Pholiota adiposa - created on March 2011 in Poland by Jerzy Opioła

MASNA LJUSKAVICA

Pholiota adiposa (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: adiposo, grasso = po sluzavosti klobuka i stručka.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, manje je ili više pravilno zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen na sredini, sluzavo-mazav; zlatnožut, žuto-oker ili je smećkast, prilično je upadljivo dekoriran ostacima žutog ovoja koji je izražen u obliku velikih priraštenih žućkastih do smećkastih čehica koje su najgušće na sredini, djelomično su stršeće, čehice se po vlažnom vremenu zadebljavaju i nestanu, tako da površina ostane skoro glatka, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s krpastim ostacima ovoja, nije narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 5-9 (12) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, zakrivljen, jako je mazav i sluzav; žut je ili kremasto-žut na vrhu, a žuto-smeđ, smećkast ili hrđastosmeđ na bazi, površina je s tamnosmeđim čehicama, na vrhu je gol i s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, često su prekriveni kapljicama; najprije su žućkasti, kasnije su sivkasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8.5 x 3-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je konzistentno, u klobuku je žućkasto, a nešto tamnije u stručku i smeđo-crvenkasto u bazi stručka; miris je slabo izražen, neugodan na drvo, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali i drugog bjelogoričnog drveća kao što su hrast ili topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta vlaknaste konzistencije, neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da sadrži bioaktivni sastojak adenozin koji je pokazao snažne protuupalne učinke i potencijal za jačanje imunološkog sustava (National Library of Medicine. 2024. Effects of Adenosine Extract from Pholiota adiposa (Fr.) Quel on mRNA Expressions of Superoxide Dismutase and Immunomodulatory Cytokines). Sadrži i polisaharide koji pokazuju značajne antitumorske učinke (National Library of Medicine. 2024. The structural characterization of a polysaccharide exhibiting antitumor effect from Pholiota adiposa mycelia).

Napomena: Dio je skupine malih ljuskavica, kao što su zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) i hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa) od kojih se ova vrsta razlikuje po mazavom stručku i klobuku. Sve su vrste nejestive zbog prilično vlaknaste konzistencije mesa.

ZLAĆANA LJUSKAVICA

Pholiota aurivella (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno + vellus (lat.) = vuna. Po ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, mesnat, prvo je koveksno-zvonolik, kasnije je otvoren i vijugav, sjajan, površina je vlažna, mazava i sluzava; prvo je zlatnožut, zatim je tamnožut, nešto je tamniji na sredini koja je prekrivena žuto-hrđastosmeđim ili smećkastim priraslim i pojasasto raspoređenim čehicama, rub je izrepan od ostataka zastorka.

Stručak: 5-8 cm visok, nešto je duži od promjera klobuka, valjkast, pun, često je korjenasto produžen, nije mazav; obično je žućkast, prema bazi je tamniji, donji je dio sa žućkasto-smeđim pojasasto raspoređenim čehicama, u mladosti je s vlaknasto-maljavom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, široki; najprije su sviejtložuti, kasnije su žuto-smeđi, oker ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, u mladosti su prekriveni s bjelkastim do žućkastim, paučinastim i vunastim zastorkom, oštrica je trepavičasta i žućkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, žilavo, bjelkasto je do svijetložuto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na gljive ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, dok meso s kalijevom lužinom trenutno postane žuto-crvenkasto.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, ali i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, a veoma rijetko na crnogoričnom drveću, obično jeli; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna, a treća slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Zabilježeno je nekoliko nepotvrđenih alergijskih reakcija, a uzrok može biti određena vrsta drveća na kojima raste.

Napomena: Slična je masnočehava ljuskavica (Pholiota squarrosoadiposa) koja je također mazava, ali na klobuku ima stršeće čehice. Mnogi autori je poistovjećuju s masnom ljuskavicom (Pholiota adiposa) koja ima nešto manje spore dimenzija 5-8.5 x 3-5.5 µm i mazavi stručak, osim toga nema tragova sraštenih ili stršećih čehica po površini klobuka, a ako je s dekoracijom onda je ona vrlo sitna.

Pholiota carbonaria - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA LJUSKAVICA

Pholiota carbonaria (Fr.) Singer

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Jer raste na ostacima izgorenog drva.

Engleski naziv: Bonfire Scalycap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i blago ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i ljepljiv; žut je do crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je prekriven čehastim ostacima ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi; svjetliji je od klobuka, žuto-narančast, prekriven je rijetkim smeđim čehicama, osobito na donjem dijelu, na vrhu je svjetliji, na vrhu je često izražena prstenasta zona.

Listići: U mladosti su kao odvojeni od stručka, kasnije su zaokruženi uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasti, kasnije su sivo-žuti, žuto-maslinasti do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, pri dnu stručka je oker-smeđe; miris mije izražen, a okus je blag i samo ponekad malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane oker-žuto pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na starim zgarištima i opožarenim područjima, kao saprofit krupnijih pougljenisanih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno i nekoliko trovanja.

Napomena: Uz navedeno stanište i opis ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Pholiota flammans - created in Finland by Outi Laakso

PLAMTEĆA LJUSKAVICA

Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: flammans (lat.) = plameno, vatreno. Po živoj boji.

Engleski naziv: Flaming Scalycap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav; lijepe je limunastožute ili narančaste boje, cijela je površina prekrivena stršećim svijetložutim čehicama na žuto-crvenoj osnovi, rub je podvijen.

Stručak:  3-8 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, prvo je pun, zatim je šupalj, suh; limunastožut je ili narančast, ispod vjenčića je gusto obrastao stršećim čehicama na žutoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, vjenčić je čehast, nije uvijek jasno izražen, nalazi se malo ispod klobuka.

Listići: Prilično su gusti, prirasli; najprije su žuti poput klobuka, kasnije su žuto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, sitne, 3-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, žuto, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miriše na gljive ili oštro na rotkvice, a okus je gorkast i kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, a meso najprije pocrveni pa poslije postane crno-smeđe, meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postane tamnozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili po 2-3 plodna tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom, jer raste samo na panjevima crnogoričnog drveća, lijepe je žuto-narančaste, a stručak i klobuk su čehasto dekorirani. Jedna je od najljepših gljiva.

Pholiota gummosa - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ELASTIČNA LJUSKAVICA

Pholiota gummosa (Lasch) Singer

Etimologija: Po elastičnoj konzistenciji?

Engleski naziv: Sticky Scalycap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je okruglast ili zvonolik, zatim je konveksno-izravnat, kožica je mazava i lako se guli; žućkast, žuto-narančast, oker ili je zelenkasto-smeđ, mjestimično je s mrljama, s brojnim je žuto-zelenim, oker-smeđim ili maslinasto-smeđim koncentrično postavljenim čehicama koje otpadnu, rub je dugo vremena podvijen i pokriven zastorkom.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zakrivljen, zatim postane šupalj; boje je klobuka ili je nešto blijeđi, žućkast, žuto-narančast, zelenkasto-smeđ ili je oker-smeđ, sitno je smeđe čehast kao i klobuk, prema bazi je crvenkasto-smeđe prošaran poput zmijske kože, s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su blijedožućkasti, kasnije su svijetlosmeđi do oker-sivkasti.

Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, blijedožućkasto, ispod kožice klobuka je tamnožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Od žilave ljuskavice (Pholiota lenta) razlikuje se po crisocistidama, pleurocistidama koje su nešto duže, te po sporama s klicom.

Pholiota jahnii - created on November 2023 in Graz-Umgebung, Austria by rainerburkard

JAHNIJEVA LJUSKAVICA

Pholiota jahnii Tjall.-Beuk. & Bas

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim je otvoren i široko tupo ispupčen na sredini, gladak, malo je mazav; žućkast je smećkast, na sredini je tamniji, ukrašen crveno-smećkastim priraštenim čehicama koje poslije postanu crnkaste.

Stručak: Mnogo je duži od širine klobuka, pun, zakrivljen, malo je sluzav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gol, ispod je sa crvenkasto-smeđim čehicama, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni sluzavim zastorkom; najprije bjelkasti, kasnije su oker do hrđastosmeđi i pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3-4 µm; otrusina smeđa.

Meso: Debelo, žilavo, u klobuku bijelo, kasnije je svijetložuto, u dnu stručka je šafranastožuto ili crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, uz panjeve ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Pripada skupini ljuskavica sa čehastim klobukom i stručkom. Najsličnija je masna ljuskavica (Pholiota adiposa) od koje se bitno razlikuje po listićima koji su do stručka izrezani i gotovo odmaknuti, a klobuk nije oštro ispupčen. Neki autori jahnijevu ljuskavicu poistovjećuju sa sličnom vrstom.

ŽILAVA LJUSKAVICA

Pholiota lenta (Pers.) Singer

Etimologija: lentus (lat.) = izdržljivo, ustrajno, žilavo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan, gotovo je raširen, gladak, mazav, po vlažnom je vremenu prilično sluzav; u pravilu je bjelkast, sredina je oker ili svijetlosmeđa, u mladosti je prekriven prolaznim sitnim čehicama bijele boje koje se ističu po suhom vremenu, čehice su prema rubu sve gušće, u starosti je ispran ili gol.

Stručak: 3-12 (14) cm visok i 0.7-2.8 (3.4) cm debeo, pravilno je valjkast, pri dnu je najčešće zakrivljen i ponekad lagano zadebljan, pun; bjelkast, na bazi je smećkast, ispod prstenaste zone je prekriven gustim vlaknastim i stršećim bijelim čehicama, čehice nisu osobito uočljive po vlažnom vremenu.

Listići: Gusti, uski, nejednako su dugi, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je valovita; prvo su bjelkasti, zatim su žućkasto-maslinasti, u starosti su smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, šiljate, slabo amiloidne, 6-7 x 3-4 µm; otrusina je oker.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto, dosta je vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus dosta podsjeća na rotkvice.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom požuti, sa željeznim sulfatom trenutno pozeleni, dok s fenolanilinom postane vinsko-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te na otpalom lišću i iglicama. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama i mogućih alergijskih reakcija. Ako se koristi onda se koriste samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: U Zagrebu raste po Maksimiru. Prepoznatljiva je po suhom vremenu, ali za vrijeme velikih kiša izgube se karakteristična svojstva, kao što su čehavost stručka i klobuka što bi moglo dovesti do određene zabune pri determinaciji ove vrste.

Kuehneromyces lignicola - created in Norway by unknown

PROLJETNA PANJEVČICA

Pholiota lignicola (Peck) Jacobsson

Engleski naziv: Conifer Woodtuft

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, izblijedi u sredini; obično je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama.

Stručak: Tamnosmeđ, hrđastosmeđ do crno-smeđ, gladak, rijetko je s kratkotrajnim vjenčićem, s bijelim je vlaknima kao kod otrovne rebraste patuljice (Galerina marginata).

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 3-5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Žućkasto, blijedosmeđe do hrđastosmeđe, tanko, lomljivo, u bazi stručka je tamnosmeđe; miris je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na piljevini raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, obično u planinskim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer neki izvori navode da je sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

KLIZAVA LJUSKAVICA

Pholiota lubrica (Pers.) Singer

Etimologija: lubricus (lat.) = klizak, prijateljski. Po mazavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, dosta je mazav i sluzav; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, sredina je tamnosmeđa, površina je s raštrkanim bijelim čehicama, izblijedi prema rubu gdje je gotovo bijel i izraženo bijelo maljav.

Stručak: Valjkast, pun, ujednačene je debljine ili je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i srašten s drugim stručcima; bijel, na bazi je smećkast, površina je s bijelim čehicama, na vrhu je gol.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama, oštrica je ravna; bijeli, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 6-7.5 x 3.5-4.2 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bijelo, u donjem je dijelu stručka smećkasto; miris i okus su slabi na rotkvicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, rijetko na crnogoričnom drveću; nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer nema nikakve uporabne vrijednosti i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Ako se konzumira koristi se samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: Ova se ljuskavica može zamijeniti s brojnim vrstama. Razlikuje se po bogatoj bijeloj dekoraciji po stručku, prisutnosti upadljivog ovoja na rubu klobuka i dosta svijetloj boji.

SJAJNA LJUSKAVICA

Pholiota lucifera (Lasch) Quél.

Etimologija: lucifer (lat.) = nanijeti svjetlo. Po živoj boji.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, mesnat, najprije poluloptast ili konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, mazav; limunastožut je ili žuto-smeđ, površina je s nepravilnim, prolaznim i priraštenim crveno-smeđim čehicama na žutoj osnovi, rub je resast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 2-10 (12) mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj; iznad vjenčića je limunastožut, prema bazi je hrđastosmeđ, čehast i vlaknast; prolazni je vjenčić bjelkast ili žućkast, teško je uočljiv, odmaknut je od klobuka, uspravan, u obliku je čehastih ostataka.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuti, kasnije su narančasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, (6.4) 6.8 - 7.8 (8.3) × (3.6) 3.9 - 4.5 (4.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 7.3 × 4.1 µm, Qav = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je crno-smeđe, čvrsto, vlaknasto; miris je ugodan na drvo, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnnog drveća, te također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dio literature navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Tipično raste na trulom drvu, ima dekoriran stručak i izrazito je lijepe boje. Slična je pjenasta ljuskavica (Pholiota spumosa) koja je upadljivije boje, s jače dekoriranim stručkom i većih je dimenzija. Zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) je izraženije obojena i veća rastom. Raste samo na živom drveću i panjevima bjelogoričnog drveća. Slična je i divna čehavka (Gymnopilus spectabilis).

RAZORNA ČEHAVKA

Pholiota populnea (Pers.) Kuyper & Tjall.-Beuk.

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je konveksno-polukuglast, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini; krem-smeđ, oker, smećkast ili je hrđastosmeđ, čitav je pokriven bijelim i debelim nepravilno raspoređenim čehicama koje kasnije postanu smećkaste, rub je svjetliji i jako čupav.

Stručak: 4-10 (18) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, robustan, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, batinast, često je korjenasto produžen, pun; ispod prstenaste zone je smećkast i vlaknasto-čehast, a iznad je bjelkast i gladak; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani je smećkast od spora, vlaknast, s rascijepljenim rubom, često samo u tragovima.

Listići: Gusti, debeli, nejednako su dugi, prirasli su za stručak; najprije su sivkasti, kasnije su smećkasti do cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i u starosti malo nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim stjenkama, 6-11 x 3.5-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, žilavo, bijelo, bjelkasto, u dnu stručka je oker do smećkasto, ne mijenja boju na prerezu; karakterističnog je lužnatog mirisa, između ugodnog i neugodnog, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, povaljeni trupci) ili kao parazit na živim stablima za koje je opasan parazit, jer njezin micelij razara domaćina dok ga u potpunosti ne uništi, najčešće se pronađe na topoli.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog previše gorkog mesa.

Napomena: Zbog staništa i značajki nije moguća zamjena s nijednom vrstom gljiva. Donekle sliči resastoj slabunjavki (Psathyrella caput-medusae), ali ona raste isključivo na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

TURSKA PEČURKOVICA

Pholiota pudica (Bull.) Gillet

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori; bijel, kasnije je sivkast, čitava je površina prekrivena finim čehicama koje se kasnije gube, na dodir postaje žućkasto-zelenkast.

Stručak: 5-8 (10) cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, redovito je zakrivljen, najprije je pun, zatim je šupalj; bijel; vjenčić je tkaninast i gladak.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak na kratki ovratnik (collarium), slobodni; bijeli, vodenasti, mogu biti crvenkasto naprašeni od otrusine.

Spore: Eliptične, 7-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela do crvenkasta.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bijelo, na spoju klobuka i stručka dobiva laganu crvenkastu nijansu; miris je oštar i prilično neugodan, a okus je na rotkvice i malo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u vrtovima, vinogradima, na kukuruzištima, grobljima itd.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prije uporabe treba je prokuhati da izgubi neugodan miris.

Napomena: Donekle je slična svilena štitarka (Leucocoprinus cretaceus), koja ima žuto-crvenkaste listiće. Na početku uvelike podsjeća na ovčarsku pečurku (Agaricus arvensis). Zbog staništa se teško može zamijeniti s nekom otrovnom gljivom.

HRAPAVA LJUSKAVICA

Pholiota squarrosa (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: squarrosus (lat.) = raščupano ili nakostriješeno čehasto. Po čehicama po klobuku i stručku.

Engleski naziv: Shaggy Scalycap

Klobuk: 1-5 (10) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i često tupo ispupčen na sredini, uvijek je suh; slamnatožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je svijetlonarančast, čitava je površina prekrivena priraštenim nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama, rub je dugo vremena podvijen i resast.

Stručak: 2-18 (25) cm visok i 0.6-4 (5) cm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, pun je pa šupljikav, tvrd, žilav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gladak i žućkast, a ispod je s nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama kao i klobuk, od sredine prema dnu je sve tamniji; vjenčić je s gornje strane bijel i gladak, a s donje je strane smeđ, čehav i resastog ruba.

Listići: Gusti, uski, prirasli su na stručak; najprije su blijede žućkasto-maslinaste boje, kasnije su maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-8 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, vlaknasto, bjelkasto je do žućkasto, nešto je tamnije prema dnu stručka; miris je ugodan na repu ili rotkvicu, a okus je na ciklu ili rotkvicu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postaje tamnozeleno, dok s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u velikim busenima, kao saprofit na još živim panjevima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće voćaka, ali i crnogoričnog drveća poput smreke ili prividno na tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vlaknaste konzistencije i neugodnog mirisa i okusa mesa. U nekim se izvorima također navodi kao otrovna vrsta jer uzrokuje gastrointestinalne poremećaje kod osjetljivih ljudi, osobito u kombinaciji s alkoholom pa preporučujemo da izbjegavate konzumaciju ove vrste.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po jakoj dekoraciji koju čine čehice po klobuku i stručku. Sliči joj nejestiva vrsta zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) sa sjajnim i mazavim klobukom s rijetkim priraštenim hrđastosmeđim čehicama na žutoj osnovi.