SVILENASTA TOBOLČARKA

Volvariella bombycina (Schaeff.) Singer

Etimologija: bombix (lat.) = svilena buba (Bombyx mori). Po vunasto ornamentiranoj površini klobuka.

Engleski naziv: Silky Rosegill

Klobuk: 5-14 (16) cm širok, prvo je jajolik ili stožasto-zvonolik, zatim je poluloptast, kasnije je otvoren i izravnat, ponekad je malo ispupčen na sredini; bijel, krem, ponekad je i žut, prekriven je svilenastom vunastom vlaknasto-čehastom dekoracijom, u početku je cijelo plodno tijelo obavijeno ovojem.

Stručak: 6-18 (21) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, gol, nešto je zadebljan na bazi, pun, često je zakrivljen, lomljiv; bijel; bez prstena, na dnu se nalazi široki ostatak kožastog ovoja, volva je duboko ukopana i mesnata, na vrhu je rastrgana na režnjeve, žuto-smeđe čehasta na svijetložutoj osnovi ili je sa smećkastim mrljama.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, slobodni; najprije su bijeli, zatim su crvenkasti ili ružičasti, u starosti su ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5.9-10 x 4.3-6.5 µm; otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miriše lagano na rotkvice, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po sjenovitim šumskim uvalama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (u šupljinama oborenih trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, breze ili topole, te kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Kako se ova gljiva može lako zamijeniti sa smrtonosnim pupavkama koje također imaju volvu na bazi stručka i blijede klobuke, potrebna je velika pažnja kako se ne bi napravila pogreška. Neiskusni bi skupljači gljiva trebali izbjegavati sakupljanje gljiva s volvom. Međutim, sve opasne vrste rastu na zemlji, a ne na drvu.

Napomena: Zbog karakterističnog je izgleda i svilenastih čeha bijele boje, te staništa na kojem raste nemoguća zamjena s drugim vrstama. Rijetka je i nema osobite vrijednosti. Slična je vrsta Volvariella volvacea, koja je sitnijeg rasta. Smećkastu volvu ima vrsta parazitska tobolčarka (Volvariella surrecta) koja ima svilenkasti klobuk i tipično parazitira sivu maglenku (Clitocybe nebularis). Ostale slične vrste iz ovog roda imaju čekinjasti klobuk, dok je klobuk kod ove vrste gladak ili napadno ljepljiv od sluzi, pri tom se prvenstveno misli na ljepljivu tobolčarku (Volvopluteus gloiocephalus).

Volvariella caesiotincta - created on January 2016 in Sardinia, Italy by Davide Puddu

MODRIKASTOSIVA TOBOLČARKA

Volvariella caesiotincta P.D.Orton

Engleski naziv: Silky Rosegill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je jajolik ili stožasto-zvonolik, kasnije je otvoren, suh, gladak; siv, uvijek je s plavkastim tonovima, na sredini je nešto tamniji, prekriven je sivo-smeđom dlakavo-vlaknastom dekoracijom, rub je bjelkast.

Stručak: 3-7 cm visok i 8-10 mm debeo, valjkast, malo je sužen pri vrhu, tanak, vlaknast, čvrst; bijel, u mladosti je pahuljast, kasnije je gol; bez prstena, na dnu se nalazi bjelkasta osjetljiva volva koja se lako izgubi.

Listići: Gusti, široki, slobodni; najprije su bijeli, kasnije su s ružičastim odsjajem, u starosti su tamnoružičasti.

Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, 5.4-7.5 x 3.6-5.2 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo; miris je malo trpak, na pelargonije, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, te po livadama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili graba, ponekad prividno na zemlji na zakopanom drvu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Moguća je zamjena s mišjom tobolčarkom (Volvariella murinella) koja raste po jarugama i uz ceste, a klobuk opisane vrste podsjeća i na neke manje vrste krovnjača koje nemaju volvu na bazi stručka.

BOROVA TOBOLČARKA

Volvariella hypopithys (Fr.) Shaffer

Etimologija: hypo (gr) = ispod + pitys (gr.) = bor. Po vrsti drva ispod kojega raste.

Klobuk: 1.5-4 (6) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi; bijel, površina je vlaknasto-maljav.

Stručak: Valjkast; bijel, sitno je vlaknast; volva je uglavnom s 4 lapa bijele boje.

Listići: Gusti, nisu široki, prelaze rub klobuka, slobodni, ponekad su račvasti, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli, zatim su s ružičastom nijansom, kasnije su ružičasto-smeđi, oštrica je iste boje i lagano resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 6-7 x 4.5-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, rjeđe u šumama bora, te u staklenicima, na glinenastom  tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je tobolčarka dosta malena rastom, a prepoznatljiva je po upadljivo vlaknastom klobuku i svjetlijem stručku.

MIŠJA TOBOLČARKA

Volvariella murinella (Quél.) M.M.Moser ex Dennis, P.D.Orton & Hora

Etimologija: mus, muris (lat.) = mišja, miš. Po boji.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan kasnije je otvoren i naglašeno široko ispupčen na sredini, gladak, lagano je mazav; skoro je bijel, sivkast do siv, često je i s ružičastom nijansom, sredina je nešto tamnija, površina je sivo-smeđe vlaknasto-baršuasta, rub je narebran, često je dosta svjetliji.

Stručak: Vitak, prilično je tanak, malo je proširen je na vrhu, zadebljan je na bazi, gladak, bijel, vlaknast, kasnije je gol; volva je bjelkasta, u starosti je sivo-smeđa, podijeljena je na 3-4 lapa.

Listići: Prilično su gusti, jasno su zaokruženi uz stručak, slobodni, lagano su trbušasti; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3-4 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo; lagano miriše na cvijet pelargonije ili travu, a okus je malo neugodan, kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima te po livadama i pašnjacima, na humusnom tlu; slabo je rasprostranjena vrsta. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja i krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je mala obojnjača, ne može se uvijek sa sigurnošću prepoznati samo na temelju izgleda. Ima karakterističnu volvu s nekoliko lapova, izvana je bijele, a ne sive boje kao kod sličnih vrsta, kao što je primjerice mala tobolčarka (Volvariella pusilla) koja je dosta manja rastom.

MALA TOBOLČARKA

Volvariella pusilla (Pers.) Singer

Etimologija: pusilla (lat.) = vrlo mala, najmanja. Po dimenzijama.

Klobuk: 1-1.5 (3) cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je raširen i upadljivo ispupčen na sredini, malo je ljepljiv; bijel, sivkast do sivo-smeđ, svilenkast, vunasto-vlaknast, rub je lagano narebran i gotovo gladak.

Stručak: Često je prilično je kratak, zadebljan je na bazi, nije bulbozan, šupalj, gladak, u mladosti je gotovo je proziran, bijel, u starosti je malo smeđe vlaknasto-crtast; volva je bjelkasta, ponekad je sivo-smećkasta, uglavnom je upadljivo rastrgana na 4 lapa.

Listići: U mladosti su gusti, kasnije su razmaknuti, slobodni, oštrica je ponekad neravna i resasta; bijeli, kasnije su svijetloružičasti od praha spora.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-8 x 4-6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, lomljivo, bijelo; miris je blag, nije neugodan, a okus je također blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, te po parkovima i staklenicima, voli glinenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja i u prvoj polovici studenog.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nešto je manja tobolčarka.

PARAZITSKA TOBOLČARKA

Volvariella surrecta (Knapp) Singer

Engleski naziv: Piggyback Rosegill

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, najprije je kuglasto-jajolik, zatim je polukuglast, kasnije je manje ili više otvoren i uglavnom ispupčen na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav; bjelkast, ponekad je sa sivim ili sivo-zelenim odsjajem, svilenkast, radijalno je vunasto-vlaknast, sredina kasnije požuti ili posmeđi.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 0.6-0.8 (1) cm debeo, suh, često je zakrivljen, prema dolje je deblji, bjelkast je do sivkast, vlaknast; volva je bijela, kasnije je blijedosmeđa, opnasta i vlaknasta, podijeljena je na 2-3 lapa.

Listići: Gusti, tanki, široki, slobodni, nejednako su dugi; najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je bjelkasta i pahuljasta.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3-5 µm; cistide su u obliku boce (60-90 x 15-25 µm); otrusina je crvene boje.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; lagano miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, najčešće kao saprofit na starim plodnim tijelima sive maglenke (Clitocybe nebularis), a rjeđe na drugim vrstama iz rodova Clitocybe i Tricholoma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednostavno se prepoznaje, jer nema mnogo vrsta gljiva koje parazitiraju druge gljive. Najčešće raste na sivoj maglenki koju napadne micelijem, a napadnuta se gljiva od tog trenutka abnormalno razvija, ponekad raste po više plodnih tijela zajedno. Ako imate sreće, možete vidjeti kako će vrlo brzo narasti čak i ako se ostavi na golom stolu. Nakon sat vremena može narasti i preko 2 cm, bez dodatne vlage i kontakta s tlom.

Volvariella taylori - created on October 2015 in Stazzano, Italy by Fabio Mauri

RUDERALNA TOBOLČARKA

Volvariella taylori (Berk. & Broome) Singer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast mikologa Taylora.

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, suh; siv je do sivo-smeđ, od sredine se radijalno raspucava.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, gladak, gol, prljavo bijel; volva je smećkasta, široka, s 3-5 lapova.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su bijeli, kasnije su ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-9 x 4-6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po kao saprofit po parkovima, uz stare zidove, ruševine, na odlagalištima otpada, te na prljavim i zapuštenim mjestima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Osrednje je velika tobolčarka, a klobuk i volva su smećkasto-sive boje što su i najznačajnije osobine pri determinaciji ove vrste.