GOMOLJASTI RUPIČAR

Polyporus tuberaster (Jacq. ex Pers.) Fr.

Etimologija: tuber (lat.) = gomolj + aster (lat.) = zvijezda. Po prisutnom sklerociju, stvrdnuću.

Engleski naziv: Tuberous Polypore

Plodno tijelo: Jednogodišnje, raste na drvu, sklerocij se nalazi ispod zemlje.

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, ulegnut je i lagano lijevkast, blijedooker, smećkast do narančasto-smeđ, s radijalno je postavljenim nešto tamnijim smeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, rub je tanak, trepavičast i uglavnom bjelkast, po suhom vremenu je rascijepljen.

Stručak: 0.5-8 cm visok i do 1.5 cm debeo, obično je centralno postavljen u odnosu na klobuk, rjeđe je ekscentričan ili lateralan, bjelkast, žuto-smeđ ili je smećkast, ljuskav, baza je često maljava, a ne crna kao kod ljuskavog rupičara (Polyporus squamosus).

Rupice/cjevčice: Široke, izdužene, višekutne, 0.5-1.5/mm², bjelkaste su ili kremaste, cjevčice su 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Usko eliptične, neamiloidne, 10-16 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (11) 11.3 - 13.6 (16.8) × (3.4) 4 - 4.7 (5.3) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.1 (3.4), N = 70, Me = 12.5 × 4.3 µm, Qe = 2.9); otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, žilavo, bjelkasto; miris je oštar na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ponekad na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljene su u drugoj polovici travnja, na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, četvrta, peta i šesta početkom svibnja, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a sedmu je snimio Neven Ferenčak, krajem svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok joj je meso mekano. Gorčina tijekom pripreme nestaje. Smatra se malo teže probavljivom vrstom.

Napomena: u kasnoj životnoj fazi na bazi stručka ima bulbozni sklerocij koji se ne može uočiti jer se nalazi u supstratu. Ovaj sklerocij može biti do 15 cm širok i osigurava da se gljiva preko micelija može hraniti njime tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dok se u neposrednoj blizini ne nađe novo mrtvo drvo. Sličan je ljuskavi rupičar koji je nešto većih dimenzija, ima crni stručak, a rub klobuka mu nije trepavičast, već gladak i miriše na užeglo brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1188. Žilavi rupičar (Polyporus lentus Berk.), Sinonim: Polyporus forquignoni (Quél.) Saccardo; 1189. Gomoljasti rupičar (Polyporus tuberaster (Pers.: Fr.) Fries)

JELENOVO UHO

Polyporus umbellatus (Pers.) Fr.

Etimologija: umbella (lat.) = kišobran. Po obliku pojedinačnog klobuka.

Engleski naziv: Umbrella Polypore

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, mnogobrojni klobučići tvore jedan kuglasti busen, 20-60 (100) cm visok i širok, u kojemu može biti preko 100 pojedinačnih klobuka, pojedinačni su klobučići zbijeni, mesnati, tanki, dosta pravilni, skoro okrugli, u mladosti su konveksni i ispupčeni na sredini, kasnije su izravnati i malo ulegnuti na sredini; krem, smećkast, siv ili je sivo-smeđ, često je čehasto ispucan, rub je najčešće valovit i vijugav.

Stručak: Onaj zajednički iz kojega kao iz debla izlaze mnogobrojni pojedinačni je do 10 cm visok i do 5 cm debeo, pun, tvrd, mesnat, bijel ili bjelkast, a pojedinačni koji na sebi nose središnje postavljene klobuke su 3-6 cm visoki i 0.5-1.5 cm debeli, puni, bijeli, kasnije mogu biti krem do svijetlosmeđi.

Rupice/cjevčice: Sitne, prvo su okrugle, kasnije su višekutne, boje su cjevčica; cjevčice su vrlo kratke, jedva su 1-2 mm duge, dosta su silazne, urasle su u meso kao njegov produžetak (zato se ne daju odvajati od podnice klobuka kao kod vrganjevki), bijele.

Spore: Eliptične, obično su s jednom ili dvije krupne uljne kaplje, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, 7.5-10 x 3-4 µm (cromushrooms: (7.5) 7.7 - 9.7 (10.8) × (2.5) 2.8 - 3.6 (4) µm, Q = (2.2) 2.4 - 3 (3.2), N = 60, Me = 8.6 × 3.2 µm, Qe = 2.7); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, tanko, u mladosti je mekano i sočno, kasnije je sve žilavije i vlaknasto, uvijek je uzdužno lomljivo; slabo miriše na brašno ili gljive, a okus je dobar orašast, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprofit u podnožju bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, a plodna se tijela razvijaju prividno iz tla, uz stara stabla i panjeve, obično u nizinskim krajevima, a ne u submediteranskom pojasu; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a najviše se pronađe oko Pisarovine. Prvu i petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži polisaharide koji posjeduju antitumorske, antioksidativne, hepatoprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Mechanisms of Macrophage Immunomodulatory Activity Induced by a New Polysaccharide Isolated From Polyporus umbellatus (Pers.) Fries; GPP (Composition of Ganoderma lucidum Poly-saccharides and Polyporus umbellatus Poly-saccharides) Enhances Innate Immune Function in Mice; Quantitative Analysis of Polysaccharide Composition in Polyporus umbellatus by HPLC–ESI–TOF–MS).

Napomena: Prelijepa je gljiva s karakterističnim stručkom koji se razgranava, na kraju svake grančice nalazi se klobuk, a svi zajedno izgledaju poput cvijeta. Dosta se zamjenjuje sa zečarkom (Grifola frondosa) čiji klobuci nisu zbijeni, te klopoću kada se grm prodrma i klobuci su lateralni, a ne središnje postavljeni kao kod opisane vrste. Vrlo su teške za mikroskopiranje jer su potpuno prozirne i s vrlo tankim stijenkama.