Ukupno vrsta gljiva: 2423

Rod: Trichaptum

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Hymenochaetales

Izravno podređene niže takse: prikaži

Trichaptum abietinum

Nejestiva gljiva

LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 (12) cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili je nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko; bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične, kobasičaste do valjkaste, prozirne, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1235. Ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum (Fr.) Ryv.), Sinonim: Hirscioporus abietinus (Dicks. ex Fr.) Donk

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Trichaptum biforme

Nejestiva gljiva     Na listi za determinatore

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Etimologija: Po konzistenciji.

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 (8) cm široko, školjkasto je ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovit; bjelkast, krem, sivkast, smećkast, sivo-smeđ, crvenkast, svilenast, baršunast, pojasast, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, često su kobasičasto zakrivljene, glatke, 5-7 x 2-2.5 µm (cromushrooms: (5) 5.6 - 6.8 (7.3) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.3 (3.6), N = 120, Me = 6.2 × 2.1 µm, Qe = 3), cistide su vretenaste, na vrhu su dekorirane, 20-35 x 3-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1236. Dvolična raznocijevka (Trichaptum biforme (Fr. ex Kl.) Ryv.), Sinonim: Polyporus pergamenus Fries; 1238. Pergament raznocijevka (Trichaptum pergamenus (Fr.) Boud. & Sing.), Sinonim: Hirschioporus pergamenus (Fr.) Boud. & Sing.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Trichaptum fuscoviolaceum

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-8 (10) (25) cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno je ili klobučasto, pojedinačno je ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima; klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak; himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena ili zupčasta, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja je dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1237. Tamnoljubičasta raznocijevka (Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.: Fr.) Ryv.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži