatka, 57-100 x 6-10 μm, pileipelis se sastoji od velikih, tupih, valjkastih hifa, tankih stijenki, širokih 4-8 μm (rijetki blago zadebljani segmenti mogu dosegnuti do 11 μm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, debelo, bijelo, na prerezu odmah pocrni; miris je blag na voće nekoliko minuta nakon rezanja, okus je blag, čak i u listićima kod nezrelih primjeraka, pomalo osvježavajući i jedva primjetno gorkast na stražnjem rubu jezika.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa gvajakolom lagano postane plavo ili zelenkasto-plavo, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto, zatim polako zelenkasto prije crnjenja, a listići i meso sa formalinom više ili manje pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i grmlju, u simbiozi s hrastom crnikom, rjeđe s hrastom plutnjakom ili listopadnim hrastovima, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Razlikuje se od ostalih vrsta iz sekcije Nigricantinae po srednjim dimenzijama, suhoj, baršunastoj površini klobuka, meso na prerezu brzo postaje sivo-crno bez crvenjenja, listići su gusti, blago kremasti ili sa krem-okerastim odsjajem, okus mesa je osvježavajući i raste ispod hrasta crnike na vapnenastom tlu, a može se sporadično naći i u sumama hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova. Najsličnija je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja je većih dimenzija, s razmaknutijim listićima, meso na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni, a okus nije osvježavajući na mentol, dok ljutolisna krasnica (Russula acrifolia) ima izrazito ljut okus mesa. Po vrlo gustim je listićima slična i antracitna krasnica (Russula anthracina) od koje se razlikuje po suhom i baršunastom klobuku, trenutnom crnjenju na dodir, pileipelisu s velikim hifama i po odsutnosti dermatocistida, dok se slična vrsta ističe ljutim mesom, odsutnošću osvježavajućeg okusa u listićima, relativno velikim sporama s djelomično mrežastim uzorkom i mnogo krupnijim bazidijama, 43-72 x 7-11.5 μm.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 173. str., Russula atramentosa Sarnari

Russula atroglauca - created on August 2023 in Artogne, Italy by Federico Calledda

CRNOZELENA KRASNICA

Russula atroglauca Einhell.

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn + glauca (lat.) = sivkast, modro-zelenkast, blijedoplav. Po boji.

Klobuk: 4–12 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje ljevkast, suh, kožica se guli do 1/2 promjera, zelen, maslinastozelen, plavo-zelen do sivo-zelen, na sredini je tamniji, crnkasto-zelen, ponekad je mjestimično sa crvenkasto-smeđim nijansama, a rijetko ljubičastim, naboran, gotovo je baršunast ili blago ljuskav, ljuskice su u početku bjelkaste do kremaste, kasnije su smeđe, rub je fino nazubljen ili ljuskav, gladak, u starosti je kratko i slabo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast, čvrst, pun, u starosti je spužvast u sredini, bjelkast, fino je naboran, sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, ponekad požuti na ozlijeđenim mjestima, provodnjen je sa sivkasto-zelenom nijansom.

Listići: Umjereno gusti, oko 7/cm na rubu klobuka, na kraju su rijetki, tanki, prirasli, elastični, lomljivi, slabo su račvasti, bijeli do krem, kasnije su s oker odsjajem, kasnije posmeđe na oštećenim dijelovima.

Spore: Jajolike do eliptične, sa bradavicama visokim do 0.6 µm, djelomično povezanim niskim, tankim grebenima, amiloidne, 6.4-8 x 5.6-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 50-72 x 9.5-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste, ponekad su sa produžetkom, 65-110 x 10.5-12 µm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 5-10 μm, sa slabo diferenciranim vršnim segmentom, te valjkastih, batinastih ili vretenastih dermatocistida, 40-80 x 6-9 μm, bez vršnog produžetka; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, na prerezu umjereno posmeđi, suženjem izraženo požuti; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne postane svijetloružičasto, sa gvajakolom se polako oboji sivo-zeleno, a sa fenolom ljubičasto-smeđe, a sa fenolom postane smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, priobalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično brezom, topolom ili smrekom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Kada je tamnije boje klobuka slična je modrikasta krasnica (Russula parazurea), a ako je boja manje zasićena onda se lako zamijeni sa sivomaslinastom krasnicom (Russula pseudoaeruginea) ili sa zelenom krasnicom (Russula aeruginea), koja je slična po zelenom klobuku i staništu, a razlikuje se po izraženijem smeđem pigmentu, ljutkastom okusu, normalnoj reakciji sa FeSO4 i općenito bljeđim ili manje plavičastim tonovima. Na istom staništu raste i sivozelena krasnica (Russula medullata), koja je također sa slatkastim okusom mesa, ali se razlikuje po uobičajenoj bljedoći, prisutnosti ljubičastog ili sivo-zelenog pigmenta i oker otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 332. str., Russula atroglauca Einhellinger

TAMNOPURPURNA KRASNICA

Russula atropurpurea (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + purpureus (lat.) = purpurne boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Purple Brittlegill

Klobuk: 4.5-12 cm širok, najprije je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se polako proširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, valovit ili režnjast, ljepljiv i sjajan kada se ubere, zatim je suh i više ili manje bez sjaja, kožica se guli do 2/3 promjera, prilično je promjenjive boje, ljubičast s crnkastom sredinom kod tipične forme, ponekad je svijetloružičast do ružičasto-ljubičast sa sivkasto-bijelim dijelovima (Russula atropurpurea var. depallens), također može biti čitav žut ili žuto-zelen (Russula atropurpurea var. dissidens), iznimno je miješanih boja, djelomično smećkast (Russula atropurpurea f. pantherina) ili žuto-zelen i smeđ na ljubičastoj osnovi, može biti tamnoljubičast, te potpuno izblijeđen, sivkast, gotovo ujednačeno ružičast ili s preostalim ružičastim mrljama, može biti mjestimično hrđastooker, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.8 cm debeo, valjkast ili blago batinast, proširen je na vrhu, srž je mekana i spužvasta, bijel, natopljen vodom jako posivi, mjestimično je žuto-smeđ, osobito na bazi.

Listići: Prilično su gusti, 5-7 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, rijetko su račvasti, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bjelkasti, sa žućkastim su odsjajem, malo su sivkasti po vlažnom vremenu, oštrica je glatka i iste boje, sa hrđastosmeđim mrljama u starosti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore različito razvijenu, uglavnom nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 5.7-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-55 x 8.5-12 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, sa produžetkom, 70-100 x 7-13 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih, tupih, relativno krupnih hifa, širokih 4-6 μm, te brojnih, valjkastih dermatocistida, 0-2-segmentnih, često u obliku boce ili glavičastih, širokih 6-9 μm, bez inkrustacija; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Isprva je čvrsto, u klobuku je debelo 8-10 mm, bijelo, promočeno je sivo; miriše slabo na voće, a okus je umjereno ljut nakon nekoliko sekundi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto, sa fenolom postane ružičasto-smeđe, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uz puteve, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na vlažnim mjestima, po nekim autorima raste i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ne u velikoj količini, jer zbog svoje ljutine može izazvati iritaciju želuca. Nisu sve krasnice koje su u početku ljute nejestive ili otrovne, postoje i neke jestive vrste.

Napomena: Ova vrsta može biti u bezbroj kombinacija boja, ali se prepoznaje po srednjoj veličini, čisto bijelom stručku, slabom slamnatožutom nijansom listića, umjereno ljutom okusu, slabom mirisu na voće, sivkastom izgledu zbog upijanja vode i blagoj žuto-smeđoj nijansi po suhom vremenu, osobito na dnu stručka. Obično raste u šumama kestena, graba, te listopadnog ili zimzelenog hrasta. Po staništu, boji, okusu i boji listića je slična ljepljiva krasnica (Russula viscida), od koje se razlikuje po baršunastoj žuto-smeđoj dekoraciji na bazi stručka, koja u dodiru sa KOH odmah pocrveni. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja je prepoznatljiva po izrazito ljutom okusu, mirisu na kolače, lomljivijem i nepromjenjivom mesu, fino nazubljenoj oštrici listića i negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koja je manjih dimenzija, okus i miris kao kod lomljive krasnice, te raste na vlažnim, mahovinom obraslim mjestima ispod planinskog crnogoričnog drveća. Postoji i malo poznati varijetet žute ili djelomično maslinaste boje (Russula atropurpurea var. dissidens), što je čest uzrok netočnih determinacija. Budući da je jedina karakteristika koja razdvaja linije Citrina i Atropurpurea višebojnost klobuka, neizbježno je da se navedeni varijetet zamijeni sa okerzelenkastom krasnicom (Russula citrinochlora), koja je upola manjih dimenzija, ima svijetlokrem otrusinu i spore s potpunim mrežastim uzorkom.

Russula atrorubens - created in Finland by Allar Antson

TAMNOCRVENA KRASNICA

Russula atrorubens Quél.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + rubens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast ili konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, više je ili manje nepravilan, kožica se guli do 3/4 promjera ili nešto manje, ljepljiv i sjajan, osušen je bez sjaja, ispod kožice je fino crtast, prilično je promjenjivih boja, kod najtipičnije je forme crveno-ljubičast s crnkastom sredinom, ponekad je crveno-ružičast ili djelomično crveno-ljubičast sa zelenom ili ljubičasto-smeđom nijansom, može biti sivo-zelen ili čak potpuno maslinastozelen, često je tamniji ili čak crnkast na sredini, osobito kod mladih primjeraka, rub je kratko prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.8-1.7 cm debeo, valjkast ili batinasto zadebljan na bazi, najprije je pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, kora je debela oko 1.5 mm, sjajan, naboran, bijel, rijetko je s ružičastim odsjajem, kasnije može biti s mjestimičnim žutim do žuto-smeđim mrljama.

Listići: Prilično su razmaknuti, nisu široki, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su blago kremasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, sa niskim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama ili rijetkim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 6.4-8 x 5.2-6.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-48 x 8-10 μm, cheilocistide su vretenaste, obično su široke do 10 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 2.5-4.7 μm, te brojnih, višesegmentnih, često batinastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, s trbuhom širokim 5-10 μm; otrusina je bijela ili bjelkasta (Ia-b).

Meso: Osrednje je debelo, mekano, bijelo, starenjem lagano žuti, osobito u dnu stručka; miriše na amil acetat, na kolače ili kokos poput lomljive krasnice (Russula fragilis), a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko jelom ili borom, a po nekim autorima također ispod bjelogoričnog drveća, kao što su vrba, breza jasen ili bukva, na relativno suhim ili vlažnim mjestima, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta kao i sve krasnice ljutog okusa, ali se smatra otrovnom jer sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije probavne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu na planinskim livadama, srednje je veličine, klobuk je višebojan, stručak je bijel i pomalo svilenkast, samo je ponekad s ružičastim odsjajem, listići su bijeli, a otrusina Ia-b, okus je ljut, miris je na amil acetat kao kod lomljive krasnice, meso sa gvajakovom tinkturom brzo poplavi, a spore su sitne i mrežaste. Sličnih je karakteristika i lakirana krasnica (Russula laccata), koja raste na poplavljenim mjestima ispod bjelogoričnog drveća. Ne bi trebala rasti po obalnim, mediteranskim, šumama bora. S obzirom na hipotezu da raste ispod hrasta crnike (Quercus ilex), može se pomiješati sa lomljivom krasnicom, koja raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, reakcija mesa sa gvajakovom tinkturom je negativna, oštrica listića je nazubljena, a spore su veće. Tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) je prepoznatljiva po većim dimenzijama i čvršćoj konzistenciji, okus nije tako papren, miris je blag na voće, meso posivi zbog provodnjenosti i raste na suhom tlu, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća.

Russula aurantioflammans - created on August 2022, in Castelìr, Predazzo, Italy by Marco Floriani

NARANČASTA KRASNICA

Russula aurantioflammans Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast, boje naranče + flammare (lat.) = plamtjeti. Po boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, rjeđe je tupo ispupčen, vlažan, sjajan, kožica je polusraštena, samo se kratko guli, kasnije je ponekad je hrapav, prekrasne je narančaste do narančasto-oker boje, blijedi do žućkasto-oker tonova na sredini, rub je ponekad malo crvenkast, vrlo je rijetko u potpunosti žut, rub je više ili manje valovit, gladak, nije narebran u normalnim uvjetima, eventualno je slabo narebran kod starih i osušenih plodnih tijela.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.7-3 cm debeo, robustan, valjkast ili slabo batinast, više je ili manje raširen na vrhu, malo je sužen na sredini, nekad je malo uvijen na vrhu, bijel, nekad je s ružičastom nijansom na jednom dijelu, naboran.

Listići: Gusti, široki su do 11 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama ili ih nema, rijetko su račvasti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, manje su ili više lomljivi, postupno postaju žućkasti, sljedeći dan su sa slabim narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezane su grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su batinaste, zaobljene na vrhu, 40-80 x 9-15 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih, nejasno glavičastih hifa, širokih 3-4 μm, te batinastih do nepravilno valjkastih, 1-4-segmentnih dermatocistida, širokih 4-6.5 μm; otrusina je žuta (IVb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je sa slabim sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, tanki sloj ispod kožice klobuka je ružičast ili narančasto-crven; slabo miriše na voće, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba, a sa alfanaftolom postane purpurno do crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom na sjeveru Europe u simbiozi sa brezom, a ponekad i sa smrekom, u više ili manje vapnenastom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Široko je rasprostranjena u sjevernoj Europi, gdje se dugo vremena miješala sa raskošnom krasnicom (Russula intermedia) ili s njezinim sinonimom Russula mesospora, od kojih se razlikuje po prosječno manjoj veličini, stručku koji je ponekad s ružičasto-crvenom nijansom, ljutom, a ne gorkom okusu mesa, nešto svjetlijoj otrusini, duguljastim i eliptičnim sporama s izraženijim mrežastim uzorkom, te relativno kratkim i širokim dermalocistidama. Slična vrsta koja raste u parkovima i travnatim šumama breze je brezova krasnica (Russula fontqueri), koja je lako prepoznatljiva po manjoj veličini, lomljivosti i potpuno blagom okusu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 717. str., Russula aurantioflammans Routsalainen, Sarnari & Vauras sp. nov.

ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv, sjajan, ubrzo je suh i bez sjaja, rijetko je baršunast, crveno-smeđ do crven, nekad je bez tragova žutog pigmenta (Russula aurea. f. axantha), međutim u pravilu  je zlatnožut ili limunastožut, vrlo rijetko je čitav te boje, ponekad je crveno-ružičast ili crveno-ljubičast, ljubičasto-smeđ, gotovo je iste ili tamnije boje na sredini, može izblijediti u maslinasto-oker nijanse ili je mjestimično ružičasto-narančast ili ljubičast, rub je dugo vremena podvijen, gladak, kratko je narebran samo u starosti.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1.2-2 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago je proširen na vrhu, najprije je pun, srž je kasnije spužvasta, naboran, bjelkast, na većem je ili manjem dijelu s limunastožutom nijansom, s oker-smeđim mrljama, osobito na dnu.

Listići: Prilično su gusti, tanki, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, dugo su vremena žućkasti, na kraju su oker, oštrica je cjelovita i kod tipične forme limunastožuta, međutim često je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 µm i širokim 0.6-0.8 µm, prilično dobro povezanim grebenima koji tvore uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10 x 6.7-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 40-65 x 10-15.5 μm, cheilocistide su vretenaste, široke 10-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa, uglavnom blago zadebljanih i suženim na vrhu, širokih 3.5-5 μm, češće izraženo vretenastih, s trbuhom širokimm 4-7 μm, ponekadsu su sa sitnim izraslinama na vrhu, bez dermatocistida ili inkrustiranih primordijalnih hifa; otrusina je tamnoker do svijetložuta (IIIc-IVa), rijetko je IVb.

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije omekšava, bijelo, ispod kožice klobuka i kore stručka je žuto; miris nije izražen, okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom  tamnosmeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u kontinentalnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s bukvom ili smrekom, na glinenastom ili vapnenastom tlu, rijetko u mediteranskom području. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Česta je vrsta ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu, obično ne raste ispod zimzelenih hrastova vrlo je rijetka u mediteranskom području. Pronađene su i u crnogoričnim šumama smreke, ariša, jele ili bora. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i čvrstoći, blagom mesu bez mirisa koje brzo reagira s gvajakovom tinkturom, te zlatnožutom pigmentu na klobuku, obično u kombinaciji s limunasto žutom nijansom na stručku, oštrici listića i površinskim slojevima mesa. Mikroskopski je karakteristična po sporama sa izraženim grebenima koji tvore mrežasti uzorak i jednostavnom pileipelisu koji se sastoji samo od velikih, vretenastih hifa, koje su ponekad sa sitnim izraslinama. Tipična forma je lako prepoznatljiva, međutim drugačiji je slučaj kada se radi o formi Russula aurea. f. axantha, koja je čiste crvene ili ljubičaste boje, s bijelim stručkom i ujednačenim oker listićima, bez tragova limunastožutog pigmenta. U tom slučaju, crveni klobuk je sličan kao kod vesele krasnice (Russula laeta), koja je prepoznatljiva po mirisu, okusu listića i tamnijoj otrusini, crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba), koja je prosječno većih dimenzija i čvršća, vrlo slabe reakcije s gvajakovom tinkturom, listići su lijepe žumanjčanožute boje u zrelosti, a otrusina je IVd, cinober krasnica (Russula pseudointegra), čije meso miriše na pelargonije i koje ne reagira s gvajakovom tinkturom, te crvenih vrsta iz podsekcije Olivaceinae, koje su većih dimenzija i čvršće, s hrapavim ili blago baršunastim klobukom, stručkom ponekad s crvenom nijansom i plavoljubičastom reakcijom s fenolom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 823. Zlatna krasnica (Russula aurata (With.) ex Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1072. str. Russula aurea Pers.

Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, nepravilan, neravan ili blago valovit, kožica se guli do 1/3 promjera ili više, gotovo je gladak ili žiličast i fino hrapav, u pravilu je suh i bez sjaja, karmincrven do ružičast, nekad je više ili manje zasićene crvene boje trešnje, na rubu izblijedi u krem-žutu ili žuto-oker boju ili je tamniji na sredini, s ljubičastom nijansom, ponekad je mjestimično bakrenosmeđ, marelično narančast, a vrlo rijetko čitav izblijedi u krem-oker boju, rub je uglavnom gladak, ponekad je malo narebran u starosti.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2.8 cm debeo, tipično je batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, manje je ili više pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, bez ružičaste nijanse, na kraju je s oker-smeđim mrljama.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 7-13 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, rijetko su račvasti, nisu lomljivi, ponekad su izrazito mekani, bjelkasti, kasnije su s prilično jasnim žućkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim do 0.4 µm, prilično povezanim tankim grebenima koje tvore cik-cak, zebrasti ili samo djelomični mrežasti uzorak, izraženo su amiloidne, 5.8-8.4 x 5.3-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, uske, 36-50 x 8-10 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, često s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim 8-11 μm, pileipelis je vrlo uzak, sastoji se od kratkih, tupih hifa, širokih 2-4.5 μm, te tupih, prilično tankih, višesegmentnih primordijalnim hifa, širokih 3-6 μm; otrusina je bjelkasta (Ib), brzo postane kremasta kad se osuši.

Meso: Debelo, čvrsto bijelo, vrlo slabo je promjenjivo; miris je slab, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane crveno-ljubičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je minimalna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, lijeskom, lipom, grabom, smrekom ili borom, na vapnenastom, umjereno glinenastom, ali i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova prekrasna proljetno-ljetna krasnica pojavljuje se krajem svibnja u nizinskim šumama hrasta, ali i kestena i graba, a krajem lipnja u planinskim šumama bukve. Nije pronađena u područjima zimzelenih mediteranskih hrastova. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, čvrstom mesu, bijelom stručku, obično batinastom, više ili manje sjajnom i mazavom klobuku po vlažnom vremenu, od tamnoružičaste do svijetlocrvene boje, bakrenosmeđ ili marelično narančast na sredini, ponekad čak i žut, vrlo rijetko potpuno izblijedi u kremasto-oker tonove (Russula aurora var. cretacea). Površina klobuka čini se pahuljastom, iako teško može opravdati epitet baršunast. Ipak je uočena izražena ljuskavost klobuka, kao i stručka. Rub klobuka je malo ili nimalo narebran. Listići su relativno gusti, otrusina bijela, ali brzo postaje kremasta. Miris i okus mesa su slabo izraženi, a kemijske reakcije tipične za vrste iz podsekcije Roseinae, vrlo slaba s gvajakovom tinkturom i crveno-ljubičasta sa sulfovanilinom. Mikroskopski je karakteristična po sporama sa sitnim bradavicama koje se spajaju u tanke i male razgranate grebene, a pileipelis je s običnim hifama, te kratkim i relativno rijetkim primordijalnim hifama, zbog čega je površina klobuka više ili manje glatka i sjajna, odnosno različita nego kod vrsta iz podroda Incrustatula. Dok srednje velike krasnice s bijelom otrusinom i crvenkastim klobukom obično imaju ljut okus mesa, vrste s blagim mesom, poput opisane vrste, prava su rijetkost i njihova kožica klobuka je često prekrivena gustim bijelim pahuljama koje tvore čuperke inkrustiranih primordijalnih hifa. Među njima je i Zvarova krasnica (Russula zvarae), koja se razlikuje po stručku koji je gotovo uvijek s ružičastom nijansom, još baršunastijim klobukom i vrlo slaboj reakciji sa sulfovanilinom. Tvrda krasnica (Russula rosea) je prepoznatljiva po iznimnoj tvrdoći, osvježavajućem okusu u listićima, velikoj učestalosti crvene pigmentacije na stručku i hrapavom klobuku bez sjaja.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 406. str. Ružičasta krasnica (Russula aurora Bres. 1892, sinonim Russula rosea Quélet); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1342. str. Russula velutipes Velen.

Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, nekad je ljevkast, valovit ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, fino je baršunast, pahuljast ili nježno zrnast na sredini, obično je plavkasto-siv u mladosti, zatim je mjestimično ružičasto-ljubčcast ili plavkast, s nejasnim prelijevanjem boja ili je maslinastozelen do sivo-zelen, na sredini je ponekad tamniji, crnkast, rub je u podvijen i gladak, kasnije se izravna, tek je u starosti jedva primjetno kratko narebran i nazubljen.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast ili često batinast, pun, srž je ubrzo omekšana i spužvasta, kasnije je šuplja, pahuljast, ponekad je ljuskav, bijel, nikad nije s crvenkastom nijansom, poneka postane malo sivkast nakon duljeg rukovanja.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, lomljivi, bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Široko su eliptične do ponekad gotovo kuglaste, s niskim bradavicama visokim do 0.7 µm, slabo povezanim malo ili nimalo razgranatim grebenima, amiloidne, 7.2-9 x 6-7.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 10-12 μm, cheilocistide su batinaste, široke 8-13 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, velikih, slabo inkrustiranih hifa, s više ili manje batinasto zadebljanim vršnim segmentima, širokih 4.3-12 μm, te valjkastih, tupih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih do 6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, zatim je mekše i lomljivije, bijelo, slabo je promjenjivo; miris je slabo kiseo ili blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postane ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, ali ne uvijek brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i uz staze, kao simbiont s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, jelom ili borom, na pjeskovitom i više ili manje kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, suhom, pahuljastom ili zrnastom klobuku na sredini, koji varira od plavkasto-sive, više ili manje mjestimično ljubičaste do maslinastozelene ili djelomično crnkaste boje, bijelim listićima i stručku, koji je uglavnom batinast, blagom okusu, rastu ispod planinskog crnogoričnog drveća, obično uz staze, u više ili manje pjeskovitom, umjereno kiselom tlu, srednje velikim bradavičavim sporama, s blago razgranatim grebenima, te pileipelisom koji se sastoji od batinastih hifa i tupih, valjkastih primordijalnih hifa. Determinacija opisane vrste započinje preliminarnim prepoznavanjem bijele otrusine karakteristične za vrste iz podroda Incrustatula, uz koju se uzimaju u obzir bijeli listići, blagi okus mesa i slabo baršunasta površina klobuka. Pojedine vrste iz poskupine Lilaceinae mogu se razlikovati po rastu na različitim staništima, opisana vrsta raste u crnogoričnim šumama, lilasta krasnica (Russula lilacea) u bjelogoričnim šumama, najčešće graba, a plavkasta krasnica (Russula subazurea) u šumama mediteranskih hrastova. Osim po staništu, lilasta krasnica se identificira po mogućoj ružičasto-crvenoj nijansi na stručku, dekoraciji spora s uglavnom izoliranim bodljama, pileipelisu koji se sastoji od tankih, valjkastih hifa i suženih primordijalnih hifa, a plavkasta krasnica izgleda gotovo upola manja, spore su sa sličnim djelomičnim mrežastim uzorkom, a hife pileipelisa su vitke i valjkaste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 886. Plavetna krasnica (Russula azurea Bresadola), Sinonim: Russula lilacina Romell; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1336. str. Russula azurea Bres.

Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, jasno je valovit kod tipične forme, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, vlažan kada se ubere, brzo je suh i više ili manje bez sjaja, crveno-ljubičast do intenzivno ljubičasto-smeđ, obično je tamniji na sredini, gotovo crnkast ili je izblijeđen do oker, rijetko je smećkast u tonovima smeđokože golubače (Russula integra) ili smeđ kao kod crnikine krasnice (Russula quercilicis), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije se izravna, u starosti je kratko narebran, u dužini od 0.5-1 cm, ali ne uvijek.

Stručak: 4.5-9 cm visok i 1.4-2.6 cm debeo, jako je robustan, tvrd, valjkast ili blago batinast, dosta je proširen i pahuljast na vrhu, pun, potpuno je bijel ili djelomično sa crvenom ili ružičastom nijansom, osobito na donjem dijelu, baza je s hrđastosmeđim mrljama i s bijelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, široki su 4-10 mm, najširi su uz rub klobuka, prilično su debeli na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s rijetkim lamelulama, lomljivi, krem, oker ili blago žućkasti kada su zreli, oštrica je crvenkasta.

Spore: Široko su eliptične, s brojnim, tankim i više ili manje šiljastim bradavicama visokim 0.6-1 µm, prilično povezanim krakim lančanim grebenima ili jednostavnim ili razgranatim spojnim linijama koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.8-10.4 x 6.7-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 12-15 μm, cheilocistide su vrlo brojne, batinaste, s trbuhom širokim 10-20 μm, uglavnom su bez vršnog produžetka, pileipelis se sastoji od tupih ili skupljenih hifa u terminalnom segmentu, te višesegmentnih valjkastih ili više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 4.5-10 μm, bez inkrustacija; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa-b).

Meso: Debelo, čvrsto u mladosti, kasnije je samo kruto, bijelo, kasnije lagano žuti; miris je neprimjetan po vlažnom vremenu, suhi listići prilično izraženo mirišu na cedrovinu, poput kutije za cigare, a okus je jako ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4 postane ružičasto-narančasto, sa fenolom smećkasto, rekacija sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a meso sa KOH-om postane okerasto, a površina stručka limunastožuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u suhim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, rijetko smrekom ili jelom, na pjeskovitom tlu, češća je u sredozemnom nego kontinentalnom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova je prekrasna krasnica karakteristična po staništu u hladnim crnogoričnim šumama, srednjoj veličini i tvrdoći, manje ili više uočljivoj valovitoj površini klobuka, od crveno-ljubičaste, ljubičasto-smeđe do izrazito smeđe boje, čestoj prisutnosti crvenog pigmenta na stručku, jako ljutom okusu mesa, slabom mirisu na cedrovinu, bolje uočljivim kada se gljiva počne sušiti, slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom i oker do žutoj otrusinom. Klobuk može biti cinobercrven ili blago karmincrven, kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), a nekad i potpuno bez mirisa, što ukazuje na nedostatak mirisa po vlažnom vremenu. Mikroskopski su karakteristične velike, gusto dekorirane spore i glomazne, te višesegmentne dermatocistide. U crnogoričnim se šumama može zamijeniti sa nevjernom krasnicom (Russula adulterina), koja se razlikuje po zrelim listićima tamnije žute boje (otrusina je IVe) i mirisu na pelargonije, a ne na cedrovinu. Smeđokoža golubača raste na istim područjima ispod smreke ili bora i izgleda isto, međutim, okus mesa je blag, miris nije izražen, otrusina je barem dva stupnja tamnija, a mikroskopske karakteristike su općenito drugačije. Crnikina krasnica ima žutu otrusinu (lVc) i raste isključivo ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike (Quercus ilex).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 838. Cedrova krasnica (Russula badia Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 686. str., Russula badia Quélet

Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 2-5.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, ubrzo se raširi i jasno ulegne na sredini, ponekad je režnjast, kožica se gotovo u potpunosti guli, gladak i sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja i fino crtast kada se osuši, obično je pastelno svijetloružičast, malo je tamniji na sredini, ali intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, kasnije često izblijedi i postane djelomično ili potpuno bjelkast, mjestimično je kremast, također može biti crveno-ružičast, ružičasto-ljubičast ili ljubičast, te s tamnijim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, vitak, ubrzo postane lomljiv, valjkast, ponekad je batinasto zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim se ispod kore stvrdnjava u sivo-smeđe grudvice, bijel, provodnjeno je s blagim sivkastim odsjajem, jednako malo potamni kada se protrlja.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, široki su do 6 mm, tanki, malo su trbušasti, nisu račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka ili sitno nazubljena, bjelkasti, često su s krem odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 8.8-11 x 7.3-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-56 x 11-15 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-120 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od jednostavnih, tupih hifa, širokih 2.5-3.5 μm, tupa, te dermatocistida različitog oblika, od kratko batinastih do izduženo valjkastih, bez vršnog produžetka, 0-1-segmentnih, širokih 5.5-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tanko, u klobuku je debljine 4-5 mm, lomljivo, bijelo, provodnjeno je lagano sivkasto; miris je slab na voće, u dnu stručka je s citrusnim notama, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto, a sa gvalakovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s brezom, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama smreke, nekad ispod pojedinačnih breza u crnogoričnim šumama ili po močvarama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali nije strogo povezana s njom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mnogo je češća vrsta u sjevernoj Europi nego kod nas, raste u močvarnim područjima ispod breze i na tresetištima, ali se pronađe i u planinskim područjima ispod smreke. Prepoznatljiva je po nakošenom rastu, osrednjoj veličini i mesnatosti, svijetloružičastom klobuku, koji je ponekad s karmincrvenim ili ljubičastim nijansama (čak i maslinasto-smeđim), nerijetko je potpuno izblijeđen, kožica klobuka se gotovo u potpunosti guli, listići su razmaknuti, oštrica je općenito sitno nazubljena, otrusina je bijela, reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba, okus je ljut, a miris slab. Mikroskopski je karakteristična po velikim bradavičavim sporama, koje su s barem djelomičnim mrežastim uzorkom, čija tipologija dosta podsjeća na liniju Emetica. Moguće su zabune s malim ružičasto-crvenim formama iz linije Atropurpurea, počevši s lomljivom krasnicom (Russula fragilis), koja je ista po mesnatosti i veličini, izrazito ljutom okusu, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom i nazubljenoj oštrici listića. Mikroskopski elementi su također slični, ima vrlo slične spore, iako nešto manje i kuglastog oblika. Međutim, izraženije je višebojna i miriše na kolače, raste na suhim mjestima ispod raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Također su slične paprena krasnica (Russula emetica), koja obično raste u planinskim, močvarnim, crnogoričnim šumama, većih je dimenzija i mesnatija, klobuk je ujadnačenije i zasićenije crvene boje, listići su sa slamnatožutim odsjajem, a kožica klobuka je uvijek glatka, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim tlima, ispod kestena ili crnogoričnog drveća, općenito je zdepastija, boje su crvenije i zasićenije, a kožica klobuka se guli gotovo do 1/2 promjera.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 832. Brezova paprena krasnica (Russula emetica var. betularum (Hora) Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 526. str., Russula betularum Hora

Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je tipično polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, nepravilan ili valovit, režnjast, kožica se guli do 80 % promjera (po Ramagnesiju u potpunosti), suh, bez sjaja ili fino baršunast, malo je sjajan samo na sredini, ljubičast, crveno-ljubičast, plavkasto-ljubičast, može biti mjestimično ili potpuno maslinastozelen, smeđ ili ljubičasto-smeđ, rub je obješen prema dolje, tek u starosti je malo narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, prvo je pun, srž je kasnije omekšana, spužvasta, bijel, zbog rukovanja postane žuto-oker prema dnu.

Listići: Prilično su do veoma gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, račvasti, vrlo su lomljivi, prvo su bjelkasti, ubrzo su krem.

Spore: Široko su eliptične, s gustim, dugim, manje ili više zakrivljenim bodljama visokim 1-1.6 µm, djelomično povezanim tankim spojnim linijama koji tvore nejasni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6-8.8 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-48 x 10-13 μm, cheilocistide su zaobljene ili s vršnim produžetkom, 40-80 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od dugih nepravilnih hifa, suženih i djelomično zašiljenih na vrhu, rijetko tupih, širokih do 5 μm, te brojnih valjkastih ili batinastih dermatocistida, višesegmentnih, širokih 5-9 μm, s refraktivnim, ali ne obilnim sadrzajem; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Relativno je debelo i ne baš čvrsto, na kraju je lomljivo, bjelkasto, na erodiranim mjestima je žućkasto, po vlažnom vremenu malo posivi; miris nije izražen ili je slab na kokos, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), a okus je blag, eventualno je blago ljutkast samo u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) naglo postane ružičasto-crveno, a kasnije smeđe, a stručak ružičast, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, brezom, bukvom ili lijeskom, u mahovini, na vapnenastom tlu. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: Ova krasnica raste tipično u kontinentalnim bjelogoričnim šumama na vapnenastom tlu, obično ispod hrastova, kestena i breza. Ne može se isključiti slučajan rast ispod crnogoričnog drveća. Prepoznatljiva je po maloj veličini, površini klobuka bez sjaja, može biti i fino baršunasta, čak i pahuljasta po suhom vremenu, općenito prilično promjenjivim bojama, ali najčešće ljubičastoj ili ljubičasto-smeđoj, vrlo svijetlim listićima, krem otrusini, mesu koje ovisno o vlažnosti posivi ili požuti, blagom okusu, eventualno blago ljutkastom samo u listićima, neizraženom mirisu, srednje velikim sporama prekrivenim dugim, manje ili više zakrivljenim bodljama i hifama pileipelisa koje su obično sužene ili djelomično zašiljene, s dobro definiranim temeljnim slojem parenhimskih hifa, kao kod vrsta iz podroda Incrustatula. Opis vrste nije u potpunosti dosljedan među različitim autorima. Stoga se neke karakteristike čine slabo definiranim, osobito boja klobuka, meso koje više ili manje požuti ili posivi, ovisno o stupnju vlažnosti i stanju očuvanosti plodnih tijela, te spore s bodljama, izoliranim ili povezanim u različito razvijeni mrežasti uzorak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 892. Smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea Crawsh.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1285. str. Russula brunneoviolacea Crawshay

Russula caerulea - created on September 2022 in Buse della Torba, Fornace, Italy by Marco Floriani

PUPAČA

Russula caerulea Fr.

Etimologija: caerulens (lat.) = plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Humpback Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan do konveksan i s relativno velikom šiljastom grbicom na sredini, koja se poslije izravna, kasnije se raširi i jasno ulegne na sredini, kožica se guli do oko 1/2 promjera, dosta je sjajan čak i po suhom vremenu, malo je valovit na sredini, ostali dio je gladak, crveno-ljubičast, tamnoljubičast ili ljubičasto-smeđ, općenito je tamniji na sredini, ponekad crnkast, također može biti crveno-smeđ ili čitav gotovo čiste crvene boje, ponekad izblijedi do ružičastih tonova, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je ponekad raspucan, samo je u starosti kratko je narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-2 cm debeo, vretenast do slabo batinast, postepeno se sužava prema vrhu ili je rjeđe proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije grudvasta, pahuljast, bijel, trljanjem lagano potamni, blago posivi zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, široki su 6-7 mm, uglavnom su bez lamelula, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, maslačnožuti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa bradavicama visokim 0.7-1 µm, dobro povezanim kratkim lačastim grebenima koji tvore zebrasti do djelomično mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-50 x 9-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, široke 13-14 μm, pileipelis se sastoji od dugih, tankih hifa, širokih 1.8-2.3 μm, te tankih primordijalnim hifa, slabo diferenciranim od hifa, širokih 4 μm, malo suženih na vrhu, s vrlo malo sadržaja; otrusina je svijetložuta (IVa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto-smeđe; miris nije izražen ili je blag na voće, ponekad je s blagom kiselom komponentom, a okus je blag, obično je malo gorkast nakon dužeg žvakanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ili sulfovanilinom postane ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i vrlo spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom, na kiselom, vapnenastom ili više ili manje pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Lako je prepoznatljiva zbog nedostatka ljutine, vitkog oblika, svijetlog klobuka, nasred kojeg se nalazi jasna ​​grbica u obliku bradavice, po kojoj je, između ostalog, dobila epitet var. umbonata. Ova posljednja karakteristika je vrijedna u makroskopskoj determinaciji vrste, jer slična grbica nije toliko česta i izražena kod nekoliko drugih krasnica, kao što su šupljonoga krasnica (Russula cavipes), graciozna krasnica (Russula gracillima), sardoniks krasnica (Russula sardonia), te slabo ili nimalo kod breganke (Russula nitida), a sve se lako razlikuju po različito ljutom okusu. Opisana je vrsta prepoznatljiva po srednjoj veličini, glatkom, sjajnom klobuku, crveno-ljubičaste, smeđe ili ponekad čiste i zasićene crvene boje, grbici na sredini, maslačnožutim listićima u zrelosti, otrusini IVa-b, te bijelom mesu, koje je slabo promjenjivo i bez mirisa. Žvakanje otkriva gorak okus koji se, nažalost za gurmane, pojačava kuhanjem. Mikroskopski su najvažnije ne baš tipične primordijalne hife, koje se slabo razlikuju od običnih hifa pileipelisa zbog male širine i otapanja sadržaja u gotovo nevidljive, fine čestice. Raste u šumama bora na suhim mjestima, uglavnom na vapnenastom tlu. S obzirom na svoje makroskopske, mikroskopske i ekološke karakteristike, opisana je vrsta jedna od najbolje identificiranih vrsta unutar roda. Breganka, koja je sličnog izgleda i boje, uglavnom blagog okusa i s manje uočljivom prolaznom grbicom, raste na vlažnim mjestima ispod breza, prosječno je manjih dimenzija i čvrstoće, oker otrusinom i obično s ružičasto-crvenom nijansom na stručku. Razlike su još jasnije na mikroskopskoj razini, zbog toga što se pileipelis sastoji od dermatocistida, a ne primordijalnih hifa. Sardoniks krasnica je slična po rastu u vapnenastim šumama bora i grbici, a prepoznatljiva je po ljutom okusu, mogućoj ružičastoj nijansi na stručku, kremastoj otrusini, mesu koje požuti i koje u dodiru s parama amonijaka pocrveni.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1444. str. Russula caerulea Pers. → Fr.

Russula camarophylla - created on August 2008 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

LUČNA KRASNICA

Russula camarophylla Romagn.

Etimologija: kamara (gr.) = luk, svod + phyllon (gr.) = list, listić. Po obliku listića.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, često je blago ljevkast, suh, kožica se teško guli, žuto-oker, mednožut, žuto-smeđ,  kasnije žuti i smeđi, nekad je gotovo narančast, razvijajući male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je malo sužen, bijel, prljavo bijel, kasnije lagano sivi ili postaje svijetložut, u starosti je smeđe do crvenkasto-smeđe pjegav, na dnu je s jamicama.

Listići: Široko su razmaknuti, debeli, u mladosti su lučno zaobljeni, kasnije su konveksni, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često su povezani s poprečnim žilicama na bazi, slabo su račvasti, bijeli, krem do oker, u starosti su smeđe pjegavi.

Spore: Široko su eliptične, dekorirane su zaobljenim, više ili manje gustim bradavicama visokim do 1 µm, slabo su amiloidne, 4.8-6 x 3.8-4.4 µm, bazidije su 4-sporne, valjkaste, glavičasto proširene na vrhu, 35-52 x 5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 37-60 x 3.5-5 µm, neke su sa izraslinama, pileipelis je slabo diferenciran i sastoji se od debelih, krutih hifa, širokih 4-6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, kompaktno, lomljivo, bijelo, malo posivi u dnu stručka, na prerezu postane oker, s hrđastosmeđim mrljama, na ozlijeđenim mjestima vrlo sporo postaje žuto-crvenkasto; miris je  vrlo slab, ugodan, osobito kod mladih primjeraka, a okus je blag, bez ikakvog traga gorčine.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasta, zatim polako crvena, a sa gvajakolom brzo i intenzivno postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, a rjeđe s borom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po tvrdom mesu i nedostatku pigmenta na klobuku (karakteristike
koje ukazuju na pripadnost podrodu Compactae), pomalo račvastim i razmaknutim listićima, srednje maloj veličini, bijeloj otrusini, potpuno blagom okusu, jamičastom stručku na dnu, sporom, ali uočljivom smeđenju. Najvažnija karakteristika za determinaciju opisane vrste su vrlo male spore za rod krasnica, sa jedva vidljivom dekoracijom pod mikroskopom. Djelomično batinaste hife pileipelisa, odsutnost dermatocistida i uske cheilocistide, široke samo 3-4.5 μm, također nepogrešivo karakteriziraju opisanu vrstu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 223. str., Russula camarophylla Romagnesi

Russula carminipes - created on November 2016 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

KARMINCRVENONOGA KRASNICA

Russula carminipes J.Blum

Etimologija: carminus, carminium (lat.) = karmin, crvena boja + pes, pedis (lat.) = noga, drška. Po boji stručka.

Klobuk: 4.5-10.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se dugo guli, vlažan i relativno sjajan u normalnim uvjetima, ponekad je suh i fino baršunast, ubrzo je bez sjaja, prekrasne je svijetle i zasićene crveno-ljubičaste boje, kasnije blijedi u ružičasto-ljubičastu, ponekad je samo ružičast, kao kod krhke krasnice (Russula veternosa), vinski crveno-smeđ, kao kod jestive krasnice (Russula vesca) ili smećkast, ponekad s mjestimičnim krem područjima, lako izblijedi u oker s maslinasto-oker sredinom, nekad je intenzivne i ujednačene ljubičasto-smeđe boje, plodna tijela su po vrućem i suhom vremenu djelomično dehidrirana i često prekrivena sivkasto-bijelim slojem koji se održi i nakon sušenja, rub je gladak, u starosti je slabo narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1.5-3 cm debeo, batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, bijel, donji dio ili čitava površina obično je s crvenkastom nijansom, ponekad sve do spoja s listićima, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, malo posmeđi zbog rukovanja.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, debeli, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, žućkasti, kasnije su žuto-oker i sa smeđim mrljama na oštećenim dijelovima.

Spore: Široko su eliptične, sa malim su bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanih ponekad lančano, grebenima ili rijetkim, tankim spojnim linijama, koji tvore zebrasti do djelomični mrežasti uzorak, 7-10.4 x 6.2-8.4 µm, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 8.5-13 µm, cheilocistide su relativno rijetke, više su ili manje valjkaste, 50-95 x 7-13 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih, tupih ili suženih hifa, širokih 2.5-3.8 μm, ponekad vijugavih i polimorfnih, vrh može biti s uskim produžetkom nakon proširenog segmenta, u kojem slučaju je s trbuhom širokim 4-6 μm, te suženih, ali ne zašiljenih primordijalnih hifa, kao i valjkastih ili batinastih, inkrustiranih dermatocistida, širokih 4.3-9 μm, 0-2-segmentnih, sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je malo tvrdo u mladosti, bijelo, na prerezu umjereno posmeđi; miris nije izražen, kasnije može biti malo aromatičan, kao kod starih primjeraka crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba) ili žumanjčane krasnice (Russula risigallina) (prema Romagnesiju na med ili voćni kompot), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama, travnatim područjima i uz puteve, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično listopadnim i zimzelenim hrastovima, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste u šumama listopadnih i zimzelenih hrastova, obično na toplim, umjereno sunčanim mjestima i na glinenasto-pjeskovitom tlu. Rana je vrsta, koja raste od lipnja ili čak od druge polovice svibnja ispod zimzelenih hrastova, a spremna je za ponavljanje vegetativne faze s prvim kasnoljetnim kišama. Prepoznatlojiva je po srednjoj veličini i mesnatosti, vlažnoj i relativno sjajnoj površini klobuka, crveno-ljubičastoj ili vinski crveno-smeđoj boji, žutim listićima u zrelosti, svijetložutoj otrusini u skladu s IVb, stručku s crvenom nijansom, mesu koje na prerezu umjereno posmeđi, blagom okusu, neizraženom mirisu i rastu ispod hrastova. Mikroskopski se još lakše determinira po vrlo niskoj dekoriraciji na sporama, vrlo neobičnoj u skupini, i pileipelisu miješane strukture, koji se sastoji od primordijalnih hifa i inkrustiranih dermatocistida, pri čemu su posljednje morfološki dobro izražene umjerenom refrakcijom sadržaja. Na istom staništu raste venskocrvena krasnica (Russula vinosobrunnea), koja je ista po obliku, polikromiji klobuka, žutim listićima i otrusini, blagom okusu i neizraženom mirisu mesa, te učestalošću crvenog pigmenta na stručku, a razlikuje se po općenito većim dimenzijama, klobuku koji je bez sjaja, djelomično valovit ili pojasasto obojen, a u dodiru s fenolom postane ljubičast. Manje specifičan, ali brži test je s FeSO4, koji razvija slabu reakciju mesa kod opisane vrste, a izraženu narančastu kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae. Mikroskopske razlike odnose se na mnogo izraženije dekorirane spore i mnogo jednostavniju strukturu pileipelisa, koji se sastoji samo od hifa. Romellijeva je krasnica (Russula romellii) prepoznatljiva po tamnijim žutim listićima s narančastim odsjajem u zrelosti, stručku koji nikada nije s ružičastom nijansom, drugačijim sporama i malim, neinkrustiranim dermatocistidama. Slična je Russula pseudomelitodes, koja se razlikuje po relativno vitkim plodnim tijelima, stručku bez tragova crvenog pigmenta, snažnijoj reakciji s FeSO4, pileipelisu s inkrustiranim dermatocistidama, ali bez primordijalnih hifa.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1095. str. Russula carminipes J. Blum

Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-10 cm širok, rijetko je širi, prvo je zvonolik ili tupo stožast, kasnije se izravna i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan, dosta je promjenjive boje i u različitom stupnju višebojan, uglavnom je vinski crveno-ljubičast ili djelomično zelenkast kao kod Romellijeve krasnice (Russula romellii) ili šarolike krasnice (Russula versicolor), s obzirom na žućenje), te ružičasto-ljubičast, crveno-ljubicast, vinskicrven, svijetloljubičast, više je ili manje mjestimično maslinastozelen, žuto-zelen, smeđ, zeleno-smeđ, crveno-smeđ ili čak čitav svijetlozelen, s laganom oker nijansom, boje su ponekad izmiješane ili nejasne, često je sa hrđastosmeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i izraženo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.8-3.5 cm debeo, batinast, zatim je valjkast, općenito je proširen na vrhu, često je blago zakrivljen i kasnije ižlijebljen na donjem dijelu, pun, srž je kasnije spužvasta i djelomično šuplja, bijel, na kraju je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, s intenzitetom kao kod medne krasnice (Russula melliolens).

Listići: Gusti, rijetko su izmiješani s lamelulama, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti u nijansama Romellijeve krasnice ili bakrene krasnice (Russula cuprea), u starosti su s prilično velikim hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim, stožastim bodljama visokim 1-1.2 µm ili čak i višim, slabo su amiloidne, 7.6-10 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-100 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2.2-4 μm, malo čvornatih i valovitih, sa suženim ili kljunastim vrhom, te višesegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-8 μm, nekih sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, kasnije je žuto-smeđe u svim dijelovima; miris nije izražen ili je slab na voće, trljanjem jedva podsjeća na pelargonije, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), a okus je blag ili malo je ljutkast u listićima kod nezrelih primjeraka, ali ne uvijek.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje mutno ružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a reakcija sa fenolom je negativna ili slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s grabom, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Raste u šumama graba na glinenasto-vapnenastom tlu, zajedno s lilastom krasnicom (Russula lilacea), promjenjivom krasnicom (Russula versatilis), svilenkastom krasnicom (Russula sericatula) i nekoliko drugih vrsta koje nisu strogo ograničene na grab. Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, zvonolikom klobuku na početku razvoja, vrlo varijabilnim bojama, ujednačenim ili češće višebojnim, od crvene do crveno-ljubičaste, ružičasto-ljubičaste, maslinastozelene, ljubičasto-smeđe, često s hrđastooker mrljama, širokim i lomljivim listićima, žumanjčanožutim, koji oslobađaju otrusinu u skladu s IVd-e, mesu koje na prerezu postane žuto-smeđe, blagom okusu, najviše blago ljutom u nezrelim litićima, neizraženom mirisu, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Spore su s karakteristično visokim, izoliranim bodljama, zbog čega se miješa sa smeđokožom golubačom (Russula integra), te sa višesegmentnim dermatocistidama s minimalno refraktivnim sadržajem. Struktura pileipelisa je svrstava u podsekciju Integriforminae. Postoji rizik od zamjene s mirisnom krasnicom (Russula odorata), jednom od najčešćih vrsta iz podsekcije Puellarinae sa žuto-narančastim sporama, koja najčešće raste ispod bjelogoričnog drveća, uključujući grab, a prepoznatljiva je po intenzivnom i općenitom žućenju, ne previše tamnim listićima, bez jasnog narančastog odsjaja u zrelosti, a otrusina je IVc. Romellijeva krasnica je prilično raširena vrsta u šumama graba, iako je prilagođena rastu pod raznim bjelogoričnim drvećem, a odlikuje se mesnatijom i kompaktnijom strukturom, bojama koje nisu toliko polikromne i šarene, odsutnošću žućenja, te drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Smeđokoža golubača uglavnom  raste u planinskim crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, veličina i mesnatost su izraženiji, promjena boje je slaba, listići su blago žućkasti kao rezultat nešto svjetlije otrusine, oko IVc. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 972. str. Russula carpini Heinem. & Girard

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, s grbicom na sredini, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, brazdast, često je valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan, dosta je višebojan, ružičasto-ljubičast do sivkasto-ljubičast, na sredini je iste boje ili maslinastozelen, ljubičast s crnkastom sredinom, intenzivno plavkasto-ljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), te sivo-zelen, sivo-ljubičast, ljubičasto-smeđ ili maslinasto-crnkast kao kod modrikaste krasnice (Russula parazurea), ponekad je prošaran blijedim mrljama, rub je svjetliji, jasno narebran i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, gotovo je vretenast do lagano batinast, ponekad je i valjkast, općenito nije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo spužvasta i komorasta, naboran, svilenkast, bjelkast, više ili manje žuti od baze.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti do svijetlokrem, na kraju su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, s tupim bodljama visokim do 1.6 µm, prilično povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6.5-8 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-140 x 9-18 μm, pileipelis se sastoji od tupih, tankih hifa, širokih samo 2-4 μm, te uglavnom jednosegmentnih, valjkastih do gotovo vretenastih dermatocistida, tupih, šiljastih ili glavičastih na vrhu, produženi dio je više ili manje dug i tanak, a trbuh je širok 6-11 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Vrlo je čvrsto, bijelo, na prerezu jako požuti; miriše na pelargonije, osušeno ponekad na usoljene inćune, kao kod vrsta iz podsekcije Violaceinae, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom je negativna, meso i listići u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena lagano poružičaste, sa KOH također poružičaste, ali manje intenzivno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu, često zajedno sa jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod jele, često zajedno sa jelovom rujnicom, rjeđe ispod smreke, te maloj veličini i lomljivosti, mogućoj grbici na sredini klobuka, vlažnoj i sjajnoj kožici, vrlo varijabilnim i šarenim bojama, uočljivo razmaknutim listićima, izvorno bjelkastim, koji talože svijetlokrem otrusinu i stručku koji nikada nije sa crveno-ljubičastom nijansom (značajka po kojoj se razlikuje od ostalih vrsta iz podsekcije Sardoninae). Organoleptička i kemijska svojstva mesa su dosta neobična, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna, a sa amonijakom pozitivna, okus mesa je ljut, miris ugodan i intenzivan na pelargonije i na prerezu uočljivo požuti. Ista reakcija sa amonijakom susreće se samo kod sardoniks krasnice (Russula sardonia), koja se jasno ističe po gotovo tvrdom mesu, stručku koji je često sa ružičasto-ljubičastom nijansom, svijetložutim listićima, slabom mirisu i staništu u šumama bora. Queletova krasnica (Russula queletii) mnogo rjeđe raste ispod jele, a razlikuje se po ljubičastoj nijansi stručka, mesu koje ne požuti, pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, a negativnoj sa amonijakom. Lomljiva krasnica (Russula fragilis) je prepoznatljiva po odsutnosti grbice na sredini klobuka, fino nazubljenoj oštrici listića, nepromjenjivom mesu i mirisu mesa na kolače. Varijetet Russula cavipes vr. abietina se razlikuje od tipične vrste po rastu ispod smreke, na vapnenastom tlu, mnogo manjem klobuku, širokom 2-5 cm, izraženijem žućenju mesa na prerezu, izraženije dekoriranim sporama i višesegmentnim dermatocistidama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 884. Šupljonoga krasnica (Russula cavipes Britz.), Sinonim: Russula violacea ss J.Schaffer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 636. str., Russula cavipes Britzmayr

Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, više je ili manje režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, dosta je promjenjivih boja, tipično je ružičasto-crven, vinskicrven, crveno-ljubičast, ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), crven, tamniji do crnkast na sredini kod veće zasićenosti, međutim općenito svjetliji, ružičast na rubu, rijetko je smeđ, na sredini može biti izblijeđen, oker ili čak maslinasto-oker, vrlo je rijetko maslinastozelen, gotovo ujednačeno ili mjestimično limunastožut, kremast, bakrenosmeđ, tamnoljubičast, kao kod postojane krasnice (Russula firmula) ili čak potpuno tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod smeđokože golubače (Russula integra), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat, ponekad je valovit, na kraju je blago narebran.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, uglavnom je blago batinast, malo je proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, na kraju posmeđi, trljanjem malo potamni.

Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, prirasli, dosta su račvasti ili anostomozirajući, lomljivi, svijetložuti, bez narančastog odsjaja.

Spore: Gotovo su kuglaste, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim prilično debelim grebenima koji tvore barem djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.6-10 x 5.6-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 10-12.5 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-95 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od uglavnom stanjenih ili zašiljenih hifa, širokih 3-5 μm, te tupih, višesegmentnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo do bjelkasto, kasnije postane lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, na kraju je ugodan na voće, a okus je blag, listići u mladosti mogu biti jedva primjetno ljutkasti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom obično je slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, ali i smrekom ili arišem, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Za ovu je jesensku vrstu možda prenaglašena karakteristika rasta ispod borova. Ova vrsta iz podsekcije Laricinae može se pojaviti krajem kolovoza, čak i u obalnim borovim šumama. Srednje je velika vrsta, s uglavnom glatkom i sjajnom kožicom klobuka, najčešće vinskicrvene boje, žućkastim listićima u zrelosti, otrusnom oko IVb, bijelim stručkom, blago promjenjivim mesom, blagom ili prolazno ljutkastom okusu u nezrelim listićima, neprimjetnom mirisu kod mladih primjeraka, a zatim jakim i ugodnim mirisom na voće tijekom truljenja. Raste ispod borova na pjeskovitom tlu. Pitanje boje je donekle drugačije, budući da je, unatoč dobro poznatom sklonosti prema vinskicrvenom pigmentu, ispitivanje velikog broja plodnih tijela otkrilo neočekivana svojstva. Ova polikromija činila se posebno očitom kod primjeraka kod kojih je, u kombinaciji s vrlo povoljnim godišnjim dobima, primjećena pojava cijelog niza primjeraka različitih boja, od crveno-ružičaste, crveno-ljubičaste, bakrenosmeđe, limunastožute sa zelenkastom sredinom, ujednačene maslinastozelene, djelomične ili potpune oker, sve do krem-smećkaste. Pronađeni su i smeđi primjerci, koji donekle podsjećaju na smeđokožu golubaču. Unatoč tom neočekivanom rasponu boja i drugih karakteristika, opisana je vrsta u normalnim uvjetima s prilično monotonim karakteristikama. Ta monotonija se odnosi i na spore, gotovo kuglaste, prilično velike i sa izraženim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, dok je slučaj pileipelisa donekle drugačiji, budući da se uz oblike s relativno kratkim i tupim vršnim segmentom nalaze i drugi s dugim zašiljenim hifama. Na kamenjaru u svijetlim obalnim šumama bora raste Tirenska krasnica (Russula tyrrhenica), koja je vrlo slična po vanjskom izgledu, a razlikuje se po slabo primjetnom ljutkastom okusu, svjetlijim listićima u zrelosti, boji otrusine IId-IIIa i mogućoj prisutnosti crveneno-ljubičaste nijanse na stručku. Mirisna krasnica (Russula odorata) se prepoznaje po nešto manjoj veličini i mesnatosti, rano narebranom rubu klobuka, žućenju i staništu ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1251. str. Russula cessans A. Pearson

ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren i duboko ulegnut na sredini, ljevkast, više je ili manje nepravilan, režnjast, površina je suha i naborana, praškasta, kožica se guli vrlo kratko, u početku je bijel, kasnije postaje krem, s hrđastosmeđim pjegama i mrljama, postupno postaje sve tamniji, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna i izvrne prema gore, gladak, nije narebran.

Stručak: 2.5-5.8 cm visok i 2-3 cm debeo, tvrd, vrlo je kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel, nekad je sa zelenkastim pojasom na vrhu, a taj pojas nije uvijek cjelovit, kasnije postaje oker ili smeđ, površina je žiličasta i fino hrapava, blago baršunasta.

Listići: Veoma su gusti, 8-16/cm, vrlo su uski, široki 4-5 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični, bijeli do krem, poslije su sa sivkasto-zelenim odsjajem, po suhom jasno pozelene, kasnije postaju smeđi, počevši od oštrice.

Spore: Široko su eliptične, s prilično su izoliranim velikim, stožastim ili pravokutnim bodljama visokim 1.3-1.6 µm povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore u djelomični mrežasti uzorak, 8-11.2 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, velike, 48-70 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste, široke su 7-13 μm i jasno duže od 100 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, širokih 4.5-8 μm i valjkastih dermatocistida približno iste širine; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, u dodiru sa zrakom posmeđi i mjestimično blago pozeleni; miris je neugodan na ribu s voćnim notama, izraženiji u mladosti, a okus je umjereno ljut u listićima i traje oko 10 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, ali i na kiselijim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada sekciji Lactaroides u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), od koje se razlikuje po relativno tankom stručku, duboko udubljenom ili ljevkastom klobuku, gustim i uskim listićima te prilično živopisnoj crveno-narančastoj reakciji mesa sa željeznim sulfatom (FeSO4), koja se smatra značajnom, ali se rijetko uočava). Mikroskopski je karakteristična po sporama sa istaknutim bodljama i sporadičnim, tankim spojnim linijama, međutim, njihove dimenzije znatno variraju, od 7-11 x 6-8.7 µm do 6.5-8 x 6.6.7 11 µm kod sinonima Russula chloroides var. parvispora. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 848. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides Krbh.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 196. str., Russula chloroides (Krombholz) Bresadola var. chloroides Bresadola 1900

Russula cistoadelpha - created on November 2012 in Ourense, Spain by julian_alonso

BUŠINOVA KRASNICA

Russula cistoadelpha Jul.Schäff.

Etimologija: Cistus (gr.) = bušin + -adelphos (gr.) = brat, sestra, srodna. Po staništu.

Klobuk: 2.5-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan, ružičasto-ljubičast do vinskicrven, sredina je je s više ili manje izblijedjelom oker-maslinastom bojom i hrđastosmeđim mrljama, ponekad je s izmiješanim nijansama, bakrenosmeđim ili sivkasto-smeđim, dok opsežna žuto-oker diskoloracija na kraju preplavljuje cijelu površinu, ponekad je ljubičast s crnkastom sredinom ili čak lijepe, svijetle i zasićene crvene boje trešnje, dok formu Russula cistoadelpha f. pseudounicolor karakterizira zasićeni plavkasto-ljubičasti pigment, rub je u zrelosti narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, rijetko je gotovo batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, bijel, na kraju požuti do šafranastožutih tonova.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 4-7 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, suženi su ili zaokruženi uz stručak, usko su prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, bijeli, kasnije su krem s oker odsjajem, na kraju su oker-smećkasti.

Spore: Široko su eliptične, s malim su bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, povezanim tankim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 5.5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-45 x 8-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste, s tupim ili glavičastim vrhom, 50-80 x 9-11 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 2.5-5.5 µm, te valjkastih dermatocistida širokih 4-9 µm, višesegmenatnih; otrusina je svijetlooker (IIIa).

Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, na prerezu izraženo žuti, osobito u stručku, u srži i u bazi; miriše slabo na voće, a okus je nakon 5-7 sekundi umjereno ljut, ponekad je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto, reakcija s gvajakolovom tinkturom je brza i snažna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, po šikarama, u grmlju, rubovima šuma ili čistinama, u simbiozi s različitim vrstama bušina, bijelim bušinom (Cistus salviifolius) i ljepljivim bušinom (Cisus monspeliensis), na vapnenastom i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po svom odnosu s kamenjarom u mediteranskom području, iako taj odnos nije potpuno isključiv, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, uglavnom ljubičastoj na početku, zatim izbijedi do oker ili djelomično maslinastih tonova, kao i zasićenoj ljubičastoj koja slabo izblijedi kod Russula cistoadelpha f. pseudounicolor, krhkom mesu koje brzo požuti, umjereno ljutom okusu, slabom ili neprimjetnom mirisu na voće, oker otrusini, izduženim sporama dekoriranim gustim, niskim bradavicama koje tvore različito razvijeni mrežasti uzorak, dok se pileipelis sastoji od isprepletenih, valjkastih hifa i višesegmentnih dermatocistida, što je dosta neobično za vrste iz sekcije Tenellae. Unatoč dobro poznatom i potvrđenom afinitetu prema bušinu, ova je vrsta nekoliko puta pronađena u sjenovitim šikarama hrasta crnike (Quercetum ilicis), jasno povezana s drvolikim vrijesom (Erica arborea). Slična se šarolika krasnica (Russula versicolor) lako razlikuje po rastu ispod različitih vrsta breza. S druge strane, kada se pronađe u sjenovitom grmlju, daleko od bušina, žućenje mesa bi trebalo smanjiti mogućnost zamjene s vitkim primjercima Russula annae, koja se razlikuje po blagom okusu i dominaciji dvaju pigmenata, žutog i ružičasto-smeđeg, dok su spore jasno kuglaste, a pileipelis s prozirnim, višesegmentnim dermatocistidama. Primjerci s ujednačenim vinskicrvenim klobukom ili više ili manje plavkastim lako se zamijene s vrlo rijetkom jednobojnom krasnicom (Russula unicolor), koja raste ispod breza, međutim manje intenzivno požuti i ima nešto manje i kuglaste spore. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1170. str. Russula cistoadelpha M.M. Moser & Trimbach

Russula citrinochlora - created on September 2016 in Lunder, Våler (Øs), Øs, Norway by Per Marstad

OKERZELENKASTA KRASNICA

Russula citrinochlora (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + choloros (gr.) = zelenkast, svjež. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-5.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se proširi i malo ulegne na sredini, cjelovit, ponekad je nepravilno režnjast, fino je pahuljast u mladosti, ubrzo je gladak, malo je mazav i sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, u mladosti je rub ili čitava površina tamnosmeđa, također sivkasto-smeđ do narančasto-smećkast, narančasto-crven, prema sredini prelazi u čistu žutu ili izblijedi, ponekad je potpuno bez smeđe i žuto-zelenkaste boje na rubu ili čitavoj površini, svijetložut, žućkasto-smeđ, zelenkast ili sivkasto-crvenkast, izblijedi u sredini do žućkaste nijanse, a u starosti sivkaste ili žućkasto-sive, s ružičasto-narančastim ili maslinasto-smeđim odsjajem, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.7-1.9 cm debeo, često je isti ili kraći od širine klobuka, valjkast ili blago batinast, bijel, može biti sa žutom, smeđom ili zelenom nijansom klobuka, pahuljast, gladak, kasnije jasno posivi u kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca).

Listići: Prilično su gusti, oko 10/cm na rubu klobuka, 3-5 mm široki, ponekad su izmiješani s rijetkim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bjelkasti, na kraju su krem sa sivkastim odsjajem.

Spore: Uglavnom su široko eliptične, sa bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni ili rjeđe nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.5 x 6.5-8 µm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 2-4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-10 μm, cheilocistide su batinaste, s tupim vrhom, rjeđe su sužene ili s kratkim produžetkom, 50-70 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih valjkastih hifa, širokih 3-6 μm, te dermatocistida, vrlo neupadljivih zbog malih dimenzija i slabo refraktivnog sadržaja, valjkastih ili donekle batinastih, širokih su 5-10 μm, s jednim ili više segmenata; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Čvrsto, u sredini stručka je mekano, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto; miris je slab i neodređen, a okus je blag ili malo ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlo ružičasto-narančasto, a sa fenolom tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u prijelaznim područjima s travnatim površinama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili brezom, na suhim ili vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po bjelkastim listićima, ljutkastom okusu, mesu koje posivi i žuto-zelenom klobuku slična je žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja je većih dimenzija, s debljim i čvršćim mesom, bijelim stručkom s oker bazom koja u dodiru sa KOH pocrveni. Istih je karakteristika i Russula atropurpurea var. dissidens, koja je prilično česta u mediteranskom području, a prepoznatljiva je po većim dimenzijama i čisto bijeloj, a ne svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 545. str., Russula citrinochlora Singer

Russula clariana - created on November 2012 in Ciudad de Oviedo, Spain by Marián Alvarez Fidalgo

TOPOLOVA KRASNICA

Russula clariana R.Heim ex Kuyper & Vuure

Etimologija: clarus (lat.) = jasan, sjajan, svijetao, bistar. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se proširi i široko ulegne na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se guli do 2/3 promjera ili malo kraće, sjajan po vlažnom vremenu, zatim je bez sjaja i fino raspucan (koristiti ručno povećalo), ponekad je gotovo baršunast, prekrasne je gotovo ujednačene tamnoljubičaste boje, kao kod postojane krasnice (Russula firmula), ili je vinskicrven sa crnkastom sredinom, s crveno-ljubičastim do ružičasto-ljubičastim pjegama kao kod jestive krasnice (Russula vesca), također može biti oker na sredini, nekad je mjestimično maslinastozelen ili sivo-zelen, djelomično smećkast, rijetko žućkasto-smeđ, ponekad je gotovo u potpunosti žut, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti, ali ne uvijek.

Stručak: 4-7.5 cm visok i 1.2-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili tipično batinast, više je ili manje zakrivljen i ponekad napuknut pri dnu, pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, naboran, bijel, kasnije izraženo posivi zbog vlage.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, prirasli, lomljivi, bjelkasti, kasnije su s jasnim sivkastim odsjajem, na ozlijeđenim su mjestima sivo-zeleni.

Spore: Kuglaste, sa stožastim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore potpuni ili nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-10.5 x 6.4-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo batinaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 40-75 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-5.7 μm, te višesegmentnih, nepravilnih ili blago batinastih dermatocistida, širokih 5.8-12 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, promočeno je sivkasto, kasnije je s mjestimičnim zelenkasto-sivim mrljama; miris je isprva jak na pelargonije, u starosti je poput usoljenih inćuna ili sušenog bakalara, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa formalinom ružičasto nakon nekoliko minuta, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je varijabilna, vrlo slaba i spora, a ponekad brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom plutnjakom, hrastom crnikom ili bijelom vtopolom (Populus alba), u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične značajke uključuju ne previše svijetli, višebojni i neprozirni klobuk, vrlo svijetle listiće koji talože krem otrusinu prema bazi stručka, meso koje posivi zbog vlage, okus je ljut, a miris je dvostruk, isprva na pelargonije, u starosti na usoljene inćune, spore su gotovo kuglaste, sa gustim mrežastim uzorkom, a pileipelis se sastoji od prilično krupnih, polimorfnih hifa, valjkastih ili vijugavih, mjestimično suženih, te velikih, višesegmentnih dermatocistida. Od brojnih sličnih vrsta s bijelim sporama i višebojnim klobucima iz linije Atropurpurea, razlikuje se po jakom mirisu na pelargonije, zatim na usoljene inćune, te svijetlokrem otrusini. Izraženo sivljenje može podsjećati na sličnu tamnopurpurnu krasnicu (Russula atropurpurea), koja je prepoznatljiva po blagom mirisu na voće, umjerenoj ljutini mesa i čisto bijeloj otrusini. Većina vrsta iz podsekcije Sardoninae prepoznatljiva je po rastu ispod crnogoričnog drveća i prisutnosti crvenkasto-ljubičastog pigmenta na stručku. Među njima, samo se šupljonoga krasnica (Russula cavipes) može usporediti sa vrstama iz posekcije Violaceinae, zbog osrednje kompaktnosti, odsutnosti pigmenta na stručku i mirisu na pelargonije. Međutim, listići postaju žuti, a ne sivkasti i raste u crnogoričnim šumama smreke ili jele. Nuragijska je krasnicea (Russula nuragica) slična po ljutkastim listićima, rastu ispod hrasta crnike, veličini, sivkastom i plavkastom ili djelomično ljubičastom klobuku, ali se razlikuje po svijetložutoj otrusini i listićima u zrelosti, odsutnosti mirisa i jedva primjetnoj ljutini mesa. Ostaje pitanje razlikovanja od jasikine ljutice (Russula pelargonia), koja je minijaturni dvojnik opisan vrste, od koje se ne može uvijek jasno razlikovati. Romagnesi je odredio karakteristike za razlikovanje dviju vrsta, a one su manja veličina i veća lomljivost, manje izražena ekscentričnost stručka, uočljivo narebrani rub u zrelosti, ujednačenije boje, umjereno sivljenje, više i šiljastije bradavice spora, slaba reakcija sa gvajakovom tinkturom i manje ograničeno stanište.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 604. str., Russula clariana Heim ex Kuyper & Vuure

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i ponekad s prolaznom i jedva vidljivom grbicom, na kraju je malo ulegnut na sredini, kožica se guli preko 1/2 promjera, rijetko sve do sredine, gotovo je gladak, nekad je valovit, u početku je vlažan i sjajan, kasnije je manje ili više suh i djelomično sjajan, lijepe je sumporastožute ili limunastožute boje, dosta ujednačene ili je svjetliji na rubu, rijetko je s nježnim primjesama zelene, rub je gladak, samo je u starosti slabo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, više je ili manje valjkast, blago je proširen na vrhu, ali ne uvijek, ponekad je stisnut, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, bjelkast, kasnije je s oker ili limunastožutim mrljama na dnu, polako sivi počevši od vrhova nabora, na kraju pocrni.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, uglavnom su bez lamelula, zaokruženi su uz stručak, prirasli, mogu izgledati gotovo slobodno, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su oker, vremenom postupno crne, počevši od oštrice i nagnječenih dijelova.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, uskim, stožastim bradavicama visokim 0.35-0.7 µm, prilično povezanim lančano ili tankim spojnim linijama, koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-9.6 x 6.4-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-55 x 9.5-16 μm, cheilocistide su batinaste ili gotovo vretenaste, 50-95 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih, batinastih hifa, širokih 3-5 μm, te valjkastih, uglavnom kratkih, tupih primordijalnih hifa, širokih 4.5-6.5 μm, sa srednje dugim segmentima; otrusina je tamnooker (IIIc).

Meso: Čvrsto ili relativno žilavo, bijelo, kasnije posivi, nakon toga postane sivkasto-crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a zatim sivkasto-ružičasto, sa formalino polako ružičasto-narančasto, sa sulfovanilinom karmincrveno, dok je reakcija s gvajakovom tinkturom pozitivna i vrlo spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom (Populus tremula) ili johom, na močvarnom ili relativno suhom terenu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: U usporedbi s drugim vrstama iz podsekcije Integroidinae, ova je krasnica prepoznatljiva po kombinaciji lako prepoznatljivih karakteristika koje uključuju sporo crnjenje plodnog tijela, sumporastožutu ili limunastožutu pigmentaciju na klobuku, rijetko s primjesom zelene, stanište na močvarnim terenima ispod breze ili drugog higrofitskog bjelogoričnog drveća, osobito topole i johe. Što se tiče mirisa mesa, različiti autori navode da miriše na cvjetove kaline (Ligustrum vulgare), voće ili med. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama, povezanim kratkim spojnim linijama u djelomični mrežasti uzorak, te pileipelisa s primidijalnim hifama širokim 4.5-6.5 μm. Kombinacija karakteristika "žuti klobuk, žuta otrusina, crnjenje mesa" susreće se kod žutog varijeteta ljupke krasnice (Russula seperina var. luteovirens), koja raste na suhim mjestima ispod hrastova, osobito zimzelenih i prvenstveno u mediteranskoj regiji. Lako se zamijeni sa blijedom krasnicom (Russula decolorans), prvenstveno zbog izvješća o postojanju varijeteta sa žutim klobukom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 857. Sjajnožuta krasnica (Russula claroflava Grove), Sinonim: Russula flava (Rom.) ap. Lindbl.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1430. str. Russula claroflava Grove

Russula clavipes - created on September 2017 in Ketunpesävaara, Finland by Tero Taipale

BATINASTONOGA KRASNICA

Russula clavipes Velen.

Etimologija: clava (lat.) = palica, toljaga + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po obliku stručka.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli di 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smeđ, žuto-zelen, maslinastozelen, zeleno-smeđ, rub je često s ružičastom nijansom, na sredini je obično tamniji, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, upadljivo je batinasto zadebljan na dnu, pun, vremenom postaje spužvast i šupalj, bijel, mjestimično je ružičastom nijansom do potpuno ružičasto-ljubičast, s vremenom ili trljanjem postaje smeđ.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, često se račvaju uz stručak, lomljivi, bjelkaste, krem, svijetložute do oker, u starosti su posmeđe.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.4-0.8 µm, rijetko povezanim spojnim linijama, amiloidne, 8-9 x 6.5–7 µm; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti ili posmeđi; miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamno maslinastozelen, a sa anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, arišem ili borom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada podsekciji Xerampelinae. Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso, osobito listići, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste u bjelogoričnim šumama i ima manje spore.

Russula consobrina - created on July 2019 in Pullola, Finland by Tarja Siuvatti

SUMRAČNICA

Russula consobrina (Fr.) Fr.

Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Klobuk: 5-18 cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i pupčasto ulegnut na sredini, ponekad je valovit, kožica se guli do oko 2/5 promjera, sjajan, ljepljiv ili čak mazav po vlažnom vremenu, pepeljastosiv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili blago crvenkast, ponekad je s više ili manje jasnom zelenom nijansom, rub je postupno sve svjetliji, fino je crtast, a crtice su tamnije od osnove, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-13 cm visok i 1.5-3.2 cm debeo, robustan, često je deformiran, valjkast, malo je zadebljan na sredini ili prema dnu, pun, srž je na kraju omekšana i šupljikava, isprva je bijel, kasnije posivi ili postane sivo-smećkast, ali ne uvijek.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama različite duljine, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti ili s blagim ružičastim odsjajem, na kraju su kremasti, oštrica je nazubljena i smeđa u starosti.

Spore: Široko su eliptične, s sitnim su bradavicama visokim do 0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-58 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s relativno malo sadržaja, 54-85 x 10-14 μm, pileipelis se sastoji od  krupnih, valjkastih ili nepravilnih hifa, širokih 3-7.5 μm, te brojnih dermatocistida, širokih 5-12 μm, s više ili manje segmenata, batinastih ili glavičastih na vrhu, višestruko stisnutih poput vrata ili ekscentričnih, bez inkrustacija; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Čvrsto, bijelo, zatim je sivkasto, na prerezu postane sivkasto-ružičasto, međutim provodnjeno je sivkasto; miris je slab na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-sivo, sa formalinom ili anilinom ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a listića i mesa sa amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima, češća je na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa.

Napomena: Raste karakteristično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Međutim, ne bi trebala biti vrsta koja striktno raste u tresetnoj mahovini, jer je pronađena i po višim planinskim predjelima, na tepihu od iglica crnogoričnog drveća, u blizini mahovine, poput lasičje krasnice (Russula mustelina). Prepoznatljiva je po klobuku koji je sluzav, tamno sivo-smeđ, bijelo-sivkast ili krem-maslinast, stručak je često mjestimično sivo-smeđ, meso na prerezu postane sivkasto-ružičasto, okus je ljut, miris blag na voće, otrusina krem, IIb ili IIc, spore su prilično krupne, gotovo kuglaste i sa gustim mrežastim uzorkom, a pileipelis se sastoji od velikih, vijugavih hifa, te višesegmentnih i višestruko suženih dermatocistida. Kemijske reakcije su jedinstvene, meso u dodiru sa formalinom postaje ružičasto, a reakcija sa FeSO4 i s gvajakovom tinkturom je slaba. Među vrstama s kojima bi se mogla zamijeniti, posebnu pozornost obratiti na neke vrste iz podsekcije Foetentine, iz linije Pectinata. U tom smislu bi jako ljuti okus mesa, sivo-smeđa nijansa stručka i crvenjejenje u dodiru sa formalinom mogli podsjećati na kamember krasnicu (Russula amoenolens), koja se razlikuje po izraženo narebranom rubu klobuka, rastu u suhim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, čak i u mediteranskom području. Isti obrazac koristi se za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia), koja je nešto veća i koju Fries nije slučajno prepoznao kao sestru opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula consobrina (Fries : Fr.) Fries

Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, više je ili manje pravilan, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, kasnije takav ostane barem na sredini, ostali dio je bez sjaja i baršunast, vinski crveno-ružičast, ružičasto-smeđ do djelomično bakrenosmeđ, međutim slabo zasićeno, sredina je gotovo uvijek izblijedjele oker ili maslinasto-oker boje, boje su ponekad izmiješane i teško razlučive, također može biti svijetlo ljubičasto-smeđ, više smeđ na rubu, nekad je limunastožut ili je čitava površina zagasito žuta ili s mjestimičnim zelenim nijansama, rub je tup i dugo vremena gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 4.5-7.5 cm visok i 1.3-1.9 cm debeo, valjkast do blago batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta, više je ili manje izraženo naboran, bijel, kasnije uočljivo posivi od vlage, rukovanjem postane sivo-smeđ.

Listići: Gusti, relativno su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, prilično su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, dosta su lomljivi, u mladosti su krem, zatim su žućkasti u zrelosti, ponekad su sa slabim narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.8-1 µm ponekad mjestimično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore kratke lance od 2-4 elementa, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 10-14.5 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 50-80 x 7-13,5 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa širokih 2-3 μm, te raspršenih primordijalnih hifa u snopovima, širokih samo 3-4 μm, s mogućim zadebljanjima do 4.8 μm, dok se rijetke  hife široke od 2-3 μm, vrlo duge u odnosu na debljinu, do 50 μm ili nešto više, s ponekad zadebljanim ili glavičastim krajevima, klasificiraju kao dermatocistide zbog svog djelomično zrnastog sadržaja; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti posivi zbog vlage, osobito u stručku; miris je slab, podsjeća na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje ružičasto, srednjeg intenziteta, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom, ali i crnogoričnim drvećem, osobito borom, na vapnenastom ili kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i kompaktnosti, diskretnoj polikromiji klobuka, s nijansama koje se kreću od gotovo ujednačene žuto-zelenkaste, ružičasto-ljubičaste, tamnosmeđe do duhanski smeđe boje, blagom okusu i mirisu mesa, koje lagano posivi zbog vlage, žutoj otrusini oko IVb-c, pileipelisu koji se sastoji od vrlo finih hifa i primordijalnih hifa širokih do 3-4 µm, te segmentima dermatocistida približno iste širine, ponekad sa zadebljanim vrhom. Osim promjenjive morfologije terminalnog segmenta, ove su dermatocistide prepoznatljive po umjereno refraktivnom sadržaju. Spore su srednje veličine s izoliranim bodljama, koje se ne razlikuju mnogo od onih uočenih kod nekoliko drugih krasnica, koje su više ili manje slične po vanjskom izgledu. Raste ispod breze, bora i sastojina lijeske, lipe i bukve. Treba napomenuti da se raspon varijabilnosti s jedne strane preklapa s Russula lateritia, koja se razlikuje po pileipelisu koji se sastoji samo od primordijalnih hifa, bez dermatocistida, pretežno vinskicrvenom pigmentu klobuka, te rastu ispod borova i breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1119. str. Russula cremeoavellanea Singer

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, na kraju je bez sjaja, prilično je promjenjivih boja, bakrenosmeđ, smeđ, tamnosmeđ do ružičasto-ljubičast kod najtipičnijih formi, rijetko je više žućkasto-narančast, ljubičast ili u potpunosti žut, na sredini je tamniji ili izblijeđen, također može biti djelomično ili čitav maslinastozelen, rub je gladak, kasnije je više ili manje jasno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, više je ili manje valjkast ili blago batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, naboran, bjelkast, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, prilično su debeli kod većih primjeraka, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su ili izrezani uz stručak, prirasli, nisu račvasti, vrlo su lomljivi, limunastožuti, zatim su žućkasti, kasnije su jasno žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1.2 µm, jedva povezane spojnim linijama koje ne tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8.4-11 x 6.7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih, račvastih hifa, širokih 2-3.5 μm, te nepravilno valjkastih dermatocistida s brojnim račvama, višesegmentnim, širokim 4-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo, čvrsto samo u mladosti, zatim omekša i postane lomljivo, bjelkasto, promočeno postane blago sivkasto, starenjem nekad požuti; miris nije izražen, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane lagano ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna na nižim temperaturama.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, kestenom ili hrastom, ali i ispod hrasta crnike i hrasta plutnjaka u mediteranskom području, na umjereno vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po maloj ili srednjoj veličini, sjajnoj površini klobuka i narebranom rubu, prilično promjenjivim bojama, žuto-narančastim listićima kada sazriju, tamnožutoj otrusini, nepromjenjivom mesu, osrednjoj čvrstoći, ljutom okusu i neizraženom mirisu, rastu ispod bjelogoričnog drveća (ali neki autori dovode u pitanje ovo ograničenje) i negativnoj reakciji mesa sa gvajakovom tinkturom. Unatoč dobro poznatoj polikromiji, bakrenosmeđe (Russula urens) ili ružičasto-ljubičaste (Russula cuprea f. pseudofirmula) nijanse daleko su najčešće kod ove vrste. Među najzanimljivijim formama ističemo vrlo rijetku Russula cuprea f. griseinoides i potpuno zelenu formu (Russula urens). Gotovo je ista Russula gigasperma, koja je prepoznatljiva po znatno većim sporama, te Russula picrea, koja je slična po lomljivosti, obliku i bojama, a razlikuje se po gorkastom, a ne ljutom okusu mesa, te brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Također je slična crnikina krasnica (Russula quercilicis), koja raste isključivo ispod hrasta crnike, ima smeđi do ružičasto-ljubičasti klobuk, glatki rub, čvrsto meso, listiće koji mirišu na cedrovinu i žutu otrusinu (IVc).

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 722. str., Russula cuprea Krombholz

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen, te široko i blago ulegnut na sredini, kožica se vrlo kratko guli, može biti vlažan, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, ponekad je gotovo baršunast, pahuljast, osobito na sredini ili ponekad na velikoj površini, promjenjive je boje, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast do ružičasto-smeđ, u tonovima jestive krasnice (Russula vesca), obično sa zasićenijim gradacijama na rubu, rijetko je relativno intenzivne ljubičaste boje, koja može podsjetiti na cvijet bušina (Cistus), na sredini je gotovo uvijek s krem-oker tonovima, vrlo rijetko je s laganom maslinastom nijansom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, često je valovit, nazubljen ili blago raspucan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, kratak, zdepast, obično je kraći od širine klobuka, valjkast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, bijel, na bazi je smeđ do sivo-smeđ, nikada nije s crvenom nijansom, rukovanjem malo potamni.

Listići: Gusti, obično su bez lamelula, tanki, široki, često su račvasti, uvijek su zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, lomljivi, krem, kasnije su oker, oštrica je ravna i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa tupim ili zašiljenim, stožastim bradavicama ili bodljama visokim oko 0.7-0.9 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, amiloidne, 8.6-9.6 x 6.2-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 28-52 x 10-16 µm, cheilocistide su kratke, uske, vretenaste, 50-60 x 6-10 µm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-7 μm, s ne prekratkim bazalnim segmentom i sa slično dugim vršnim segmentom, samo djelomično blago suženih i nikada zašiljenih na vrhu, te rijetkih valjkastih dermatocistida, širokih 4-6 μm, sa sitnim izraslinama, teško vidljivih zbog malog broja i slabe refraktivnosti sadržaja; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, malo omekša u starosti, bijelo, nekad je mjestimično blago žućkasto-smeđe; miris je jedva primjetan na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, normalnog intenziteta, sa fenolom crveno-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na raznim vrstama tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod bukve i zdepastom izgledu, suhoj površini klobuka bez sjaja, ružičasto-crvenoj do vinskicrvenoj, često drugačije boje na sredini, glatkom rubu, svijetloj otrusini za svoju skupinu, na granici između oker i žute, potpuno blagom okusu mesa i neizraženom mirisu. Kratki stručak, po kojem je dobila ime, zanimljiva je karakteristika za krasnicu iz velikih, sjenovitih bukovih šuma, jer debeli sloj otpalog lišća koji prekriva tlo ovakvog šumskog okružja vjerojatno stimulira sklonost gljive za vertikalni rast. Važno mikroskopsko obilježje je pileipelis s velikim hifama, te kratkim, rijetkim dermatocistidama (ova osobina svrstava vrstu između linije Romellii i podsekcije Olivaceinae). Među ostalim vrstama povezanim s bukvom, vjerojatno  je najsličnija Russula pseudoromellii, koja se usporediva po veličini, bojama, otrusini i karakteristikama mesa, međutim razlikuje se po vitkijem izgledu, relativno sjajnoj kožici klobuka i općenito drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Na istom staništu raste i bukova krasnica (Russula faginea), prepoznatljiva po mesu koje posmeđi, sa FeSO4 pozeleni i mirisu na haringe, odnosno kombinaciji karakteristika koja označava pripadnost podsekciji Xerampelinae. Crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba) karakteristična je po čisto crvenom pigmentu, žutim listićima u zrelosti, što je u skladu s bojom otrusine IVd, te pozitivnoj reakciji mesa s gvajakovom tinkturom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1002. str. Russula curtipes Möller & Jul. Schäff.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, režnjast, uglavnom je bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, vlažan i sjajan, mazav po vlažnom vremenu, izvanredno je promjenljive boje, ljubičast, plavkasto-ljubičast, ljubičasto-crn, sivo-ljubičast, više ili manje zelen, sivo-zelen, maslinasto-smeđ, malo izblijedi u oker na sredini ili tamniji, ponekad crnkast, ponekad je potpuno ružičast (Russula lilacina), potpuno maslinastozelen ili svjetlije zelene boje (Russula cyanoxantha f. peltereaui), može biti smećkast, ujednačeno obojen ili samo raspucan na rubu (Russula cyanoxantha f. cutefracta), rub je najprije podvijen, zatim se izravna, dosta je pravilan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan ili sužen na donjem dijelu, čvrst, pun, u starosti je spužvast, bijel ili s ružičasto-ljubičastom nijansom na jednom dijelu, nekad je blago sivkast zbog upijanja vode, rijetko je smeđ, sitno je naboran.

Listići: Gusti, uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi, s brojnim su lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, savitljivi, nisu lomljivi, potpuno zakrivljeni se ne lome, samo u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su masni, bjelkasti, ponekad su krem, na kraju su oker-smeđi u određenim uvjetima.

Spore: Kuglaste do eliptične, s prilično su niskim, polukuglastim, izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.5 μm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, 7.2-9.5 x 5.8-7 µm, ponekad su nešto kraće, 6.4-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 7-10 μm, cheilocistide su nejasno valjkaste, uske, široke do 8 μm, pileipelis je slabo diferenciran, sastoji se od vrlo tankih hifa, širokih samo 2-3 μm, te valjkastih ili nejasno vretenastih dermatocistida, djelomično glavičastih, 0-1-segmentnih, širokih 2.2-4 μm (cromushrooms: spore su (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je gotovo tvrdo, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, ali ne uvijek, ne mijenja boju, nakon dužeg vremena postane sivkasto; miris nije izražen, trljanjem listića se može osjetiti malo neugodna metalna nota, a okus je općenito blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, a meso pocrveni, ovo je jedina poznata krasnica koja u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju, a zatim polako postane sivo-zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Prepoznatljiva po znatnoj veličini i mesnatosti, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, koja je s dva pigmenta, zelenim i ljubičastim, odvojenim ili pomiješanim u različitim omjerima, više ili manje masnim listićima, bjelkastim ili s vrlo jasnim krem ​​odsjajem, čisto bijeloj otrusini, slatkastom i bezmirisnom mesu, koje blago posivi zbog ovlaživanja, koje dvostruko reagira u dodiru sa FeSO4, prvo negativno, a zatim naknadno postane sivo-zeleno. Zelene forme (Russula cyanoxantha f. peltereaui) mogu se zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla), koja je s grubljom, suhom i neprozirnom kožicom klobuka, klobuk je žuto-smeđ, s relativno je lomljivim listićima, meso u dodiru sa FeSO4 postane narančasto-crveno. Forme s ujednačenom ružičasto-ljubičastom bojom (Russula lilacina) mogu sličiti sivoj krasnici (Russula grisea), koja se razlikuje po kremastoj otrusini, lomljivim i ljutkastim  listićima, te narančasto-crbenoj reakciji sa FeSO4. Malo je teže razlikovati papigastu krasnicu (Russula ionochlora), koja je vrlo slična po boji listića i otrusine, ima prilično slabu, iako pozitivnu, reakciju sa FeSO4, površina klobuka je neprozirna ili čak fino baršunasta, listići su lomljivi i blago ljutkastog okusa (biti na oprezu s ljutim formama opisane vrste, osobito sa Russula cyanoxantha var. variata), a u slučaju sumnje, ključan je pregled kožice klobuka, jer se veličina hifa i dermatocistida znatno razlikuju kod dvije vrste. Na kraju, ističemo mogućnost zabune s određenim formama tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea) sa svijetlozelenim i žućkasto-zelenim pjegavim klobucima, koje se zapravo prilično razlikuju po lomljivim listićima, zaokruženim uz stručak, koji izraženo posivi, a okus je ljut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); 812. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha Schff. ex Fr.); 814. Pelterova krasnica (Russula cyanoxantha var. peltereaui R.Maire); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 233. str., Russula cyanoxantha (Schaeffer) Fries var. cyanoxantha Fries 1863

RASPUCANA KRASNICA

Russula cyanoxantha f. cutefracta Cooke

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, uglavnom je bez sjaja, kasnije se karakteristično raspucava od ruba prema unutra, promjenljive je boje, od ljubičaste, maslinastozelene, smeđe do plave, s mrljama druge boje, rub je gladak.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je spužvast, bijel, može biti sa laganom ljubičastom nijansom.

Listići: Gusti, tanki, mekani, prirasli ili gotovo slobodni, često su račvasti, nisu lomljivi, bijeli.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa prilično su niskim, stožastim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim kratkim grebenima, a ponekad i finim spojnim linijama, 6.5-10 x 6-7.5 µm, hife pileipelisa su tanke (cromushrooms: spore su (6.6) 7.3 - 9 (10.4) × (5.7) 6 - 7.3 (8.7) µm, Q = (1.1) 1.12 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.7 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 41-55 × 10-11.7 µm, N = 8, cheilocistide su 62-72 × 10.4-11.9 µm, N = 3, hife pileipelisa su široke 2.5-4 µm); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen, a okus je ugodan, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju ili nakon nekog vremena postane blago zelenkasto, a potpuno zelen tek nakon nekoliko sati, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna za 15-30 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, češća je u planinskim područjima. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka moguća je zamjena sa brojnim drugim zelenim i ljubičastim krasnicama, a najvažnija značajka ove vrste je raspucana kožica klobuka. Po raspucanoj kožici je slična krastava krasnica (Russula virescens), koja ispod kožice klobuka nije s ljubičastom nijansom, stručak također nikad nije sa ljubičastom nijansom, klobuk je svjetliji i drugačije zelene nijanse.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 237. str., Russula cyanoxantha fo. cutefracta (Cooke) Sarnari

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, rijetko je režnjast ili valovit, kožica se guli 1/2 promjera, mazav i sjajan, kasnije je suh i bez sjaja, fino je hrapav, ponekad je malo baršunast kada se ubere, vinskicrven, karmincrven, ljubičasto-smeđ, krem-ružičast, rijetko je življe i čiste crvene boje, smeđ, iznimno je narančasto-oker ili potpuno bijel, rub je gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-14 cm visok i 1-2.5 cm debeo, uglavnom je vitak, valjkast ili blago zadebljan na bazi, blago je proširen na vrhu, pun, kasnije je omekšan, grudvast ili šupalj, bijel, pri dnu je sa smeđim mrljama, kasnije postepeno dosta posivi zbog upijanja vlage, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, tanki, izrezani su uz stručak, prirasli, lomljivi, prvo su svijetložuti, u starosti su s jasnom narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, s rijetko izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.7-1 µm, donekle povezanim različito dugim i više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.6-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-57 x 9-14 μm, cheilocistide su vise ili manje vretenaste, glomazne, s trbuhom širokim do 17 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2.3-4 μm, te velikih i batinastih dermatocistida, obično jednosegmentnih, širokih 6-13 μm (cromushrooms: (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: U početku je vrlo čvrsto, čak i tvrdo, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada se navlaži; miris nije izražen, ispod kožice je kao kod vrsta iz linije Emetica, a okus je više ili manje papren ili blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je prilično brza, kora stručka sa formalinom svijetloružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s listopadnim i zimzelenim hrastovima, rjeđe kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po mesu koje posivi, ljutom okusu, tamnožutoj otrusini i staništu ispod hrasta. Tipična je forma po umjereno lijevastom klobuku u starosti, tankom rubu, stručku koji se blago sužava prema dnu i širi na vrhu slična jestivoj krasnici (Russula vesca), koja je prepoznatljiva po vinskicrvenom, crvenom do svijetlo crveno-smeđem klobuku, koji je više ili manje mazav i sjajan, uglavnom nije bez sjaja i fino baršunast, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, tamnožutoj otrusini, sivljenju mesa, sporama s više ili manje razgranatim grebenima i pileipelisu s ogromnim, jednosegmentnim, batinastim dermatocistidama. Po izgledu je najsličnija vrsta iz podsekcije Urentes, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je lako prepoznatljiva po sporama s izoliranim bodljama i vrlo dugim, valjkastim, višesegmentnim dermatocistidama, dok su makroskopski kriteriji za razlikovanje prilično nejasni, poput svjetlije otrusine, djelomično smeđe boje i određene sklonosti prema bukvi. Crnikina krasnica (Russula quercilicis) se može pojaviti sa sličnim vinskicrvenim klobukom, ali je prepoznatljiva po rastu isključivo ispod hrasta crnike (Quercus ilex), dosta proširenom stručku na vrhu, mesu koje ne posivi zbog ovlaživanja, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, slabom i naknadnom mirisu na cedrovinu i svjetlijoj, te žutoj otrusini (IVc). Po mesu koje posivi zbog ovlaživanja slična je Nuragijska krasnica (Russula nuragica), koja je malih dimenzija, s dosta razmaknutim listićima, bez narančastog odsjaja, svijetložutom otrusinom (IVb) i općenito blagim okusom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 844. Varljiva krasnica (Russula decipiens (Sing.) Kuhn. & Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 690. str., Russula decipiens (Singer) Svrček

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, više je ili manje režnjast, kožica se lako guli do 1/3 promjera ili malo više, naboran, bez sjaja kada se osuši, lijepe je više ili manje intenzivne narančaste boje, ujednačene ili sa žuto-oker nijansom, crvenkasto-smeđ, ponekad je malo crvenkast na rubu, rijetko je čitava površina crvena, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je grudvast, uzdužno je brazdast, bijel, kasnije polako sivi i crni, počevši od vrha nabora.

Listići: Gusti, široki su 7-12 mm, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili potpuno slobodni, lomljivi, kremasti, s oker odsjajem, na ozlijeđenim mjestima najprije posive, a kasnije pocrne.

Spore: Široko su eliptične, s bodljama su visokim do 1-1.6 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8.8-12.8 x 7.2-9.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 50-60 x 14.5-18 μm, s dugim sterigmama, cheilocistide su vretenaste, 60-120 x 10-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-2.5 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, rijetko višesegmenatnih, s trbuhom širokim 5-11 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, na prerezu prvo blago pocrveni, kasnije postane sivo ili crno-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa formalinom narančasto, a sa gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama (Vaccinium myrtillus), u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od najčešćih i najbolje opisanih kontinentalnih krasnica, koja se lako prepoznaje po vanjskom izgledu i širokoj rasprostranjenosti u planinskim močvarnim crnogoričnim šumama. Osim sa crnogoričnim drvećem, zabilježeni su i slučajevi rasta ispod cretne breze (Betula pubescens) i patuljaste breze (Betula nana). Osim ekoloških karakteristika, prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj kompaktnosti plodnog tijela, površini klobuka koja je brzo suha i bez sjaja, marelično narančastoj boji i svjetlim listićima koji oslobađaju tamnokrem otrusinu. Ali najvažnija je karakteristika blagi okus i neizraženi miris mesa (po Schäfferu miriše slabo na med), koje na prerezu polako crni i u dodiru s formalinom postaje crveno-narančasto, kao kod vrsta iz podroda Compactae. Na prerezu prvo malo pocrveni, što je rijetko među krasnicama, događa se samo kod nekih vrsta u podrodu Compactae. U mladosti može sličiti močvarnoj krasnici (Russula paludosa) s bakrenocrvenim ili narančasto-crvenim klobukom, koja također često raste po planinskim tresetištima, dvostruko je većih dimenzija, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, meso eventualno postane sivkasto zbog upijanja vode, nikada ne pocrni, a reakcija s formalinom je negativna. Primjerci sa pretežno žutim klobucima mogli bi se zamijeniti sa sjajnožutom krasnicom (Russula claroflava), prepoznatljivoj po nešto tamnijoj otrusini (IIIc), rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom breze, karakteristikama spora i primordijalnim hifama. Blum je predvidio sposobnost oscilacija u pigmentnoj ravnoteži, s gradacijama koje se mogu više ili manje izraženo okrenuti prema žutoj, kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) ili prema crvenoj, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili močvarne krasnice. Pitanje okusa čini se nešto složenijim, a očito je važna karakteristika s obzirom na to da analiza brojnih zbirki nije uspjela otkriti nikakve tragove gorčine, koja je uočena kod tipične forme pronađene u središnjoj Švedskoj. Međutim, budući da su poznati slučajevi gorčine u mesu kod inače blagih vrsta, kao primjerice kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), ništa nas ne sprječava da zamislimo da se radi o slučajnom odstupanju opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 947 str. Russula decolorans (Fr. : Fr.) Fr.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentrično i duboko pupčast, ljevkast, nepravilan, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, ponekad vršno glavičastih, širokih 2.5-4 μm, nekad proširenih do 6-8 μm, te tupih, valjkastih dermatocistida, širokih 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, a reakcija sa gvajakolom je jaka i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Blijedosporna je krasnica (Russula pallidospora) lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 846. Modrolisna krasnica (Russula delica Fries), Sinonim: Lactarius exsuccus Otto; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 188. str., Russula delica Fries var. delica Fries 1838

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, ljevkast, više je ili manje režnjast, nepravilan, gladak, vlažan, ubrzo je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, krem-smećkast, smećkast do žućkasto-oker, može biti s maslinastim nijansama, osnova je bjelkasta do krem, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, polako crni, ali rub dugo ostaje bjelkast, površina je barem djelomično naborana, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna ili izvrne prema gore, valovit, gladak, nikad nije narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na dnu, malo je proširen na vrhu, ostali dio je blago naboran, bijel, postupno postaje smeđ, crvenkasto-smeđ, kasnije je sivo-crn.

Listići: Vrlo su gusti, 12-14/cm na rubu klobuka, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, vrlo su uski i tanki, zakrivljeni, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, relativno su lomljivi, krem-žućkasti, kasnije su sa hrđavosmeđim mrljama, na dodir polako postaju sivkasto-smeđi, a zatim crni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do putpuni mrežasti uzorak, 6.5-8.2 x 5.6-7 µm, Q = 1.18-1.3, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, uske, batinaste, 32-50 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, sa više segmenata sa suženjima, 50-100 x 5-7 µm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, formiranih od više ili manje zadebljanih segmenata, zadebljanih do 18 μm, te dermatocistidama koje nisu rijetke, širokih 4-6 μm, s račvastim produžecima na vrhu, sferocistide blizu ruba klobuka široke su široke preko 7.5 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije pocrni; miris je karakteristično voćno-kiseli, a okus je blag, malo ljutkast u listićima, ali naknadan i prolazan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto pa zeleno, sa gvajakolom brzo i intenziv plavo, zeleno-plavo do crno-plavo, stručak sa anilinom narančasto-ružičast, sa fenolom smeđ do tamno narančasto-crven, a sa formolom narančast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, borom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz sekcije Compactae po maloj ili srednjoj veličini, klobuku koji se brzo suši, krem-smećkastoj nijansi, nikada nije crvenkasto-smeđ kao kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia), vrlo gustim, kremastim listićima, praktički blagom okusu i mesu koje na prerezu postaje izraženo ružičasto-crveno prije nego što pocrni. Najvažnija mikroskopska karakteristika je što se pileipelis sastoji od rijetkih dermatocistida s račvastim vrhom i velikim hifama sa zadebljanim bazalnim elementima i nejasno šiljastim vršnim segmentom, koje Romagnesi uspoređuje sa hifama kod određenih vrsta iz podsekcije Griseinae. Među srodnim vrstama slične su ljutolisna krasnica, koja je nešto većih dimenzija, klobuk je izraženo sluzav i pretežno crvenkasto-smeđ, listići su nešto rjeđi, a okus je jako ljut, najgušća krasnica (Russula densissima), koja na prerezu izravno pocrni bez crvenjenja (ili samo malo pocrveni) i koja ima čistije bijele listiće, Russula fuliginosa, koja općenito nešto većih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i sjajna, listići su bjelkasti, okus je nešto ljući i raste ispod hrastova, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja ima suhi ili čak baršunasti klobuk, a meso na prerezu izravno i brže pocrni, kao i površinski dijelovi trljanjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 853. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia Secr. (ss. Romagn.)); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 164. str., Russula densifolia Secretan ex Gillet