Cystoderma aureum - created on September 2022 in Härkäniementie, Norola, Etelä-Savo, Finland by pulmat

ZLATNA ŠTITARKA

Phaeolepiota aurea (Matt.) Maire

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Bootleg

Klobuk: 5-18 (25) cm širok, najprije je kuglast i zatvoren, zatim se otvori, nekada je malo ulegnut ili ispupčen; žut ili žuto-smeđ, u početku je vlažan i baršunast (sa cimetastosmeđim zrncima i dlačicama), dekoracija se lako uklanja, osušen postaje tamniji, svjetlo do tamnosmeđ, rub je gladak i dugo podvijen, s krpastim je ostacima ovoja.

Stručak: 4-19 (23) cm visok i 1.5-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, nadolje se nekad sužava, a nekad širi, pun, debeo, čvrst; ispod vjenčića je svijetlosmeđe zrnast, a iznad vjenčića je bjelkast, žućkast ili žuto-smeđ, te posut prahom; kada se klobuk raširi ukaže se smećkasti vjenčić koji je u početku uzdignut, a kasnije se objesi, s donje je strane crtast.

Listići: Gusti, nejednaki, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su krem boje, zatim su oker-smeđi i u starosti sve tamniji.

Spore: Limunaste do vretenaste, sitno bradavičave ili skoro glatke, nisu amiloidne, 9-15 x 4-6 µm; otrusina je žuto-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na prerezu uz rub klobuka i stručka požuti, a kasnije posmeđi, kod starijih gljiva je žuto, a pri dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive i trpak zbog cijanovodične kiseline (poput gorkih badema), a okus je također ugodan na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo izuzetno otrovno zbog cijanovodične kiseline.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često šumama smreke, po parkovima, u koprivi, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Unatoč svom atraktivnom izgledu i znatnoj veličini, ova je rijetka gljiva otrovna jer nakon konzumiranja može uzrokovati teške gastrointestinalne tegobe, jer je poznato je da sadrži vrlo veliku količinu cijanovodika (cijanovodične kiseline), koji je ozbiljno otrovan za ljude. Istina je da kuhanje smanjuje koncentraciju cijanovodične kiseline, ali je ona i dalje potencijalno vrlo opasna. Za ljude je kobna doza 1 mg cijanovodične kiseline po kilogramu tjelesne mase. Ovisno o lokaciji, gljive su pronađene s 510 mg cijanovodične kiseline na 100 g gljiva. Cijanovodična kiselina nije otporna na vrenje i vrlo brzo hlapi, zbog čega se ova gljiva inače konzumira bez problema jela. Ipak, male količine cijanovodične kiseline mogu zaostati i nakon kuhanja ili sušenja. Za ovaj i neke druge nepoznate toksine navodi se da uzrokuju nuspojave kao što su povraćanje, proljev i bol u trbuhu. Sigurno zato što je vrijeme kuhanja bilo prekratko ili zbog alergijskih reakcija na sastojke. Osim toga, gljiva može uzrokovati trovanje teškim metalima kadmijem ako se prikupi iz onečišćenog tla. Iako se u prošlosti navodila kao jestiva vrsta, danas se više ne smatra sigurnom za konzumaciju.

Napomena: Nije osobito česta vrsta, podsjeća na smeđu hrapavicu (Cystoderma amianthinum), ali je mnogo veća rastom. Slična je vrsta Gymnopilus spectabilis s kojom nije moguća zamjena, jer ona raste na panjevima ili uz živa stabla. Raspoznatljiva je po zrnatoj strukturi plodnog tijela i vjenčiću.