BULLIARDOVA SUŠIČARKA

Marasmius bulliardii Quél.

Klobuk: 0.3-0.5 (0.7) cm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast; bijel, kasnije je blago žućkast, oker ili smećkast, sredina je tamnija, tamnosmeđa, rub je dugo vreman podvijen i grubo narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, vrlo tanak, gotovo nitast, žilav, tvrd; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, prirasli su za ovratnik koji se ne drži za stručak, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, (4.6) 6.1 - 8.4 (9.8) × (2.3) 2.8 - 4 (4.9) µm, Q = (1.4) 1.7 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 7.1 × 3.4 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit biljnih ostataka, te lišću i granama raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno iz lista. Slična koturasta sušičarka (Marasmius rotula) je većih dimenzija i raste isključivo ma granama ili komadima drva. Gotovo je potpuno ista Wettsteinova sušičarka (Marasmius wettsteinii) koja raste na iglicama raznog crnogoričnog drveća, obično smreke. Iako neki autori smatraju da se radi samo o sinonimu opisane vrste ipak se radi o zasebnoj vrsti.

Marasmius buxi - created on June 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

ŠIMŠIROVA PRITAJNICA

Marasmius buxi Fr.

Engleski naziv: Box Parachute

Klobuk: 1-3 (5) mm širok, bjelkast, žućkast, žućkasto-smeđ, sredina je djelomično udubljena i tamnija, manje je ili više crvenkasto-smeđa, rub je bjelkasto vunast, sitno je čehast.

Stručak: Tanak je poput konjske dlake, krut, gladak; crveno-smeđ je ili crno-ljubičast, sa sitnim je čekinjastim dlačicama pri dnu, na vrhu je gol.

Listići: Bijeli do žućkasti, razmaknuti, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, više ili manje silazeći.

Spore: U obliku brodice do bademaste, 10-11 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili žućkasto, opnasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit otpalih listova šimšira (Buxus sempervirens i Buxus balearica). Razvija se prvenstveno u autohtonoj vegetaciji sa šimširom, a rijetko se pronađe uz kultivirani šimšir (što je slučaj u Hrvatskoj). Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Siska i u Skradu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Marasmius cohaerens - created in Estonia by Allar Antson

BUSENASTI KLINČAC

Marasmius cohaerens (Pers.) Cooke & Quél. (1878)

Etimologija: corhaero (lat.) = sjedinjen, jednoličan, zbijen, složan. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Bristled Parachute

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, neravan, bez sjaja; krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je cimetastosmeđ, nešto je tamniji na sredini, vodenast, baršunast, rub je narebran.

Stručak: Valjkast, zadebljava se od baze prema vrhu, gladak, blistav je kao da je lakiran, osobito na donjem dijelu gdje je tamniji; na vrhu je bjelkast, sredina je žućkasta, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli su na stručak, na osnovi su poprečno povezani žilicama (vidljivo samo pomoću povećala); žućkasti, sivkasto-oker, u starosti su žućkasto-smeđi, oštrica je tamnija i valovita.

Spore: Eliptične, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, u klobuku je bijelo, a u skoro kožastom stručku je žućkasto ili žuto-smeđe boje; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka i otpalog lišća raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, male je uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Marasmius prepoznatljiva po izgledu površine stručka koji je dijelom crnkast, gladak i blistav, kao da je lakiran.

BRŠLJANOVA SUŠIČARKA

Marasmius epiphylloides (Rea) Sacc. & Trotter

Etimologija: Po sličnosti sa listožilnoj pritajnici (Marasmius epiphyllus)

Engleski naziv: Ivy Parachute

Klobuk: 2-6 (8) mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je opnast i raširen, gol, široko je narebran, bijel.

Stručak: Vrlo je dug, končast, tanak, nešto je deblji na vrhu, krut, zakrivljen, često je polegnut, bjelkast, pri dnu je svijetlo crvenkasto-smeđ, fino je dlakav.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, malobrojni, prirasli; bijeli.

Spore: Eliptične, 11-17 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo mi ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto, u stručku je crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na otpalom lišću bršljana, rijetko na lišću drugog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličava pritajnica (Marasmius hudsonii), koja raste na lišću hrasta crnike.

Marasmius epodius - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TRAVNJAČKA PRITAJNICA

Marasmius epodius Bres.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, najprije je lagano polukuglast, zatim je konveksno-izravnat i s uočljivom kvržicom na sredini; blijedonarančast do narančasto-oker i smećkast, na sredini je uglavnom nešto tamniji, narančasto-oker, u starosti je do blijedožućkast, vodenast, uvijek je crtast, površina je izbrazdana i izgleda poput padobrana.

Stručak: 1.5-3 cm visok i oko 1 mm debeo, končast, gladak, blistav; na vrhu je krem i limunastožut, prema bazi je narančast i crveno-smeđ ili napadno crno-smeđ, na supstrat prianja sa crvenkasto-smeđim dlakavim diskom.

Listići: Jedva su prirasli na stručak, izgledaju skoro slobodni, razmaknuti, trbušasti; krem su i smećkasti, oštrica je uočljivo tamnija, smeđa.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 12-19.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, na suhim travnjacima kao saprofit biljnih ostataka. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Požege i na planini Učki.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je slična vrsta Marasmius graminum koja ima nešto manje spore i listiće koji su ovratnikom spojeni sa stručkom.

Marasmius hudsonii - created on May 2023 in Città metropolitana di Roma Capitale, Italy by matteo_bevilacqua

IGLIČAVA PRITAJNICA

Marasmius hudsonii (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Holly Parachute

Klobuk: 2-8 (10) mm širok, vrlo je nježan; bijel, u starosti blijede crvenkasto-smeđe boje, naboran, prekriven sitnim dlačicama dužine oko 1 mm.

Stručak: Zadebljan je na bazi, nitast, tanak, vrlo dugačak, krut, savijen, često je u horizontalnom položaju; crveno-smeđ, na vrhu je bjelkast, po površini je bijelo brašnast.

Listići: Vrlo su rijetki, dosta su razmaknuti, ponekad su samo u zametku poput nabora, prirasli; bijeli, u starosti su okerasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke prozirne, 8-13 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, crvenkasto-smeđe u stručku, tanko, opnasto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu (u stanovima može rasti cijele godine), od rujna do travnja, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit na otpalim listovima božikovine (Ilex aquifolium), rijetko na listovima hrasta i drugog bjelogoričnog drveća, a u mediteranskom se području često pronađe na lišću hrasta crnike. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiv je po dlakavom klobuku i tamnom brašnjavom stručku, koji je na vrhu bjelkast.

VILIN KLINČAC

Marasmius oreades (Bolton) Fr.

Etimologija: oreades (lat.) = planinska vila. Po legendi o vilama.

Engleski naziv: Fairy Ring Champignon

Klobuk: 1-6 (7) cm širok, prvo je konveksan ili zvonolik, zatim se raširi i najčešće lagano ispupči na sredini, gladak; oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, u kišnim se uvjetima oko ruba stvori vodenasti pojas, rub je malo narebran.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, valjkast, rijetko je zadebljan ili bulbozan na bazi, vitak, tanak, pun, čvrst, žilav; svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, a na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, odmaknuti su od stručka, jedva su prirasli na stručak, na osnovi su redovito poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, anastomozirajući; prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuto-smeđi ili svijetlosmeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7) 7.1 - 8.2 (9.4) × (3.9) 4.5 - 5.2 (5.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 60, Me = 7.6 × 4.8 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, tanko, vlaknasto; jakog je mirisa na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, trpak, ali ugodan na gljive, okus je na gljive, vrlo ugodno aromatičan, poput sivolisnate panjevčice (Hypholoma capnoides).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom pocrveni pa postane tamnosmeđe, dok sa sulfovanilinom poprimi prolaznu ljubičasto-crvenu boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, po parkovima, vrtovima, travnjacima, livadama, pašnjacima, u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, rubovima šuma i skladištima drva. Micelij gljive tijeko rasta oslobađa razne dušične spojeve koji često oboje okolnu travu u intenzivnu zelenu boju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete zbog izvanredno jakog mirisa. Navodi se da ova vrsta može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Dobra je za sušenje.

Napomena: Wyneijev klinčac (Marasmius wynneae) također iznad baze ima crnkast stručak i klobuk ljubičastog tona. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Marasmius rotula - created in Norway by Theodor Korsgaard

KOTURASTA SUŠIČARKA

Marasmius rotula (Scop.) Fr.

Etimologija: rotula (lat.) = mali kotač, kotačic. Po crtežu oko stručka.

Engleski naziv: Collared Parachute

Klobuk: 0.5-1.5 (2) cm širok, u pravilu je konveksan, na sredini je jasno pupčasto ulegnut, neodoljivo podsjeća na padobran, lijevkast, opnast; dugo je vremena bjelkast, kasnije je krem, žućkast do okerast, pravilno je i duboko radijalno brazdast.

Stručak: 2-7 cm visok, vrlo je tanak, nitast, dug, žilav, sjajan; tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, samo je ispod klobuka nešto svjetliji, bjelkast do crvenkasto-smeđ, a na bazi je tamnosmeđ do crn.

Listići: Vrlo su rijetki, pri vrhu stručka su pričvršćeni za ovratnik (collarium), ovratnik je slobodan, odnosno, ne drži se za stručak, bijeli su ili žućkasti.

Spore: Vretenaste, prozirne, 8-12 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bijelo je do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na stabljikama ili granama kupine i drugim biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična nitasta sušičarka (Gymnopus androsaceus) koja raste na istom staništu, samo je mnogo manja rastom. To su uglavnom gljive bez osobite vrijednosti, a predstavljaju samo djelić bogatstva prirode.

WETTSTEINOVA SUŠIČARKA

Marasmius wettsteinii Sacc. & P.Syd.

Etimologija: U čast švicarskog botaničara Richarda Wettsteina (1862–1931), koji je dao značajan doprinos u taksonomiji biljaka i gljiva.

Klobuk: 0.3-0.5 (0.7) cm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast; bijel, blago žućkast, ubrzo je oker ili smećkast, sredina je tamnija, rub je podvijen i krupno narebran.

Stručak: Vrlo tanak, gotovo nitast, dug, krhak; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, prirasli su za ovratnik koji obuhvaća vrh stručka, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili valjkaste, prozirne, 7.5-11 × 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju smrekovih iglica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na sloju smrekovih iglica. Slična bulliardova sušičarka (Marasmius buillardii), koja raste na granama i lišću bjelogoričnog drveća.

WYNNEIJEV KLINČAC

Marasmius wynneae Berk. & Broome

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog prirodoslovca.

Engleski naziv: Pearly Parachute

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak; veoma je promjenljive boje, može biti bjelkast, sivkast, sivo-ljubičast, siv, sivo-smeđ ili ponekad tamnosmeđ, uglavnom je uvijek s ljubičastom nijansom, vodenast, poslije jako blijedi, rub je narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 1-4 (5) mm debeo, valjkast, širi se prema klobuku, a prema bazi je sve tanji; od sredine do vrha je bjelkast do krem i zrnasto-pahuljast, prema bazi je crvenkasto-smeđ, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Debeli, razmaknuti, rijetki, na bazi su žiličasto poprečno spojeni, prirasli su na stručak sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su krem-sivkasti do sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše neugodno na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, kasnije malo na plijesan, a okus je blag, ali malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u množini, u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, kao saprofit drvnih ostataka i plodova raznog bjelogoričnog drveća ili na sloju lišća, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Navodi se da gljiva može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štite od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati.

Napomena: Baza stručka je obično izraženije ljubičaste boje. Veoma je slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) kojoj je stručak prema bazi crnkaste boje, a na osnovi je uočljiv žuti micelij, raste na otpalom lišću i iglicama crnogoričnog drveća. Nijedna vrsta nema kulinarske vrijednosti.