GORKA DEBELJAČA

Lepista amara (Alb. & Schwein.) Maire

Etimologija: amarus (lat.) = gorko. Po gorkom okusu mesa.

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, prvo je konveksan, a na kraju raširen, zdepast, mesnat, suh; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije sitno čehasto-baršunast, u starosti je gol, rub je najprije podvijen i pahuljast, zatim je malo narebran i nepravilno valovit, u starosti je svjetliji, 

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast je ili lagano bulbozno-batinast, korjenast, pun, elastičasn, žilav, čvrst; bijel je ili bjelkast, kasnije je krem ili žućkast, na dodir posmeđi, na vrhu je lagano je crtast.

Listići: Vrlo su uski i gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku sa zupcem; u mladosti su bijeli, a kasnije su kremasti i često s rđastim pjegama.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, prozirne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, čvrsto, elastično; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u parkovima, te miješanim i crnogoričnim šumama, često šumama bora gdje raste masovnije i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, rjeđe se pronađe ispod hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Bez obzira što je u malim količinama vjerojatno jestiva vrsta, smatra se nejestivom, jer se osim neugodnog gorkog okusa, sumnja da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Može se zamijeniti sa bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

BLIJEDOLJUBIČASTA KOTURNICA

Lepista glaucocana (Bres.) Singer

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast). Po svijetloj plavičastoj boji.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi, na kraju se spljošti, dosta je mesnat, suh, gladak; sivkasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti i sušenjem postane svjetliji, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, često je sinusoidalno zakrivljen, lomljiv, gol; blijedoljubičast, vlaknast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, bulba je paučinasta od ostataka miceliskih hifa.

Listići: Vrlo su gusti i prilično uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sužavaju se prema rubu klobuka, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su sivkasto-ljubičasti, kasnije izblijede.

Spore: Gotovo eliptične, prozirne, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Mekano, lomljivo, u sredini je bjelkasto, vanjski je dio sivkasto-plavkast; miris je ugodno aromatičan, kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u krasnim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima te po šumskim čistinama, a u okolici Zagreba po pašnjacima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, a zadnje dvije Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali nešto manjom nego modra koturnica.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Lepista irina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PERUNIKINA KRUŽOLISKA

Lepista irina (Fr.) H.E.Bigelow

Etimologija: iris (lat.) = perunika. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Flowery Blewit

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je polukuglasto-zvonolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, bez sjaja; kremasto-smećkast je ili svijetlosmeđ, serdina je uglavnom tamnija, žućkasto-smeđa ili smeđa, vodenast, površina je u mladosti pahuljasta, kasnije je gola, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, na bazi je malo zadebljan ili batinast, prilično je lomljiv; na vrhu je bjelkast, prema dolje smećkast, kao da je vlaknast, na bazi je ružičasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, uski, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, lako se odvajaju od podnice klobuka; kremasti, krem-ružičasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, s malim bodljama, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina je kremasta, krem-žuta, krem-narančasta do sivkasto-ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, vodenasto, bijelo je ili s laganom svijetloružičastom nijansom; aromatičnog je mirisa na cvijet perunike ili korijen ljubičice, u starosti i osušeno je vrlo neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, čak i početkom zime, skupno, a često i u fantastičnim krugovima, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, pašnjacima i livadama, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Zahvalna je jer raste u velikim skupinama i fantastičnim krugovima gdje se u jednom krugu može sakupiti i po 30 kg gljiva, ima je po pašnjacima i livadama u okolici Zagreba. Karakterističnog je mirisa koji podsjeća na miris cvijeta perunike. Dosta sličan, ali manje intenzivan miris ima mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) koja je nešto tamnija, a listići joj se spuštaju po stručku. Sličnu boju kao naša vrsta pokekad ima vrsta Gerhardtia borealis, ali je ta boja prisutna samo na klobuku, jer su listići i stručak bijeli, upadljivo miriše na brašno. Što se tiče statusa jestivosti za ovu vrstu je uz brojne slučajeve potvrđene i nepotvrđene jestivosti i jedan slučaj trovanja pa stoga biti na oprezu s ovom vrstom.

MAGLOVITA KOTURNICA

Lepista luscina (Fr.) Singer

Etimologija: luscus (lat.) = slijepo oko, tmuran, mračan, mrk. Po tamnoj, garavoj, čađavoj boji?

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, najprije je nepravilno konveksan, zatim se otvori, gladak; sivkasto-smeđ, često je sa sitnim koncentrično postavljenim vodenastim pjegicama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, valjkast, ravan je ili malo zakrivljen, uglavnom nije dug, pun, u starosti je šupalj; bjelkast je ili sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, suženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miriše i okus na užeglo brašno, nije mirišljava kao siva maglenka (Clitocybe nebularis).

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica (Lepista nuda) - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

TAMNA GRLAŠICA

Lepista metachroides (Harmaja) Harmaja

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po sličnosti s prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa).

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, zatim je otvoren i izravnat, često je malo ulegnut na sredini, gol, nije proziran, vodenast, malo je mazav, po vlažnom je vremenu sluzav; oker-siv, često je kao lagano prošaran, rub je bljeđi i spušten.

Stručak: 3-5 visok i 4-7 mm debeo, valjkast, gotovo uvijek je zakrivljen, komorasto-šupalj; oker-smeđ do sivo-smeđ, bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku sa kukicom; krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.2-8.5 x 3.4-4.1 µm, Q = 1.7 - 2.2; otrusina je bijela.

Meso: Osrednje čvrsto, elastično, vodenasto, sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, nešto se rjeđe nađe u crnogoričnim šumama, voli kisela tla.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Slična je srednje obojena prosinačka grlašica, od koje se razlikuje po pigmentu u kožici klobuka.

Lepista multiformis - created in Finland by Tapio Kekki

MNOGOLIKA KOTURNICA

Lepista multiformis (Romell) Gulden

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je okruglast, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak, gladak, izrazito je nepravilno valovit; blijedoljubičast, uz rub je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 cm visok, znatno je kraći u odnosu na širinu klobuka, valjkast; blijedoljubičast, uzdužno je vlaknast, baza je opletena ljubičastim micelijem.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, zatim su s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, slabo bradavičave, 6-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je blijedoružičasta do blijedosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je ili s ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u travi uz rubove šuma, po parkovima i livadama na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i u većini literature se uopće ne spominje. Donekle sliči prljavoj koturnici (Lepista sordida) koja je robusnija, ima znatno duži stručak koji je izrazito vlaknast, a mnogolika koturnica ima bazu stručka opletenu ljubičastim micelijem.

MODRA KOTURNICA (MODRIKAČA)

Lepista nuda (Bull.) Cooke

Etimologija: nudus = gol. Po glatkoj kožici.

Engleski naziv: Wood Blewit

Klobuk: 4-18 (22) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, gladak, vlažan, gol; u mladosti je čitav modro-ljubičast, kasnije je ružičasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen i vijugav.

Stručak: 4-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast, na bazi je zadebljan ili batinast, najprije je pun, kasnije je pamučast; ljubičast ili modro-ljubičast, sitno je pahuljasto-čehav, s uočljivim ostacima micelija na bazi.

Listići: Vrlo su gusti, jedva su prirasli na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka; ljubičasti su ili modro-ljubičasti, nikad nisu smećkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, slabo amiloidne, (6) 6.3 - 8 (8.8) × (3.9) 4.3 - 5.7 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.1 × 4.9 µm, Qav = 1.5; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Blijedoljubičasto, u sredini je bijelo, a više ljubičasto u rubnom dijelu stručka, u starosti je žuto-smeđe, nježno, lomljivo; miris je ugodan na parfem ili voće, ako se meso protrlja prstima miriše na multivitaminski sok, a okus je blag na gljive ili lješnjake, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, a sa sulfovanilinom trenutno postane svijetloljubičasto.

Stanište: Raste uglavnom u jesen, a ponekad i zimi, veoma se rijetko pojavi i u proljeće, u skupinama, krugovima ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao sprofit trulog lišća. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 3, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da modra koturnica ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

DVOBOJNA KOTURNICA

Lepista personata (Fr.) Cooke

Etimologija: personatus (lat.) = maskirano, kamuflirano, mistično, skriveno.

Engleski naziv: Field Blewit

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i izravna, mesnat, gladak, sjajan, kožica se lako guli; blijede je krem-smećkaste, sivkasto-smeđe ili sivkasto-ljubičaste boje, nikada nije potpuno smeđa bez crvenkasto-ljubičastih tonova, rub je nešto svjetliji, površina je ponekad s mjestimičnim mrljmama, malo je pahuljast, vodenast, rub je dugo vremena podvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, robustan, valjkast, tvrd, pun, debeo, zadebljan je prema bazi; s lijepom je ružičasto-ljubičastom bojom, lagano je vlaknasto-čehav.

Listići: Prilično su gusti, do stručka su zaokruženi, slabo su prirasli; bjelkasti su ili blijedosivkasti i s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, hrapave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Debelo, Bijelo je ili bjelkasto, nekad je s ljubičastom nijansom, ispod kožice klobuka i u stručku je sivo, u sredini dugo ostane bijelo, u starosti je sivkasto-smećkasto; miris je ugodan na voće ili parfem, ali ne toliko intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je lagano slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane purpurno-ljubičasto, a s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u ranu zimu, u skupinama i krasnim krugovima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po pašnjacima, livadama i parkovima. Prvu je sliku snimio je Neven Ferenčak, a drugu Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

RICKENOVA KOTURNICA

Lepista rickenii Singer

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, suh, gol; smećkast je ili pepeljastosiv, redovito je s malim okruglim tamnim pjegama, rub podvijen, valovit i ponekad narebran.

Stručak: 4-10 cm visok, baza je ponekad zadebljana, suh, najprije pun, zatim je šupalj; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi ili ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, vrlo slabo bradavičave, (5.5)6.5-7.2(8.5) x (3.5)3.9-4.5(5) µm, N = 21, Q = (1.5)1.6-1.7(1.8); otrusina je crvenkasta.

Meso: Elastično, spužvasto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka i uz rub stručka postane lagano smećkasto; miriše na brašno, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uz rubove šuma i na travnjacima, na brežuljkastom i planinskom terenu. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična maglovita koturnica (Lepista luscina) koja također na klobuku ima okrugle pjege tamnije boje od osnovne boje klobuka. Ima vrlo jak i ugodan miris na brašno ili malo podsjeća na peruniku, kao i meso perunikine kružoliske (Lepista irina).

PRLJAVA KOTURNICA

Lepista sordida (Schumach.) Singer

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.

Engleski naziv: Sordid Blewit

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol; najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili je lagano zadebljan na bazi; prvo je blijedoljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.

Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili blijedoljubičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedoljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Tihana Prcić, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.