LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 (12) cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili je nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko; bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične, kobasičaste do valjkaste, prozirne, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Etimologija: Po konzistenciji.

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 (8) cm široko, školjkasto je ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovit; bjelkast, krem, sivkast, smećkast, sivo-smeđ, crvenkast, svilenast, baršunast, pojasast, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, često su kobasičasto zakrivljene, glatke, 5-7 x 2-2.5 µm (cromushrooms: (5) 5.6 - 6.8 (7.3) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.3 (3.6), N = 120, Me = 6.2 × 2.1 µm, Qe = 3), cistide su vretenaste, na vrhu su dekorirane, 20-35 x 3-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-8 (10) (25) cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno je ili klobučasto, pojedinačno je ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima; klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak; himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena ili zupčasta, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja je dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.