NARANČASTA PRIBADAČA

Rickenella fibula (Bull.) Raithelh.

Etimologija: Po prisutnosti spone ili kopče.

Engleski naziv: Orange Mosscap

Klobuk: 5-8 (12) mm širok, opnast, zvonolik, zatim se otvori i ulegne na sredini, pupčast; krem, žut do narančast, kasnije izblijedi, djelomično je sitno dlakav, vrlo sitno čehast, rub je valovit i prozirno narebran do sredine.

Stručak: 0.5-3 (4) cm visok i 0.5-1 (1.5) mm debeo, jako je izdužen, končastog je oblika, šupljikav; krem, žućkast do narančast, površina je prekrivena sa zrnastim, prozirnim čehicama, djelomično je sitno dlakav.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, oko 15 ih dopire do stručka; bijeli, bjelkasti, žućkasti do narančasti, na osnovi su boje klobuka.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 3-4 x 1.5-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Skoro je iste boje kao i vanjska površina gljive, žućkasto, narančasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po svim tipovima šuma, livadama i močvarama, na mjestima obraslim mahovinom. Primjerke na prvoj slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog, a drugoj Matija Josipović, početkom srpnja, na lokalitetu prašuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog malih dimenzija.

Napomena: Minijaturnih je dimenzija, stručak je končast, raste na mahovini i teško je uočljiva zbog sitnih dimenzija. Slična je skupina vrlo malih gljiva kao što su tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) koji raste na sličnom staništu, ali je žućkaste boje i Omphalina setipes koja je nešto tamnije boje. Postoji sličnost s cijelim nizom malenih gljiva pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 422. Narančasta pribadača (Rickenella fibula (Bull.) Raithelh), Sinonimi: Omphalia fibula (Bull.) Kumm., Gerronema fibula (Bull.) Sing.

Rickenella mellea - created on December 2017 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MEDENA PRIBADAČA

Rickenella mellea (Singer & Clémençon) Lamoure

Klobuk: 4-8 (12) mm širok, najprije je konveksan, poslije je malo raširen i ulegnut na sredini, pupčast, gladak; žut, žuto-smeđ do žuto-maslinast, sredina je tamnija, izgleda vodenasto, rub je valovit i široko narebran gotovo do sredine.

Stručak: 3-6 cm visok, tanak, jako je izdužen, valjkast, šupalj; bjelkast je do svijetložut, proziran.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su žućkasti do narančasti.

Spore: Eliptične, 5.2-7.1 x 2.7-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto je ili narančasto, prozirno, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u mahovini, te na močvarnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva unutar skupine sitnih pribadača (Rickenella) po krasnoj žutoj ili boji meda, žutom stručku i staništu. U planinskim predjelima po vlažnim gudurama raste donekle slični tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) čiji je klobuk širok i do 1.5 cm, udubljen, žućkast ili svijetlosmeđ. Upravo zbog izgleda i malo udubljenog klobučića podsjeća na kišobran zbog čega je i dobila ime (lat. umbella = kišobran).

LJUBIČASTA PRIBADAČA

Rickenella swartzii (Fr.) Kuyper

Etimologija: U čast u čast švedskog prirodoslovca Olafa Petera Swartza (1760–1818), poznatog botaničara koji je opisivao biljke i gljive. Po imenu. Najpoznatiji je po svom taksonomskom radu i proučavanju pteridofita.

Engleski naziv: Collared Mosscap

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, ulegnut na sredini, pupčast, lijevkast; uvijek je dvobojan, sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do plavo-crna, rub je bljeđi, blago narebran.

Stručak: Valjkast, izdužen, narančasto-smećkast, na vrhu je plav ili ljubičast.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bjelkasti, sivkasti do blijedo žuti, s poprečnim žilicama na osnovi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, tankih stijenki, 3.7-7 x 2-3.5 µm, Q = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-smeđe do blijedo narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima, grmlju i vlažnim livadama, na mjestima obraslim mahovinom. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, početkom rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izduženom stručku koji je ljubičastog tona na vrhu, a najsličnija je vrsta Mycena amicta.