Ukupno vrsta gljiva: 2280

Rod: Tephrocybe Donk, 1962

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Lyophyllaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Tephrocybe anthracophila

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-NC-SA

Nejestiva gljiva

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, gladak; sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: Valjkast, tanak, dosta je pravilan ili je lagano zadebljan na bazi, malo je sjajan; svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ i pahuljast, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-6 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste ljeto i jesen u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprofit tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 420. Rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophila (Lasch) Orton), Sinonim: Tephrocybe carbonaria (Vel.) Donk.

Tephrocybe atrata

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, gladak, gol; prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, pravilan je ili lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, žilav; boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav, često čupav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, sivkasti do sivkasto-krem.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miriše na užeglo brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprofit na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 419. Crna ugljenarka (Tephrocybe atrata (Fr.) Donk)

Tephrocybe rancida

Nejestiva gljiva

UŽEGLA UGLJENARKA

Tephrocybe rancida (Fr.) Donk

Etimologija: rancidus (lat.) = zao, gorak, lošeg ukusa. Po lošem mirisu i okusu mesa.

Engleski naziv: Rancid Greyling

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, u starosti je neravan, po vlažnom vremenu je mazav, gladak, sjajan; sivo-smeđ, sivo-plav, maslinasto-siv ili je tamnosiv, vodenast, jako blijedi, rub je bijelo pahuljast.

Stručak: 4-6 (7) cm viso i 5-6 (8) mm debeo, cjevasto šupalj, gol, krut; boje je klobuka, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljast, na bazi je bijelo maljav i duboko ukorijenjen.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivi su do sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivkasto je do svijetlosmeđe, u šupljoj je sredini stručka bjelkasto; miriše na užeglo brašno, a okus je samo malo na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Ova vrsta pripada rodu Tephrocybe koji je dosta prepoznatljiv po boji, ali i po korjenastom stručku i jakom mirisu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži