Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo

ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis albocremea A.David

Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo.

Plodno tijelo: 1-20 (25) cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, vrlo tanko; himenijalna je površina bijela, žuta do oker-krem, kada se osuši svijetlooker; rub je pahuljičast, bijel i nekoliko milimetara širok; subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm.

Rupice/cjevčice: Bijele su do krem-oker, višekutne, 6-8/mm²; cjevčice su 0.4-0.8 mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo do kremasto žuto, u starost žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeletocutis amorpha - created in Norway by Magne Flåten

BEZOBLIČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis amorpha (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: amorphos (gr.) = bezobličan, nepravilan.

Engleski naziv: Rusty Crust

Plodno tijelo: 4-8 (30) cm široko i 1-2.5 (3) cm izdignuto sa supstrata, plodna su tijela povezana u redove, klobučići su izdignuti i nisu pojasasti, mekano, lagano je resasto; bijelo, rub je također bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do duguljaste, 2-5/mm², najprije su bijele, kasnije su narančaste do crveno-narančaste; cjevčice su 0.5-2 mm duge, kratke.

Spore: Kobasičaste, 3-4.5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dvoslojno, trama i cjevčice su na jednom želatinoznom sloju koji je uočljiv na prerezu, mekano, osušeno odrveni, bijelo je do smećkasto; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, a nešto rjeđe jele; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se zamijeni s vrstama iz roda Tyromyces, jer je početkom rasta iznutra bijele boje i mekane konzistencije.

Skeletocutis nivea - created in Estonia by Allar Antson

SNJEŽNOBIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis nivea (Jungh.) Jean Keller

Etimologija: niveus (lat.) = snježno bijelo, snijegom prekriveno. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, razrašteno, spušta se niz supstrat, s malim klobučićima koji se izdignu do 2.5 cm, povezani su u redove, kasnije su nanizani poput crijepa na krovu kuće; bijelo, smećkasto, sitno dlakavo, valovito, nabrano, rub klobuka je savijen prema bazi.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, izdužene su do višekutne, 6-8/mm², žilave, mekane, bijele, kasnije su žuto-crvenkaste do oker-smeđe; cjevčice su 1-1.5 (5) mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, 3.5-4 x 0.5-0.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Višeslojno, unutarnji je sloj svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vanjski je sloj bijel do kremasto-žut, 1-2 mm debelo, veoma je žilavo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali također i jasena, lijeske, graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško se razlikuje od drugih vrsta gljiva koje su slične ili iste boje.

Skeletocutis stellae - created in Finland by Teppo Helo

DUGOVJEČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis stellae (Pilát) Jean Keller

Plodno tijelo: 5-20 (80) cm široko, u mladosti je s bjelkastim do žućkasto-smeđim neravnim uzvisinama, zatim se razvije rupičasti bjelkasto-sivi himenij, kasnije se razvijaju oker-smeđi klobučići koji podsjećaju na crijepove na krovu kuće.

Rupice/cjevčice: Prvo su bjelkaste, kasnije su sivo-smeđe.

Spore: Eliptične do kobasičaste, umjereno zakrivljene, s tankim stijenkama, 7.5-11 x 3.6-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke te u šumi šumskog bora i smreke, na trupcima smreke i jele na četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Skeletocutis carneogrisea, bezoblična hrskavičarka (Skeletocutis amorpha) i Vitreoporus dichrous.