Ukupno vrsta gljiva: 2280
Strobilurus esculentus

Jestiva gljiva

SMREKOVA ČEŠERKA

Strobilurus esculentus (Wulfen) Singer

Etimologija: esculentus (lat.) = jestivo, služi za jelo. Po jestivosti.

Engleski naziv: Sprucecone Cap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i često upadljivo ispupčen na sredini, malo je vlažan po suhom vremenu; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti je često siv, radijalno je narebran.

Stručak: 4-6 (10) cm visok i 1-2 mm debeo, vitak, valjkast, cijelom dužinom je jednake debljine, šupalj, često je zakrivljen, gladak, elastičam, hrskavičast, žilav; prvo je bjelkast, kasnije je žućkasto-smeđ do smećkast, vrh je svjetliji, na bazi je dlakav od micelijskih niti.

Listići: Gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lagano je vlaknasto i žilavo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je malo ljut, na gljive ili na lješnjake.

Stanište: Raste u najranije proljeće dok se snijeg topi u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit tipično na trulim, prošlogodišnjim češerima smreke, ponekad se pronađe i zimi.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je mišji repak (Baeospora myosura) koji raste na češerima smreke i bora, ali u jesen i nije preporučljiv za jelo. Prva je vrsta nakon zime. Raste u množini. Ispod borova raste slična gorka češerka (Strobilurus tenacellus). U istoj je skupini s tanašnom češerkom (Strobilurus stephanocystis) od koje se može razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 528. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus (Wulf. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Collybia esculenta Wulf. ex Fr.; 529. Siva češerka (Strobilurus esculentus var. grisea (Schff.) Métr.)

Strobilurus stephanocystis

Jestiva gljiva

TANAŠNA ČEŠERKA

Strobilurus stephanocystis (Kühner & Romagn. ex Hora) Singer

Engleski naziv: Russian Conecap

Klobuk: 1-3 (3.5) cm širok, gotovo je uvijek konveksan, kada se raširi rub ostaje podvijen, slabo je ispupčen, tanak, gladak; žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast, rub je tek po vlažnom vremenu malo narebran.

Stručak: 5-7 (10) cm visok, dug, tanak, valjkast, duboko je ili djelomično ukopan u tlo držeći se za češer; žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, vrh je svjetliji, malo je baršunast, dio u zemlji je vijugav, sve tanji, te istaknuto dlakav.

Listići: Uski, gusti, suženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni; bjelkasti su do žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-8 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo ljutkast ili gorkast i trpak.

Stanište: Raste u u proljeće u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora, kao saprofit na otpalim češerima.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Slična je jestiva gorka češerka (Strobilurus tenacellus) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a razlikuje se uglavnom po tome što po vlažnom vremenu ima narebran rub klobuka. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim ili otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 530. Tanašna češerka (Strobilurus stephanocystis (Hora) Sing.), Sinonim: Strobilurus conigenus (Pers. ex Fr.) Gulden

Strobilurus tenacellus

Jestiva gljiva

GORKA ČEŠERKA

Strobilurus tenacellus (Pers.) Singer

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav. Po malo žilavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Pinecone Cap

Klobuk: 1-2.5 (3) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i slabo ispupči na sredini, pločast je ili malo zvonolik, tanak, sjajan, malo je mazav; oker, smeđ do tamnosmeđ, vodenast, često je nešto svjetliji na sredini ili na rubu, rub je po vlažnom vremenu lagano narebran, kasnije je izvrnut.

Stručak: Tanak, valjkast, duboko je korjenasto ukopan u tlo, produženi dio pamučasto završava uglavnom u borovom češeru koji leži na zemlji; oker-smećkast, nešto je svjetliji prema vrhu koji je bijel, gladak, nije dekoriran.

Listići: Bijeli, u starosti su malo sivkasto-okerasti; vrlo su gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli.

Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 6-7.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a može se koristiti kao začinska gljiva.

Napomena: Slična je tanašnoj češerki (Strobilurus stephanocystis) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a od koje se razlikuje što po vlažnom vremenu ima sjajan, mazav i iznad svega narebran rub klobuka. Nema opasnosti jer su obje vrste jestive. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus) raste samo ispod jela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 531. Gorka češerka (Strobilurus tenacellus (Pers. ex Fr.) Singer)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži