ABRAMSOVA ŠLJEMOVKA

Mycena abramsii (Murrill) Murrill

Etimologija: Po dr. Donaldu Abramsu, američkom doktoru medicine, koji se dosta bavio istraživanjem ljekovitih gljiva.

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast do stožast, kasnije je spljošten, sa ili bez malog, tupog ispupčenja na sredini, siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, vodenast, površina je prozirno narebrana do 2/3 širine, malo je pahuljast, zatim je gol.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, donji je dio gol, po suhom je vremenu sjajan, sivkast do tamno sivo-smeđ, obično nešto tamniji na donjem dijelu, a sivkast na vrhu, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 15-27 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti sa svjetlijom oštricom.

Spore: Valjkaste ili u obliku sjemenke jabuke, duguljaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste, valjkaste, rjeđe su u obliku boce, 25-55 x 10-14 μm, na vrhu se obično sužavaju u tanki vrat ili su ponekad s dva ili više vratova, nema caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto je ili sivkasto, stručak na prerezu kod vrlo svježih primjeraka izlučuje vodenastu tekućinu; miriše slabo na klor, ponekad nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, u malim skupinama ili busenasto, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na mahovinom obraslom živom drveću, ponekad se nađe i na crnogoričnom drveću, najčešće jeli, a nekad i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama koje su na vrhu obično sa tankim vratom i po donekle izduženim sporama. Miris je promjenjiv i obično prilično slab. Curenje vodenaste tekućine koja nastaje prerezivanjem stručka posebna je značajka ove vrste, ali se to rijetko događa kod primjeraka nekoliko sati nakon sakupljanja, kao i kod svježih primjeraka ako su djelomično suhi. Postoje brojne slične sive šljemovke, ali sve imaju caulocistide, Slične su sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja se razlikuje po kraćim i širim sporama, kao i po staništu, raste na travnjacima, livadama i pašnjacima, naherena šljemovka (Mycena galericulata), kod koje su cheilocistide na vrhu gusto prekrivene jednostrukim ili račvastim, prstastim izraslinama, snježnonoga šljemovka (Mycena niveipes), koja ima sličan miris, ali je većih dimenzija, srebrnastija i raste ranije, te smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja ima jači miris.

NARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena acicula (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, iglica. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Orange Bonnet

Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, široko je stožast do konveksan, plitko brazdast, prozirno crtast, malo je ljepljiv, tamno narančasto-crven, blijedi u narančastu ili žućkastu boju.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, ponekad je malo ukorijenjen, potpuno je suh, žut do žuto-narančast, svjetliji na vrhu, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 9-16 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bjelkasti do žuto-narančasti.

Spore: Usko su eliptične, glatke, neamiloidne, 8.5-11 x 3.5-5 µm, Q = 2.4-3.3, Qav = 2.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, vretenaste, u obliku boce ili valjkaste, 15-25 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, narančasto, u stručku je žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Spore i listići pozitivno reagiraju u dodiru s Melzerovim reagensom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, te po livadama i grmlju kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog, te u smjesi drvnih i biljnih ostataka u sloju otpalog suhog lišća, prividno na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, na vlažnim mjestima. Prvih šest slika snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na drvnim ostacima lijeske, a posljednje dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Odlikuje se malom veličinom, narančasto-crvenim dlačicama, bijelim do žutim listićima i žućkastim stručkom. Sitna je rastom, klobuk je slične boje kao kod grimizne šljemovke (Atheniella adonis) od koje se razlikuje po bijelom stručku. Također su slične marelična šljemovka (Atheniella leptophylla), koja ima bijeli stručak koji od baze prema gore postaje smeđ, te narančasta pribadača (Rickenella fibula), kojoj se listići duže spuštaju po stručku i ima manji kontrast između klobuka i stručka.

Mycena aciculata - created on February 2021 in Jenner, CA, USA by Warren Cardimona

DUGODLAKA ŠLJEMOVKA

Mycena aciculata (A.H.Sm.) Desjardin & E.Horak

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, šiljak. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Hairy Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je široko stožast, ponekad je lagano ulegnut na sredini, bjelkast, sivkast do sivo-smeđ, čitava površina prekrivena je stršećim dlačicama debelih stijenki, prozirno je crtast gotovo do sredine promjera.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ravan, potpuno siv, potpuno je dlakav, izrasta iz oko 1 mm širokog, sivog, sivo-smeđeg do bjelkasto-sivog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Razmaknuti, usko prirasli, gotovo slobodni, bijeli do svijetlosivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 3.8-4.7 µm, Q = 1.7-2.3, Qav = 2, cheliocistide su batinaste do vretenaste, 11.5-30 x 5.5-13.5 μm, na vrhu su široko zaobljene ili postupno uvučene u 1-3 vitka vrata ili sa 1-3 prstaste, obično nerazgranate, ali ponekad razgranate, izrasline 4.5-33 x 1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili u manjim skupina, kao saprofit na drvnim ostacima (trupci, granama, grančicama) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na češerima, sloju iglica ili lišća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po bazalnom disku na dnu stručka, dlakavoj dekoraciji klobuka i stručka, te po staništu. Mali bazalni disk nije uvijek lako uočiti. Eventualno bi se mogla zamijeniti sa donekle sličnom sitnošiljastom šljemovkom (Mycena tenuispinosa), koja je također s malim bazalnim diskom i oštrim dlačicama na klobuku, ali ona ima amiloidne spore.

SIVOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Mycena aetites (Fr.) Quél.

Etimologija: aetos (gr.) = orao. Po boji listića.

Engleski naziv: Drab Bonnet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, stožast s oštro zašiljenom sredinom, zvonolik sa ili bez ispupčenja, konveksan do više spljošten s izraženim, širokim ispupčenjem, pahuljast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast i malo mazav, siv do sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do crna, na rubu je bjelkast, vodenast, blijedi u sivu do tamnosivu.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili sivkast, na donjem je dijelu tamniji, ponekad crno-smeđ, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, tamno do svijetlosivi sa svjetlijom oštricom.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, vretenaste, valjkaste, u obliku boce ili nepravilne, 25-75 x 6,5-22,5 µm, na vrhu su s jednostrukim ili račvastim vratom, ponekad s nekoliko, vrlo grubih izraslina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, kasnije je smećkasto, u stručku je sivo-smeđe; miris je slab na rotkvice ili aromatičan na cimet, nije na klor, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u jesen, od srpnja do prosinca, ponekad u velikoj množini, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima i parkovima, na travnatim površinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta velikih šljemovki slične boje, a teško se mogu međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta prvenstveno po periodu rasta, te dosta tamnim listićima i karakterističnom mirisu. Slične su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja jako miriše na klor i širokolisna šljemovka (Mycena latifolia), koja ima rjeđe listiće, nema izražen miris i ima cheilocistide koje su na dnu bradavičave, te abramsova šljemovka (Mycena abramsii), koja obično raste na drvu, a cheilocistide obično imaju upadljivo zašiljen vrat.

Mycena agrestis - created on October 2009 in Hanko, Finland by Petri Roponen

POLJSKA ŠLJEMOVKA

Mycena agrestis Aronsen & Maas Geest.

Etimologija: agrestis (lat.) = poljski, ruralni. Po jednobojnom klobuku.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je oštro stožast, zatim je nepravilno zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i ulegne ili tupo ispupči na sredini, prozirno crtast, pahuljast, ljepljiv, prekriven je sa odvojivom želatinoznom ovojnicom, sivo-crn, crno-smeđ do sivo-smeđa, po suhom je vremenu bljeđi, često je tamniji na sredini i rubu.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1.5-3.5 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, gladak, na vrhu je pahuljast, sivkast, obično je tamniji na donjem dijelu, baza je prekrivena s rijetkim vlakancima.

Listići: Gusti, 20-32 ih dopire do stručka, oko 1 mm široki, spuštaju se po stručku sa zupcem, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija i sa odvojivom želatinoznom niti.

Spore: Eliptične, glatke, slabo su amiloidne, 9.2-10.3 x 4.7-5.4 µm, Q = 1.8-1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 18-32 x 5.5-7 µm, na vrhu su prekrivene s relativno malo, neravnomjerno raspoređenih, ponekad zakrivljenih, valjkkastih do batinastih izraslina 2.5-14.5 x 1.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su neodređeni, podsjećaju na brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit u travi u otvorenim područjima, po livadama, travnjacima i poljima, te u mahovini ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog mazavog klobuka i stručka bi se mogla zamijeniti sa staklastopresvučenom šljemovkom (Mycena epipterygia var. epipterygia), koja ima karakteristično žuti stručak.

Mycena albidolilacea - created on September 2023 in Lyngby Åmose, Denmark by Thomas Kehlet

BIJELOLJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena albidolilacea Kühner & Maire

Etimologija: albidus (lat.) = blijed, bjelkast + lilacea (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, gol, bjelkast s ružičasto-ljubičastom ili mesnoružičastom nijansom, nešto je izraženije ružičasto-ljubičast na sredini, vodenast, prema rubu je bjelkast, plitko brazdast, prozirno crtast.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na gornjem je dijelu zrnast, bijel ili lagano crvenkast s ružičastom nijansom, prema bazi je gol ili ponekad s dugim, bijelim dlačicama, a baza je gusto prekrivena dugim, grubim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-21 ih dopire do stručka, prirasli, ne spuštaju se po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je lagano ružičasta do nejasno svijetloljubičasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 7.8-12 x 4.2-6 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8-2, bazidije su 4-sporne, sa sterigmama dugim 5 µm, cheilocistide su batinaste, vretenaste, gotovo valjkaste do donekle nepravilnog oblika, 17-45 x 5-17 µm, glatke ili su na vrhu prekrivene s jednom ili nekoliko neravnomjerno raspoređenih izraslina do 20 x 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše na klor ili na rotkvice, a okus je slab do izražen na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, u travi ili na drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od sličnih vrsta iz sekcije Rubromarginatae po uglavnom bjelkastom klobuku s ružičasto-ljubičastom nijansom i nježno ružičastoj oštrici listića, osobito u blizini ruba klobuka. Osušeni primjerci rubnomaslinaste šljemovke (Mycena olivaceomarginata) mogu biti slični opisanoj vrsti jer mogu postati svijetle, s ružičastom bojom, pa čak i sa ružičasto-crvenom oštricom listića, međutim razlikuje se po mikroskopskim karakteristikama, ima drugačiji oblik cheilocistida.

Mycena amicta - created on November 2019 in Dellas Boutique Hotel, Greece by Thomas Læssøe

PLAVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena amicta (Fr.) Quél.

Etimologija: amicta (lat.) = pokrivena, odjevena. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Bluefoot Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, stožast do zvonolik, ulegnut, prozirno crtast, fino je maljav, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, svijetlo sivo-smeđ, ponekad je sa maslinastom, zelenkastom ili plavkasto-zelenom nijansom, rub je isprva malo podvijen, kasnije se izravna, često je plavkasto-zelen ili rjeđe žućkast do žuto-oker.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo ukorijenjen, čitav je gusto i prilično grubo bijelo dlakav, sivkasto-smeđ, na vrhu je obično nešto svjetliji, ponekad je sa lagano ružičastom ili ljubičastom nijansom, baza je s nešto modro-zelenih mrlja ili potpuno plava.

Listići: Gusti, 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta do sivkasta, ponekad je žućkasta, zelenkasta ili plavkasta.

Spore: Eliptične, glatke amiloidne, 7.5-10.7 x 4.5-6 µm, Qav = 1,4, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili češće valjkaste, 16-45 x 3,5-7 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maljavom stručku, kao i po obliku cheilocistida. Treba uočiti želatinoznu i odvojivu ovojnicu na pileusu. Slična je plavonoga šljemovka (Mycena cyanorhiza), kod koje je oštrica listića sa žilavom niti, 9-12 listića dopire do stručka, spore su uže, a cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, s nekoliko izraslina na vrhu.

ANĐEOSKA ŠLJEMOVKA

Mycena arcangeliana Bres.

Etimologija: archangelos (gr.) = anđeo. Po boji.

Engleski naziv: Angel's Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je gotovo valjkast, zatim je stožast do polukuglast, kasnije se spljošti i gotovo izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, prozirno crtast, vodenast, pojavljuje se u dvije forme s različitim bojama, prva je svjetlija, sivkasta do žućkasta forma sa više ili manje tamnijom sredinom i sa maslinastom do sivo-smeđom nijansom, na kraju postaje sivkast do svijetlo sivo-smeđ, tamnija forma sivo-smeđa do tamno sivo-smeđa, sredina je tamnija i često s laganom maslinastom nijansom, rub je svjetliji i često sa žućkastom nijansom.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak do vrlo fino naborano-vlaknast, gol, na vrhu je pahuljast, isprva je ljubičasto-sivkast ili plavkasto-siv, kasnije postaje sivkast, siv do sivkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, baza je dugo s ljubičastim nijansama, baza je prekrivena dugim, bjelkastim do žućkastim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 16-30 ih dopire do stručka, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, usko su prirasli, svijetložuti do sumporastožuti ili sivkasto-krem do bjelkasti, često su s ružičastom nijansom.

Spore: Široko eliptične, amiloidne, 7-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1,7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, rjeđe su gotovo kuglaste ili donekle nepravilnog oblika, 17-65 x 7-24 µm, prekrivene s bradavicama ili općenito kratkim, valjkastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili sivkasto, u stručku je smeđe; miriše lagano na jod, osobito kada se suši, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrlo rijetko crnogoričnog drveća, rjeđe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Sliku je snimila Helena Petrić, u rujnu u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po mirisu na jod, ježastim cheilocistidama i tamnom stručku. Slične šljemovke koje mirišu na jod i imaju ježaste cheilocistide su drugih boja i rastu na drugačijem staništu.

RUBNONARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena aurantiomarginata (Fr.) Quél.

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto + marginatus (lat.) = obrubljeno, odsječeno. Po žuto-narančastoj boji na rubu listića.

Engleski naziv: Golden Edge Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, stožast do polukuglast, kasnije se spljošti, postaje konveksan do izravnat, sa ili bez ispupčenja na sredini, plitko je ulegnut, prozirno crtast, gol, vodenast, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosmeđ s narančastim do narančasto-žutim rubom.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, čvrst, u mladosti čitav pahuljast, kasnije je gol, osim na vrhu, bjelkast, na vrhu je žućkast, na donjem je dijelu žuto-smeđ do tamnosmeđ ili žuto-narančast pri dnu, ponekad je sa žućkastim ili narančastim nijansama, baza je gusto prekrivena žutim do narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 16-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasto-sivkasti do krem-sivkasti sa svijetlonarančastom do žuto-narančastom oštricom.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10.5 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su varijabilnog oblika, često batinaste do kruškolike, 18-42 x 7-17 µm, s dugom do kratkom peteljkom, s narančastim sadržajem, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim izraslinama 1-3 x 0.5-1 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, s više je ili manje izraženom narančasto-crvenkastom nijansom; miris je izraženo slatkast, na voće, često podsjeća na brašno ili lagano na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke, bora ili borovice, na sloju iglica ili zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se determinira po narančastoj oštrici listića i žutim do narančastim vlakancima na dnu stručka. Združena zvonca (Xeromphalina campanella) i kacigasta šljemovka (Mycena picta) također imaju narančaste micelijske niti na bazi stručka.

Mycena belliae - created on October 2018 in Brobæk Mose (Insulinmosen), Denmark by Tobias Bøllingtoft

BELLOVA ŠLJEMOVKA

Mycena belliae (Johnston) P.D.Orton

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili je pupčast do lijevkast, prozirno crtast, u mladosti je sitno dlakav, ljepljiv, prekriven je odvojivim, žilavim, želatinoznim ovojem, sivkasto-smeđ do žućkasto-smeđ, kasnije postaje crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je svjetliji, na kraju blijedi do bjelkaste boje, rub je prvo jako podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 1-6.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zadebljan na donjem dijelu, gladak, isprva je čitava površina sitno i gusto bijelo ljuskava, malo je ljepljiv, u mladosti je bijel, zatim je bjelkast, kasnije od baze prema gore postaje žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je u starosti tamno crveno-smeđa ili crnkasta, izrasta iz tankog, bjelkastog, snopa micelija, više je ili manje gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 18-26 ih dopire do stručka, do 3 mm široki, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti do blijedo smeđi, ponekad su s ružičastom nijansom, oštrica nije želatinozna, iste je boje.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 10.5-15.5 x 6-8.5 µm, Q = 1.7-2.4, Qav = 1.99, cheilocistide su vretenaste ili valjkaste, 21-55 x 8-14 µm, pomiješane su sa bazidijama, glatke ili s grubim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris je dosta neodređen, ugodan, podsjeća na miris mahovine (Sphagnum), a okus nije izražen ili je blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, skupno, po močvarama i jezerima, kao saprofit na mrtvim, stojećim stabljikama trske (Phragmites australis) neposredno iznad razine vode stajaćice, na dubini vode od 10-50 cm i do 12 cm iznad razine vode.

Doba rasta: 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mikroskopskim značajkama.

Mycena bulbosa - created on June 2024 in Venner, Denmark by David Boertmann

ROGOZOVA ŠLJEMOVKA

Mycena bulbosa (Cejp) Kühner

Etimologija: bulbosus (lat.) = lukovičast, sa zadebljanjem. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Rush Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, prekriven je teško uočljivom želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, isprva je sivo-smeđ, kasnije blijedi prema sivkastoj boji, prozirno crtast.

Stručak: 5-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, valjkast, bijel, potpuno je dlakav, izrasta iz dosta velikog, oko 1 mm širokog, bijelo dlakavog, više je ili manje crtastog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 10-12 ih dopire do stručka, prilično su široki, slobodni ili prirasli na ovratnik, bijeli ili sivkasti, oštrica se može odvojiti kao želatinozna nit.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.9, cheliocistide su nepravilnog oblika, valjkaste do batinaste, 18-55 x 2.7-9 μm, na vrhu su s jednim ili 2-3 vrata, ili s nekoliko grubih, različito oblikovanih izraslina 1-11.5 x 0.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprofit na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus), šašina (Scirpus) ili Glyceria, voli vlagu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama zeljastih vodenih biljaka u močvarnim područjima i stručku koji izrasta iz bazalnog diska. Slične su pijadestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja obično raste na situ, također ima široki i izrazito crtasti bazalni disk, te pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja raste na lišću.

Mycena capillaripes - created on November 2014 in Marshall Fields, University of California Santa Cruz, Santa Cruz, California, USA by Christian Schwarz

DLAKAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaripes Peck

Etimologija: capilla (lat.) = mala kosa, dlaka + pes (lat.) = stopalo. Po veličini stručka.

Engleski naziv: Pinkedge Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, zvonolik ili polukuglast, kasnije je ponekad lagano ulegnut na sredini, pahuljast, ubrzo je gol, suh, plitko brazdast, prozirno crtast, vodenast, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto tamniji i često crvenkast na sredini, rub često svjetliji.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-1.8 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, gol, na vrhu je pahuljast, postaje sjajan, siv, sivkasto-smeđ, na donjem je dijelu tamniji, na vrhu je bjelkast do sivkast, baza je prekrivena bijelim vlaknima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, 12-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, kasnije su poprečno povezani na bazi sa žilicama, bjelkasti, krem ​​do sivi, oštrica je sa sitnim, tamno crveno-smeđim točkicama, koje su vidljive samo uz pomoć povećala, a i tada teško, oštrica je tamno crveno-smeđa.

Spore: Eliptične, amiloidne, 8-11.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav =1.8, bazidije su 4-sporne, sterigme su duge 4-6 µm, cheilocistide su glatke, vretenaste ili batinaste, 35-77 x 10-16 µm, na gornjem se dijelu uglavnom produžavaju u jednostruki vrat sa zaobljenim vrhom, sa crvenkastim su sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto je do sivo-smeđe; miriše dosta jako na klor ili amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do studenog, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih iglica raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, ponekad i na lišću i ostacima bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije su karakteristika dosta jak miris na klor i crveno-smeđa oštrica listića. Slične su crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima tamniju i kontrastniju oštricu listića, eliptične spore i obično raste na trulom drvu, rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ponekad ima sivkasto-smeđi klobuk sa crvenkasto-smeđom sredinom, sivkasto-smeđi stručak sa bjelkastim vrhom i miris na klor, a razlikuje se po cheilocistidama, koje su često s dva ili tri vrata ili s nekoliko izraslina, te okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja nema miris na klor i obično raste na grančicama crnogoričnog drveća.

Mycena capillaris - created on September 2023 in Zollikon, Sorø, Switzerland by René Stalder

KONČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaris (Schumach.) P.Kumm.

Etimologija: capillaris (lat.) = tanak, nitast, poput vlasi. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Beechleaf Bonnet

Klobuk: 1-3 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je stožast do konveksan, kasnije je često blago ulegnut na sredini, pahuljast, prozirno crtast, bijel do sivkast, sredina je ponekad tamnija.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, končast, valjkast, na bazi je manje ili više gomoljast, hrskavičav, pahuljast, gol, samo je na bazi dlakav, sjajan, u mladosti je čitav ili samo na vrhu uglavnom crnkast ili tamnosiv, zatim postaje siv do sivo-smeđ, na kraju je vodenasto bijel, pričvršćen je na supstrat snopom zrakastih, tamnosmeđih do crnkastih vlakanaca, koji se nekad mogu vidjeti samo uz pomoć povećala.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 6-10 dopire do stručka, vrlo su uski do prilično široki, usko su prirasli, ponekad se čini kao da su prirasli na ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, amiloidne, 8.5-13.5 x 2.8-4.5 μm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-26 x 7-15 µm, prekrivene su ravnomjerno raspoređenim, valjkastim, ravnim, jednostrukim izraslinama ili bradavicama 2-4.5 x 0.5-1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprofit gotovo isključivo na trulom lišću bukve, ponekad i drugog bjelogoričnog drveća, kao što su hrast ili vrba. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, bijelom do sivkastom klobuku, razmaknutim listićima, tamnom stručku, cheilocistidama prekrivenim bradavicama ili kratkim valjkastim izraslinama i rastu na trulom lišću bukve. Slične su hrastova šljemovka (Mycena polyadelpha), koja se razlikuje po boji klobuka i stručka, širini spora i rastu na lišću hrasta, a vrlo rijetko na lišću bukve, te bukova sušičarka (Rhizomarasmius setosus), koja ima tamniju bazu stručka i duge dlačice po površini stručka. Slične vrste iz roda Hemimycena razlikuju se po neamiloidnim sporama, uglavnom po drugačijem obliku spora i karakterističnim dlačicama po površini klobuka.

Mycena chlorantha - created on September 2023 in Nørre Klitsø, Denmark by Uffe Nygaard

ZELENKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena chlorantha (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: chloros (gr.) = zelenkast, blijedo zelen + anthos (gr.) = cvijet, cvjetajući. Po boji.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, konveksan do zvonolik, nekad je tupo ispupčen na sredini, gladak do plitko brazdast, maslinastozelen, maslinasto-siv do maslinasto-smećkast, ponekad je više smećkast ili lagano crvenkast na sredini, a rub je sivkasto-zelenkast, vodenast, po suhom vremenu blijedi i postaje oker-zelenkast, žuto-zelenkast ili žuto-smeđ, rub je prozirno narebran do polovice promjera.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, više je ili manje ukorijenjen, šupalj, prilično je čvrst, nekad je malo zadebljan na bazi, gol, na gornjem je dijelu pahuljast ili sitno dlakav, sivkasto-smeđ, žućkasto-siv, sivo-zelen do prilično tamno sivo-maslinast, na vrhu je bjelkast, sivkast do sivkasto-smeđ, baza je prekrivena dugim, blijedo zelenkastim do bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-22 dopiru do stručka, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti ili sivkasto-smeđi do žućkasto-sivo-zeleni, oštrica je svijetložuta, limunastožuta, žuto-zelenkasta do zelenkasta, na kraju je boje površine listića ili čak svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, dekstrinoidne, 8-11 x 5.2-7 µm, Q = 1.4-1.6, Qav = 1.56, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, ponekad su gotovo valjkaste, 15-50 x 8-22 µm, s blijedo zelenim do žućkastim sadržajem, prekrivene su s malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili valjkastim izraslinama 1-6 x 0.5-1.5 µm, rjeđe su potpuno glatke, a ponekad su izrasline mnogo duže, šire i razgranate; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivo; miris je kod svježih primjeraka donekle kemijski, a izraženo na jod kada se suši, a okus je kiseo do donekle kemijski.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, u množini, kao saprofit među oskudnom i niskom vegetacijom trava iz roda milava (Ammophila), šaša (Carex) i mahovina na siromašnom pjeskovitom tlu na obalnim pješčanim nanosima i travnjacima, često opožarenim, češće u mediteranskom području.

Doba rasta:  1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kombinacija specifičnog staništa, mirisa i oblika cheilocistida bi trebala biti dovoljna za sigurnu determinaciju opisane vrste. Slična je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, a opisana vrsta raste isključivo na travama, osobito na milavi.

Mycena cinerella - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SIVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cinerella (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: cineris (lat.) = pepeo, lug. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bonnet

Klobuk: 0.4-2 cm širok, polukuglast, stožast, zvonolik, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut na sredini, prozirno crtast, vodenast, crno-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivkast do tamnosiv, obično je nešto svjetliji na rubu.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast i sivkast, ispod je siv, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 12-26 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7-10.5 x 3.5-6 µm, Qav = 1.6-1.9, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste, 10.5-26 x 5.5-12 μm, tankih stijenki, na vrhu su često podijeljene na nekoliko glavica, prekrivene su s rijetkim do brojnim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, zakrivljenim izraslinama 3.5-13 x 1-2.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo, bjelkasto je ili sivkasto; miris i okus su karakteristično jaki na brašno, poput sirovog krumpira.

Stanište: Raste u kasnu jesen, od listopada do prosinca, u svim tipovima šuma kao saprofit na sloju iglica ili lišća, na kiselom tlu.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prvenstveno je prepoznatljiva po jako narebranom klobuku, listićima koji se spuštaju po stručku, te tipičnom mirisu na brašno. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris) i diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koje se mogu pojaviti na istom staništu, ali imaju ljepljiva plodna tijela, dok Maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei) raste na travnjacima, a miris mesa nije izražen.

Mycena citrinomarginata - created on September 2023 in Väyrylä, Surkea, Finland by Tapio Kekki

ŽUTORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena citrinomarginata Gillet

Etimologija: citrino (lat.) = limunasto, žuto + margo (lat.) = ivica, rub. Po boji oštrice listića.

Klobuk: Yellow Edged Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast, polukuglast ili konveksan, prozirno crtast, ponekad je malo mazav, vrlo je promjenjive boje, žućkast, žut, žuto-zelenkast, žuto-smeđ, žuto-zelenkast, sivo-zelen ili sivkast sa žutom nijansom, na kraju je tamniji na sredini, vodenast, rub je svjetliji.

Stručak: 2.5-8.5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na dnu je lagano proširen, čitav je sitno dlakav, žućkast, žuto-zelenkast, maslinastozelen, sivkast, na vrhu je svjetliji, a na bazi tamniji, žuto-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je obično gusto prekrivena s dugim, bjelkastim vlakancima, često visoko uz stručak.

Listići: Usko su prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasto-smećkasti, oštrica je limunastožuta do tamnožuta, rjeđe je svjetlija do bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-14.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, 30-65 x 5-18 µm, sa žutim do bezbojnim sadržajem, sa ili bez vrata ili s jednim ili više jednostrukih do brazdastih ili donekle račvastih izraslina na vrhu ili bočno; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetložuto do svijetlosmeđe; miriše na rotkvice ili lagano na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili raštrkano, kao saprofit na različitim staništima, na travnjacima i otvorenim površinama, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ispod obične borovice (Juniperus communis), na mahovini, na trupcima obraslim mahovinom, otpalom lišću i grančicama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je dosta varijabilna vrsta, a najvažnije su karakteristike žute nijanse na klobuku i stručku, te obično jasno obojena oštrica listića. Još jedna tipična značajka je dno stručka koje je često dosta visoko prekriveno vunastim vlaknima. Slična je rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ima tamniju oštricu listića.

Mycena clavicularis - created on February 2014 in North Remote Lot, UCSC, Santa Cruz, CA, USA by Christian Schwarz

SLIČNA ŠLJEMOVKA

Mycena clavicularis (Fr.) Gillet

Etimologija: clavicula (lat.) = mala ključna kost, mali ključ + -aris (lat.) = označavanje pripadnosti ili sličnosti nečemu. Po obliku.

Engleski naziv: Needle Bonnet

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se spljošti, često je malo ulegnut na sredini ili s niskim ispupčenjem, gol, prozirno crtast, mazav, svijetlosmeđ do smeđ, često je tamno sivo-smeđ na sredini i sivo-smeđ prema rubu.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičast, gol, na gornjem je dijelu fino pahuljast, suh, po vlažnom je vremenu ljepljiv, ponekad je prekriven sa sluzavom prevlakom, siv do smeđ ili žućkasto-smeđ, na gornjem je dijelu svjetliji do bjelkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 16-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, sa kratkim ili dugim stalkom, 13-33 x 6-12 µm, prekrivene su tankim, kratkim ili dugim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili račvastim, valjkastim izraslinama 0.5-10 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, te na sloju sitnih grančica i iglica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po boji i listićima koji se kratko spuštaju po stručku. Jednako sluzav i ljepljiv stručak ima česta šljemovka (Mycena vulgaris), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, a oštrica listića je sa odvojivom želatinoznom niti.

Mycena clavularis - created on September 2017 in Kærgård Klitplantage, Denmark by Jens H. Petersen

DISKOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena clavularis (Batsch) Sacc.

Etimologija: clavula (lat.) = umanjenica od mala palica, bat. Po izgledu stručka.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i lagano ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, sjajan, prozirno brazdast, fino dlakav, bijel do sivkast, sredina je tamnija, siva, u starosti je prljavo bjelkast sa sivkastom nijansom.

Stručak: 5-10 mm visok i 0.2-0.5 mm širok, valjkast, nekad je malo zadebljan prema dnu, končast, šupalj, proziran, bjelkast do sivkast, obično je na donjem dijelu tamniji, gol, na dnu je dlakav, spojen je na vrlo mali, bjelkasti, dlakavi bazalni disk promjera 1-2 mm.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su široki, više su ili manje usko prirasli, izgledaju skoro slobodno, 7-12 dopire do stručka, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, ponekad su gotovo trokutaste, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 6.5-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, cheilocistide su batinaste, 10-22 x 5-13 µm, s nekoliko su dugih, tankih i zakrivljenih izraslina, 10-33 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, pojedinačno ili u malim skupinama, u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, ali se pronađe i na jeli ili smreki, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gotovo je ista pijedestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja je obično s manje spljoštenim klobukom i kraćim cheilocistidama, te nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima zrnastu, a ne paperjastu površinu klobuka, miris mesa nije izražen, spore su uske, a cheilocistide sa dugačkim kljunastim produžetkom.

Mycena concolor - created on November 2014 in Gribskov, Enghavehus, Denmark by Thomas Kehlet

JEDNOBOJNA ŠLJEMOVKA

Mycena concolor (J.E.Lange) Kühner

Etimologija: con- (lat.) = zajedno + color (lat.) = boja. Po jednobojnom klobuku.

Engleski naziv: Bog Bonnet

Klobuk: 0.7-1.2 cm širok, široko je stožast do konveksan, kasnije se izravna i ponekad tupo ispupči na sredini, prozirno crtast, pahuljast, tamno sivo-smeđ, sredina je po vlažnom vremenu često sivo-crna, vodenast, po suhom vremenu blijedi do sivkaste boje, rub je bjelkast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na gornjem je dijelu fino pahuljast, donji je dio gol, bjelkasto-sivkast do sivo-smeđ, baza je prekrivena s brojnim, dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, prilično su debeli, tamno sivo-smeđi, kasnije izblijede, oštrica je sivkasta do bjelkasta.

Spore: Izduženo eliptične, gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-10.7 x 4-5.2 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-45 x 8-17 µm, na vrhu su prekrivene s manje ili više neravnomjerno raspoređenih, zakrivljenih izraslina, 2-10.5 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vodenasto, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit po močvarama i tresetištima, obično raste na tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali se ponekad pronađe i na drugim staništima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sivkasta šljemovka (Mycena cinerella), koja raste u šumama, ima svjetliji klobuk, meso joj karakteristično miriše na brašno i ima nešto drugačije cheilocistide, te oslikana šljemovka (Mycena pseudopicta), koja raste na potpuno drugačijem, vrlo suhom, često kamenitom staništu, bazidije su uglavnom 2-sporne, a cheilocistidije na vrhu uglavnom imaju vrlo grube izrasline.

PAHULJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena corynephora Maas Geest.

Etimologija: coryne (gr.) = batina, palica + phoros (gr.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 mm širok, polukuglast, stožast, zvonolik do više ili manje konveksan, brazdast, prozirno crtast, bijelo dlakav do brašnast, rub je dlakav.

Stručak: 0.5-1.8 cm visok i 0.1-1 mm debeo, valjkast, zakrivljen, pri dnu je malo proširen, ne izrasta iz bazalnog diska, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, gusto je bijelo dlakav, osobito na donjem dijelu, vodenasto bijelo-sivkast.

Listići: 7-14 ih doseže do stručka, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, amiloidne, 6-10 x 6-8 µm, Qav = 1.1-1.2, cheilocistide su batinaste, 15-40 x 7-25 µm, sa gustim, malim, valjkastim izraslinama na vrhu dugim do 1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na kori obrasloj mahovinom, rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, a treću Mladen Matišić, krajem rujna, na kori bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su male bijele vrste, bijela šljemovka (Phloeomana alba) i maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), kojima se listići malo spuštaju po stručku. Slična je i nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima tanji stručak s raspršenim, glatkim dlačicama, mali bazalni disk i potpuno različite cheilocistide i spore.

Mycena cretata - created on September 2015 in Biowide 057 Helligkilde, Denmark by Thomas Læssøe

KREDASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cretata Aronsen

Etimologija: cretatus (lat.) = prekriven kredom, kredast. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, stožast do konveksan, sa ili bez malog ispupčenja na sredini, ulegnut, prozirno crtast, izraženo je bijelo pahuljast, sivo-smeđ ili tamnosiv, zatim postaje sivkast, na sredini je uglavnom sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto dlakav, smećkast ili sivo-smeđ, na vrhu je bjelkast ili sivkast, baza je tamnosmeđa, kasnije postaje sivo-smeđa do sivkasta, gusto je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-17 ih dopire do stručka, usko su prirasli, nekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na kraju su na bazi povezani poprečnim žilicama i anastomozirajući, sivi do tamnosivi, ponekad su sivo-crni.

Spore: Eliptične, amiloidne, 7-11 x 4-5.5 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su široko batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 28-47 x 8-18 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, hrskavičavo i žilavo, smećkasto do sivo-smeđe; miris je na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit u mahovini ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mikroskopskim značajkama.

ŠAFRANASTA ŠLJEMOVKA

Mycena crocata (Schrad.) P.Kumm.

Etimologija: crocus (lat.) = šafran (Crocus sativus). Po boji tekućine koju ispušta.

Engleski naziv: Saffrondrop Bonnet

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, najprije je stožast ili zvonolik, zatim se manje ili više otvori, na sredini je s malom okruglastom grbicom, suh, najprije je sitno pahuljast, zatim je gol, na sredini je tamno crveno-smeđ, prema rubu je narančasto-smeđ do sivo-smeđ, a sami rub je svjetliji, sivkast ili bjelkast, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama, rub je prozirno narebran.

Stručak: 5-9.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, sjajan, suh, čitav je sitno dlakav, na gornjem je dijelu žućkast do žuto-narančast, prema dolje je tamnije narančast, pri dnu je svijetlonarančast do crvenkast, baza gusto prekrivena dugim, bjelkastim do žuto-narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-25 dopiru do stručka, usko su prirasli, bijeli, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8.2-11.5 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-32 x 7-14 µm, na gornjem su dijelu prekrivene rijetkim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim, ravnim do pomalo zakrivljenim prstastim izraslinama 1-8 x 0.9-2 µm; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žuto, na prerezu klobuka, stručka i listića karakteristično luči žuto-narančastu, žuto-crvenu do narančasto-crvenu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka gotovo isključivo bukve i među opalim lišćem, na vapnenastom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovoj su šljemovki dosta slične okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja na prerezu stručka ispušta obilniju crvenkastu ili ponekad bezbojnu tekućinu, te krvotočna šljemovka (Mycena haematopus), koja ima praškastu površinu klobuka i koja na prerezu stručka ispušta obilniju tamnu crveno-smeđu tekućinu. Razlikuje se po svjetlijoj boji klobuka, koji nije crveno-smeđ i po tekućini koja nije tako tamna, purpurnocrvena, već je svjetlije žuto-narančaste boje.

Mycena cyanorhiza - created on May 2005 in Campelles, Spain by Miquel Àngel Pérez-De-Gregorio Capella

PLAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena cyanorhiza Quél.

Etimologija: kyanos (gr.) = plava, modra + rhiza (gr.) = korijen, baza. Po modroj bazi stručka.

Klobuk: 2-10 mm širok, prekriven je odvojivom želatinoznom ovojnicom, isprva kuglast, zatim polukuglast do konveksan, ponekad je malo ulegnut na sredini, ali također s malim ispupčenjem, malo je mazav, u početku je svijetlosmeđ, zatim je sivkast s tamnijom sredinom, pahuljast, prozirno crtast, u starosti postaje bijel, kožica može biti jedva uočljivo plavkasta zbog sadržaja psilocibina.

Stručak: 0.5-7 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, baza je obično zadebljana ili slabo gomoljasta, sivkast do prozirno bijel, potpuno je dlakav, u sredini je gol, baza je dlakava i izražene plave boje neba, sa snopom sitnih, zrakastih, bijelih vlakanaca.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 9-14 ih dopire do stručka, ponekad su prilično široki, a ponekad uži, usko do prilično široko prirasli ili gotovo slobodni, bjelkasti ili sivkasti s bjelkastom oštricom koja se može odvojiti kao elastična, žilava nit.

Spore: U obliku su kapi, izdužene, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 9-20 x 5.5-7 µm, uronjene su u želatinozni sloj, s nekoliko su jednostrukih ili račvastih, tankih izraslina, 3-14 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit na kori i drvnim ostacima crnogoričnog drveća, obično bora, smreke ili ariša, često na malim komadićima kore duboko u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži neodređene količine psilocibina.

Napomena: Plava baza stručka je karakteristična za opisanu vrstu, ali plavu bazu stručka također ima i plavkasta šljemovka (Mycena amicta), koja je obično većih dimenzija, tamnije boje, s upadljivim bijelo dlakavim stručkom, baza stručka obično je donekle plavo-zelena, ali ponekad može biti i potpuno plava, oštrica listića nema želatinoznu nit, 17-25 listića dopire do stručka, spore su šire, a cheilocistide potpuno drugačije.

PRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia (Scop.) Gray

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom mazavom zaštitnom kožicom.

Engleski naziv: Yellowleg Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, plitko brazdast, prozirno crtast, isprva je pahuljast, zatim je ljepljiv, prekriven je potpuno odvojivom, žilavom, želatinoznom ovojnicom, svijetlo sivkasto-žut, žuto-zelenkast, zelenkasto-smeđ, svijetlo sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, tamno crveno-smeđ, crno-smeđ, ponekad je bjelkast ili s laganim ljubičastim, maslinastim ili limunastožutim nijansama, rub je više ili manje nazubljen, iste boje do nešto svjetliji.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, ljepljiv, isprva je limunastožut ili žuto-zelenkast, zatim postupno postaje žućkast, sivkast ili bjelkast, ponekad u starosti pocrveni, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, 17-23 ih dopire do stručka, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju sa zupcem, isprva su bjelkasti do lagano žućkasti, sivkasti, ponekad postaju crvenkasti s više ili manje izraženom ružičastom nijansom, ponekad su sa crvenkasto-smeđim mrljama, oštrica je sa odvojivom želatinoznom, žilavom niti.

Spore: Široko eliptične do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, s 1-4 uljne kaplje, 8-11 x 4.5-8 µm, sa 2-spornih bazidija su 9-13.5 x 7-8 µm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su ugrađene u želatinoznu tvar, batinaste, 12.5-55 x 4.5-10 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, prilično grubim, jednostrukim do račvastim, valjkastim do mjehurastim izraslinama 2-14.5 x 1-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto; miris nije izražen, blag do brašnast ili neugodan i užegli, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, busenasto, na raznim staništima, na travnjacima bogatim mahovinom, u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit među iglicama crnogoričnog drveća, te na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Tipična je vrsta jer je jako mazava i presvučena prozirnom opnom koja se lako skida sa stručka po čemu se i najlakše prepozna. Slične su okruglastokonveksna šljemovka (Mycena epipterygioides), koja ima 2-sporne bazidije i raste na iglicama bora, te češerova šljemovka (Mycena strobilicola) koja raste na jelovim češerima, miriše po amonijaku i sivkasto-smeđe je boje.

Mycena epipterygia var. epipterygia - created in Norway by Reidun Braathen

STAKLASTOPRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia var. epipterygia

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom sluzavom zaštitnom kožicom.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se otvori, prekriven sluzavom ovojnicom koja se lako guli, sluzav je i ljepljiv, promjenljive je boje, može biti bjelkast, svijetložut, svijetlozelen, smeđ ili sivo-smeđ, rub je uočljivo narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, valjkast, gladak, šupalj, ukorijenjen, prekriven je sluzavom opnom koja se lako guli, proziran, limunastožut do žućkasto-zelen, rijetko je bijel, baza može biti sa dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti ili s laganom crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 8-11 x 4.5-8 µm, bazidije su 2-4-sporne, cheilicistide su batinaste, 12.5-55 x 4.5-10 µm, na vrhu se prekrivene izraslinama, pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto, svijetložuto ili je svijetlozeleno; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima i po šumskim stazama kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, rjeđe izravno na krupnijim drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je samo jedan oblik šljemovke s čijeg se plodnog tijela kožica lako guli. Međutim staklastopresvučena šljemovka se bitno izdvaja iz te skupine po staklasto prozirnom stručku i po obliku spora koje su duguljaste, a druge podvrste imaju okruglasto-eliptične spore.

Mycena epipterygioides - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUGLASTOKONVEKSNA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygioides A.Pearson

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je okruglast ili polukuglast, zatim je konveksan, nikada nije zvonolik, sredina se ulegne, gladak, sjajan, mazav, kožica se lako guli, krem, krem-žućkast do okerast, sa zelenkastim je tonovima, sredina je malo tamnija, površina je narebrana, rub je tanak i zupčast.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, gladak, sjajan, mazav, prekriven je ovojem koji se lako guli, najprije je limunastožut, sa zelenkastim je tonovima, poslije izblijedi.

Listići: Rijetki, uski, prirasli, bijeli, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 6.5-7 x 3-4.5 µm, bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama, najčešće borovim. kao saprofit na sloju otpalih grančica i iglicama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar skupine šljemovki (epipterygia) postoje velike sličnosti koje su često dvojbene i nedorečene. Okruglastokonveksna se šljemovka bitno odvaja od slične presvučene šljemovke (Mycena epipterygia) po tome što joj je klobuk najprije okruglast, zatim konveksan i nikada nije zvonolik. Naprotiv, na kraju je gotovo raširen i udubljen.

Mycena erubescens - created on October 2023 in Coinsins, Switzerland by Juan Carlos Zamora

GORKA ŠLJEMOVKA

Mycena erubescens Höhn.

Etimologija: erubescens (lat.) = pocrvenjeti, zarumenjeti se. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 0.3-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, stožast, zvonolik do konveksan, zatim se izravna i tupo ispupči na sredini, suh, brazdast, proziran crtast, isprva je pahuljast, kasnije je gol, ponekad je prvo plavkast do plavkasto-siv, zatim je smeđ, na sredini je crno-smeđ, kasnije blijedi u svijetlosmeđu boju s nešto tamnijom sredinom.

Stručak: 1-9 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, prvo je pahuljast, zatim je gol, sivkasto-smeđ do smeđ, na vrhu je plavkast, zatim je sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli do sivkasti ili ponekad smećkasti, oštrica je svjetlija, ponekad s crvenim mrljama.

Spore: Široko eliptične, glatke, amiloidne, 7.8-12 x 6.5-9 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 2-sporne, rijetko su 4-sporne, cheilocistide su izrazito varijabilnog oblika, u obliku su boce, batinaste, ponekad su sužene u duži ili kraći zašiljeni vrat ili batinaste, 20-66 x 8-19 µm, glatke, na vrhu su prekrivene s više ili manje jednostrukih do račvastih, ravnih do zakrivljenih prstastih izraslina 3.5-11 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prozirno, bjelkasto je do svijetlosmeđe, na prerezu ponekad lagano pocrveni i karakteristično ispušta vodenasto bjelkastu tekućinu, koja poslije posmeđi, osobito na prerezu stručka, koja ponekad zbog vremenskih uvjeta može potpuno izostati; miris nije izražen ili je na užeglo brašno, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća obraslih mahovinom, najčešće javora, bukve ili hrasta, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po rastu na trupcima bjelogoričnog drveća obraslim mahovinom, gorkom okusu mesa, lučenju vodenaste tekućine na prerezu stručka, mesu koje na prerezu više ili manje pocrveni, izrazito varijabilnim cheilocistidama i široko eliptičnim sporama. Može se zamijeniti s mladim primjercima žljebonoge šljemovke (Mycena polygramma) i tamnim primjercima zimske šljemovke (Phloeomana hiemalis), kojima meso na prerezu ne pocrveni i koje nemaju gorak okus mesa.

Mycena fagetorum - created in Norway by Arne Aronsen

BUKOVA ŠLJEMOVKA

Mycena fagetorum (Fr.) Gillet

Klobuk: 1-3 cm širok, široko zvonolik do više ili manje konveksan, uglavnom je s niskim ispupčenjem na sredini, blago je spljošten ili ulegnut na sredini, prozirno crtast, gol, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je sivkasto-smeđ s bijelim rubom, kasnije je svijetlo sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, ponekad je u starosti sa crveno-smeđim mrljama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, hrskavičast, pucketa kada se lomi, suh, gol, sivkasto-smeđi do tamnosmeđ s nešto svjetlijim vrhom, učvršćen je na listove bukve dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 23-29 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili zaokruženi uz stručak, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, sivkasti do smećkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, slabo amiloidne, 8-10.9 x 3.4-4.9 µm, Q = 1.9-2.8, Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravilne, 13.5-40 x 4.5-10 µm, na vrhu su prekrivene s nekoliko, prilično grubih, neravnomjerno raspoređenih, jednostrukih do pomalo račvastih, ravnih ili zakrivljenih izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: vrlo je tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, žilavo, vlaknasto, bjelkasto, vodenasto sivkasto do svijetlosmeđe; miris je nejasan ili na brašno, nakon nekog vremena često podsjeća na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit isključivo među otpalim lišćem bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, hrskavičastom stručku, koji je obično upadljivo zakrivljen na donjem dijelu, cheilocistidama s prstastim izraslinama na vrhu, uskim sporama i mirisu na brašno. Na istom se staništu može pronaći još nekoliko šljemovki, kao što su mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja ima nešto veće spore i na prerezu stručka ispušta obilnu bijelu tekućinu, te žuta šljemovka (Mycena flavescens), koja jako miriše na rotkvice.

NITASTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena filopes (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: filo (lat.) = nit, tanki dio + pes (lat.) = stopalo. Po tankom stručku.

Engleski naziv: Iodine Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast do zvonolik, često je blago ispupčen na sredini, prozirno crtast, plitko brazdast, pahuljast, sitno urašteno vlaknast, s vlakancima koji se postupno cijepaju pa površina izgleda raspucano kao kod cjepača (Inocybe), vodenast, dosta je svijetlog tona do gotovo bijel, sivkast, sivo-smeđ do vrlo tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji do gotovo bjelkast.

Stručak: 4-15.5 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, prilično je čvrst, u početku je potpuno suh ili sitno dlakav, većim dijelom je gol, svijetlo do prilično tamno sivo-smeđ, na vrhu je svjetliji do gotovo bijel, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 16-23 ih dopire do stručka, usko su prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku s malim zupcem, bjelkasti do sivkasti ili smećkasti, nikad ne postaju ružičasti.

Spore: Široko su eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 9-11.5 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.6-1.8, Qav = 1.7, a sa 4-spornih 8-9 x 5.5-6.5 µm, bazidije su 2-sporne, rjeđe su 4-sporne, cheilocistide su eliptične, jajolike, kruškolike do batinaste, 12-30 x 7-18 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim jednostrukim do donekle razgranatim valjkastim izraslinama 0.5-20 x 0.5-1.5 µm, pleurocistide nema ili su rijetke; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, tvrdo, bijelo; kod svježih primjeraka je nejasno, sušenjem miriše na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na supstratu od otpalih iglica ili suhog lišća, te na travnjacima obraslim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Posebno se teško razlikuje od stožaste šljemovke (Mycena metata), koja se razlikuje po klobuku i listićima koji su kasnije s ružičastom nijansom i velikim cheilocistidama dužim od 70 μm. Ako raste po otvorenim terenima, po poljima onda bi se mogla zamijeniti sa nitastom šljemovkom (Mycena vitilis), koja ima drugačije cheilocistide i više hrskavičast stručak.

Mycena flavescens - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

ŽUTA ŠLJEMOVKA

Mycena flavescens Velen.

Etimologija: flavescere (lat.) = postajati žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je stožast ili zvonolik, kasnije postaje konveksan i često ispupčen na sredini, gol, prozirno crtast, brazdast, tamno crno-smeđ do tamnosmeđ na sredini, rub je krem-smećkast ili gotovo bjelkast, vodenast, blijedi do sivkaste ili sivkasto-smeđe boje sa sivkastim do bjelkastim rubom.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, prilično je čvrst, gladak, gol, samo je na vrhu pahuljast, sivkast do smećkast, često je maslinasto-smeđ na vrhu i tamnosmeđ na donjem dijelu, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje gusti, 17-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do krem ​​ili sivkasti, često su sa žućkastim odsjajem, oštrica je iste boje ili vrlo slabo žućkasta, osobito u mladosti i blizu ruba klobuka, kasnije oštrica nije žuta.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, amiloidne, 7.5-10 x 4-5 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su eliptične do batinaste, u obliku boce ili gotovo kuglaste, 19-65 x 9-27 μm, gusto su prekrivene bradavicama ili ravnomjerno raspoređenim, malim, valjkastim izraslinama 0.5-3 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, bjelkasto, sivkasto do svijetlosmeđe; miris je obično jak, neugodan, na rotkvice, zemlju ili podsjeća na sirovi krumpir, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća obraslog mahovinom, obično bukve, ali i na sloju otpalih iglica crnogoričnog drveća, osobito smreke, ponekad i na otpalom lišću bukve, te na travnjacima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Glavne su karakteristike uvijek jaki miris u kombinaciji s kontrastom između boje klobuka i stručka, međutim često je potrebno i mikroskopiranje. Žuta boja klobuka može biti uočljiva samo kao nijansa na klobuku, osobito na rubu, ali također može i izostati. Slične vrste žute boje su anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana), koja pri sušenju miriše na jod, raste na trulom drvu, a listići starenjem često poprimaju ružičastu ili crvenkasto-smeđu boju, te zelenkasta šljemovka (Mycena chlorantha), koja nema izražen miris, ali sušenjem miriše na jod, dok je klobuk više žuto-zelenkast i a raste na pješčanim nanosima.

Mycena floridula - created on October 2019 in Mecklenburg-West Pommerania, Germany by Andre Fischer

STAKLENA ŠLJEMOVKA

Mycena floridula Kühner

Klobuk: 5-15 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast do konveksan, ponekad je malo ulegnut na sredini, u mladosti je svijetlocrven s nešto svjetlijim rubom, zatim je ružičast s bjelkastim rubom, vodenast, blijedi do slamnatožute boje sa slabom ružičastom nijansom i bljeđim rubom, ponekad je prozirno crtast.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast na vrhu, bijel do bijelo-žut, rijetko je s blagom ružičastom nijansom klobuka, ali je mnogo svjetlija, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, usko do nešto šire prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, povezani su s poprečnim žilicama, bijelo-žućkasti do blijedo ružičasti sa svjetlijom oštricom.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, neamiloidne, 7-9.5 x 3.5-5 μm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, 40-53 x 7-11 µm, izmiješane su s bazidijama, rijetko su naborane na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bjelkasto, u klobuku je s više ili manje izraženom blijedo narančastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, u travi ili na mahovini. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična grimizna šljemovka (Atheniella adonis), koja je općenito svjetlije boje i ima 2-sporne bazidije.

NAHERENA ŠLJEMOVKA

Mycena galericulata (Scop.) Gray

Etimologija: galericulum (lat.) = kapa, klobuk. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Common Bonnet

Klobuk: 2-6.5 cm širok, široko je stožast, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom izraženo ispupčen na sredini, izraženo je brazdast, prozirno crtast, gol, u mladosti je često svijetle do prilično tamne smeđe boje, postaje kremast do sivo-smeđ, sredina je obično malo tamnija, a rub često bjelkast.

Stručak: 4.5-18 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičast, elastičan, žilav, ukorijenjen, gol, u mladosti je tamno sivo-smeđ, kasnije je nešto svjetliji, na vrhu je često sivkast do bjelkast, na donjem je dijelu tamnije sivo-smeđe boje, baza je obično prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: 25-32 dopiru do stručka, nekad su anastomozirajući ili poput nabora, nekad su u starosti na bazi poprečno povezani žilicama, prirasli su do oštrice, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su često izblijeđeni sa crvenkastom ili ružičastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 10-12 x 7-9 µm, a sa 4-spornih su 9-12 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.9, Qav = 1.7, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste ili nepravilne, 17-50 x 7-18 µm, na vrhu su često glavičaste, prekrivene su s rijetkim do brojnim, neravnomjerno raspoređenim, valjkastim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 2-25 x 1-2 µm, nema pleurocistide; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, vlaknasto, vrlo je žilavo, bjelkasto, sivkasto, kasnije je s ružičastom nijansom, u starosti u dnu stručka crno-smeđe; miris nije izražen ili je malo neugodan ili podsjeća na brašno, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, u razdoblju bez mraza, od svibnja do siječnja, u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta, breze ili johe, te na zemlji izmiješanoj sa drvnim ostacima, ponekad i na drvu crnogorice.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Raste isključivo na drvu, a listići su joj uvijek s karakterističnom ružičastom nijansom. Obično dijeli stanište sa alkalnom šljemovkom (Mycena alcalina), koja ima sivo-smeđe listiće s bjelkastom oštricom, raste zbijena u busenu i jako miriše na kloru. Veoma su slične velikosporna šljemovka (Mycena megaspora), koja je tamnija i smeđa, a raste na vrlo kiselom tlu po močvarama, te pjegavom šljemovkom (Mycena maculata), koja ima manje spore, 7.5-9.2 x 4.3-6.3 µm, 20-23 listića dopire do ruba stručka, a cheilocistide su na vrhu prekrivene s rijetkim, jednostrukim do jako račvastim izraslinama.

Mycena galopus - created in Finland by Martti Moisander

MLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: gala (gr.) = mlijeko + paus (gr.) = noga, stručak. Po mlijeku kojega ispušta.

Engleski naziv: Milking Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i više ili manje ispupčen na sredini, ulegnut, suh, prozirno crtast, isprva je pahuljast, kasnije je gol, po vlažnom je vremenu lagano mazav, siv do tamnije ili svjetlije sivo-smeđe boje, na sredini je tamniji, rub je svjetliji.

Stručak: 5-8.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, suh, većim dijelom je gol, sivo-smeđ, na gornjem je dijelu svjetliji, prema dolje je tamniji, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 13-23 ih dopire do stručka, usko do nešto šire prirasli ili su zaokruženi uz stručak, na kraju su poprečno povezani sa žilicama, isprva su bjelkasti, zatim su smećkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Usko eliptične do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, 10-14 x 5-6 µm, Q = 1.9-2.6, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, općenito su vretenaste, ali također batinaste ili u obliku boce i s vrlo dugim vratom, 39-95 x 8-18 µm, izbrazdane, rjeđe su s bočnim ili vršnim izraslinama; otrusina je svijetlokrem do svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto, ispušta dosta obilnu bijelu tekućinu, osobito na prerezu stručka; miris je neugodan na zemlju ili rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u svim tipovima šuma kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, kao i na sloju iglicama crnogoričnog drveća, osobito borovice ili jele, također po opožarenim terenima, travnjacima i u mahovini.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po lučenju dosta obilne bijele tekućine na prerezu stručka, ali samo kod svježih primjeraka. Ponekad se u suhim primjercima tekućina ne vidi i tada je nije lako razlikovati od ostalih sivo-smeđih vrsta. Dosta je promjenjive boje klobuka i stručka, varira od bijele (Mycena galopus var. candida) do gotovo crne (Mycena galopus var. leucogala). Ako se lučenje tekućine ne može detektirati važna značajka su izraženo razmaknuti listići. 

Mycena galopus var. vandida - created in Netherlands (Kingdom of the) by Jan Wessels

MLIJEČNOBIJELA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus var. candida J.E.Lange

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Engleski naziv: White Milking Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, opnast, zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; bijel, narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, vitak, šupalj, bijel.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli, bjelkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-14 x 5-6 µm, Q=1.9-2.6; otrusina je svijetlokrem do svijetložućkasta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu ispušta nepromjenjivu bijelu tekućinu, osobito stručka; miris je slab na rotkvice ili zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sinonim je tipične mliječne šljemovke (Mycena galopus) od koje se razlikuje po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela. Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj bijeloj tekućini koja curi na prerezu stručka po čemu se razlikuje od sličnih bijelih šljemovki.

KRVOTOČNA ŠLJEMOVKA

Mycena haematopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: aima (gr.) = krv + pous (gr.) = noga. Po crvenoj tekućini na stručku.

Engleski naziv: Burgundydrop Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, tupo stožast, zvonolik do konveksan, kasnije je spljošten, sa ili bez tupog ispupčenja na sredini, plitko je brazdast, prozirno crtast, gusto je sivkasto praškast ili pahuljast, crveno-smeđ do tamnosmeđ sa laganom vinskicrvenom nijansom na sredini, svijetlosmeđ s ružičastom nijansom prema rubu, ponekad je u starosti s ljubičastim mrljama, vodenast, po suhom je vremenu svijetloružičast, rub je obično nazubljen i svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, suh, isprva gusto bijelo praškast, uskoro je gol, vinski crveno-smeđ, donji je dio tamniji, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 18-25 ih doseže stručak, usko do široko prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti do sivkasti, kasnije su više svijetlo crvenkasto-smećkasti, ponekad su s ljubičastim mrljama, oštrica je smećkasta, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa, osobito u blizini ruba klobuka, a nekad je iste boje.

Spore: Široko eliptične, glatke, amiloidne, 8-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.4, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 36-70 x 9-15 µm, u obliku boce, sa ili bez crvenkasto-smeđeg sadržaja, obično na vrhu prelaze u dugi, tanki, zašiljeni vrat, vrat je rjeđe račvast; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, crvenkasto-smeđe, na prerezu stručka izlučuje tamnu crveno-smeđu tekućinu; miris nije izražen, a okus je trpak i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u manjim skupinama ili busenasto, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grana) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Po izvješćima je uvjetno jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Jedini je predstavnik sekcije Galactopoda. Ponekad se teško razlikuje od okrvavljene šljemovke (Mycena sanguinolenta), koja pripada sekciji Sanguinolentae i kod koje cheilocistide uglavnom imaju oštrije zašiljen vrat, dok caulocistide obično imaju uski vrh, te kosoglave šljemovke (Mycena inclinata), koja je čvršća, bez crvenih i ružičastih nijansi na klobuku i ne izlučuje tekućinu na prerezu stručka.

KOSOGLAVA ŠLJEMOVKA

Mycena inclinata (Fr.) Quél.

Etimologija: inclinatus (lat.) = naklonjen, nagnut. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Clustered Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, nekad je lagano ispupčen na sredini, na kraju je konveksno-izravnat, prozirno crtast, gol, po vlažnom je vremenu ljepljiv, bjelkast s kremastim do smećkastim nijansama ili žućkast, postupno tamni, postaje tamnosmeđa, tamno crvenkasto-smeđ ili tamno sivo-smeđ, na sredini je često crno-smeđ, rub je svjetliji, nazubljen, prelazi listiće.

Stručak: 3-15 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, žilav, poslije je vlaknast do vlaknasto ljuskav, zatim je sjajan, u mladosti je bijel do sivkast, kasnije je žućkast na vrhu, ispod je vodenasto bijelo-sivkast, na donjem je dijelu okerast do tamno crvenkasto-smeđ, na dnu je tamnosmeđ, pri dnu je gusto prekriven dugim, bjelkastim, žutim do okerastim vlakancima.

Listići: Gusti, 22-33 ih dopire do stručka, prirasli, kasnije su na bazi poprečno spojeni žilicama, isprva su bjelkasti, zatim crvenkasti ili svijetlo sivo-smeđi, na kraju su često sa ružičastom nijansom ili postanu točkasti s vinskicrvenim mrljama, osobito uz rub klobuka, oštrica je iste boje ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, izraženo su amiloidne, 7-11 x 5-8 µm, Q = 1.2-1.8, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, kruškolike, valjkaste ili nepravilnog oblika, 19-35 x 6.5-13.5 µm, prekrivene su sa rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, valjkastim, jednostrukim do račvastim izraslinama 1-17 x 0.5-2 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, u dnu stručka je žuto-smeđe ili je svijetlosmeđe, na presjeku ponekad malo požuti; miriše na krastavce ili jako na brašno, nekad na užeglo ulje, a okus je sličan, opor i neprijatan.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do veljače, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, panjevi) gotovo isključivo hrasta, ali ponekad i bukve. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada i sredinom studenog.

Doba rasta: 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mirisu na užeglo ulje i trobojnom stručku. Slične su alkalna šljemovka (Mycena alcalina), koja također raste busenasto, ali na panjevima crnogoričnog drveća, pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja ima glatki, vinskocrveni stručak i manje izražen miris, te prašumska šljemovka (Mycena silvae-pristinae), koja nema narančaste nijanse na stručku i nema izražen miris.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 552. Kosoglava šljemovka (Mycena inclinata (Fr.) Quélet); 568. Lijeponoga šljemovka (Mycena callopoda (Fries) Cetto)

Mycena juncicola - created on November 1935 in Lake Tahkenitch, USA by Alexander H. Smith (University of Michigan)

SITOVA ŠLJEMOVKA

Mycena juncicola (Fr.) Gillet

Etimologija: Juncus (lat.) = rod barskih biljaka + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u/na. Po staništu.

Klobuk: 2-7 mm širok, isprva je zvonolik do konveksan, malo je ulegnut, sa ili bez malog ispupčenja na sredini, crveno-smeđ, svijetloružičast ili sivkasto-smeđ, ponekad je prljavo crn na sredini, prozirno crtast, sitno je pahuljast.

Stručak: 1-3 cm visok i oko 0.5 mm debeo, hrskavičav, valjkast, pahuljast na vrhu i blizu baze, gol, na gornjem je dijelu žućkast-crvenkast, sivkasto-smeđ, na donjem je dijelu dlakavo crn, postaje prozirno ružičast, baza pričvršćena za supstrat sa zrakastim, sivkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-12 ih dopire do stručka, široko su prirasle ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli do ružičasti, oštrica je iste ili nešto tamnije ružičasta.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 3.5-5 μm, Q = 2.1-3.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su valjkaste do batinaste, donekle nepravilnog oblika, 13.5-27 x 6.5-11.5 µm, prekrivene su rijetkim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostavnim, ponekad razgranatim, valjkastim izraslinama 1-7 x 1-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit na vlažnim staništima, na trulim lisnim ovojnicama sita (Juncus), šaša (Carex) i busike (Deschampsia). 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične barska šljemovka (Mycena tubaroides), koja ima želatinozni sloj koji prekriva klobuk, želatinoznu oštricu listića i veće spore, te obalna šljemovka (Mycena riparia), koja ima ružičastiji klobuk i više cheilocistida nepravilnog oblika.

BOROVIČINA ŠLJEMOVKA

Mycena juniperina Aronsen

Etimologija: juniperina (lat.) = borovica (Juniperus spp.). Po staništu.

Klobuk: 2.5-8 mm širok, polukuglast do konveksan, ponekad je lagano ulegnut na sredini ili s malom grbicom, pahuljast do bijelo dlakav ili čak malo ljuskav, svijetlosmeđ ili žućkasto-smeđ, često je tamniji na sredini, rub je svjetliji do bijel.

Stručak: 3-5 mm dug i 0.2-0.5 mm debeo, kratak, valjkast, zakrivljen, hrskavičav, pahuljast do dlakav, kremast do smećkast, baza je učvršćena za podlogu snopom sitnih bjelkastih vlakanaca.

Listići: 7-12 ih dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, kraće se ili duže spuštaju po stručku, krem ili žućkasto-sivi s bijelo pahuljastom oštricom.

Spore: Kuglaste, glatke, amiloidne, 8.8-12.3 x 8.1-10.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 22-40 x 7-11.5 µm, na vrhu su prekrivene neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim ili račvastim, zakrivljenim do vijugavim, često nepravilnim izraslinama, 2-23 x 0.7-1.5 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili je malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do ožujka, kao saprofit na kori žive borovice (Juniperus spp.), rijetko se pronađe na drugom crnogoričnom ili bjelogoričnom drveću, uglavnom u priobalnim područjima. Primjerci na slici snimljeni su krajem studenoga na lokalitetu Zadvarje, oko 8 km istočno od Omiša, na drvu žive borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1, 2, 3

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je na staništu na kojem raste. Po mikroskopskim su karakteristikama slične modra šljemovka (Mycena pseudocorticola) i ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena), koje vrlo rijetko rastu na borovici.

Mycena kuehneriana - created on September 2022 in Halkjärvi E, Myllymäki S, California, Finland by Stefan Jakobsson

KUEHNEROVA ŠLJEMOVKA

Mycena kuehneriana A.H.Sm.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Roberta Kühnera (1903.-1996), koji je dao veliki doprinos u taksonomiji listićavki. Po imenu.

Klobuk: 1-2 cm širok, zvonolik do konveksan, kasnije se spljošti i postane više ili manje ulegnut na sredini, svijetlosmeđ, s više je ili manje izraženom ružičasto-ljubičastom nijansom, prozirno crtast, vodenast, gol, blijedi do gotovo bijele boje, rub je iste boje ili svjetliji.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-4 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na gornjem je dijelu sitno dlakav, većim dijelom je gol, iste je boje kao i klobuk ili nešto svjetliji, baza je prekrivena grubim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 20-28 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli s ružičastom nijansom, oštrica je iste boje ili nešto svjetlija.

Spore: Eliptične do valjkaste, amiloidne, 7.2-9 x 3.6-4.5 µm, cheilocistide su vretenaste, batinaste do mjehuraste, glatke, 30-75 x 9-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično uz borove ili smreke, ali se proneđe i u bjelogoričnim šumama, ispod bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda dosta slično kao Pearsonova šljemovka (Mycena pearsoniana), koja ima neamiloidne spore i nema pleurocistide.

Mycena laevigata - created on September 2019 in Mellavaara, Finland by Tapio Kekki

GLATKA ŠLJEMOVKA

Mycena laevigata Gillet

Etimologija: laevis (lat.) = gladak, ravan. Po površini klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, polukuglast do konveksan, ponekad je tupo ispupčen i često lagano ulegnut na sredini, gol, prozirno crtast, po vlažnom je vremenu malo mazav, vodenast, bijel do kremast, često je sa svijetlom ružičasto-smeđom nijansom na sredini, u starosti mjestimično s mrljama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 mm debeo, žilav, valjkast, šupalj, gol, po vlažnom je vremenu mazav, bijel, prema dnu je bjelkast do siv, osobito u mladosti, baza je često ukorijenjena i prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Izmiješani su s lamelulama, 23-28 ih doseže stručak, široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su ponekad sa laganom ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 6-9 x 3.8-4.8 µm, Q = 1.8-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 25-40 x 5-9 x 1-3 µm, vrh je općenito zašiljeno sužen, ponekad je više zaobljen, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, svijetložućkasto je ili svijetlosmeđe, u starosti je smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili bora, te prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova sitna šljemovka raste busenasto, a prepoznatljiva je po bijeloj boji i glatkoj površini klobuka i stručka, površina je blistava.

Mycena latifolia - created in Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena latifolia (Peck) A.H.Sm.

Engleski naziv: Sideshoot Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, polukuglast, stožast do konveksan, kasnije je spljošten, blago je ulegnut ili ponekad kagano ispupčen na sredini, prozirno crtast, prvo je pahuljast, ubrzo je gol, vodenast, crno-smeđ do tamnosmeđ s bjelkastim rubom, ponekad u starosti izblijedi i postane tamnosmeđ, a prema rubu sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, u mladosti je na vrhu plavkasto-crn do sivo-crn, na donjem je dijelu sivkast do svijetlo sivo-smeđ, kasnije je manje ili više sivkast ili sivo-smeđ, na vrhu je uglavnom sivkast do bjelkast, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 14-23 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, više se ili manje kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do tamnosivi s bjelkastom oštricom.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, amiloidne, 7.2-10 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.5, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, vretenaste, u obliku boce ili batinaste, sa dugim ili kratkim stalkom, tankih stijenki ili je blago zadebljana na najširim dijelovima, 40-85 x 6-24 µm, glatke ili su na najširem dijelu prekrivene sa rijetkim ili brojnim, ravnim ili zakrivljenih, prilično kratkim izraslinama 1.5-3.5 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, svijetlosmeđe ili je tamnosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Listići u dodirom s Melzerovim reagensom postanu vinskicrveni.

Stanište: Raste u jesen po pašnjacima, travnjacima, parkovima, cretovima i vlažnim livadama, negnojenim pašnjacima, na mjestima obraslim mahovinom, ili u crnogoričnim šumama među otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća. U Hrvatskom je pronađena na travnjaku, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po izrazito narebranom klobuku, jako dekoriranoj bazi stručka te po izraslinama na vrhu cheilocistida.

Mycena leptocephala - created on November 2017 in Shellmound St, Emeryville, CA, USA by Damon Tighe

SMRDLJIVA ŠLJEMOVKA

Mycena leptocephala (Pers.) Gillet

Etimologija: leptos (gr.) = blag, lagan, ležeran, tanak, profinjen, suptilan + kefale (gr.) = glava. Po minimalnoj konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Nitrous Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je jajoliko-valjkast, zatim stožast ili polukuglast do zvonolik, bez ili s manjim do većim ispupčenjem, kasnije se spljošti, prozirno crtast, brazdast, pahuljast, vodenast, prvo je prilično tamnosmeđ, često crno-smeđ, zatim je tamnosiv do svijetlosiv ili tamno sivo-smeđ do gotovo crno-smeđ, po suhom vremenu blijedi, postaje sivo-smeđ, rub je svjetliji do bjelkast.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, čitav je sitno dlakav, kasnije je većim dijelom gol, osim na vrhu, sjajan, tamnosmeđ, sivo-smeđ do siv, na donjem je dijelu tamniji, a na gornjem svjetliji, na vrhu je obično sivkast, ali u mladosti često plavkasto-crn, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 14-26 ih dopire do stručka, usko su do prilično široko prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, tamno sivo-smeđi do sivi, kasnije blijede, oštrica je svjetlija do bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-11.2 x 4-5.8 µm, Q = 1.6-2.1, Qav =1.8, cheilocistide su vretenaste, široko batinaste ili u obliku boce, 27-80 x 9-19 µm, na vrhu su široko zaobljene ili postupno do naglije prelaze u dulji ili kraći vrat, ponekad su s nekoliko izraslina, ima dobro razvijene, pomalo nabrekle caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, smećkasto; miriše na klor, ali ne upadljivo, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, busenasto, po livadama, parkovima, svim tipovima šuma, šumskim stazama, kao saprofit između lišća ili iglica, također na krupnijim drvnim ostacima raznog drveća.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mirisu na klor. Slična je sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja ima sivije listiće i miriše na rotkvice, dok šašinina šljemovka (Mycena scirpicola) i kredasta šljemovka (Mycena cretata) imaju duge, sužene caulocistide.

Mycena lohwagii - created on September 2022 in Võru maakond, Rõuge vald, Estonia by Irja Saar

LOHWAGOVA ŠLJEMOVKA

Mycena lohwagii Singer

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3-7 mm širok, polukuglast, zatim je zvonolik, kasnije je široko stožast i lagano ispupčen na sredini ili lagano ulegnut, prozirno crtast, gol, svijetlosmeđ do bjelkast, sredina je često tamnosmeđa, a rub bjelkast.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast ili je malo proširen na vrhu, hrskavičav, žućkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, a tamniji na donjem dijelu, baza je prekrivena dugim vlakancima.

Listići: Rijetki, 14-17 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-9.8 x 4.5-5.7 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-33 x 8-17 µm, na vrhu su prekrivene valjkastim izraslinama 0.5-7 x 0.5-0.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, busenasto, u svim tipovima šuma kao saprofit uglavnom na rizomima šumske bujadike (Athyrium filix-femina).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je po načinu na koji je stručak pričvršćen za supstrat, ne zrakastim micelijskim nitima, već dugim i grubim vlakancima. Lako se prepoznaje po rastu na rizomima paprati, blijedoj boji klobuka, široko priraslim listićima i cheilocistidijama s prilično kratkim valjkastim izraslinama. Slična je papratna šljemovka (Mycena pterigena), koja raste skupno, ima 7-11 listića dopire do stručka, baza je pričvršćena za podlogu zrakastim vlakancima i ima izmiješane kratke i duge izrasline na vrhu cheilocistida.

Mycena luteovariegata - created on September 2023 in Melby Overdrev, Denmark by Ole Martin

ŽUTOLJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena luteovariegata Harder & Læssøe

Etimologija: luteus (lat.) = žut + variegatus (lat.) = šaren, raznolik. Po boji.

Klobuk: 2.5-5 cm širok, isprva je stožast, kasnije se spljošti i lagano ispupči na sredini, sredina je sumporastožuta do žuto-oker, prema rubu je više ili manje crvenkasto-siv, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6.5-8 cm visok, valjkast, šupalj, bjelkast, svijetloljubičast do crvenkasto-siv, na vrhu je svjetliji, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivkasti s više ili manje izraženim ružičastim tonom.

Spore: Jajolike, glatke, amiloidne, 6.5-8 x 3.2-4 μm, Q = 1.8-2.2, Qav = 1.97, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenast ili mjehuraste, glatke, 22-81 x 10-22 µm, na vrhu su široko zaobljene, rijetko su s jednom ili dvije valjkaste izrasline; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vodenasto, bjelkasto, sivo-ljubičasto; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit na travnjacima i drugim otvorenim područjima, dok po nekim izvorima raste u svim tipovima šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste koje mirišu na rotkvice, jer navodno sadrže psihotropne derivate indola, a vjerojatno i psilocibin, ali u vrlo malim količinama.

Napomena: Predstavlja formu slične ljubičaste šljemovke (Mycena pura), koja je na temelju filogenetskih analiza podignuta na razinu zasebne vrste, a od slične se vrste razlikuje po žutom klobuku, nešto manjim sporama i rastu na travnjacima, a ne u šumama.

PJEGAVA ŠLJEMOVKA

Mycena maculata P.Karst.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po klobuku.

Engleski naziv: Stained Bonnet

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožast do donekle zvonolik ili konveksan do izravnato-konveksan, uglavnom je bez ispupčenja na sredini, gol, prozirno crtast, brazdast, vodenast, sivkast do tamnosiv ili sivkasto-smeđ ili tamnosmeđ sa svjetlijim rubom, ponekad je s crvenkastim odsjajem na sredini, kasnije je s crvenkasto-smeđim mrljama i na kraju je često potpuno tamno crveno-smeđ sa svjetlijim rubom.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, žilav, šupalj, gol, često je ukorijenjen, vrh je na početku bjelkast, ispod je siv do sivo-smeđ, od baze postaje sve tamniji, smeđ do crveno-smeđ, kasnije je potpuno crveno-smeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 20-23 ih dopire do stručka, žilavi, usko su do široko prirasli, nekad su zupčasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do sivi s bijelom oštricom, kasnije su s crveno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, amiloidne, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.6 (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.2 (10.3) × (5.1) 5.5 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 8.6 × 5.9 µm, Qav = 1.5), bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do donekle nepravilnog oblika, 10.5-40 x 4.5-18 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do jako račvastim, valjkastim izraslinama, od kojih jedna ili dvije mogu biti dulje od ostalih, duge su do 20 µm, nama pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, sivo-smeđe je ili žućkasto-smeđe, u starosti s crveno-smeđim pjegama; miris i okus nisu izraženi, nisu na brašno.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, često hrasta, te rjeđe na zemlji izmiješanoj s iglicama, drvnim ostacima i mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tendenciji da se stvaraju crveno-smeđe mrlje, osobito na listićima, ali nekad i na klobuku. Zbog staništa se lako zamijeni sa kosoglavom šljemovkom (Mycena inclinata), koja jasno miriše na užegli loj, ima maljavu bazu stručka, nazubljeni rub klobuka, a stručak je na donjem dijelu vremenom sve više narančast, te sa naherenom šljemovkom (Mycena galericulata), koja ima nešto veće spore (9-12 x 6-7 µm) i sivlje je boje.

Mycena megaspora - created on September 2022 in Ruuksu küla, Estonia by Tõnu Ploompuu

VELIKOSPORNA ŠLJEMOVKA

Mycena megaspora Kauffman

Etimologija: maga (gr.) = veliki + spora (gr.) = sjeme, spora. Po veličini spora.

Engleski naziv: Rooting Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, stožasto-zvonolik i više ili manje ispupčen na sredini, kasnije je spljošten i često zrakasto narebran, nije ili je slabo prozirno crtast, pahuljast, u mladosti je tamno sivo-smeđ do gotovo crn, kasnije izblijedi, postaje sivo-smeđ do smećkast, rub je podvijen, zatim se raširi, postane nazubljen, smećkast do sivkast.

Stručak: 3-13 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičav, tvrd, gladak do uzdužno fino brazdast ili ispucan, pahuljast, veći je dio gol, po vlažnom je vremenu mazav, gornji je dio sivkast do bjelkast, a donji sivo-smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima i postupno prelazi u kraći ili duži korijen.

Listići: 18-34 ih dopire do stručka, prirasli, spuštaju se po stručku sa zupcem, nekad su jako žiličasti i anastomozirajući, tamno sivo-smeđi, kasnije izblijede i postanu sivkasti ili bjelkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija 11.6-17.5 x 7.6-8.4 μm, a sa  4-spornih 9-12.5 x 6-8.1 μm, Q = 1.3-2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste, valjkaste ili nepravilnog oblika, 24-72 x 5.5-17 μm, na vrhu su prekrivene s rijetkim ili brojnim, prilično grubim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, hrskavičavo i žilavo, smećkasto; miris i okus uglavnom nisu izraženi, ponekad podsjećaju na rotkvice ili brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na različitim staništima, po opožarenim travnjacima, tresetištima, močvarama, na tresetnoj mahovini (Sphagnum), ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnoj boji klobuka, širokim sporama i rastu po tresetištima, opožarenim travnjacima, u mahovini, a ne na trulom drvu, te hrskavičavom i tvrdom stručku, koji je često malo brazdast i podsjeća na žljebonogu šljemovku (Mycena polygramma).

LJUBIČASTOSMEĐA ŠLJEMOVKA

Mycena meliigena (Berk. & Cooke) Sacc.

Etimologija: meli (gr.) = med + genēs (gr.) = rođen, porijeklom iz. Po staništu.

Engleski naziv: Mauve Bonnet

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast, zatim je konveksan, često je spljošten ili ulegnut na sredini, prozirno crtast, pahuljast, vinskicrven, ružičasto-smeđ, tamnoljubičast, svijetlosmeđ s ljubičastom nijansom jorgovana, kasnije postaje više smeđ.

Stručak: 0.4-2 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast, prvo je pahuljast do bijelo ljuskav, ubrzo je gol, sjajan, više ili manje je boje klobuka, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, 6-14 ih dopire do stručka, široki, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, u početku su boje klobuka, kasnije blijede, postaju bjelkasti, na kraju više ili manje sivkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, sa 4-spornih bazidija su 8-11 x 8-10 µm, sa 2-spornih bazidija su duge do 14.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 2-4 sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, batinaste, 15-40 x 6-14 µm, prekrivene su neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, zakrivljenim do vijugavim izraslinama 1-10 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo čitave godine, od kolovoza do ožujka, uglavnom kasno u sezoni, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, na kori obrasloj mahovinom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najrasprostranjenija je u kontinentalnom dijelu, a poznatljiva je po dugim kljunastim cheilocistidama. Od makroskopskih karakteristika najznačajniji je miris mesa na plijesan. Slične su izblijedjela savijena šljemovka (Mycena supina) i modra šljemovka (Mycena pseudocorticola) pa je za sigurnu determinaciju potrebna detaljna mikroskopska analiza. Međutim, savijena šljemovka ima kratke izrasline na vrhu cheilocistida, a spore su joj manje, 7-9 x 6.5-9 µm.

Mycena metata - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

STOŽASTA ŠLJEMOVKA

Mycena metata (Fr.) P.Kumm.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast ili zvonolik, ulegnut, prozirno crtast, pahuljast, gol, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, sivkasto-smeđ ili sivkasto-crven, na sredini je tamniji i često s ružičastom nijansom.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-2 mm širok, valjkast, šupalj, lomljiv, suh, gol, bjelkast ili siv do sivo-smeđ, donji dio je obično tamniji, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 13-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, često su sa ružičastom do ružičasto-smećkastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 8-14.5 x 5-6.3 μm ili sa 4-spornih bazidija 8.5-11.8 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.7-2.5, Qav = 2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste, batinaste, u obliku boce ili rjeđe donekle nepravilne, 18-76 x 9-27 μm, na vrhu su ježaste, prekrivene su sa uglavnom ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili ravnim do zakrivljenim valjkastim izraslinama 2-10 x 0.5-1.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; miriše na jod, osobito tijekom sušenja ili ako neko vrijeme odstoji u zatvorenoj kutiji, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit na travnjacima obraslim mahovinom, ispod crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, na drvnim ostacima (trupci, grane) ili na sloju otpalih iglica, rjeđe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kada raste u množini ispod smreke uočava se ružičasta nijansa na sredini klobuka i na listićima, a ponekad je ružičasta nijansa jako izražena. Nekad ružičasta nijansa može potpuno izostati pa se tada može zamijeniti sa nitastonogom šljemovkom (Mycena filopes), koja ima vlaknasti klobuk koji se u starosti ponekad cijepa kao kod cjepača (Inocybe), ponekad je sa sivkastom prevlakom, sivlji je i nikad nije s ružičastom nijansom, a listići vrlo rijetko, dok su cheilocistide manje, do 30 μm duge.

Mycena mirata - created on October 2019 in Underlien, Denmark by Jens H. Petersen

ZADIVLJENA ŠLJEMOVKA

Mycena mirata (Peck) Sacc.

Klobuk: 2-7 mm širok, polukuglast, stožast do konvekan, često je više ili manje ulegnut na sredini, a ponekad je s malim ispupčenjem, prozirno crtast, pahuljast, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ ili sivkast do bjelkast, prema rubu može izblijediti do gotovo bijele boje.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, sjajan, potpuno je pahuljast ili sitno dlakav, na gornjem je dijelu bjelkast do sivkast, a na donjem dijelu siv do tamnosmeđ, ponekad je potpuno bijel, baza je prekrivena ili pričvršćena na supstrat s dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 9-17 ih dopire do stručka, usko do široko prirasli, sa ili bez kratkog zupca, sivkasti do bjelkasti, ponekad su na bazi poprečno povezani žilicama.

Spore: Izduženo su eliptične do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, 9.2-12.2 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.3-2.5, Qav = 1.9, bazidije su 2-sporne, rijetko su s jednom sporom, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, 15-30 x 8.5-22 μm, na vrhu su gusto prekrivene valjkastim izraslinama 0.5-4 x 0.5-1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća obraslog mahovinom, na lišću ili često u iglicama ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnim dimenzijama, malom broju listića koji dopiru do stručka, 1-2-spornim bazidijama i izduženim sporama.

Mycena mucor - created on October 2013 in Færder, Norway by Arne Aronsen

PLJESNIVA ŠLJEMOVKA

Mycena mucor (Batsch) Quél.

Etimologija: mucor (lat.) = plijesan. Po izgledu dekoracije.

Klobuk: 1-4 mm širok, stožast do široko zvonolik, paraboličan do konveksan, ponekad je plitko ulegnut na sredini, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, brazdast, proziran crtast, pahuljast, često izgleda gol, isprva je blijedo siv ili sivo-smeđ, ubrzo postaje bjelkastiji.

Stručak: 2-20 mm dug, končast, valjkast, ponekad se malo zadebljava prema dnu, većim je dijelom gol, prema dnu je pahuljasto-dlakav, sjajan, vodenast, bijel do siv, ponekad je dosta tamnosiv na donjem dijelu, izrasta iz malog, bjelkastog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, amiloidne, glatke, 7-12 x 3-4.5 μm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 8-30 x 6.5-14 μm, batinaste do kruškolike ili gotovo kuglaste, s prilično je rijetkim, obično jednostrukim, povremeno razgranatim, zakrivljenim do savitljivim izraslinama, 2-18 x 1-2 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na otpalom, trulom lišću hrasta, a rijetko na drugom supstratu, kao što su žirovi hrasta, lišće bukve, te otpalom lišću i grančicama kupine.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po maloj veličini, blijedo sivom do bjelkastom klobuku, bazalnom disku i rastu na lišću hrasta.