PASJI STRŠAK

Mutinus caninus (Huds.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Dog Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-15 cm dugo i 0.7-1 (1.5) cm široko, štapićastog je oblika, valjkasto, na vrhu je s plodnim glavičastim dijelom obavijenim nježnom sluzavom zelenkastom masom (glebom) koja postane kašasta te iskapa kad spore sazriju, nakon čega je crven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili narančasto-smeđ; donji je dio duguljast, šupalj, prema bazi je nešto tanji, veoma je lomljiv, lako se odvaja od ovojnice (volve), bijel, cijela je površina s bradavičavim ispupčenjima; volva je u obliku malog uha ili je kruškolika, u mladosti obavija cijelo plodno tijelo, na bazi se nalazi dosta dugi korjenasti micelij, u unutrašnjosti se nalazi kapavi sadržaj koji je jednak onom na vrhu.

Spore: Valjkaste, sa zaobljenim kutovima, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Vrlo je lomljivo, porozno, bjelkasto je do blijedoružičasto; miris je veoma neugodan, osobito tijekom sazrijevanja spora, podsjeća na mačji izmet, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vlažnijim mjestima gusto obraslim vegetacijom. Treću sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog zadaha, a po izvješćima je i otrovna.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u porodici Phallaceae. Slična je otmjenom stršku (Mutinus elegans), koji je mnogo rjeđi, ima mnogo duži i šiljati glavičasti dio na vrhu, a crvena boja prelazi na donji dio tako da nema vidljive granice među njima.

OTMJENI STRŠAK

Mutinus elegans (Mont.) E.Fisch.

Etimologija: elegans (lat.) = otmjen, elegantan. Po izgledu.

Engleski naziv: Elegant Stinkhorn

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm visoko i 1-1.5 (2) cm široko, štapićastog je oblika, na vrhu je skoro šiljato, vrh je prekriven sluzavom maslinastom do maslinasto-smećkastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije tamnosmeđa ili maslinasto-crvena, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bijel, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je često obavijen ovojem (volvom) koja u mladosti potpuno obavija cijelo plodno tijelo.

Spore: Eliptične, s grlićem, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Blijedo-crvenkasto, lomljivo, rupičasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, vrtovima, parkovima, šumskim stazama, rubovima šuma, te u šumama ili na travnatim šumskim čistinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Ova se vrsta lako zamijeni s pasjim strškom (Mutinus caninus) oko kojega ima dosta konfuzije i po literaturi. Razlikuje se po skoro zašiljenom klobuku, na gljivi je teško razlučiti glavu od donjeg dijela, ima zelenkastu glebu koja prekrije crvenu boju glave.

Mutinus ravenelii - created on June 2023 in Eastern Administrative Okrug, Moscow, Russian Federation by Иннокентий Паршков

RAVANELLIJEV STRŠAK

Mutinus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.

Engleski naziv: Red Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-10 (13) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, štapićastog je oblika, vrh je prekriven sluzavom tamnomaslinastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije crvenkasta, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bjelkast, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je obavijen debelim ovojem (volvom); razvija se iz nepravilnog bijelog jaja visokog do 2 cm, koje na osnovi ima bijeli korjenast produžetak, na presjeku je vidljiv membranozni egzoperidij, ispod njega se nalazi želatinozan endoperidij i tanka maslinasta gleba, u sredini je šuplja crvena glavica i blijedoružičasti budući stručak, poslije peridija pukne i iz njega se produžuje stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Želatinozno, spužvasto, blijedocrvenkasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i vrtovima, pronađe se i u staklenicima, a vrlo rijetko u šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Opisani je stršak vrlo rijedak. Od pasjeg se strška (Mutinus caninus) bitno makroskopski razlikuje po crvenkastom stručku i ne raste u šumama.