CRNIKIN PLUTNJAK

Phellinus erectus A.David, Dequatre & Fiasson

Etimologija: erectus (lat.) = uspravan, podignut. Po vertikalnom rastu.

Plodno tijelo: 7-20 (30) cm široko, u mladosti je poluloptasto, kasnije je spljošteno; smećkasto, u starosti je tamnosmeđe, rub je u u mladosti zaobljen, površina je kvrgava, neravna, donja je strana često s tamnosmeđom do crvenkasto-smeđom korom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe.

Spore: 6.5-7.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, žilavo, čvrsto, drvenasto, žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina u mediteranskom području kao parazit na hrastu crniki (Quercus ilex), obično pri dnu u blizini tla; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HARTIGOV PLUTNJAK

Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Pat.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 8-20 cm visok i do 10 cm širok, nema stručka, u obliku je izduženog polumjeseca promjenljivog oblika, uvijek je dosta masivan, prisutno je više pojaseva, svake godine se stvara novi pojas poput godova na drvu; nešto je tamniji na vrhu, crnkast pa nešto svijetlije boje lješnjaka, na kraju se himenijalni sloj odvoji i postane žućkasto-siv ili svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne, promjera su oko 0.1 mm, žute su ili žuto-smeđe; cjevčice su jednoslojne, odvojene su jednom malom pregradom, duge su do 4 mm, žuto-crvenkaste.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6.7-9.2 x 6.3-8.9 µm, Q = 1-1.2.

Meso: Veoma je tvrdo i kompaktno, pojasasto, žuto-smeđe je ili crvenkasto-smeđe, nešto je tamnije uz cjevčice; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine tipično kao parazit na raznim vrstama crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, početkom siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličan je tipični robusni plutnjak (Fomitiporia robusta), ali on uvijek raste na bjelogoričnom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1257. Hartigov plutnjak (Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Boud.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VRBOV PLUTNJAK

Phellinus igniarius (L.) Quél.

Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Jer se koristi kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Willow Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm širok i 4-10 cm visok, bez stručka, u obliku je konjskog kopita, raširen, debeo, gladak, ali nije blistav, s koncentričnim je brazdama, prekriven je tankom kožicom; najprije je sivo-smeđ, kasnije sivo-crn ili crn, površina je prekrivena s žućkasto-crnkastim do crno-smeđim pahuljama, rub je natečen i jako debeo, tup, kružan, bjelkast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 0.06-0.1 mm, okrugle, najprije su bjelkaste ili žućkaste, kasnije su sivo-smeđe ili hrđastosmeđe; cjevčice su tvrde, drvenaste, višeslojne, hrđastosmeđe.

Spore: Kuglaste, prozirne, 5-6 µm.

Meso: Tvrdo, žilavo, plutasto, pojasasto, svijetlosmeđe, tamnosmeđe ili je sivo-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine u močvarnim aluvijalnim šumama i na pašnjacima kao parazit i saprofit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće johi, topoli, hrastu lužnjaku ili na voćkama; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VOĆARSKI PLUTNJAK

Phellinus pomaceus (Pers.) Maire

Etimologija: pomus (lat.) = drvo voćke. Po staništu.

Engleski naziv: Cushion Bracket

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, najčešće je razliveno na podlozi, kasnije je poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama; sivo-smeđe je do sivo-crno sa svijetlosivim do rubom, rub je lagano podvijen, površina se na sredini često raspucava, ostali je dio baršunast.

Rupice/cjevčice: Guste, okrugle su ili blago višekutne, 6-8/mm², sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili su crvenkasto-smeđe; cjevčice su 2-4 mm duge, s bijelim su crtama između nejasnih slojeva.

Spore: Kuglaste do eliptične, prozirne, nisu amiloidne, (4.4) 4.9 - 5.9 (7.1) × (2.9) 3.6 - 4.4 (5) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, sivo-smeđe, tamnosmeđe ili je hrđastosmeđe, u sloju, gusto, žilavo, drvenasto, po vlažnom vremenu omekšava; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste više godina kao parazit ili rjeđe kao saprofit na raznim voćkama, najčešće na šljivi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici rastao je na živom drvetu šljive na lokalitetu Donje Glavice pokraj Sinja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najprepoznatljivija je po rastu na kori drveta šljive. Po izgledu je prepoznatljiva po svijetloj cimetastosmeđoj boji unutar oblika prstena.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Phellinus populicola - created on February 2022 in Kėdainių r. sav., Lithuania by myxograzina

TOPOLOV PLUTNJAK

Phellinus populicola Niemelä

Plodno tijelo: 10-30 cm široko, polumjer do supstrata je do 20 cm i 5-20 cm visoko, slično je konzoli ili kopitu, vrlo je nepravilno, gornja je površina glatka, poslije ispuca, ima zone rasta; najprije je sivo, kasnije je tamnosmeđe ili crno, rub je debeo, bjelkasto-krem i zaokružen.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 4-6/mm², okruglaste, najprije su bjelkasto-oker, kasnije su tamnosmeđe, u starosti su sive; cjevčice su višeslojne, do 7 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm.

Meso: Do 1 cm debelo, uz rub je svijetlosmeđe, do supstrata je tamnosmeđe, tvrdo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ako se ispusti iz vida stanište (topola trepetljika), tada se lako može zamijeniti s trepetljikinim plutnjakom (Phellinus tremulae), međutim on raste kao parazit ili saprofit i na drugim vrstama topola, te na johi, hrastu i oskoruši.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TREPETLJIKIN PLUTNJAK

Phellinus tremulae (Bondartsev) Bondartsev & P.N.Borisov

Etimologija: tremula (lat.) = topola trepetljika (Populus tremula). Po drvu domaćinu.

Engleski naziv: Aspen Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm široko, klobučasto, poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama, na uskom mjestu spoja sa supstratom je uvijek uočljiv bjelkasto-smeđi mramorirani micelij; gornja površina je siva i crna, kasnije je raspucana, vanjski je rub bjelkast ili crvenkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 5-6/mm², bjelkaste, žućkaste ili su sivo-smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, pregrade su debele, 4.5-5.9 x 3.2-4.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe, hrđastosmeđe ili je tamnosmeđe, 1-4 mm debelo; miris je neodređen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, kao parazit ili saprofit najčešće na topoli trepetljiki, uglavnom u šupljinama na granama ili ispod trule grane, stvara trule prstenove oko cijele šupljine; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jastučasto-kuglastom obliku i s prisutnom karakterističnom bazom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Phellinus viticola - created in Finland by Allar Antson

PLANINSKI PLUTNJAK

Phellinus viticola (Schwein.) Donk

Etimologija: vitis (lat.) = loza, vijak + colo (lat.) = moje odijelo.

Plodno tijelo: 3-12 (25) cm široko, uglavnom je razrašteno, kasnije s izdignutim rubom ili formira klobučiće koji se naslažu jedan do drugoga, koji su do 12 cm dugi i 1-3 cm debeli; tamnosmeđi su ili hrđastosmeđi, u mladosti je baršunasto-dlakavo, u starosti je golo, pojasasti je rub uglavnom nešto svjetliji, cimetastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Žuto-smeđe, kasnije su smeđe, uske, tupe, okruglasto-eliptične, guste, 4-5/mm²; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, 6.5-8.5 x 1.5-2 µm; bazidije nose 6 spora, izraženo su batinaste, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste tijekom godine u predplaninskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Phelinus ima jedinstvene vitke i valjkaste spore, te šiljate čekinjice. Raste u predplaninskom području.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.