SMREKINA LISNATICA

Gloeophyllum abietinum (Bull.) P.Karst.

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko i 1-5 cm uzdignuto sa supstrata, maleno, u obliku školjke ili klobuka; cimetastosmeđe, crvenkasto-smeđe, smeđe boje duhana ili sivo-smeđe, kasnije tamnosmeđe ili crno-smeđe, površina je vlaknasta i dlakava, pojasasta, rub je nešto svjetliji i nazubljen, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno.

Rupice/letvice/listići: Izdužene rupice se prema vrhu produžuju u listiće, razmaknute, nepravilne, valovite, anastomozirajuće, ima ih 7-15 po cm na rubu klobuka i široke su do 10 mm, oker-smeđe ili sivo-smeđe.

Spore: Valjkaste, duguljaste, 9-12 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, do oko 0.5 cm debelo, smeđo, plutasto, žilavo; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crno-smeđe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine ili više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, rijetko bora; uzrokuje smeđu trulež drva. Nanosi veliku štetu nezaštićenim gredama ili uskladištenoj drvnoj građi.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo i žilavo meso.

Napomena: Slična je ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) koja ima nešto veće polumjesece sa svijetlijim žuto-narančasto-smeđim rubom i nešto gušćim labirintnim listićima, 14-25 po cm na rubu klobuka, klobuk je resast.

MIRISNI ANISOVAC

Gloeophyllum odoratum (Wulfen) Imazeki

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Anise Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 2-20 (25) cm široko, polukuglasto, jastučasto, tanjurasto ili u obliku kopite, vrlo je često nepravilno izduženo i lateralano, kožasto, jako je grbavo, naborano i valovito; najprije je žuto-smeđe ili narančasto-smeđe, u starosti je tamnosmeđe ili gotovo crnkasto sa žutom rubnom zonom, baršunasto i grubo maljavo.

Rupice/cjevčice: Nepravilno su višekutne, labirintne, žućkaste, crvenkasto-smeđe; cjevčice su duge, višeslojne.

Spore: Eliptične, 7.5-10 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Vrlo tvrdo, plutasto, žilavo, u mladosti je limunastožuto, kasnije je narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je tipično vrlo intenzivan, ugodan i postojan, podsjeća na komorač ili anis, a okus je kiselkast i gorak.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjeva) raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, ariša ili jele; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu je sliku snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije.

Napomena: Prepoznatljiva je po ugodnom mirisu na komorač i narančastoj boji, javlja se u dosta oblika, varijacija, gotovo da se ne može povjerovati da jedna guba ima tako intenzivan i vrlo ugodan miris kojeg zadržava dugo vremena.

Gloeophyllum protractum - created in Finland by Saara Salmela

BOROVA RAZNOCIJEVKA

Gloeophyllum protractum (Fr.) Imazeki

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 (12) cm široko i do 3 cm uzdignuto od supstrata, polukružno, lepezasto, školjkasto ili u obliku konzole, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno, sjajno; žuto-smeđe, crveno-smeđe, smeđe boje duhana ili sivo-smeđe, u starosti tamnosmeđe ili crno, ima zone, sitno dlakavo, u mladosti sa svjetlijim, često nazubljenim, valovitim ili režnjastim rubom.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, duguljaste ili višekutne. 1-2/mm², u početku s izduženim rupicama, kasnije sve više sliče na letvice, oker do svijetlosmeđe, smeđe ili sivo-smeđe, na dodir malo pocrvene; cjevčice su do 1 cm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 8-12 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Debelo do 1 cm, svijetlosmeđe, žuto-smeđe, na pritisak lagano pocrveni, plutasto, žilavo, kožasto; miris nije izražen ili je slab na komorač, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, obično bora, breze, hrasta i topole; uzrokuje smeđu trulež drva.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Borova raznocijevka može sličiti mirisnom anisovcu (Gloeophyllum odoratum), međutim, navedena raznocijevka ima vrlo ugodan i intezivan miris na anis te raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) smreke. Borova raznocijevka raste samo na krupnijim drvnim ostacima bora i nema miris na anis. Pronađe se na Medvednici kod Zagreba.

OGRADNA LISNATICA

Gloeophyllum sepiarium (Wulfen) P.Karst.

Etimologija: saepo (gr.) = sagnjiti, truliti. Po utjecaju na drvo.

Engleski naziv: Conifer Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 3-16 (19) cm široko i oko 2 cm debelo, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, lepezasto, konveksno ili spljošteno, najčešće je u obliku rozete sa slobodnim rubom; svijetlosmeđe, smeđe, narančasto-smeđe ili crveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, površina je izbrazdana, valovita, dlakavao-maljava i pojasasta, rub je bjelkast, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ.

Letvice/listići: Tvrde, tanke, krute, guste, 14-25 po cm na rubu klobuka, zupčaste, anostomozirajuće su i upadljivo račvaste, labirintne, žućkaste su pa cimetastosmeđe ili hrđastosmeđe.

Spore: Valjkaste, u obliku banane, 8-13 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasto-žućkasta.

Meso: Tanko, plutasto, žilavo, skoro je erodirano, žuto-smeđe, smeđe ili hrđastosmeđe, pojasasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, ali ešće na obrađenom drvu (daske, letve i sl.) smreke, bora, jele ili cedra; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem studenog.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Glavno je obilježje ove vrste hrđastosmeđa boje, osobito listića koji se kružno-zrakasto šire od sredine donjeg dijela klobuka na temelju čega se teško može zamijeniti nekom drugom vrstom. Razgrađuje drvo iznutra. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko.

PURPURNOMALJAVA RUPIČARKA

Gloeophyllum trabeum (Pers.) Murrill

Etimologija: trabea (lat.) = bijeli plašt s purpurnim prugama.

Engleski naziv: Timber Mazegill

Plodno tijelo: 3-8 (12) cm široko, 5 cm duboko i do 1 cm debelo, poput konzole, polukružno ili po više plodnih tijela trakasto srasšteno, bez stručka; površina je svijetlosmeđa, smeđa, tamnosmeđa, cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, površina je sitno dlakava, valovita, u starosti je glatka, nije pojasasta, jako blijedi, rub je svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Višekutne, malo su izdužene, kao kod vrganja, labirintne, rijetko su listićave, žućkaste, smeđe ili cimetastosmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je elastično i mekano, kasnije je plutasto i žilavo, prvo je oker-smeđe do smeđe boje duhana, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo neugodan na drvo.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili jele, često na obrađenom drvu, voli sunčano i suho okruženje; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) i smrekina lisnatica (Gloeophyllum abietinum) su mnogo češće vrste, razlikuju se po rupičavom himeniju. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko. Može opasno oštetiti drvene kuće.