Ukupno vrsta gljiva: 2167

Plodna tijela su u obliku trube, pehara ili su grbava. Himenij se sastoji od uskih nepravilnih i jako račvastih listića koji se dugo spuštaju po stručku ili lažnih listića tako da površina himenija izgleda naborano. Plodna tijela mogu biti žuta, smeđa, žuto-ljubičasta ili žuto-narančasta. U ovom rodu nema otrovnih vrsta. One su mikorizne gljive, što znači da tvore simbiotske veze s biljkama. Rod Cantharellus je velik i ima složenu taksonomsku povijest. Mnoge su vrste premještene u druge rodove kao što je Afrocantharellus, Arrhenia, Craterellus, Gomphus, Hygrophoropsis i Pseudocraterellus. Molekularne filogenetske analize daju nove informacije o odnosima između populacija lisičarki. Rod je podijeljen u osam podrodova: Afrocantharellus, Cantharellus, Cinnabarinus, Magni, Parvocantharellus, Pseudocantharellus i Rubrini.

Rod: Cantharellus Adans. ex Fr., 1821

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Cantharellales

Porodica: Hydnaceae

Engleski naziv: Chanterelles

Izravno podređene niže takse: prikaži

Cantharellus alborufescens

Jestiva gljiva

BIJELO-CRVENKASTA LISIČICA

Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti & S.Alberti

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + rufescens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, ljevkast, više je ili manje ulegnut na sredini, bjelkast, po vlažnom je vremenu više ili manje intenzivne žumanjčanožute boje, sa slabom je ružičastom nijansom, vodenast, po suhom vremenu na dodir postaje jasno crvenkast, površina je sitno baršunasta, rub je nepravilno valovit, zakrivljen i režnjevit.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, nešto je sužen na dnu, gladak, skoro je korjenast, pun, bijel i žućkast.

Letvice: Izgledaju poput niskih i debelih listića, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su žuti, anastomozirajući, na dodir odmah i izraženo pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 9–12 x 4.5–5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Izdašno, čvrsto, dosta je kožasto, bijelo, na prerezu ili na pritisak potamni i pocrveni; miris je blag na voće, a okus je slatkast, naknadno je ljutkast i lagano gorkast.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, često je više plodnih tijela srašteno zajedno, u šumama hrasta (Quercus), posebice Quercus ilex i Quercus cerris., na mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Slična je dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), koja nema ružičastu nijansu klobuka. Ova se vrsta često naziva Cantharellus lilacinopruinatus, ali je Cantharellus alborufescens starije i stoga prioritetno ime. Utvrđeno je da je tipična mediteranska lisičica koja se obično nalazi ispod hrasta Quercus ilex, gotovo uvijek na vapnenačkom tlu. U početku je gotovo bijela, himenij je također bijel, ponekad ima ružičastu prevlaku i na dodir postane zamrljan, isprva može biti i žuto-narančaste boje.

Cantharellus amethysteus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

AMETISTNA LISIČICA

Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistno nahukanom klobuku.

Engleski naziv: Amethyst Chanterelle

Klobuk: 2-8 (20) cm širok, prilično je mesnat, krupan, čvrst, prvo je konveksan pa otvoren ili lagano ulegnut na sredini; žut do žuto-narančast, prekriven je sitnim mesnatoružičastim ili ljubičastim čehicama koje se često skupljaju u snopiće pa izgleda kao raspucan po čemu se razlikuje od bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), površina nepravilno valovita, rub režnjevit.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, pun, gol, gladak, suh, prilično je nepravilan, valjkast je ili sužen na bazi ili ispod klobuka, najčešće se sužava od vrha prema dnu; žut do žuto-narančast, s crvenkastim mrljama po površini, baza često posmeđi.

Letvice: Žute su kao i kod bjelkaste lisičice; zavojite, račvaste, dugo se spuštaju niz stručak.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-12 x 5-7 µm; otrusina je crvenkasto-ružičasta ili svijetlonarančasta.

Meso: Lagano kremasto, žućkasto do žuto-narančasto ispod površine, dugo je vremena čvrsto, suho; miriše tipično ugodno na voće, okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama drveća, najčešće s bukvom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Gotovo ista je kao bjelkasta lisičica kojoj je klobuk svjetlije boje kao i cijelo plodno tijelo. Sličnoj crnosuhoj lisičici (Cantharellus melanoxeros) meso teži da pocrni, a klobuk je čiste narančaste boje. Postoji dosta formi ove vrste i treba imati dosta iskustva za njihovo međusobno razlikovanje. Sve spomenute vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 992. Ametistna lisičica (Cantharellus amethysteus Quélet)

Cantharellus cibarius

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Na listi za determinatore

BJELKASTA LISIČICA

Cantharellus cibarius Fr.

Engleski naziv: Chanterelle

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, izdašan, čvrst, suh, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, gladak, bez sjaja; promjenljive je boje, od svijetložute do tamnožute ili žuto-narančaste, rijetko je bijel, nekad je bjelkastog tona, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, najčešće je valovito zakrivljen, vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.7-2 cm debeo, gol, pun, čvrst, nepravilan, najčešće se sužava od vrha prema bazi; žut, nešto je svjetliji od klobuka.

Letvice: Račvaste, na osnovi su povezene žilicama, razmaknute, dugo se spuštaju po stručku, žute, nešto su svjetlije od klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, 5.4-7.7 x 3.4-5.7 µm, Q=1-2.08, N=30, Me=6.65 x 4.12, Qav=1.63; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo je ili lagano žućkasto ispod površine, čvrsto; lagano miriše na breskve, osobito ako su gljive očišćene i izrezane, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane ljubičasto-sivo, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi, dok sa sumpornom kiselinom meso najprije postane plavo-sivo pa zatim smećkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama drveća, kao i na raznim drugim staništima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Lisičica je nadaleko poznata i veoma cijenjena gljiva, ima dosta varijacija, a sve su podjednako kvalitetne jestive gljive.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno i antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Golden Chanterelle or a Gold Mine? Metabolites from Aqueous Extracts of Golden Chanterelle (Cantharellus cibarius) and Their Antioxidant and Cytotoxic Activities; Structural characterization, immune regulation and antioxidant activity of a new heteropolysaccharide from Cantharellus cibarius Fr.; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania).

Napomena: Slična ametistna lisičica (Cantharellus amethysteus) ima ružičasto zamrljan klobuk, sitna lisičica (Cantharellus friesii) je žive narančaste boje, mirisna puževica (Aphroditeola olida) je ružičasta i s upadljivim mirisom na kolače ili bombone. Sve su navedene vrste jestive. Paziti da se ne zamijeni s lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koja raste na panjevima, a ne na zemlji, klobuk joj je pahuljast i ima jako anastomozirajuće listiće.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 985. Bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius Fries)

Cantharellus cinereus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

PEPELJASTA LISIČICA

Cantharellus cinereus (Pers.) Fr.

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.

Engleski naziv: Ashen Chanterelle

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, lijevkasta oblika, tanak, malo čehast, kožnat; sivkast, sivo-smeđ ili crno-siv; bez oštre granice lijevkasto prelazi u stručak; rub je zupčast, zakovrčen, valovit i podvrnut.

Stručak: 2.5-6 (8) cm visok i 3-6 (9) mm debeo, tanak, šupalj, s malo je mesa, vlaknast; sivkasto-smeđ do crno-smeđ.

Letvice: Rebraste se izbočine spuštaju niz stručak, poprečno su povezane sitnim žilicama; sive su ili tamnosive i često modro nahukane.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (5.5) 6.6 - 8.2 (10.1) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.9) µm, Q = (1) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 7.3 × 5.1 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, vlaknato, bjelkaste do sive boje; miriše na suhe šljive, okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom. Rjeđa je od slične crne trubače (Craterellus cornucopioides). Primjerke na prve dvije slike snimila je Ivana Mandić Mihaljević, u studenom, a na trećoj i četvrtoj slici Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je mrka trubača kojoj je himenijalni dio na donjoj strani klobuka gladak ili tek donekle naboran, nema letvice i veća je od pepeljaste lisičice. Ugljenarska lisičica (Faerberia carbonaria) se razlikuje po blijedoj boji klobuka koji je pun, a ne šupalj.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 998. Pepeljasta lisičica (Cantharellus cinereus Pers. ex Fries)

Cantharellus ferruginascens

Jestiva gljiva

HRĐAVA LISIČICA

Cantharellus ferruginascens P.D.Orton

Engleski naziv: Pale Chanterelle

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, lijevkast; blijedožut, limunastožut do žumanjčanožut, hrđastosmeđ, obično je malo tamniji na sredini.

Stručak: Valjkast, pun, čvrst, svijetložut, mjestimično sa smeđim ili hrđastosmeđim mrljama.

Letvice: Rijetke, račvaste, na osnovi su povezene žilicama, dugo se spuštaju po stručku, žute, često su hrđastosmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-10 x 5-6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do blijedožuto, čvrsto; miris je aromatičan, na voće ili gljive, a okus je aromatičan i ljutkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama drveća, obično hrastom, bukvom, kestenom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. 

Napomena: Slična je bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius), kojoj meso nije ljutog okusa.

Cantharellus friesii

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

SITNA LISIČICA

Cantharellus friesii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Friesa.

Engleski naziv: Orange Chanterelle

Klobuk: 1-7 (9) cm širok, mesnat, najprije polukuglast, zatim raširen i ulegnut poput lijevka; žuto-narančast do narančast; rub je jako vijugav i lagano račvast, malo dlakav.

Stručak: 1-5 cm visok i 0.4-1 cm debeo, visok, tvrd, ujednačene je debljine ili se prema bazi lagano sužava, najprije pun pa šupalj; žućkast do narančaste boje klobuka, na osnovi bjelkast.

Letvice: Rebrasti, račvasti i tanki žiličasti nabori se dugo spuštaju niz stručak; narančasto-crvenkasti s ružičastom nijansom ili žućkasti.

Spore: Eliptične, 8-10 x 5-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Blijedožuto do svijetlonarančasto, tanko, mekano, kida se po dužini stručka poput pršuta; miris blag na marelice, okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u stručku u dodiru s kalijevom lužinom postane narančasto-žuto.

Stanište: Raste od lipnja do studenog, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom. U Hrvatskoj je poznata s petnaestak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni s lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koja raste uz trule panjeve crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, te ima lagano pahuljasti klobuk. Može se zamijeniti i s bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), koja je slična po izgledu i boji. Čitava je izraženije narančaste boje, manjih dimenzija, a raste najčešće ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 987. Friesova lisičica (Cantharellus friesii Quélet); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sitna lisičica (Cantharellus friesii Quél.)

Cantharellus ianthinoxanthus

Jestiva gljiva

LJUBIČASTOŽUTA LISIČICA

Cantharellus ianthinoxanthus (Maire) Kühner

Klobuk: 2-6 cm širok, već u ranoj mladosti valovit, nepravilan, udubljen, rubovi su ubrzo uzdignuti i jako valoviti, prilično tvrd, najprije gladak, poslije skoro ljuskav; može biti krem, žut, oker ili riđo-narančast.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-2 cm debeo, vrlo nepravilan, prema osnovi se najčešće sužava, gladak, pun; na donjem dijelu žućkast, na samoj osnovi bjelkast, na mjestu gdje završavaju listići sivkasto-ljubičast.

Letvice: Vrlo uske, debele, zavojit i račvasti sivkasto-ljubičasti nabori se spuštaju po stručku u kojem najčešće nestaju, povezane su s poprečnim žilicama, katkad se pretvaraju u hrapavu površinu.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 6-7 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Bjelkasto ili krem-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po vlažnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ljubičastožuta je lisičica prilično karakteristična vrsta i, ako je pronađete, ne biste trebali imati problema s njezinom identifikacijom. Raste gotovo busenasto i ističe se kontrastom žute boje stručka i sivkasto-ljubičaste boje himenija (letvica).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 996. Ljubičastožuta lisičica (Cantharellus cibarius var. ianthinoxanthus R.Mre.)

Cantharellus melanoxeros

Jestiva gljiva

CRNOSUHA LISIČICA

Cantharellus melanoxeros Desm.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + xeros (gr.) = suho, isušeno. Po crno obojenom mesu.

Engleski naziv: Blackening Chanterelle

Klobuk: 2-14 (16) cm širok, nepravilnog je lijevkastog oblika s valovitim, izobličenim i nazubljenim rubom, tanak je i maljav;  žumanjčanožut do žuto-smeđ, nekad s primjesom ljubičaste, kasnije izblijedi.

Stručak: Pun, valjkast, na osnovi sužen, naboran, često je po više stručaka zajedno srašteno, bez sjaja; žut.

Letvice: Himenijalna površina je u obliku žilica koje se spuštaju po stručku, anastomozirajuće su i račvaste, jasno se stanjuju na stručku; kremaste, žute do sivo-ljubičaste.

Spore: Široko eliptične, sa zrnastim sadržajem, 9-12 x 6-7 µm; bazidiji su batinasti, 80 x 8 µm; otrusija je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, na prerezu i u starosti pocrni, tvrdo, čvrsto, elastično; okus je slatkast, miriše po voću.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često busenasto, bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s hrastom ili bukvom, voli glinenasto tlo; rijetka je vrsta. Primjerke na posljednje dvije snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Po izgledu himenija lako se zamijeni sa sličnom bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius) kojoj meso na prerezu ne pocrni, a također se razlikuje po boji himenija i boji stručka. Dosta je aromatična lisičica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 999. Crnosuha lisičica (Cantharellus melanoxeros Desmazieres)

Cantharellus minor

Cantharellus minor - created on July 2014 in Hellbender Bluff Park, Columbiana Co., Ohio, USA by mycowalt

Info
CC-BY-SA

Jestiva gljiva

MINORNA LISIČICA

Cantharellus minor Peck

Engleski naziv: Small Chanterelle

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije sveden, poslije raširen i malo udubljen, površina je grbava, suha, sitno maljava; narančast; rub je dugo podvinut i valovit.

Stučak: 1.5-3 cm visok, tvrd, najprije pun pa šupalj, sitno maljav; narančasto-žut ili bjelkast.

Letvice: Vrlo rijetki, uski, debeli, račvaju se i poneki spajaju anastomozama, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-11.5 x 4-6.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, narančasto; miris blag na voće, okus malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama kao posijana, na iglicama i po mahovini u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Iako postoji velika sličnost sitnom lisičicom (Cantharellus friesii), morfološke razlike su značajne. Prije svega listići minorne lisičice vrlo su rijetki, uski i debeli, klobuk je narančast i raste u velikim skupinama kao posijana u crnogoričnim šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 988. Minorna lisičica (Cantharellus minor Pk.)

Cantharellus pallens

Jestiva gljiva

DVOBOJNA LISIČICA

Cantharellus pallens Pilát

Engleski naziv: Frosted Chanterelle

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, lijevkast; bjelkaste do bijelo-žućkaste boje, sa zonalno smještenim mrljicama.

Stručak: 2-5 cm visok, 0.5-1.5 cm širok, bijel do žućkasto-bijel, na pritisak ili dodir požuti, donji je dio valjkast, poput buzdovana, gornji dio konusan, sužava se prema osnovi, čitav baršunast, pun i čvrst.

Letvice: Žumanjčanožuti i također bjelkasti ili žućkasto-bjelkasti, račvasti, s poprečnim žilicama.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-10.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do blijedo-žuto; miris je aromatičan na voće ili na gljive, a okus papreno ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, a najčešće u bjelogoričnim šumama, uglavnom šumama bukve, na vapnenastom tlu obraslom mahovinom ili travom. U Hrvatskoj je nađena na jednom lokalitetu u blizini Sinja. Posljednje tri slike snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Iako je više bijelkasto-žućkaste nego žute boje vjerojatno nije zasebna vrsta već sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Ovdje se ipak navodi kao zasebna vrsta, prvenstveno zbog određenih makroskopskih razlika, ali će stvarni status ove vrste utvrditi naknadne DNK analize.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 985. Dvobojna lisičica (Cantharellus cibarius var. bicolor Maire)

Cantharellus subalbidus

Jestiva gljiva

BIJELA LISIČICA

Cantharellus subalbidus A.H.Sm. & Morse

Engleski naziv: White Chanterelle

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije sveden, poslije raširen i udubljen na sredini, gladak, poslije postane malo čehav; bijel, ako se zagrebe prstom postane narančast do narančasto-smeđ, rub je dugo podvinut i nepravilno valovit.

Stučak: 3-6 cm visok, valjkast, suh, gladak, pun; bjelkast, na pritisak postane narančast ili narančasto-smeđ.

Letvice: Rijetki, rebrasti, račvasti, prilično široki, bjelkasti žiličasti nabori koji se dugo spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, 7-9 x 5-5.5 µm; otrusina bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto-žuto; miris i okus nisu osobito izraženi.

Stanište: Raste u kasno prolječe, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, osobito ispod bukve, hrasta, graba, jele i bora, čaki i u šikarama. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Bijela lisičica se razlikuje od bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius) po bijelom plodnom tijelu koje na ozlijeđenim mjestima postane narančasto do čak narančasto-smeđe. U Hrvatskoj je vrlo rijetka vrsta, može se pronaći u Gorskom Kotaru u šumama jele.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 990. Bijela lisičica (Cantharellus subalbidus Fries)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži