Phlebia lilascens - created on September 2017 in Przełom Hornadu, Słowacki Raj, Slovakia by Jerzy Opioła

LJUBIČASTA ŽILNICA

Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam

Etimologija: lilas (lat.) = lila, ljubičasto + -scens (lat.) = postati, pretvarati se u. Po pretvaranju u ljubičastu boju.

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, čvrsto je srašteno, formira plahtice voštanoga sjaja; površina je glatka ili blago nepravilno bradavičava, siva, sivo-oker ili ružičasto-smeđa s laganim ljubičastim odsjajem, rub je bijel i sitno dlakav.

Spore: Eliptične do lagano vretenaste, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kad sa posuši postane žilavo i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama unutar roda Phlebia od kojih pojedine vrste imaju i sličnu mikrostrukturu.

NARANČASTA ŽILNICA

Phlebia radiata Fr.

Etimologija: radio (lat.) = zračiti, širiti se poput zrake. Po radijalno brazdastoj površini plodnog tijela.

Engleski naziv: Wrinkled Crust

Plodno tijelo: 4-30 (>100) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, u ranoj se mladosti formiraju kružne mrlje ili hrpice široke 1-2 cm, poslije se razvije u nepravilne oblike; površina je često radijalno brazdasta, češljasta, može biti valovita i kvrgava, himenij je u starosti bradavičav ili okruglastog izgleda, bradavice rastu zrakasto iz središta, smećkast,  svijetlonarančast do crvenkast, rub je svjetliji, srebrenosiv, rastrgan i resast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4-5.5 x 1.5-2 µm; otrusina bijela.

Meso: Slabo je želatinozno do želatinozno-hrskavičavo, sočno, kada se posuši, postane tvrdo kao kora i žilavo, žućkasto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo karakteristična i lako prepoznatljiva zbog izrazito radijalno brazdastog plodnog tijela. Ima vrlo promjenljiv oblik i boju. Donekle je slična labirintna žilnica (Phlebia rufa), ali ona nema tragova radijalnih brazdi, nego je njezina površina mrežasto-porozna ili meruloidna te je rub vidno paučinasto-maljav.

LABIRINTNA ŽILNICA

Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto-smeđe, grimizno. Po boji.

Plodno tijelo: 4-30 (> 50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, u ranoj mladosti izgleda poput kružne mrlje ili sitne bijele hrpice, poslije može narasti i nekoliko decimetara široko; površina je grbava, nabrana i valovita, češljasta, himenijalna je površina valovito naborana ili je nepravilno porozna, meruloidna, ponekad je s gutacijskim kapljicama čak i po vlažnom vremenu, krem, žuto-smeđa, smećkasta do crvenkasto-smeđa, rubna je zona bjelkasta i resasta.

Spore: Valjkaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, nisu amiloidne, 4.4-5.5 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto je do crvenkasto-smeđe, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se posuši postane kožasto i tvrdo; miris i okus su blago kiselkasti, na voće ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Povećano plodno tijelo ima vrlo lijep izgled, a posebno se ističe s bijelim rubom. Bijele mrlje se mogu pojaviti i na površini himenija. Može se zamijeniti s donekle sličnom narančastom žilnicom (Phlebia radiata), ali njezino plodno tijelo nema bijeli rub te je površina narančaste ili ružičaste boje s blagom ljubičastom nijansom.

NABORANA HLADETINA

Phlebia tremellosa (Schrad.) Nakasone & Burds.

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po želatinoznoj, drhtavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Jelly Rot

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, vrlo je nepravilnog oblika, klobuci su poput crijepova postavljeni jedan iznad drugoga, školjkastog je oblika ili poput uha; površina je grubo dlakava, maljava, čekinjasta, bjelkasta, sa ružičastom je ili narančastom nijansom, po vlažnom vremenu i u starosti je žuto-oker ili oker.

Rupice/cjevčice: Nalaze se s donje strane klobuka, 1-3 mm široke, anostomozirajuće, mrežaste, labirintne, formirane su od isprepletenih alveola, duguljastih rupica ili vijuga, žućkasto-narančaste, svijetlosmeđe, više su ili manje crvenkaste, na rubu su svjetlije.

Spore: Valjkaste, kobasičasto zakrivljene, prozirne, amiloidne, (3.3) 3.5 - 4.4 (4.6) × (1) 1.1 - 1.35 (1.4) µm, Q = (2.8) 2.9 - 3.6 (3.9), N = 30, Me = 3.9 × 1.2 µm, Qav = 3.2; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, elastično, želatinozno, kasnije je tvrdo, žilavo, suho i hrskavičasto, na presjeku se vide 2 sloja, gornji je sloj je mekan, pamučast i vlažan te blijedo maljav, a donji je sloj nešto čvršći; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bukve, topole, breze, vrbe ili bora; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima želatinoznu i žilavu konzistenciju mesa. Slična vrsta s kojom se eventualno može zamijeniti je kožasta žilavica (Plicaturopsis crispa), međutim spomenuta vrsta ima skoro gladak klobuk koji je samo djelomično koncentrično maljav, a himenij je vijugav, naboran i bijele boje.