CRNIKIN PLUTNJAK

Phellinus erectus A.David, Dequatre & Fiasson

Etimologija: erectus (lat.) = uspravan, podignut. Po vertikalnom rastu.

Plodno tijelo: 7-20 (30) cm široko, u mladosti je poluloptasto, kasnije je spljošteno; smećkasto, u starosti je tamnosmeđe, rub je u u mladosti zaobljen, površina je kvrgava, neravna, donja je strana često s tamnosmeđom do crvenkasto-smeđom korom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe.

Spore: 6.5-7.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, žilavo, čvrsto, drvenasto, žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina u mediteranskom području kao parazit na hrastu crniki (Quercus ilex), obično pri dnu u blizini tla; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

HARTIGOV PLUTNJAK

Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Pat.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 8-20 cm visok i do 10 cm širok, nema stručka, u obliku je izduženog polumjeseca promjenljivog oblika, uvijek je dosta masivan, prisutno je više pojaseva, svake godine se stvara novi pojas poput godova na drvu; nešto je tamniji na vrhu, crnkast pa nešto svijetlije boje lješnjaka, na kraju se himenijalni sloj odvoji i postane žućkasto-siv ili svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne, promjera su oko 0.1 mm, žute su ili žuto-smeđe; cjevčice su jednoslojne, odvojene su jednom malom pregradom, duge su do 4 mm, žuto-crvenkaste.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6.7-9.2 x 6.3-8.9 µm, Q = 1-1.2.

Meso: Veoma je tvrdo i kompaktno, pojasasto, žuto-smeđe je ili crvenkasto-smeđe, nešto je tamnije uz cjevčice; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine tipično kao parazit na raznim vrstama crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, početkom siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličan je tipični robusni plutnjak (Fomitiporia robusta), ali on uvijek raste na bjelogoričnom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1257. Hartigov plutnjak (Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Boud.)

VRBOV PLUTNJAK

Phellinus igniarius (L.) Quél.

Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Jer se koristi kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Willow Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm širok i 4-10 cm visok, bez stručka, u obliku je konjskog kopita, raširen, debeo, gladak, ali nije blistav, s koncentričnim je brazdama, prekriven je tankom kožicom; najprije je sivo-smeđ, kasnije sivo-crn ili crn, površina je prekrivena s žućkasto-crnkastim do crno-smeđim pahuljama, rub je natečen i jako debeo, tup, kružan, bjelkast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 0.06-0.1 mm, okrugle, najprije su bjelkaste ili žućkaste, kasnije su sivo-smeđe ili hrđastosmeđe; cjevčice su tvrde, drvenaste, višeslojne, hrđastosmeđe.

Spore: Kuglaste, prozirne, 5-6 µm.

Meso: Tvrdo, žilavo, plutasto, pojasasto, svijetlosmeđe, tamnosmeđe ili je sivo-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine u močvarnim aluvijalnim šumama i na pašnjacima kao parazit i saprofit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće johi, topoli, hrastu lužnjaku ili na voćkama; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

VOĆARSKI PLUTNJAK

Phellinus pomaceus (Pers.) Maire

Etimologija: pomus (lat.) = drvo voćke. Po staništu.

Engleski naziv: Cushion Bracket

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, najčešće je razliveno na podlozi, kasnije je poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama; sivo-smeđe je do sivo-crno sa svijetlosivim do rubom, rub je lagano podvijen, površina se na sredini često raspucava, ostali je dio baršunast.

Rupice/cjevčice: Guste, okrugle su ili blago višekutne, 6-8/mm², sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili su crvenkasto-smeđe; cjevčice su 2-4 mm duge, s bijelim su crtama između nejasnih slojeva.

Spore: Kuglaste do eliptične, prozirne, nisu amiloidne, (4.4) 4.9 - 5.9 (7.1) × (2.9) 3.6 - 4.4 (5) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, sivo-smeđe, tamnosmeđe ili je hrđastosmeđe, u sloju, gusto, žilavo, drvenasto, po vlažnom vremenu omekšava; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste više godina kao parazit ili rjeđe kao saprofit na raznim voćkama, najčešće na šljivi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici rastao je na živom drvetu šljive na lokalitetu Donje Glavice pokraj Sinja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najprepoznatljivija je po rastu na kori drveta šljive. Po izgledu je prepoznatljiva po svijetloj cimetastosmeđoj boji unutar oblika prstena.

Phellinus populicola - created on February 2022 in Kėdainių r. sav., Lithuania by myxograzina

TOPOLOV PLUTNJAK

Phellinus populicola Niemelä

Plodno tijelo: 10-30 cm široko, polumjer do supstrata je do 20 cm i 5-20 cm visoko, slično je konzoli ili kopitu, vrlo je nepravilno, gornja je površina glatka, poslije ispuca, ima zone rasta; najprije je sivo, kasnije je tamnosmeđe ili crno, rub je debeo, bjelkasto-krem i zaokružen.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 4-6/mm², okruglaste, najprije su bjelkasto-oker, kasnije su tamnosmeđe, u starosti su sive; cjevčice su višeslojne, do 7 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm.

Meso: Do 1 cm debelo, uz rub je svijetlosmeđe, do supstrata je tamnosmeđe, tvrdo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ako se ispusti iz vida stanište (topola trepetljika), tada se lako može zamijeniti s trepetljikinim plutnjakom (Phellinus tremulae), međutim on raste kao parazit ili saprofit i na drugim vrstama topola, te na johi, hrastu i oskoruši.

TREPETLJIKIN PLUTNJAK

Phellinus tremulae (Bondartsev) Bondartsev & P.N.Borisov

Etimologija: tremula (lat.) = topola trepetljika (Populus tremula). Po drvu domaćinu.

Engleski naziv: Aspen Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm široko, klobučasto, poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama, na uskom mjestu spoja sa supstratom je uvijek uočljiv bjelkasto-smeđi mramorirani micelij; gornja površina je siva i crna, kasnije je raspucana, vanjski je rub bjelkast ili crvenkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 5-6/mm², bjelkaste, žućkaste ili su sivo-smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, pregrade su debele, 4.5-5.9 x 3.2-4.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe, hrđastosmeđe ili je tamnosmeđe, 1-4 mm debelo; miris je neodređen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, kao parazit ili saprofit najčešće na topoli trepetljiki, uglavnom u šupljinama na granama ili ispod trule grane, stvara trule prstenove oko cijele šupljine; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jastučasto-kuglastom obliku i s prisutnom karakterističnom bazom.

Phellinus viticola - created in Finland by Allar Antson

PLANINSKI PLUTNJAK

Phellinus viticola (Schwein.) Donk

Etimologija: vitis (lat.) = loza, vijak + colo (lat.) = moje odijelo.

Plodno tijelo: 3-12 (25) cm široko, uglavnom je razrašteno, kasnije s izdignutim rubom ili formira klobučiće koji se naslažu jedan do drugoga, koji su do 12 cm dugi i 1-3 cm debeli; tamnosmeđi su ili hrđastosmeđi, u mladosti je baršunasto-dlakavo, u starosti je golo, pojasasti je rub uglavnom nešto svjetliji, cimetastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Žuto-smeđe, kasnije su smeđe, uske, tupe, okruglasto-eliptične, guste, 4-5/mm²; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, 6.5-8.5 x 1.5-2 µm; bazidije nose 6 spora, izraženo su batinaste, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste tijekom godine u predplaninskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Phelinus ima jedinstvene vitke i valjkaste spore, te šiljate čekinjice. Raste u predplaninskom području.