SIVOLISNATA PANJEVČICA

Hypholoma capnoides (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: kapnos (gr.) = dim. Po sivoj boji listića.

Engleski naziv: Conifer Tuft

Klobuk: 1-8 (12) cm širok, mesnat, suh, najprije je kuglast, zatim se otvori; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je često sa sitnim ostacima koprene.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 4-10 (12) mm debeo, šupalj, vitak; bjelkast, žućkast, prema dnu je tamniji, na bazi je smećkast, vlaknast, u mladosti je s prstenastim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, prirasli; sivkasti, sivi ili sivo-ljubičasti, bez tragova žute ili zelene boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je ili žućkasto, često je žuto-narančasto u dnu stručka, vlaknasto; miris je blago opor, sličan cijanovodičnoj kiselini ili gorkim bademima, a okus je ugodan na gljive, ljutkast i orašast za razliku od otrovne crvenkaste panjevčice (Hypholoma lateritium) koja ima gorak okus mesa.

Kemijske reakcije: Meso se u dodiru sa željeznim sulfatom oboji lagano u blijedo-zeleno, dok s kalijevom lužinom postane hrđastosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po 20-ak plodnih tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća, najčešće bora ili smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na korijenju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ova je vrsta dio skupine gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu pomoću koje se štite od puževa. Gljive koje imaju oštar miris na cijanovodičnu kiselinu, gorke bademe ili nešto slično i često sadrže cijanovodičnu kiselinu. Ona brzo ispari i obično ne predstavlja opasnost ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Nepogrešivo se razlikuje od otrovne prave sumporače (Hypholoma fasciculare) i nevaljale crvenkaste panjevčice po sivoj boji listića koji nikada ne poprime zelenkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s drugim gljivama.

Hypholoma elongatum - created in Finland by Martti Moisander

CRETNA SUMPORAČA

Hypholoma elongatum (Pers.) Ricken

Engleski naziv: Sphagnum Brownie

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u mladosti je stožast do zvonolik, zatim je široko konveksan do izravnat, tupo ispupčen, gladak, vlažan; blijedožut, zlatnožut do žuto-zelenkast, na sredini je svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ravan ili savijen, šupalj, gladak; žućkasto-narančast, smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast i čehast, prema dnu postane crvenkasto-smeđ i s mjestimičnim mrljama od ostataka ovoja.

Listići: Prirasli, razmaknuti, isprva su bjelkasti do blijedo žućkasti, zatim su blijedo smeđi ili sivo-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, 10-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus malo gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno kao saprofit odumrlih dijelova mahovinskih tresetišta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na acidofilnim cretovima Lepenici i Sungerskom lugu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po nazubljenim listićima i staništu na kojem raste.

PRAVA SUMPORAČA

Hypholoma fasciculare (Huds.) P.Kumm.

Etimologija: fasciculus (lat.) = fascikl, svezak, svežanj, buket, kita. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Sulphur Tuft

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonkolik, zatim je raširen; sumporastožut, zelenkast, sredina je nešto tamnije oker, žuto-narančaste ili hrđastosmeđe boje, rub je često krpast od prolaznih ostataka ovoja.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 0.4-2 (3) cm debeo, tanak, gladak, šupalj; žućkast, sumpornožut ili žuto-narančast, prema dnu je smećkast, vlaknast, na vrhu je svijetložut sa žućkastom koprenom; u mladosti se ponekad može vidjeti slabo izražena prstenasta zona s crnkastim i nitastim ostacima prolaznog vjenčića.

Listići: Gusti, ravni, prirasli; u mladosti su sumporastožuti, žuto-zelenkasti ili zelenkasti, kasnije su maslinasto-smeđi do tamnosmeđi s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q=1.33-1.75, N=30, Me=6.66 x 4.34 µm, Qav=1.53; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto je ili sumpornožuto, u dnu stručka je smećkasto; miris je neugodan, slab na voće, a okus je jako gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom prvo postane zeleno pa crno-zeleno, s površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane narančasta, a zatim crna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, u gustim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i korijenju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Simptomi trovanja su mučnina, povraćanje i proljev, a javljaju se 15 minuta do 4 sata nakon konzumacije i traju po nekoliko dana. Uzročnik trovanja je toksin fasciculol. Stoga krajnji oprez! Gljiva je u pokusima s miševima urokovala njihovu smrt od paralize. Do sada to nije potvrđeno kod ljudi, ali se nikada ne može isključiti. Okus mesa je vrlo gorak, a takav ostaje čak i nakon kuhanja. 

Napomena: Često raste zajedno s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja nema sumporastu boju klobuka i listića. Sliči joj i jestiva sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) koja ima sive listiće (bez tragova žuto-zelene boje), bijelo slatko meso, a i češća je panjevčica na panjevima. Od ostalih su vrsta iz ovog roda slične još crvenkasta panjevčica (Hypholoma lateritium) koja je veća rastom i ima ciglastocrvenu boju na sredini klobuka, te tamnožuta panjevčica (Hypholoma epixanthum) i korjenasta plavulja (Hebeloma radicosum) koje imaju odvratan miris.

CRVENKASTA PANJEVČICA

Hypholoma lateritium (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: lateritius (lat.) = ciglaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Brick Tuft

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast, zatim se raširi, gladak; oker, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, prema rubu svjetliji, na rubu s ostacima zastorka u obliku smeđih dlačica.

Stručak: 3-14 (17) cm visok i 0.4-1.2 (1.7) cm debeo, vitak, šupalj; na vrhu je blijedožućkast, a prema dolje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ ili tamnomaslinast, vlaknast, ponekad je čehast; na gornjem dijelu je s ostacima zastorka u obliku tamnog crtastog prstenka.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak; blijedožućkasti su ili žuto-smeđi, kasnije su maslinasti i na kraju ljubičasto-smeđi. 

Spore: Eliptične, glatke, 6 - 7 (7.9) × (1.8) 3.6 - 4.1 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.7 (1.9), N = 100, Me = 6.4 × 3.8 µm, Qav = 1.7; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, prema dnu stručka je crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je prilično gorak, ali ne tako gorak kao kod prave sumporače (Hypholoma fasciculare).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i površina stručka u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu lagano maslinasti, dok se kora stručka u dodiru s željeznim sulfatom trenutno oboji u tamnozeleno, s kalijevom lužinom stručak odmah postane narančasto-žut pa smeđ.

Stanište: Raste tijekom godine (u razdoblju bez mraza), u krasnim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na četvrtoj slici Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta gorkog okusa. Otkriveno je da sadrži velike količine termolabilnog toksina koji uzrokuje hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada se gljive prokuhaju, ti toksini nisu više tako učinkoviti. Kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Neki je ljudi jedu bez problema unatoč gorkom okusu, međutim smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Po lijepoj ciglastocrvenkastoj boji klobuka se razlikuje od otrovne prave sumporače koja je sumpornožute boje.

Hypholoma marginatum - created in Finland by Martti Moisander

LJUSKASTONOGA SUMPORAČA

Hypholoma marginatum J.Schröt.

Engleski naziv: Snakeskin Brownie

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, u početku je zvonasto-koničan, zatim je konveksan, na kraju se otvori i tupo ispupči, slabo je mesnat, površina je suha i glatka, nema tragova narebranosti; može biti žuto-crvenkast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili zelenkasto-smeđ, rub uvijek svjetliji i s bjelkastim ostacima zastorka koji poslije nestanu.

Stručak: 5-9 cm visok, tanak, valjkast, šupalj, tvrd; pri vrhu bjelkast, s bjelkasto vlaknasto-svilenkastom dekoracijom koja je prošarana poput zmijske kože na crvenkasto-smeđoj ili crno-smeđoj osnovi.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak; najprije su žućkasti ili sivkasti, kasnije su maslinasto-sivi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, često sa crnkastim mrljama od zrelih spora.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe, i bazi stručka je tamnije hrđastosmeđe boje; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, srušena debla, panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima te na korijenju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama panjevčica kao što su sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) i prava sumporača (Hypholoma fasciculare). Gotovo zmijski izgled stručka toliko je karakterističan za ljuskavonogu sumporaču da je to dovoljan znak za sigurnu determinaciju.

Hypholoma myosotis - created in Finland by Allar Antson

LJEPLJIVA SUMPORAČA

Hypholoma myosotis (Fr.) M.Lange

Etimologija: myosotis (lat.) = biljka šumska potočnica (Myosotis).

Engleski naziv: Olive Brownie

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, najprije je konveksan, poslije se izravna i često ispupči na sredini, gladak, gol, upadljivo je mazav; najprije je maslinast ili maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi i postane svijetlosmeđ ili žuto-maslinast, rub skoro nije narebran i često je dekoriran raštrkanim bijelim pahuljama.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-5 mm debeo, dosta je izdužen i vitak, krut; žućkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, bijelo je vlaknasto-čehasto prošaran poput zmijske kože.

Listići: Trbušasti, razmaknuti, prirasli; sivkasto-žućkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je bijela i zupčasta.

Spore: Eliptične, bademaste, duguljaste, glatke, sa sitnim kličnim otvorom, 14-19 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, slamnatožuto do blijedosmećkasto, na pritisak postane blago zelenkasto ili zeleno-sivo; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprofit na tresetištima bogatim mahovinom i u miješanim i bjelogoričnim šumama bukve, rijetko i na drugim vlažnim staništima. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po dimenzijama spora i mazavom klobuku, a sigurna identifikacija moguća samo pomoću mikroskopske analize spora.

Hypholoma radicosum - created in Finland by Päivi Saikkonen

KORJENASTA PANJEVČICA

Hypholoma radicosum J.E.Lange

Engleski naziv: Rooting Brownie

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, u početku je konveksan, zatim se otvori, gladak; crvenkasto-žut ili oker-smećkast, bijelo pahuljast, sredina je tamnija, rub je dugo vremena bjelkasto maljav i valovit.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, valjkast, završava produženo korjenasto, najprije je pun, zatim je šupalj, elastičan; često je bjelkasto čehasto-vlaknasto prošaran poput zmijske kože pa oker, na dnu je smeđ ili narančasto-smeđ.

Listići: Prirasli, ponekad prirasli sa zupcem; u početku su bjelkasti, kasnije su oker, sivo-smeđi sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, nikada nisu zeleni, oštrica bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 3.4-4.3 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do blijedožuto, u dnu stručka je oker do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na gumene ili vojničke čizme, na vinsku bačvu ili plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji pomiješanoj s korijenjem ili granjem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s tri vrste panjevčica: crvenkastom panjevčicom (Hypholoma lateritium), pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) i sivolisnatom panjevčicom (Hypholoma capnoides). Međutim, korjenasto produžen stručak u tlu posve je dovoljan da se ne pogriješi. Ako se pažljivo ne izvadi iz staništa, smeđi korjenasti stručak pukne, ali i tada se lako prepozna po mirisu, boji listića i po tome što raste samo u crnogoričnim šumama.