CROmushrooms - Rod: Tyromyces

Rod: Tyromyces P.Karst., 1881

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Incrustoporiaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži


*Tyromyces chioneus* - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

Nejestiva gljiva

SNJEŽNO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: White Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-11 (13) (20) cm široko, skoro je bubrežastog ili lepezastog oblika, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, nekad je izravnato, trokutasto, površina je gola, nije pojasasta, bijela, rub je oštar, ravan i valovit, gladak.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 0.2-0.3 mm široke, bjelkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, kratke, ujednačeno su duge.

Spore: Eliptične, 3-4 x 1.5-1.8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, vodenasto, elastično, isušeno je kruto i lomljivo, prhko, nije vlaknasto, slabo je pojasasto, bjelkasto; miriše na voće s komponentom cimeta, a okus je blag do lagano ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često breze, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od trpke sočne rupičarke (Amaropostia stiptica) se razlikuje po okusu mesa koje nije ljuto, ali i po mikroskopskim karakteristikama. Bijelo-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus) je sličnog izgleda, ali raste na crnogoričnom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1243. Snježno-sočna rupičarka (Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.), Sinonim: Polyporus albellus Fr.

Nejestiva gljiva

NARANČASTO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces kmetii (Bres.) Bondartsev & Singer

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 4-10 (13) cm široko, u obliku je konzole, kapasto, bez stručka; bjelkasto-žuto do žuto-narančasto, sitno je dlakavo, s pramenovima, fino paperjasto, djelomično je pojasasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, 3-4/mm², nazubljene, bijele, kasnije su žućkaste.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.5-4.5 x 2.3-3 µm, Q = 1.3 - 1.7; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, elastično, bjelkasto, žuto-narančasto; miris je na voće, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH postaje tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je narančasta zlatoporka (Aurantia aurulenta), koja nema plodno tijelo u obliku konzole, već je razrašteno i raste uglavnom na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Nejestiva gljiva

BIJELO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill

Etimologija: lacteus (lat.) = mliječni. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 4-10 (12) cm široko, do 6 cm promjera od supstrata i debelo do 3 cm, u obliku je konzole, kapasto, trokutasto, bez stručka; bijelo, sitno je dlakavo i crvenkasto vlaknasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, uz supstrat su duguljaste, četverokutne, labirintne, nazubljene, bijele; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste do lagano kobasičaste, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilava, vlaknasta, mekana, bijela; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična vrsta Postia tephroleuca ima blagi okus mesa, klobuk je u mladosti sive boje i raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Neki autori smatraju da se radi o istoj vrsti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1242. Bijela-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill); 1249. Mliječna rupičarka (Postia lactea (Fr.) Karsten), Sinonimi: Bjerkandera melina Fr., Tyromyces lacteus (Fr.) Murr.


*Tyromyces odorus* - created in Finland by Tapio Kekki
*Tyromyces odorus* - created in Finland by Tapio Kekki

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Kritično ugrožene vrste

MIRISNA HRSKAVIČARKA

Tyromyces odorus (Sacc.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, razrašteno, manja se plodna tijela međusobno spajaju, ravno ili (kada raste pod kutom ili na okomitim površinama) stepenasto; himenijalna je površina bijela, kremasta, svijetlosmeđa, često je sumporastožuta kada se osuši, ponekad je raspucano, sterilni je rub uzak, 1-3 mm.

Rupice/cjevčice: U početku su pravilne, kasnije su nepravilne, guste, 3-6/mm²; cjevčice su 5-6 mm duge, bijele, kremaste, lomljive su kada se osuše.

Spore: Glatke, 4-5 x 1-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, izdašno, drvenasto je i lomljivo kada se osuši, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, vrlo se rijetko pronađe na topoli. U Hrvatskoj je poznata sam s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu determinaciju ove vrste je potrebna mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna hrskavičarka (Skeletocutis odora (Peck→Sacc.) Ginns)