NAGORJELA KOPITARKA

Bjerkandera adusta (Willd.) P.Karst.

Etimologija: ustus (lat.) = opaljeno. Po boji himenija.

Engleski naziv: Smoky Bracket

Klobuk: 3-30 (60) cm širok, točkasto je učvršćen za podlogu i bubrežastog oblika, spljošten, tanak, cjelovit ili podijeljen na režnjeve, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu; maljav ili kosmat, često je jasno pojasast, sivkast, tamnosiv, oker-smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ, s crnim prstenastim zonama, u starosti su bjelkaste do sive, rub je bijel, rastegnut, donji dio pocrni.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.8 mm široke, sitne, višekutne, 6-7/mm², tupe; sive, na pritisak postanu crne; cjevčice su kratke.

Spore: Eliptične, (3.6) 4.3 - 5.5 (6.7) × (1.8) 1.9 - 2.8 (3.1) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (2.7), N = 120, Me = 4.8 × 2.4 µm, Qav = 2; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žilavo, plutasto i kožasto, bjelkasto, sivkasto do smećkasto; miris ugodan na gljive, okus ugodan na gljive i malo kiselkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim i kao saprofit na mrtvim panjevima ili oborenim trupcima raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu sliku snimila je Mirna Katičić, u prosincu, na bukvi, a ostale slike Safet Omerović - Basso, u veljači, na lokalitetu Pula.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo slična vrsta je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) od koje se razlikuje po najprije sivom pa crnkastom himeniju. Postoji i forma sa svjetlijim rupicama koje su boje trame, a to je vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

Bjerkandera fumosa - created in Finland by Esa Borén

VRBINA KOPITARKA

Bjerkandera fumosa (Pers.) P.Karst.

Etimologija: fumosa = boje dima. Po boji.

Engleski naziv: Big Smoky Bracket

Klobuk: 2-20 (30) cm širok, 6-8 cm visok i 0.5-3 (3.5) cm debeo, spljošten i raširen, raste vodoravno na supstratu pojedinačno ili po više međusobno sraštenih klobuka, pojedinačni klobuci su u obliku polumjeseca, a u brojnim se skupinama može nalaziti i po 40-50 klobuka na dužini i do 1 m; površina je bjelkasta, žućkasta, smeđa, kasnije sivkasto-smeđa i rijetko pojasasta, najprije je sitno dlakava pa glatka i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 2-4/mm², žućkaste do sivkaste, na pritisak posmeđe, a nikada ne pocrnu; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-4 µm; hife su s tankim i debelim pregradama, sa sponama, 2-6 µm; bazidiji su batinasto-vitki, nose 6 spora, sa sponama; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Debela je do 2 cm i točkasto spojeno sa supstratom, kremasto do svijetlosmeđe boje drveta, kožaste konzistencije; miris slab na gljive, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena, javora, vrbe ili topole; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste je najkarakterističnija smeđa crta između trame i himenija po kojoj se razlikuje od nagorjele kopitarke (Bjerkandera adusta).