JELOVA PUŽEVICA

Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky

Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu.

Engleski naziv: Rosy Woodwax

Klobuk: 3-17 (22) cm širok, mesnat, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, gladak, mazav je i ljepljiv; oker, žuto-narančast, blijedonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit.

Stručak: 3-13 (16) cm visok i 0.5-2.5 (3) cm debeo, pun, čvrst, malo je mazav; bjelkast je ili žućkast, s ružičastim je čehicama na bijeloj osnovi, na pritisak postane narančasto-ružičast.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.2 - 11.1 (12) × (4.9) 5.3 - 6.5 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 10.1 × 6.1 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto, čvrsto; miris i okus neugodni na smolu, terpentin, naftu ili petrolej.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s kalijevom lužinom crveno-narančasto, dok sa sulfovanilinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, voli vapnenasto tlo. Četvrtu i petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).

MIRISNA PUŽEVICA

Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: agathos (gr.) = dobar + osmos (gr.) = miris. Po dobrom mirisu.

Engleski naziv: Almond Woodwax

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, prvo je zvonolik ili okruglast pa konveksan i na kraju se raširi, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, ljepljiv i vlažan; blijedokrem, sivo-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, sitno je čehast na bjelkastoj osnovi, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen, zaokružen.

Stručak: 1-9 (11) cm visok i 0.6-2 (2.4) cm debeo, valjkast, sužen je pri dnu, pun, čvrst; bijel, površina je sa sivim ili bijelim čehicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast.

Listići: Rijetki, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, međusobno su povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama; bijeli su ili bjelkasti.

Spore: Eliptične, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto, sočno, mekano; karakteristično miriše na gorke bademe ili anis, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom poljubičasti, dok sa sulfoformolom ubrzo postane svijetloplavo, listići u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu purpurno-crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, ali se pronađe i u nizinama u zasađenim smrekovim nasadima, voli vapnenasto tlo. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu, treću i četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po karakterističnom mirisu na gorke bademe.

VLAKNASTA PUŽEVICA

Hygrophorus arbustivus Fr.

Etimologija: arbusculum (lat.)= grm, grmlje + arbo-, arbu- (lat.) = označavanje drveća ili grmlja. Po staništu.

Engleski naziv: Forest Woodwax

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, malo je mazav, žuto-smeđ, krem-smeđ, crveno-smeđ, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, manje ili više jasno vlaknasto radijalno crtast.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, suh, pun, valjkast, sužen je na bazi; bijel ili blijedokremast, na vrhu je brašnast, velikim dijelom je dlakav.

Listići: Bijeli, prirasle, kratko se spuštaju po stručku, široki, razmaknuti.

Spore: Eliptične, 3-5 x 0.4-2.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) i tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus) dio skupine suhih puževica s prilično kompaktnim mesom, sve su narančasto-smeđe boje i izvanredne kakvoće.

Hygrophorus atramentosus - created on October 2022 in Provincia autonoma di Trento, Italy by Federico Calledda

CRNOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus atramentosus (Alb. & Schwein.) H.Haas & R.Haller Aar. ex Bon

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije okruglasto-zvonolik, poslije se raširi i ulegne, katkad je i tupo ispupčen; tamnosiv, sivo-crn, plavo-siv ili plavo-smeđ, crnkasto urašteno vlaknast, rub je dugo podvinut.

Stručak: Valjkast, sužava se prema bazi; sivkasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Rijetki, široki, na podnici su međusobno žilasto spojeni, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, poslije malo sivkasti s blagom plavičastom nijansom.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Na višim i planinskim predjelima crnogoričnih šuma u mahovini i na otpalim iglicama raste također jestiva donekle slična sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), koja ima nešto svjetliju boju klobuka i stručka. Bijeli joj se listići dugo spuštaju po stručku i po tome se najviše razlikuje od naše opisane vrste. Obje su vrste lako prepoznatljive zbog jakog kontrasta bijelih listića i tamnosivkastoga klobuka i stručka.

SIVOSMEĐA PUŽEVICA

Hygrophorus camarophyllus (Alb. & Schwein.) Dumée, Grandjean & Maire

Etimologija: kalos (gr.) = lijepo + phyllon (gr.) = list, listić. Po crvenoj boji listića.

Engleski naziv: Arched Woodwax

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, lagano je ispupčen na sredini i vijugav, gladak, suh, po vlažnom je vremenu mazav; siv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, radijalno je urašteno vlaknast, rub je podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, malo je batinast; nešto je svjetliji od klobuka, sivkasto-smećkast na svjetlijoj osnovi, vlaknast, na vrhu je sitno zrnast.

Listići: Blijedosivkasti, s lijepom su plavkastom nijansom, razmaknuti, debeli, mekani, voštani, jasno se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je ugodan na med ili lješnjake, a okus je također ugodan na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s 3 lokaliteta, u okolici Otočca, na sjevernom Velebitu i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ima lijepe plavkaste listiće i vlaknasti klobuk.

VINSKICRVENA PUŽEVICA

Hygrophorus capreolarius Kalchbr.

Klobuk: 3-7 (8) cm širok, konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav; purpurnocrven je ili crveno-smeđ, s manjim je crvenim ili crnkasto-smeđim pjegicama po površini, sredina je s crvenim čehicama, rub je dugo podvijen.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, na bazi je sužen; skoro je boje klobuka, tamnosmeđ je ili purpurnocrven, na ozlijeđenim mjestima postane purpurnocrven, tamnosmeđe uzdužno vlaknast, na bazi je tamniji, prekriven je žiličastim crtežom, mrežica je smećkasta, micelij je ružičast.

Listići: Dosta su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žilicama su spojeni na bazi, jasno se spuštaju po stručku; vinskicrveni, kasnije su s tamnim mrljama i crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 5.4-11 x 3.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijele je do svijetle vinskicrvenkaste boje, na prerezu postane crvenkasto; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom i jelom, a ponekad i sa bukvom, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa 14 lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru, na sjevernom Velebitu, planini Medvednici i Maceljskoj gori. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tamnu boju imaju uglavnom puževice nešto većih dimenzija i crvenkaste boje. Rijetke su vrste koje imaju istu boju klobuka, listića i stručka po čemu se dosta lako razlikuje od sličnih vrsta, osim toga stručak nije gladak, već dekoriran što je također značajna osobina pri determinaciji ove vrste.

ZLATNOŽUTA PUŽEVICA

Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u straosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv; bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen; bijel je i prekriven zlatnožutim pahuljama od ostataka zastorka koje su osobito istaknute u gornjem dijelu stručka, na pritisak požuti.

Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložućkasti, oštrica je ponekad žuta i pahuljičasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miriše lagano na gorke bademe ili na anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i kalijevom lužinom požuti, dok s gvajakovom tinkturom meso polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris.

Napomena: Ova je puževica u skupini Limacium koja je na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pustenastom gornjem dijelu stručka. Ostali je dio postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića.

GUSJENIČNA PUŽEVICA

Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.

Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoč (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prilično je krupan, polukuglast je i konveksan, zatim se izravna i manje-više široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je mazav i sluzav, blistav; u mladosti je uglavnom putpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast je ili lagano zadebljan, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav; bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim čehicama, manje ili više je uzdužno crtast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, prisutne su i lamelule različite dužine, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku; u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, u stručku je prilično vlaknasto; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoč, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Klobuk u dodiru s kalijevom lužinom reagira negativno, listići postanu plavo-mesnatoružičasti, dok vanjski dio stručka reagira skoro negativno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i hrastom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama, reagiraju dosta izraženo, dok gusjenična puževica uglavnom reagira negativno, osobito stručak.

ZMIJOLIKONOGA PUŽEVICA

Hygrophorus dichrous Kühner & Romagn.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, u mladosti je konveksan, poslije se raširi, kožica je vlažna, mazava i prekrivena debelim slojem sluzi; može biti maslinasto-smeđ, sivo-smeđ, crveno-smeđ ili tamnosmeđ, sredina je nešto tamnija, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je izvrnut prema gore.

Stručak: 7-10 (12) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, korjenast i zašiljen na bazi, sluzav; neposredno ispod listića je bjelkast te pahuljasto-čehav, ostali je dio stručka mazav i smeđo-maslinasto pahuljasto prošaran poput zmijske kože.

Listići: Srednje gusti, mekani, kratko se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s kratkim lamelulama; bijeli, u starosti su sivi do žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 8.8-13.5 x 5.2-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto-zeleno, vodenasto, mekano; miris nije izražen, a okus ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom, lipom, bukvom ili hrastom, česta u mediteranskom pojasu, ali raste i u kontinentalnim krajevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni s maslinastobijelom puževicom (Hygrophorus olivaceoalbus) koja raste u crnogoričnim šumama i jako je slinava. Opisana vrsta posjeduje značajnu osobinu da viskozna kožica ispod mikroskopa prezentira dva različita pigmenta. Jedan je smeđ i nalazi se intercelularno, a drugi je crnkasto-plav i smješten ekstracelularno. Ispod bora u jesen također raste vrlo slinava puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus), koja je jako mesnata, klobuk je smećkasto-siv, bez maslinastog odsjaja i naraste do 15 cm široko. Stručak je vrlo robustan i može narasti 5-14 cm visoko i 1.5-4.5 cm debelo. Nema opasnosti, jer su sve spomenute vrste jestive.

Hygrophorus discoideus - created in Finland by Tapio Kekki

SMEĐEKOTURNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoideus (Pers.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, kolut, ploča. Po nešto tamnijoj sredini klobuka.

Klobuk: 3-5 (7) cm širok, slabo je mesnat, prvo je konveksan pa se izravna i na kraju ulegne na sredini, ispupčenje je jedva uočljivo, u mladosti i po vlažnom vremenu sa sluzavom prevlakom koja prelazi i na stručak, gladak, mazav, po suhom je vremenu sjajan; kremasto-smeđ, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je intenzivne tamnosmeđe boje, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.6-1 cm debeo, valjkast, suh, najprije je pun pa šupljikavo-šupalj, mazav, ljepljiv; bjelkast, vlaknast na dnu je blijedosmeđe pahuljičast.

Listići: Prilično su razmaknuti i debeli, rijetki, najprije su prirasli, a zatim se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bjelkasti, žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-7 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kremasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, mekano; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće po miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće arišem, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, voli travnate površine.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: S karakterističnom je smeđom sredinom klobuka po čemu je i dobila ime, sredina je dosta tamnija od svjetlijeg ruba. Nekad raste i u bjelogoričnim šumama gdje se može zamijeniti s dvobojnom puževicom (Hygrophorus leucophaeus) koja je mnogo sluzavija, ima tanki i dugi stručak, a klobuk je tipično oštro ispupčen, ispupčenje je narančasto-smeđe boje, što se osobito ističe na sredini bijelo-svilenastog klobuka.

Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora

ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea

Engleski naziv: Yellowing Woodwax

Klobuk: 3-5 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa se nepravilno raširi i ulegne, često je lateralno spojen sa stručkom, gladak, sjajan, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a inače je suh; najprije je bijel, kasnije je žućkast ili okerast, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-1 cm debeo, mekan, šupljikav, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i završava gotovo šiljato, malo je sluzav, na vrhu je sužen i ljepljiv; bijel, kasnije je žućkast, u starosti je hrđastosmeđ, čehast.

Listići: Prilično su rijetki, tanki, uski, razmaknuti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti i na dodir postane crvenkasto-smeđe, tanko, mekano; miris je smolast ili na anis, a okus je također neugodno smolast.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako poplavi, dok s fenolanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, voli neutralno do vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Hygrophorus u skupini Limacium koje su bijele boje, dosta je neugodnog mirisa i meso teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Veoma je slična smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja raste ispod smreke, snježnobijele je boje, mazava, a stručak je na gornjem dijelu pustenast. Moguća je zamjena s bjelokosnom puževicom (Hygrophorus eburneus), ali ona ne požuti na klobuku, listićima i stručku, mnogo je mazavija, čiste bijele boje i raste ispod bukve.

BJELOKOSNA PUŽEVICA

Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.

Etimologija: eburneus (lat.) = snježnobijelo. Po boji.

Engleski naziv: Ivory Woodwax

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ispupči na sredini, na sredini ostaje grbica, često je malo nepravilan; bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut.

Stručak: 2-12 (15) cm širok i 0.5-1.2 (2) cm debeo, relativno je dug, nepravilan, visok, tanak, zakrivljen je ili vijugav, često je sužen na bazi, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav; bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast, ispod listića je posut sitnim bijelim zrncima.

Listići: Razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim skupinama, u svijetlim bjelogoričnim ili miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto i glinenasto tlo; veoma je česta vrsta. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc, a na ostalim slikama Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je gusjenična puževica (Hygrophorus cossus) koja je također čitava bijela, a poslije se listići, stručak i rub klobuka oboje u hrđastosmeđe, klobuk je 3-5 cm širok, ima veoma neugodan miris, sličan zadahu gusjenice prelca, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira. Također su slične hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae). Od svih spomenutih sličnih vrsta najčešće se razlikuje po izgledu, opisana vrsta raste najčešće ispod bukve kao i hrastova puževica, ali je nepromjenljive bijele boje i nema žuto-smeđih mrlja. Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane mesnatocrvenkasto-narančasta, dok gusjenična puževica poprimi istu boju listića i klobuka.

Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.

Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Blotched Woodwax

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, dosta je mesnat, čvrst, najprije je konveksno-ispupčen pa se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini ili lijevkast, površina je vlažna i mazava; osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, sredina je prekrivena uraštenim ružičastim čehicama, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-1.8 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično tanja; na dnu je bjelkast, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.

Listići: Bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama, debeli, nisu gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6.5-11 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na presjeku teži da požuti, čvrsto; miris je ugodan na gljive, a okus je manje ili više gorkak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano postane sivkasto, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.

Napomena: Dio je skupine s medenom puževicom (Hygrophorus russula) koja raste ispod bjelogoričnog drveća, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća. Trećina primjeraka ove vrste je malo stožastog oblika pa podsjećaju na karmincrvenkastu puževicu (Hygrophorus persicolor) koja je nešto ružičastija i vitkija, te raste samo ispod crnogoričnog drveća gdje prevladava crna mirta (Myrtillus vaccinum). U istoj se skupini nalazi i slična ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) čiji je klobuk svijetlocrvenkast, te je s bordocrvenom do ljubičasto-crvenom oštricom listića, a na stručku se nalaze ostaci zastorka u obliku slabašnog prstena.

Hygrophorus fagi - created in Spain by Luis García Bona

BUKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus fagi G.Becker & Bon

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i malo ulegne u sredini, nepravilan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijele je boje slonovače do svijetle žuto-ružičaste boje, s narančastom je nijansom, sredina je nešto tamnija, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije je obješen.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, valjkast, zakrivljen, od listića prema bazi je sve tanji, klinast, gladak, pun; bjelkast je do svijetlooker, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti; bijeli su do blijedožućkasti s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, krem do žuto-ružičasto, vlaknasto, relativno je čvrsto za puževice, sočno ; miris nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Postoji velika sličnost s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je mesnatija, ima tvrdo plodno tijelo, listići su gušći i spuštaju se po stručku. Opisana je vrsta nježnija, djeluje krhko, ima vrlo rijetke i debele listiće koji  se ne spuštaju po stručku. U slučaju zamjene spomenutih puževica, nema opasnosti, jer su obje vrlo dobre za jelo.

LJEPLJIVA PUŽEVICA

Hygrophorus glutinifer Fr.

Etimologija: glutinosus (lat.) = ljepljiv, sluzav + -fer (lat.) = koji nosi, koji ima. Po ljepljivoj i sluzavoj površini plodnog tijela.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi i često tupo ispupči na sredini, vlažan je i mazav, oker, smeđ do maslinasto-smeđ.

Stručak: Valjkast, mazav je i ljepljiv, na vrhu je bijel, ispod je oker do smeđe prošaran poput zmijske kože.

Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bjelkasti, kasnije su sa smećkastom nijansom.

Spore: Eliptične, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa KOH postane zeleno-plava.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom crnikom ili plutnjakom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Ova puževica raste ispod hrasta, male je veličine, a klobuk i stručak su oker boje.

Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen

ZUMBULOVA PUŽEVICA

Hygrophorus hyacinthinus Quél.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, konveksan, zvonolik pa se izravna i iskrivi, često je grbav, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv ili sluzav, sjajan; bijel je ili bjelkast i više-manje s laganom ružičastom nijansom.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak; boje je klobuka, bijel, vlaknast.

Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-11 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miriše na ljubičice ili zumbule kako joj i naziv govori, te malo na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.

KASNA PUŽEVICA

Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka.

Engleski naziv: Herald of Winter

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tankomesnat, elastičan, prvo je konveksno-zvonolik, kasnije je raširen i ulegnuto-ispupčen, na kraju je s jako uzdignutim rubom, sluzav je i mazav, kožica se lako guli; maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, lagano je radijalno vlaknast.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.3-1 (1.5) cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, sluzav je i mazav; žućkast je ili narančasto-crvenkast, fino je smećkasto čehast, pri vrhu je s vlaknast s ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka, sitno je crtast.

Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, nisu amiloidne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto do blijedožuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od studenog do veljače, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli.

Doba rasta: 1, 2, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova vrsta ima maslinasti klobuk i žute listiće koji se spuštaju po stručku, a raste u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama.

Hygrophorus latitabundus - created in Estonia by Tõnu Ploompuu

VISKOZNA PUŽEVICA

Hygrophorus latitabundus Britzelm.

Engleski naziv: Ebony Woodwax

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa se raširi i tupo ispupči na sredini, mesnat, gladak, jako je slinav; sivo-smećkast je ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 (12) cm visok, valjkast ili vretenast, pun, baza je šiljasta, vrlo je slinav i sluzav; bijel, bjelkast je ili svijetložućkast, na donjem je dijelu maslinasto-smeđe čehavo prošaran poput zmijske kože, sa sluzavim prstenastim pojasom na gornjoj trećini.

Listići: Bijeli, poslije su lagane žućkaste nijanse, rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, 9-14 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sočno; miris ugodan, aromatičan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, te po parkovima i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Viskozna se puževica ubraja se među najveće i najbolje puževice. Najsličnija je maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), međutim, ona nije tako slinava i raste kao simbiont ispod smreka. Po obliku je plodnog tijela i boji klobuka slična zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous), koja ima zmijoliko prošaran stručak i raste isključivo u bjelogoričnim šumama. Prema tome, iz svega proizlazi da je stanište ključ za pronalaženje i prepoznavanje navedenih puževica.

DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, slabo je mesnat, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnuto-ispupčen, lomljiv, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako ljepljiv, svilenkast; bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 0.4-2 (2.5) cm debeo, lomljiv, duguljast, više-manje je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, šupljikav je pa ubrzo šupalj, uglavnom je proširen na bazi, lagano je ljepljiv; bjelkast do sivo-oker, bjelkasto čehast, na vrhu je ljepljiv i zrnast.

Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bijeli su bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnastim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto, nježno, tanko, vlaknasto, lomljivo; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili hrđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki

SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus ligatus Fr.

Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića.

Klobuk: 3-7 (8) cm širok, prilično je mesnat, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav; bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, prisutni su vlaknasti ostaci ovoja, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-7 x 0.8-2 cm, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak; bijel je ili blijedokremast, na vrhu su uočljivi kratkotrajni prstenasti sitno čehasti ostaci ovoja.

Listići: Bijeli su ili kremasti, dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na osnovi su žiličasto spojeni.

Spore: Eliptične, prozirne, 6-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto je ili svijetložućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.

GRABOVA PUŽEVICA

Hygrophorus lindtneri M.M.Moser

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, relativno je mesnat, zvonolik, zatim je konveksno-raširen, široko je ispupčen na sredini, vlažan, vrlo je sluzav, gladak; žut, prema rubu je nešto svjetliji, bjelkast, kasnije je žućkasto-narančast ili tamnoker na sredini, rub je tanak, a kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 0.5-1.8 (2.5) cm debeo, prilično je dug, malo je zakrivljen, valjkast, jasno se sužava prema bazi, malo je mazav; bijel, svijetlonarančasto-smeđ ili žuto-zelenkast, na vrhu je bijelo čehast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4.2-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po parkovima, grmlju i u bjelogoričnim šumama, tipično u simbiozi s grabom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po boji sredine klobuka je vrlo slična dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus), ali navedena vrsta ne raste ispod graba.

ARIŠEVA PUŽEVICA

Hygrophorus lucorum Kalchbr.

Etimologija: lucos (gr.) = šuma. Po staništu po šumama.

Engleski naziv: Larch Woodwax

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi ili malo ulegne, s malom je grbicom na mesnatoj sredini, blago je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; krasne je limunastožute, na sredini je nešto tamnije žuto-narančaste boje, rub je u mladosti podvrnut i malo pahuljičast, a kasnije ravan i valovit, u mladosti je spojen sluzavim ovojem sa stručkom.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1 cm debeo, vitak, visok, valjkast, malo je zakrivljen, na bazi je lagano zadebljan, u mladosti je pun pa zatim šupalj, ljepljiv, u mladosti je sluzav; bjelkast je ili žućkast, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, na gornjem su dijelu ljepljivi ostaci koprenastog, prolaznog i sluzavog zastorka.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, limunastožuto su nahukani što se osobito opaža prema rubu klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto, vlaknasto, mekano je i vlažno; miris je na voće ili gljive, a okus je malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s sulfovanilinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, s bezbroj raštrkanih plodnih tijela, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, gotovo isključivo s arišem, rjeđe s borom; često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei). Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a drugu Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste kasno u jesen isključivo uz ariše, izvrsne je kvalitete. Slična je jestiva bresadolova puževica (Hygrophorus speciosus) koja raste po livadama, ima stručak koji se od spoja s listićima prema dolje proširuje, stručak je narančasto dekoriran, a klobuk je mnogo tamnije boje na sredini. Raste u velikim količinama u vrijeme kad nema mnogo drugih gljiva.

OŽUJKA

Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.

Etimologija: marzuolus (lat.) = mjeseca ožujka. Po razdoblju kada se prvo pojavljuje.

Engleski naziv: March Woodwax

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, gladak, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova; promjenljive je boje, u mladosti može biti potpuno bijel, zatim je svijetlosiv do tamnosiv, crno-smeđ ili sivo-crn, ponekad je s plavičastom nijansom, površina je mrljasto prošarana, rub je dugo vremena podvijen pa poslije valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.2-3 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, malo je proširen na dnu, ravan je ili zakrivljen; prvo je bijel, kasnije je bjelkast, a na vrhu je sivkast i malo čehast.

Listići: Osrednje su gusti, debeli, dosta su razmaknuti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, međusobno su povezani žiličastim naborima; najprije su bijeli pa sivkasti, oštrica je uvijek svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 6-9.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, vlaknasto, bijelo, ispod klobuka je sivkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste vrlo rano u proljeće kao prva interesantna vrsta, u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, voli bor, jelu, smreku, rijetko bukvu i drugo bjelogorično drveće, najviše voli kiselo tlo, na pronađenom staništu je dosta plodnih tijela u raštrkanim skupinama ili u gnijezdima; dosta je rijetka vrsta. Kod nas je zabilježena na 20-ak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i Primorju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i često se nalazi ispod otpalog lišća. Neke gljive iz ovog roda mogu biti slične, ali ih vrijeme rasta nedvojbeno odvaja. Početkom proljeća je jedna od prvih kvalitetnijih gljiva. Nešto kasnije se pojavljuje na višim planinskim predjelima. Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) koja se smatra jesenskom formom ove vrste. Čitava je smećkaste boje. Nekad je crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus) ista, ali je jasne i slične sivo-srebrnaste boje i vitkijeg rasta. Nekoliko vrsta iz roda Tricholoma imaju sivu boju klobuka, poput sivke (Tricholoma portentosum) koja je dosta mesnate konzistencije, ali se razlikuje po vremenu rasta (raste u jesen, a ne u proljeće), nema silazeće listiće kao i svi predstavnici roda Tricholoma, te po prisutnoj žutoj, a ne sivoj boji stručka ispod listića. inače su gotovo sve vrste iz roda Hygrophorus jestive osim vrste koja ima neugodan miris po klorovodičnoj kiselini, a to je dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata).

SMEĐE-BIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus mesotephrus Berk. & Broome

Engleski naziv: Ashen Woodwax

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mazav, sluzav; tamnosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-siv, rub je svjetliji.

Stručak: Mazav, sluzav, uglavnom je zakrivljen, sivo-smećkast, vrh je svjetliji, prema bazi je uglavnom tamnije maslinasto-sive boje.

Listići: Bijeli, kratko se spuštaju po stručku, mekani, voštani.

Spore: Eliptične, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je nađena u šumi bukve, na samo dva lokaliteta, na Žumberačkom gorju i Hrvatskom zagorju. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

TUPOGLAVA PUŽEVICA

Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.

Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi.

Engleski naziv: Oak Woodwax

Klobuk: 4-7 (10) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan pa se raširi, jako je valovit i ispupčen, lagano je mazav; narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je s finom srebrnastom glazurom, sitno je dlakav i radijalno je vlaknast, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.5-2 (2.5) cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun je ili šupalj; kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi, uzdužno je vlaknast, na vrhu je zrnast.

Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki; bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ako na kožicu klobuka nanesemo kap kalijeve lužine ona izblijedi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, voli vapnenasto tlo. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova puževica ima smeđo-narančasti stručak i klobuk, te svjetlije ili kremaste listiće. Sliči jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja raste uglavnom pod jelom i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus) koja je nekad slična i po drugim karakteristikama. Također sliči i pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum) koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje. Vlaknasta puževica (Hygrophorus arbustivus) raste u bjelogoričnim šumama, kompaktnija je, a listići se vrlo kratko spuštaju po stručku ili skoro prirasli. Sve su navedene vrste jestive.

Hygrophorus olivaceoalbus - created in Estonia by Urmas Kaja

MASLINASTOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Olive Wax Cap

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, najprije je zvonolik i oštro ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne, mazav, sluzav; maslinasto-smeđ je ili tamnosmeđ, rub je dogo vremena podvijen.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, duguljast, valjkast, često je zakrivljen, neposredno ispod listića je nešto tanji, završava šiljato, pun, po vlažnom vremenu je neobično mazav i sluzav; smeđe, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe je prošaran poput zmijske kožice na bijeloj osnovi, ispod listića je u dužini oko 1 cm bijel, vlaknast, baza je s bijelim micelijem; često je sa sluzavim vjenčićem.

Listići: Bijeli, debeli, razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-12 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, a površina stručka s kalijevom lužinom ubrzo postane svijetložuta.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen isključivo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito sa smrekom ili borovicom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Možda je malo sluzava pa nije svima privlačna.

Napomena: U rodu Hygrophorus sliči puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus) od koje se razlikuje po mnogo većim dimenzijama i jakoj sluzavosti klobuka i stručka, a iznad svega se izdvaja po upadljivom stanjenom dijelu klobuka ispod listića. Slična je i jestiva zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous) koja raste u bjelogoričnim šumama, a listići su joj često sa zelenkasto-plavkastom nijansom. Mazava smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus) raste u bjelogoričnim šumama, a listići se ne spuštaju dugo po bjelkastom stručku koji je sa jedva uočljivom smećkastom nijansom.

VELIKA PUŽEVICA

Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje + -oides (lat.) = sličan, nalik na. Po sličnosti sa suhom puževicom (Hygrophorus penarius).

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo uzdignut na sredini, gladak, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, nikada nije mazav; bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom, lagano je pahuljast.

Stručak: Valjkast, izdužen, zadebljava se prema dnu, na bazi je zašiljen; bjelkast.

Listići: Mekani, voštani, mekani, spuštaju se po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6.5-8 × 4.5-6 µm, Q = 1.2- 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, krajem studenoga na lokalitetu na otoku Krku, drugu i treću Danijel Balaško, a četvrtu Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Vrlo se teško razlikuje od suhe puževice, kojoj je klobuk najviše 15 cm širok, stručak se sužava prema dnu i raste u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, a najčešće s bukvom.

SUHA PUŽEVICA

Hygrophorus penarius Fr.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje. Po jestivosti.

Engleski naziv: Matt Woodwax

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, kompaktan i tvrd, mesnat, najprije je konveksan pa raširen i malo ispupčen na sredini, sjajan, gladak i bez dekoracije, nikada nije mazav, inače je suh, u mladosti je malo ljepljiv; bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnija, mjestimično sa smeđim pjegicama, rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 5-8 (12) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, zdepast, tvrd, valjkast, pun, često je zakrivljen, zadebljan je prema vrhu ili na sredini, sužava se prema bazi, po vlažnom vremenu je malo mazav pa suh i pahuljast, osobito na donjem dijelu; bjelkast je i crvenkasto nahukan.

Listići: Rijetki, široki, razmaknuti, dosta su debeli, mekani, voštani, račvasti, pravilno se izmjenjuju, nisu lomljivi, spuštaju se po stručku; bijeli su do žućkasti, također s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do široko eliptične, glatke, prozirne, (6) 6.1 - 7.3 (7.9) × (4) 4.4 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.6 × 4.7 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto za puževice, debelo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je ružičasto; miriše na voće ili kuhano mlijeko, a okus je slatkast, orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, ali i drugim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Ova je vrsta dosta velika rastom, raste samo ispod bjelogoričnog drveća i na vapnenastom tlu. Stručak se sužava prema bazi, nema ovoj ili ovratnik, što je karakteristično za sluzavobijelu puževicu (Hygrophorus ligatus) koja na stručku ima ovratnik. Nekad se može zamijeniti s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je dosta slična, ali ima ružičasti ton klobuka. Lijepa je gljiva i svojom bjelinom privlači pozornost.

Hygrophorus persicolor - created in Estonia by Veiko Kastanje

KARMINCRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus persicolor Ricek

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, konveksan pa nepravilno raširen, površina je malo vijugava; rub je tanak i gotovo uvijek nepravilan i zakrivljen; prilično je mesnat; nježne ružičaste boje, nešto je tamniji prema sredini s tendencijom da požuti u mjestimične mrlje.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.8-1.2 cm, valjkast je ili lagano vretenast, zakrivljen; bijel je ili malo ružičast; zrnast, ružičasto-smeđe je pustenast.

Listići: Bijeli, lagano su ružičasto nahukani, čisti, bez mrlja; gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su na rubu, jasno su prirasli i skoro silazeći niz stručak.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili žućkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom i smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Ima dosta neslaganja oko ove vrste, dio je skupine puževica u kojoj se nalazi medena puževica (Hygrophorus russula). Od sličnih vrsta najviše se razlikuje po dimenzijama, stručak i klobuk su skoro uvijek maleni, a klobuk oblikom i ispupčenim rubom podsjeća na neke vrste iz roda Clitocybe. Najčešće raste po jelovim šumama u kojima je prisutna i crna mirta, često raste gotovo busenasto.

DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus persoonii Arnolds

Etimologija: U čast švedskog mikologa Christiaana Hendrika Persoona (1761–1836), koji je bio pionir u taksonomiji gljiva.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, prekriven je sa debelim slojem sluzi; sivo-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, a na rubu svjetliji, bjelkast, rub je podvijen i u starosti.

Stručak: 7-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, na bazi je korjenast, sluzav; s maslinasto-smeđom teksturom na bjelkastoj osnovi, lagano je hrapav.

Listići: Gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, u starosti su sivi do žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, glatke prozirne, 8.8-13.5 x 5.2-8 µm, Q = 1.5-1.9; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus), koja raste u crnogoričnim šumama.

Hygrophorus piceae - created in Finland by Tapio Kekki

SMREKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus piceae Kühner

Etimologija: picea = smreka. Jer raste ispod smreke (Picea excelsa).

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči, vlažan je i mazav, sjajan, gol, tankomesnat; bijel, s kremasto-ružičastom nijansom, rub je iskrivljen i rijetko izvrnut.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 6-8 (10) cm debeo, valjkast, najprije je pun, u starosti je šupalj, malo je sužen na bazi, mazav je i ljepljiv; bijel, vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku; mliječnobijeli kremasti do sivkasto-kremasti, često s laganom ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, sa zrnastim sadržajem, 6-8 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, nježno, mekano; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi samo sa smrekom, na zemlji i u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova puževica bijele boje raste ispod smreke. Od brojnih drugih puževica bijele boje iz skupine Limacium razlikuje se prvenstveno po stručku koji nije mazav, osim malo na samom vrhu.

PJESNIČKA PUŽEVICA

Hygrophorus poetarum R.Heim

Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.

Klobuk: 3-7 (13) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, sjajna, malo mazava, sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli; ponekad je snježnobijel, ali je češće žućkast, krem do ružičast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, proširen je na vrhu ispod listića, a prema bazi se sužava, čvrst, pun, malo je mazav pa zatim suh, pun; bijel je ili žućkast, na kraju je prekriven krasnim srebrnastim vlakancima.

Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 6.5-10.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice tek u starosti poprimi svijetlonarančasti ton; miris je na na voće ili na drvo balzama, dok neki autori navode da podsjeća na jasmin ili cimet, a okus je malo neugodan.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim (rijetko miješanim) šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, iznimno s drugim vrstama bjelogoričnog drveća, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na ostalim slikama Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se jestive jelove puževice (Hygrophorus pudorinus), koja je vrlo slične boje, razlikuje po tome što nema obojeno meso ispod kožice klobuka i nema neugodan miris. Navedena vrsta raste po crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus. Po izgledu i dimenzijama je slična suha puževica (Hygrophorus penarius) od koje se razlikuje po klobuku koji nije čitav ružičaste nijanse, već je dijelom i žute boje. Paziti da se ne zamijeni s otrovnim vrstama iz rodova Amanita ili Clitocybe.

ZAMAŠNA PUŽEVICA

Hygrophorus ponderatus Britzelm.

Etimologija: ponderatus (lat.) = rešeto, prorešetano. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 5-14 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka i prilično mazava; bijel, rub je gladak, zakrivljen i lagano pahuljast, a u starosti je izvrnut.

Stručak: Valjkast je i relativno kratak, ali također nekad i nešto izduženiji, često je naglašeno bulbozan na bazi, mazav, skoro je sluzav; bijel, lagano je vlaknast, u mladosti je prisutan jedva uočljivi koprenasti ovoj.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, dosta su široki, skoro su trokutastog oblika, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće sa hrastom ili brezom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrlo su slične bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja je mnogo veća rastom, kao i suha puževica (Hygrophorus penarius) koja je drugačije boje, odnosno nije snježnobijela.

PUSTENASTA PUŽEVICA

Hygrophorus pustulatus (Pers.) Fr.

Etimologija: pustulatus (lat.) = prišt, bubuljica. Po stručku osutom sitnim crnim bradavicama.

Engleski naziv: Blistered Woodwax

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i često naglašeno ispupči na ulegnutoj sredini, prilično je mazav; siv je i sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, ukrašen je sitnim crnkasto-smeđim čehicama koje su naglašenije prema sredini, rub je tanak, valovit i ponekad malo narebran.

Stručak: 1-5 (7) cm visok i 3-8 (12) mm debeo, valjkast, zakrivljen; bjelkast, površina je sa smeđim čehicama.

Listići: Bijeli su ili sivkasti, prilično su krupni, razmaknuti, žiličasto su spojeni na osnovi, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, voštani.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9.5 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, tanko, vlažno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine puževica sivkaste boje u kojoj se nalazi mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus) koja miriše po gorkim bademima i nije dekorirana. Slična vrsta ima skoro iste spore kao opisana vrsta.

PLANINSKA PUŽEVICA

Hygrophorus queletii Bres.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se izravna i lagano ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv; kremast, osnova i rub su bjelkasti, sredina je sa crvenkasto-smeđim čehicama, vlaknasta, malo je dlakav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 0.5-1.8 (2.5) cm debeo, tvrd, pun, gladak, na bazi je sužen i završava šiljato, suh, ljepljiv; bijel ili žućkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su rijetki, debeli, razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, poslije su s crvenkastom ili narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-14.4 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tvrdo, bijelo, na rubu je lagano žućkasto; miris i okus malo po gorkim bademima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela u simbiozi samo s arišem, na travnatim površinama. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u nasadima ariša, prvi je u okolici Velike Gorice, dok je primjerke na slikama snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Veliki Poganac kod Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) koja je s karakterističnim ružičastim mrljama na sredini klobuka. Kada se natopi vodom, na bazi stručka pojavi se kao odrezan bijeli dio, što je odlika mnogih vrsta iz roda Hygrophorus. Kada se plodno tijelo osuši, oštro razgraničenje bijele i narančasto-oker boje nestane.

MEDENA PUŽEVICA (MEDENKA)

Hygrophorus russula (Schaeff. ex Fr.) Kauffman

Etimologija: russus (lat.) = crveno. Po ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pinkmottle Woodwax

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, mesnat, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, sluzav po vlažnom vremenu; ružičasto-crven ili sivkasto-crvenkast, s ljubičastim je mrljama, po suhom je vremenu radijalno vlaknast, prema rubu je svjetlije žućkaste ili zelenkaste boje, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, sužen je na vrhi i dnu; bijel, svjetliji je od klobuka, mjestimično je s crvenkastim mrljama, na vrhu je sitno zrnast.

Listići: Gusti, bijeli, kremasti, ubrzo su jako prošarani s crvenkastim mrljama, prirasli; debeli, prirasli su k stručku, u pazušcu su ili vrlo kratko silazeći.

Spore: Eliptične, prozirne, (5.7) 6.4 - 8.3 (8.9) × (4) 4.6 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.3 × 5 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto, na prerezu polako pocrveni; miriše na voće ili kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s bukvom ili hrastom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slična je crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), koja je tamnije vinskicrvene boje, raste u crnogoričnim šumama i ima gorko meso. Ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) je tipične crvene boje i ima zastorak koji kasnije ostavlja trag vjenčića na bijelom stručku. Sve su spomenute vrste jestive. Karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor) je vitkija i jače obojena, dosta je ružičasta.

Hygrophorus speciosus - created on October 2017 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOVA PUŽEVICA

Hygrophorus speciosus Peck

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast Bresadole.

Engleski naziv: Splendid Woodwax

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se otvori, kasnije je blago lijevkast, mazav, sluzav i pomalo ljepljiv; žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut.

Stručak: 6-10 cm visok, vitak, sužen je na vrhu, u mladosti je mazav i sluzav; bijel je ili žut, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, ispod klobuka je dekoriran koprenom.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 8-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, vlaknasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom; česta je vrsta. Često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su vrste borova puževica (Hygrophorus hypothejus) koja je ujednačeno obojena i tamnija, a češća je na području srednje i sjeverne Europe, te ariševa puževica (Hygrophorus lucorum) koja ima žuti klobuk i glatki i žućkasto-bijeli stručak. Raste u jesen samo ispod ariša u velikoj množini, izvrsne je kvalitete.

Hygrophorus unicolor - created on October 2017 in Bad Gleichenberg, Austria by bernardwieser

JEDNOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus unicolor Gröger

Engleski naziv: Twotone Woodwax

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo se izravna, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, na sredini se zapaža sitno ispupčenje; bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i oko 8 mm debeo, valjkast, zavijen, duži je od širine klobuka; bjelkast, krem do sivkasto-okerast, po cijeloj dužini bijelo čehast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, kremasti ili su s narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10.6 x 4.8-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko, mekano, lomljivo, u sredini je obično crvenkasto; miris ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i grabom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: U literaturi vlada podijeljeno mišljenje oko dvobojne puževice (Hygrophorus leucophaeus) i naše jednobojne puževice. Pojedini autori te dvije puževice poistovjećuju, a razlike su velike. Nezaobilazno morfološko obilježje jednobojne puževice jest ta da ima poslije ulegnut klobuk i vidljivu tek sitnu papilu na sredini. Dvobojna puževica ima jako široko tupo ispupčenje na sredini klobuka, rub je dugo podvijen, a stručak završava šiljasto.