SMREKOVA ČEŠERKA

Strobilurus esculentus (Wulfen) Singer

Etimologija: esculentus (lat.) = jestivo, služi za jelo. Po jestivosti.

Engleski naziv: Sprucecone Cap

Klobuk: 0.5-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i često upadljivo ispupčen na sredini, malo je vlažan po suhom vremenu, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti je često siv, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-3 mm debeo, vitak, ujednačene je debljine, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, prvo je bjelkast, kasnije je žućkasto-smeđ do smećkast, vrh je svjetliji, baza je dlakava od micelija.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-6.5 x 2.5-4 µm, cheilocistide su batinaste do oblika boce i s kristalima na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, malo je vlaknasto i žilavo, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i rano proljeće, u crnogoričnim šumama, kao saprofit tipično na trulim, prošlogodišnjim češerima smreke. Prve dvije slike je snimio Neven Ferenčak, 10.3.2023., 16.2.2025., 21.2.20121. i 2.3.2019., a ostale Mirna Katičić, 1.3.2024. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je mišji repak (Baeospora myosura) koji raste na češerima smreke i bora, ali u jesen i nije preporučljiv za jelo. Prva je vrsta nakon zime. Raste u množini. Ispod borova raste slična gorka češerka (Strobilurus tenacellus). U istoj je skupini s tanašnom češerkom (Strobilurus stephanocystis) od koje se može razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TANAŠNA ČEŠERKA

Strobilurus stephanocystis (Kühner & Romagn. ex Hora) Singer

Engleski naziv: Russian Conecap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, gotovo je uvijek konveksan, kada se raširi rub ostaje podvijen, slabo je ispupčen, površina je glatka, vlaknasta, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, rub je tek po vlažnom vremenu slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-2 mm debeo, dug, tanak, valjkast, duboko je ili djelomično ukopan u tlo i učvršćen na češer, malo je baršunast, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, vrh je svjetliji, dio u zemlji je vijugav, sve tanji, te izraženo dlakav.

Listići: Gusti, uski, suženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, bjelkasti su do žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-7.5 x 2.5-4 µm, cheilocistide su vršno široko zaobljene, često su s kristalićima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 6.3.2022., na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Slična je jestiva gorka češerka (Strobilurus tenacellus) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a razlikuje se uglavnom po tome što po vlažnom vremenu ima narebran rub klobuka. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim ili otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 530. Tanašna češerka (Strobilurus stephanocystis (Hora) Sing.), Sinonim: Strobilurus conigenus (Pers. ex Fr.) Gulden

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GORKA ČEŠERKA

Strobilurus tenacellus (Pers.) Singer

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav. Po malo žilavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Pinecone Cap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i slabo ispupči na sredini, površina je sjajna, malo je mazava, vodenasta, sivkasto-bijel, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, često je nešto svjetliji na sredini ili na rubu, rub je po vlažnom vremenu lagano prozirno narebran, kasnije je izvrnut.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, duboko je ukorijenjen, produženi dio pamučasto završava u češeru, gladak, oker-smećkast, nešto je svjetliji prema vrhu koji je bijel.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivkasto-bijeli, zatim su slamnatožutog tona, u starosti su kremasto-maslinasti.

Spore: Valjkaste, često su malo zakrivljene, prozirne, neamiloidne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm, cheilocistide su glatke, zašiljene, 35-65 x 6-10 µm, pleurocistide su glatke, zašiljene, caulocistide su glatke i zašiljene, 65-80 x 7-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je nakon dužeg žvakanja uglavnom gorak, trpak, neugodan.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 2.4.2020., na lokalitetu Stari grad, Varaždin.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a može se koristiti kao začinska gljiva.

Napomena: Slična je tanašnoj češerki (Strobilurus stephanocystis) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a od koje se razlikuje što po vlažnom vremenu ima sjajan, mazav i iznad svega narebran rub klobuka. Nema opasnosti jer su obje vrste jestive. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus) raste samo ispod jela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 531. Gorka češerka (Strobilurus tenacellus (Pers. ex Fr.) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.