ZELENA VITIČARKA

Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél.

Etimologija: aeruginosus (lat.) = zelenkasto. Po boji.

Engleski naziv: Verdigris Roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, po kišnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli; zelen je ili modro-zelen, prekriven je s prolaznim i rijetkim bijelim ljuskicama (ostacima ovoja), rub je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, šupalj, mazav, vlaknast; modro-zelenkast, iznad vjenčića je gladak, ispod je s bijelim čehicama, na bazi je s micelijskim nitima; pod klobukom nosi viseći prljavobijeli, sivkasti ili sivo-smeđi vjenčić, s gornje je strane crtast, rub s gornje strane može biti i crnkast od poispadalih zrelih spora.

Listići: Prirasli; bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, (7.3) 7.7 - 8.6 (9.3) × (3.9) 4.2 - 4.7 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.5 µm, Qav = 1.8; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, zelenkastog je tona; miriše ugodno na gljive ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili izravno na panjevima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište.

Napomena: Ne može se zamijeniti s drugom gljivom jer je mazava, ima karakterističnu modro-zelenu boju klobuka i bijeli vjenčić koji poslije zbog sazrijevanja otrusine pocrni. Spominje se kao zasebna vrsta zelenkasto-plava vitičarka (Stropharia cyanea). Vrlo je slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manje sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

Stropharia albonitens - created in Norway by Rob van Kruining

BIJELA VITIČARKA

Stropharia albonitens (Fr.) Quél.

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je ravan i tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijel, na sredini je žućkast.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, kasnije je šupalj, lomljiv, često je zakrivljen; iznad vjenčića bijel, hrapav i malo pahuljast, ispod vjenčića postaje žućkasto-oker i čehast, često je žuto pjegav; vjenčić je bijel sa smeđim ili crno-smeđim rubom, kratkotrajan, opnast, viseći.

Listići: Gusti, prirasli su ili je poneki silazeći sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; svijetlosmeđi, kasnije su sivo-smeđi, smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica bijelo maljava.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, po vlažnom je vremenu prozirno, u stručku postane žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama i pašnjacima, rubovima šuma, u grmlju, na travnatim mjestima, često u blizini johe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Posebno obilježje ove vrste jest mazavi bijeli klobuk, koji poslije na sredini poprimi žućkasto-krem boju. Postoji i slična vitičarka Stropharia melanosperma, koja također ima bjelkasti klobuk, ali često s ljubičastom nijansom, ima i veće spore, 9-12 x 6.5-7.5 µm i uočljivo crtasti vjenčić.

PLAVA VITIČARKA

Stropharia caerulea Kreisel

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Blue roundhead

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, slabo je mazav, kožica se teško guli; zelen, plavo-zelen, vodenast, u starosti izblijedi u žuto-smeđu boju, dekoriran je sa sitnim čehicama koje se ubrzo izgube, rub je obično prekriven bjelkastim ovojem.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, plavo-zelen, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je s bijelim čehicama, ponekad je gladak, na bazi je baršunast od rizomorfnih hifa; vjenčić je kratkotrajan i ponekad samo u tragovima, a ne jasno izražen kao kod zelene vitičarke (Stropharia aeruginosa).

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica nije bjelkasta kao kod zelene vitičarke.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, smećkasto; miriše na rotkvice ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu, često u blizini koprive. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne smetnje. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište. U nekim se izvješćima navodi da sadrži halucinogene tvari u tragovima.

Napomena: Po zeleno-plavičastoj boji veoma je slična zelena vitičarka od koje se razlikuje po smećkastim listićima, prolaznim vjenčićem i upadljivoj dekoraciji. Također, klobuk teži da požuti i prisustvo rizomorfnih hifa na bazi stručka su dodatne osobine zbog kojih se teško može zamijeniti nekom sličnom vrstom.

HORNEMANNOVA VITIČARKA

Stropharia hornemannii (Fr.) S.Lundell & Nannf.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast danskog botaničara Jens Wilken Hornemanna (1770. - 1841.), profesora botanike na Sveučilištu u Kopenhagenu i kasnije direktora Botaničkog vrta.

Engleski naziv: Conifer Roundhead

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan je ili malo mazav; smeđ je do ljubičasto-smeđ, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 8-10 cm visok i 1-1.8 cm debeo, visok, vitak, valjkast, sužen je na bazi; bijel, žućkast, iznad vjenčića je brašnast, ispod vjenčića je grubo bijelo vlaknasto-čehast, dekoracija je čupava, gusta i prolazna, parcijalni je ovoj bjelkast, razvijen, zatvara listiće na klobuku, nakon čega se raspukne i prekriva gotovo čitavi stručak; vjenčić je bijel, crtast s gornje strane i dosta prolazan.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli; prvo su bjelkasti, kasnije su sivo-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, s uočljivom klicom, 10-14 x 5.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-crna.

Meso: Prilično je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, bijelo-kremasto; jakog je neugodnog i kiselog mirisa, a okus je neugodan i malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, jele i bora, na ili u blizini pljesnivih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer kod osjetljivih ljudi uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: U našim krajevima je veoma rijetka vrsta. Jedna je od malobrojnih vrsta većih dimenzija iz roda Stropharia (kao primjerice zelena vitičarka (Stropharia aeruginosa), slamnatica (Stropharia rugosoannulata)). Kada se gljiva razvije ima upadljivo dekoriran stručak, te gladak klobuk, po površini nema nikakvih čehica i nije maljav. Eventualno se može zamijeniti s slamnaticom, smatra se jednom od njezinih varijacija.

SLAMNATICA

Stropharia rugosoannulata Farl. ex Murrill

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran + annulatus (lat.) = prsten, vjenčić. Po imenu G. Ferri, talijanskom mikologu iz Milana.

Engleski naziv: Wine Roundhead

Klobuk: 3-13 (16) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširen, po vlažnom je vremenu slabo mazav, inače je suh i sjajan, nikada nije sluzav; žuto-oker, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, naboran, izbrazdan, sitno je zrnast, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, rub je u mladosti s ostacima bijelog zastorka i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo; čvrst, valjkast, pun, u starosti je šupalj; prvo je bjelkast, kasnije je žućkast do žuto-smeđ, iznad vjenčića je slabo brazdast, na bazi je s debelim bijelim rizomorfima; vjenčić je dvostruk, opnast ili u tragovima, s gornje je strane bijel i narebran, s donje je strane zvjezdast.

Listići: Gusti, tanki, nejednako su dugi, suženi su i zaokruženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; sivi, sivo-ljubičasti ili su ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, glatke, 10-15 x 6-9 µm; otrusina je crno-ljubičasta do crno-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano slamnatožuto, nepromjenjive je boje; miris je ugodan na ciklu ili rotkvice, a okus je također na ciklu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na biljnom otpadu, balama slame, obalama potoka i ponekad u šumi na truloj podlozi, voli pješčano tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, okus je loš i česta su izvješća o gastrointestinalnim smetnjama, osobito pri konzumaciji većih količina ove gljive. Može se uzgajati na balama slame, ali je za tu svrhu bolje odabrati neku kvalitetniju vrstu od ove. Također se može koristiti za dekontaminaciju tla, jer iz zemlje apsorbira otrove poput eksplozivnih spojeva i neutralizira ih. Teški metali također se apsorbiraju i ugrađuju u sastav gljive. Dekontaminaciju tla moguće je provesti ako se gljive sakupe prije raspadanja i odlože kao opasni otpad.

Napomena: Javlja se u slamnatožutoj ili crvenkasto-smeđoj boji s ljubičastim odsjajem. Može biti enormno velika, a često je napadnuta parazitnim gljivicama zbog čega može potpuno promjeniti formu. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Paziti da se ne zamijeni s vrstama iz roda Psalliota koje su tamnije obojene, ali koje nemaju ljubičaste listiće po čemu se i izdvaja rod Stropharia. Ponekad se može zamijeniti s hornemannovom vitičarkom (Stropharia hornemannii) koja je svjetlija i ima dekoriran stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 220. Ferijeva vitičarka (Stropharia rugosoannulata Farlow ex Murr.), Sinonim: Stropharia ferii Bres.; 221. Žuta vitičarka (Stropharia rugosoannulata f. lutea (Hongo) Hongo)