BULLIARDOVA SUŠIČARKA

Marasmius bulliardii Quél.

Klobuk: 2-9 mm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast, bijel, kasnije je blago žućkast, oker ili smećkast, sredina je tamnija poput oka, tamnosmeđa, rub je dugo vreman podvijen i grubo narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.2-0.6 mm debeo, vrlo tanak, gotovo je končast, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, 13-20 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili gotovo valjkaste, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, 8-9.5 x 3.5-4.5 µm, bazidije su batinaste, s bazalnim su kopčama, 24-30 x 6.5-7.5 µm, pileipelis je himenoderm, kopče su prisutne u svim tkivima (cromushrooms: (4.6) 6.1 - 8.4 (9.8) × (2.3) 2.8 - 4 (4.9) µm, Q = (1.4) 1.7 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 7.1 × 3.4 µm, Qav = 2.1); otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto, žilavo i tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprofit na lišću raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, rjeđe na grančicama ili biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na listu. Slična koturasta sušičarka (Marasmius rotula) je većih dimenzija i raste isključivo ma granama ili komadima drva. Gotovo je potpuno ista Wettsteinova sušičarka (Marasmius wettsteinii), koja raste na iglicama raznog crnogoričnog drveća, obično smreke. Iako neki autori smatraju da se radi samo o sinonimu opisane vrste ipak se radi o zasebnoj vrsti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius buxi - created on June 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

ŠIMŠIROVA PRITAJNICA

Marasmius buxi Fr.

Engleski naziv: Box Parachute

Klobuk: 1-4 mm širok, sitno je ljuskav, bjelkast, žućkast, žućkasto-smeđ, sredina je djelomično udubljena i tamnija, manje je ili više crvenkasto-smeđa, rub je bjelkasto vunast.

Stručak: 0.1-0.2 mm debeo, končast, krut, gladak, sa sitnim je čekinjastim dlačicama pri dnu, na vrhu je gladak i gol, crveno-smeđ je ili crno-ljubičast.

Listići: Razmaknuti, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli do žućkasti.

Spore: U obliku brodice do bademaste, 7-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto je ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit otpalih listova šimšira (Buxus sempervirens i Buxus balearica). Razvija se prvenstveno u autohtonoj vegetaciji sa šimširom, a rijetko se pronađe uz kultivirani šimšir (što je slučaj u Hrvatskoj). Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Siska i u Skradu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BUSENASTI KLINČAC

Marasmius cohaerens (Pers.) Cooke & Quél. (1878)

Etimologija: corhaero (lat.) = sjedinjen, jednoličan, zbijen, složan. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Bristled Parachute

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, neravan, bez sjaja, baršunast, vodenast, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je cimetastosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je narebran.

Stručak: 1-4 mm debeo, valjkast, zadebljava se od baze prema vrhu, površina je glatka na vrhu, blistava, na donjem dijelu može biti smeđe dlakava (koristiti povećalo), na vrhu je bjelkast, na sredini je žućkast, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, na osnovi su poprečno povezani žilicama (vidljivo samo pomoću povećala), žućkasti, sivkasto-oker, u starosti su žućkasto-smeđi, oštrica je tamnija, sa sitnim tamnim dlačicama (koristiti ručno povećalo) i valovita.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10.5 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, u stručku je gotovo kožasto, bijelo u klobuku, u stručku je žućkasto ili žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka i otpalog lišća raznog bjelogoričnog drveća. Slike je početkom kolovoza snimila Snježana Dujmović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, male je uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Marasmius prepoznatljiva po izgledu površine stručka koji je dijelom crnkast, gladak i blistav, kao da je lakiran.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius collinus - created on July 2021 in Pâquis-Nations, Genève, Switzerland by Juan Carlos Zamora

KRHKONOGA PRITAJNICA

Marasmius collinus (Scop.) Singer.

Etimologija: collinus (lat.) = koji pripada brdima, brdski, raste na brežuljcima. Po staništu

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je malo naborana, kremasto-žut, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, vodenast, blijedi od ruba prema sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, samo je u mladosti lagano narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2-4.5 mm debeo, prilično je tanak, dosta je pravilno valjkast, malo je zadebljan na bazi, odmah je šupalj, mekan i lako stlačiv, gladak, bjelkast, svijetlokrem, svijetlo žuto-smeđ, u starosti je tamnije žuto-smeđe boje, na vrhu je svjetliji, na bazi je čuperast od micelija, najčešće više pojedinačnih stručaka formira zajednički busen.

Listići: Osrednje su gusti, dosta su široki, prirasli su na stručak sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do krem, oštrica je nepravilno nazubljena i iste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, duguljaste, 8-11 x 4-5.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40​ x 7-8 µm, bazidiole su batinaste, valjkaste ili vretenaste, 15-40 x 3-9 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, u sredini klobuka je bijelo ili bjelkasto, uz vanjsku površinu je krem do žućkasto; miris je kiseo i prilično neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, uglavnom u gustim skupinama i krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima, na livadama, različitim tipovima travnjaka, po šumskim putovima i rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta, u Istri, Zagrebu, Hrvatskom zagorju, Slavoniji te na Kordunu i sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smatra se lagano otrovnom vrstom, jer uzrokuje alergijske reakcije.

Napomena: Slični su vilin klinčac (Marasmius oreades), kojemu je stručak dugo vremena pun i tvrd, spore su rijetko duge 10 µm, a bazidije su duge do 50 µm, te vračarska plosnatica (Gymnopus hariolorum), koja raste busenasto, slične je boje, a stručak je dekoriran dlačicama koje su mnogo duže prema vrhu. Opisana vrsta ima paperjastu samo bazu stručka, dok je ostali dio gladak. nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus (Scop.: Fr.) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius curreyi - created on August 2012 in Viidu, Estonia by Vello Liiv

CURREYEVA PRITAJNICA

Marasmius curreyi Berk. & Broome

Etimologija: U čast dr. Fredericka Curreya (1819.-1881.), koji je bio poznati istraživač gljiva, osobito askomiceta i parazitskih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Grass Parachute

Klobuk: 3-10 mm širok, prvo je stožast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, ulegnut na sredini, fino dlakav, svijetlosmeđ, oker-smeđ, žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, tamniji je na sredini, rub je nazubljen, valovit i narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, žilav, končast, uglavnom je valjkast, gladak, smeđ, svjetliji do bjelkast na vrhu, crno-smeđ na bazalnom dijelu.

Listići: Razmaknuti, 10-14 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti do krem, oštrica je iste boje i fino resasta.

Spore: Eliptične, vretenaste ili bademaste, tankih stijenki, prozirne, nisu dekstrinoidne, 8-14 x 4-6 µm, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, 22-25 x 8.5-9 µm, cheilocistide su batinaste do gotovo valjkaste, tankih stijenki, s izbočinama, 14-19 x 8-12 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis je sastavljen od hifa s batinastim ili valjkasto-batinastim bazalnim segmentom, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto, crveno-smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi, blagi.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, kao saprofit u šumama i suhim travnjacima, na trulim stabljikama trava i drugog bilja, ponekad na raspadajućim ostacima biljaka iz porodica šiljeva (Cyperaceae), sitovki (Juncaceae) i trava (Poaceae).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raste posebno nakon kiša, prethodno osušena plodna tijela mogu se rehidrirati nakon vlaženja. Slične su suha sušičarka (Marasmius siccus), koja je nešto većih dimenzija, ima gušće listiće i znatno veće spore, a raste na šumskom otpadu, te travnjačka pritajnica (Marasmius epodius), koja je s promjenjivom bojom klobuka, spore su duge i usko batinaste, a listići su bez ovratnika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BRŠLJANOVA SUŠIČARKA

Marasmius epiphylloides (Rea) Sacc. & Trotter

Etimologija: Po sličnosti sa listožilnoj pritajnici (Marasmius epiphyllus)

Engleski naziv: Ivy Parachute

Klobuk: 1-18 mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen, gol, široko je narebran, bijel.

Stručak: 0.1-0.4 mm debeo, vrlo je dug, končast, tanak, nešto je deblji na vrhu, krut, zakrivljen, često je polegnut, bjelkast, pri dnu je svijetlo crvenkasto-smeđ, fino je dlakav.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, malobrojni, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, 12-17 x 2.5-3.5 µm, cheilocistide su oblika boce s uglavnom proširenom glavom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo mi ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto, u stručku je crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na otpalim listovima bršljana, rijetko na lišću drugog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličava pritajnica (Marasmius hudsonii), koja raste na lišću hrasta crnike.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius epiphyllus - created on November 2019 in Amárantos, Greece by Thomas Læssøe

LISNA PRITAJNICA

Marasmius epiphyllus (Pers.) Fr.

Etimologija: epi (gr.) = na, iznad + phyllus (gr.) = list. Po rastu na gornjoj strani lista.

Engleski naziv: Leaf Parachute

Klobuk: 2-10 mm širok, konveksan, kasnije je skoro spljošten, valovit, radijalno je narebran, bijel, kasnije je oker.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, končast, valjkast, površina je fino pahuljasta, bjelkast, kasnije je prema dnu smećkast do crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast do svijetložut.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, na osnovi su s poprečnim žilicama, bjelkasti do svijetložuti, oštrica je valovita.

Spore: Vretenaste, prozirne, glatke, 8-11 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-35 x 8-9 µm, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 45-60 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, najčešće u brojnim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na lisnoj nervaturi otpalog lišća, najčešće jasena ili topole, grančicama, stabljikama zeljastih biljaka i trava, na vlažnim mjestima, a ponekad se pronađe i na otvorenim i suhim terenima.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta vrlo malih dimenzija, ima nitasti stručak, jedva je uočljiva na listu na kojemu raste. Obratiti pozornost na jako razmaknute listiće i plitku nervaturu između njih.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius epodius - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TRAVNJAČKA PRITAJNICA

Marasmius epodius Bres.

Klobuk: 3-15 mm širok, najprije je lagano polukuglast, zatim je konveksno-izravnat i s uočljivom kvržicom na sredini, vodenast, površina je izbrazdana, izgleda poput padobrana, svijetlonarančast do narančasto-oker i smećkast, na sredini je uglavnom nešto tamniji, narančasto-oker, u starosti je žućkast, rub je uvijek prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast, gladak, blistav, bjelkast do žuto-smeđ na vrhu, prema bazi je crveno-smeđ do crno-smeđ, na supstrat prianja sa crvenkasto-smeđim dlakavim diskom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, jedva su prirasli na stručak, izgledaju skoro slobodni, krem do smećkasti, oštrica je uočljivo tamnija, smeđa.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 12-19 x 4-6.5 µm, cheilocistide su debelih stijenki i s kvrgavim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, kao saprofit na suhim negnojenim travnjacima u mahovini, travi ili na zečjem izmetu. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Požege i na planini Učki.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je slična vrsta Marasmius graminum koja ima nešto manje spore i listiće koji su ovratnikom spojeni sa stručkom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius favrei - created on October 2025 in Outaouais, Québec, Canada by L Joan Heyding

FAVREOVA PRITAJNICA

Marasmius favrei Antonín

Etimologija: U čast švicarskog prirodoslovca i mikologa Henrija Favrea (1882.-1953.). Po imenu.

Klobuk: 1-4 mm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat do blago ulegnut na sredini, površina je slabo naborana, ponekad je blago narebrana, ali ne duboko, blago je pahuljasta (koristiti povećalo), u mladosti je gotovo dlakava, bijel.

Stručak: 1-15 mm visok i 0.1-0.3 mm debeo, često je ekscentričan, končast, valjkast, površina je blago dlakava, bijel do bjelkast na gornjem dijelu, ispod je smeđ do crveno-smeđ.

Listići: Razmaknuti, 3-8 (uglavnom 4-6) ih dopire do stručka, bez ovratnika, uski do venozni, uglavnom ne dopiru do ruba klobuka, slobodni, često su račvasti ili razgranati, ponekad su poprečno povezani na bazi, bijeli.

Spore: Gotovo su valjkaste, prozirne, glatke, nedekstrinoidne, 9.5-14 x 3-4.5 µm, Q = 2.7-3.3, Qav = 3.5, bazidije su batinaste, bez bazalnih kopči, 2-sporne, rijetko su 4-sporne, 22-27 x 6-8 µm, bazidiole su batinaste do gotovo valjkaste, bez kopči, 14-27 x 3.5-7.5 µm, cheilocistide su usko vretenaste do oblika boce, ponekad su vršno zrnaste, bez kopči, 21-46 x 6-9 µm, trama klobuka je s hifama koje su nedekstrinoidne, razgranate, tankih stijenki, valjkaste, bez kopči, široke 3-12 µm, trama listića je s hifama koje su nedekstrinoidne, razgranate, tankih stijenki, valjkaste, široke 2-8 µm, bez kopči, caulocistide su valjkaste, izduženo zašiljene ili u obliku boce, prozirne, nedekstrinoidne, 8-37 x 2.3-7 µm, pileipelis je himeniforman, sastavljen je od hifa koje su s debelim stijenkama, široko vretenaste, vršno tupe, 14-25 x 6-12 µm, pileocistidije su vretenaste do oblika boce, tankih stijenki, bez kopči, 24-29 x 4-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit raste na otpalim listovima raznih vrsta topola (Populus tremula, Populus nigra i Populus trichocarpa), a iznimno rijetko na listovima jarebike (Sorbus aucuparia).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu je vrsta karakteristična po malim dimenzijama, dugim i valjkastim sporama i 2-spornim bazidijama bez bazalnih kopči. U sekciji Epiphyllii, samo je Marasmius hellebori-corsici opisana kao vrsta koja često ima 2-sporne bazidije. Međutim, razlikuje se po prisutnosti kopči i manjim sporama u obliku kapi, 8.5-12.5 x 3.5-5 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius graminum - created on July 2020 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

LIVADSKA PRITAJNICA

Marasmius graminum (Lib.) Berk.

Etimologija: gramen (lat.) = trava, biljka iz porodice trava. Po supstratu na kojem raste.

Klobuk: 2-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan poput kišobrana ili padobrana, jedva je primjetno ulegnut ili s papilom na sredini, površina je u mladosti ljuskava, radijalno narebrana, djelomično je vodenasta, bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, smeđ, narančast ili crvenkasto-smeđ, u starosti je izblijeđen i pjegav, tamniji na sredini, rub je tanak, gladak, narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i do 0.2-0.3 mm debeo, dug i tanak, valjkast, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), tamnosmeđ do crno-smeđ, nešto je svjetliji na vrhu i tamniji prema bazi.

Listići: Razmaknuti, debeli, široko su prirasli, oštrica je glatka, bijeli ili kremasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 9-13 x 4-5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, osobito u stručku, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na livadama, na trulim stabljikama, listovima ili korijenju trava ili drugih biljaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je vrsta koja raste na livadama, s klobukom u obliku padobrana, rijetkim i debelim listićima i tankim stručkom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius hudsonii - created on May 2023 in Città metropolitana di Roma Capitale, Italy by matteo_bevilacqua

IGLIČAVA PRITAJNICA

Marasmius hudsonii (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Holly Parachute

Klobuk: 2-6 mm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, naboran, prekriven dugim, stršećim, smeđim dlačicama dugim oko 1 mm, osnova je bjelkasta, u starosti svijetlo crvenkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.1-0.5 mm debeo, vrlo dugačak, krut, končast, zadebljan je na bazi, zakrivljen, često je u horizontalnom položaju, površina je sa stršećim, ljubičasto-smeđim dlačicama, crveno-smeđ, na vrhu je bjelkast.

Listići: Dosta su razmaknuti, ponekad su samo u zametku poput nabora, prirasli, bijeli, u starosti su okerasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke prozirne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, cheilocistide su u obliku vrča, mogu biti bradavičave na sredini; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, bjelkasto, crvenkasto-smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu (u stanovima može rasti cijele godine), od rujna do travnja, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit na otpalim listovima božikovine (Ilex aquifolium), rijetko na listovima hrasta i drugog bjelogoričnog drveća, a u mediteranskom se području često pronađe na lišću hrasta crnike. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiv je po dlakavom klobuku i tamnom brašnjavom stručku, koji je na vrhu bjelkast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius limosus - created on September 2025 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

MOČVARNA PRITAJNICA

Marasmius limosus Quél.

Etimologija: limus (lat.) = blato, kaljuža, mulj. Po staništu.

Engleski naziv: Reed Parachute

Klobuk: 0.5-3 mm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, sa spljoštenom ili niskom grbicom, površina je suha, neprozirna, bijel, krem do žućkasto-smeđ do svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je nejasno do izraženo narebran.

Stručak: 15-25 mm visok i 0.1-0.3 mm debeo, končast, krut, zakrivljen kada se osuši, urašten u supstrat, gol, gladak, sjajan, bjelkast do smećkast prema vrhu, crn prema bazi, izrasta iz slabo definirane sklerotične baze.

Listići: Razmaknuti, umjereno su široki, 6-9 ih dopire do ovratnika, bez lamelula, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bijeli.

Spore: Eliptične do blago jajolike, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, 8.5-9.5 x 5-6 µm, bazidije su brojne, batinaste, 1-2-sporne, 17-21 x 6-7.5 µm, cheilocistide su prekrivene bradavicama sličnim kao na segmentima hifa pileipelisa, 8.5-10 x 14-16 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis je sastavljen od hifa sa batinastim segmentima, tankih stijenki, širokih 14-18 µm, s brojnim malim prstastim izbočinama, ponekad su rašljaste; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, opnasto, bijelo, smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u močvarnim otvorenim područjima, strništima, rubu jezera ili u jarcima, kao saprofit na mrtvom lišću i stabljikama uskolisnog rogoza (Typha angustifolia), trske (Phragmites), šaša (Carex), busike (Dechampsia), sita (Juncus) ili beskoljenke (Monilinia).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sićušnim dimezijama i staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VILIN KLINČAC

Marasmius oreades (Bolton) Fr.

Etimologija: oreades (lat.) = planinska vila. Po legendi o vilama.

Engleski naziv: Fairy Ring Champignon

Klobuk: 1-4.5 cm širok, prvo je konveksan ili zvonolik, zatim se raširi i najčešće lagano ispupči na sredini, površina je glatka, vodenasta, oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, po vlažnom se vremenu oko ruba stvori vodenasti pojas, rub je malo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2.5-6 mm debeo, valjkast, rijetko je zadebljan ili gomoljast na bazi, vitak, tanak, pun, čvrst, žilav, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, odmaknuti su od stručka, jedva su prirasli na stručak, na osnovi su redovito poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, anastomozirajući, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuto-smeđi ili svijetlosmeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-11 x 4-6 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 8.1 - 8.9 (10.6) × (4.2) 4.8 - 5.4 (6) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 80, Me = 8.4 × 5.1 µm, Qav = 1.6, cheilocistide su vitke, valjkaste, batinaste, 32-46 × 4-6 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo do bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom posmeđi, s fenolanilinom pocrveni pa postane tamnosmeđe, dok sa sulfovanilinom poprimi prolaznu ljubičasto-crvenu boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto ili u vilinskim krugovima, po parkovima, vrtovima, na suhim travnjacima, pašnjacima, po šumskim putevima, rubovima šuma i skladištima drva. Micelij gljive tijekom rasta oslobađa razne dušične spojeve koji često oboje okolnu travu u intenzivnu zelenu boju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete zbog izvanrednog mirisa. Navodi se da ova vrsta može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive, jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Dobra je za sušenje.

Napomena: Wyneijev klinčac (Marasmius wynneae) također iznad baze ima crnkast stručak i klobuk ljubičastog tona. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOTURASTA SUŠIČARKA

Marasmius rotula (Scop.) Fr.

Etimologija: rotula (lat.) = mali kotač, kotačic. Po crtežu oko stručka.

Engleski naziv: Collared Parachute

Klobuk: 4-14 mm širok, u pravilu je konveksan, na sredini je jasno pupčasto ulegnut, neodoljivo podsjeća na padobran, lijevkast, dugo je vremena bijel, kasnije je krem, žućkast do okerast, pravilno je i duboko radijalno brazdast.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.25-0.75 mm debeo, vrlo je tanak, končast, dug, sjajan, tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, samo je ispod klobuka nešto svjetliji, bjelkast do crvenkasto-smeđ, a na bazi je tamnosmeđ do crn.

Listići: Vrlo su rijetki, 17-21 dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bijeli su ili žućkasti.

Spore: Vretenaste, prozirne, 7-8.5 x 3.5-4.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, oko 32 x 8 µm, cheilocistide su valjkaste do kruškolike, batinaste ili široko batinaste, rijetko su režnjaste, prozirne, tankih stijenki, 12-15 × 6-8 µm, vršne su izrasline guste, valjkaste do stožaste ili valovite, tupe do gotovo šiljaste, tankih stijenki, 3-5 × 0.8-1 µm, nema pleurocistide su odsutne, cistidiole su vretenaste, 22-27 x 5-7 µm, pileipellis se sastoji od hifa čiji su terminalni segmenti kruškoliki do batinasti ili široko batinasti, ponekad su nepravilnog oblika, rijetko su režnjasti, 14-20 × 8-14 µm, vršne su izrasline valjkaste do stožaste ili nepravilnog oblika, tupe do gotovo šiljaste, debelih stijenki, 2-8 × 1-2 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.2 (9.3) × (3.1) 3.3 - 4 (4.2) µm, Q = (1.9) 2 - 2.3 (2.4), N = 100, Me = 7.6 × 3.6 µm, Qe = 2.1, bazidije su 29.5-33.1 × 5.7- 6.2 µm, N = 6, cheilocistide su 16.4 - 18.9 × 9.4 - 11.2 µm, N = 3, cistidiole su vretenasti, 22.1-28.8 × 4.9-5.6 µm, N = 10, elementi pileipelisa su 9.1-17.7 × 8.1- 16.2 µm, N = 30); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, u stručku je žilavo, prozirno, bijelo je do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na stabljikama ili granama kupine i drugim biljnim ostacima. Prve dvije slike snimljene su sredinom srpnja, na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, a treću i četvrtu je snimila Helena Petrić, sredinom srpnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična nitasta sušičarka (Gymnopus androsaceus) koja raste na istom staništu, mnogo je manjih dimenzija, a listići joj nisu prirasli na ovratnik, nego izravno na stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 544. Koturasta sušičarka (Marasmius rotula (Scop. ex Fr.) Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius siccus - created on August 2024 in Кирово-Чепецкий р-н, Кировская обл., Russian Federation by Вотинцевы Елена и Сергей

SUHA SUŠIČARKA

Marasmius siccus (Schwein.) Fr.

Etimologija: siccus (lat.) = suh. Po izgledu.

Engleski naziv: Orange Pinwheel

Klobuk: 0.3-2.7 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, ubrzo je široko konveksan do široko zvonolik, često je s papilom, ispupčen ili ulegnut na sredini, površina je suha, isprva je glatka, brzo postane naborana, često izrazito naborana, fino baršunasta, bez sjaja, neprozirna, tamnonarančast, tamno narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, često je tamniji na sredini, rub je isprva gladak, zatim je duboko narebran do sredine.

Stručak: 2.3-6.2 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast ili blago sužen prema vrhu ili ponekad proširen prema vrhu i bazi, končast, stisnut, ravan ili zakrivljen, šupalj, suh, gladak, gol, u početku je bez sjaja, vremenom postane sjajan, neproziran kada se osuši, bijel, žućkasto-bijel, svijetložut do rijetko tamnocrven prema vrhu, tamni od baze do svijetlo žućkasto-smeđe ili tamnosmeđe boje, u starosti gotovo u potpunosti potamni, ponekad je s narančasto-smeđim područjem na spoju stručka i klobuka, na dnu je s nakupinom micelija koja podsjeća na bazalni disk, bijel do žućkasto-bijel.

Listići: Razmaknuti, isprva uski, zatim su umjereno široki, 1.5-3 mm široki, tanki, isprva su ravni, kasnije su često trbušasti, savitljivi, lomljivi, slobodni ili prirasli, 15-22 ih dopire do stručka, bez ili s 1-3 kratke lamelule, bijeli ili svijetlo žućkasto-bijeli, oštrica je cjelovita, rijetko je narančasto-smeđa.

Spore: Usko su batinaste, valjkaste do vretenaste, često su zakrivljene, glatke, prozirne, neamiloidne, 16-22 x 2.8-5 µm, bazidije su batinaste do gotovo valjkaste, 4-sporne, 21-50 x 4-8 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, vretenaste do trbušaste, često su naglo zakrivljene, zaobljene ili gotovo glavičaste na vrhu, ponekad su s kratkim do dugim izraslinama, tankih stijenki, prozirne, s umjereno do jako refraktilnim sadržajem, 23-81 x 3-14 µm, pleurocistide su valjkaste, vretenaste ili gotovo valjkaste, oko 70 x 15 µm, pileipelis je himenoderm, sastoji se od gotovo batinastih, guglastih, valjkastih, režnjastih ili obrnuto jajolikih segmenata nalik četkici, sa ili bez stalka, sa stijenkama debljine do 2 µm, prozirnih do svijetlo žuto-narančastih, s 2-15 divergentnih ili paralelnih izbočina, rijetko su razgranati, zdepasti, često su glatki, dekstrinoidni, 1.4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, debelo je manje od 1 mm, bijelo; miris nije izražen, okus je blag, rijetko je gorak.

Kemijske reakcije: Rekacija mesa s KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprofit u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na otpalom lišću, iglicama, grančicama ili rijetko na drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastom ili smeđem klobuku u svim fazama razvoja, nikada nije ružičast, izraženo je narebran, cheilocistide su s izrazito refraktilnim sadržajem, a spore su duge do 22 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmius torquescens - created on August 2019 in Maso Ciochi, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

LIVADSKA PRITAJNICA

Marasmius torquescens Quél.

Etimologija: torquescens (lat.) = uvijanje. Po zakrivljenom stručku.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku djelomično kupolast, kasnije je konveksan, površina je slabo vodenasta, prljavo krem ​​do žućkast, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ na sredini, tamniji je na sredini i na rubu, rub je često rascijepljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran.

Stručak: 1.3-4 cm visok i 1-2.5 mm debeo, vitak, dug, žilav, elastičan, valjkast, površina je ponekad naborana, sitno je pahuljasta (koristiti ručno povećalo), na gornjem je dijelu boje klobuka, donji je dio tamniji, smeđ do vinski crveno-smeđ, pri dnu je baršunast, s bjelkastim do kremasto-bijelim dlačicama.

Listići: Razmaknuti, na rubu klobuka su izmiješani s lamelulama, debeli, široki, slobodni do prirasli, bjelkasti do žućkasti ili svijetlooker, oštrica je često nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 7-10 x 3-5.5 μm, Qav = 1.7, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u većim ili manjim skupinama, kao saprofit u bjelogoričnim šumama na drvnim ostacima i lišću.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom i vitkom stručku, elastičnoj i žilavoj konzistenciji, te rastu u skupinama na ostacima drva.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

WETTSTEINOVA SUŠIČARKA

Marasmius wettsteinii Sacc. & P.Syd.

Etimologija: U čast švicarskog botaničara Richarda Wettsteina (1862–1931), koji je dao značajan doprinos u taksonomiji biljaka i gljiva.

Klobuk: 2-7 mm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast, bijel do krem, ubrzo je oker ili smećkast, sredina je tamnija poput oka, rub je podvijen i krupno narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, vrlo je tanak, gotovo končast, lomljiv, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, 10-12 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili valjkaste, prozirne, glatke, neamiloidne, 8-14 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprofit na sloju iglica smreke, rjeđe bora ili jele.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na sloju smrekovih iglica. Slična je Bulliardova sušičarka (Marasmius buillardii), koja raste na granama i lišću bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

WYNNEIJEV KLINČAC

Marasmius wynneae Berk. & Broome

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog prirodoslovca.

Engleski naziv: Pearly Parachute

Klobuk: 1-5 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, površina je vodenasta, dosta je promjenjive boje, može biti bjelkast, sivkast, sivo-ljubičast, siv, sivo-smeđ ili ponekad tamnosmeđ, uglavnom je uvijek s ljubičastom nijansom, poslije jako blijedi, rub je prozirno narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-4.5 mm debeo, valjkast, širi se prema klobuku, a prema bazi je sve tanji, pahuljast na vrhu, od sredine do vrha je bjelkast do krem, prema bazi je crvenkasto-smeđ, baza je baršunasta i s debelim bijelim rizomorfima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, debeli, na bazi su žiličasto poprečno spojeni, prirasli su na stručak sa zupcem, najprije su bjelkasti, kasnije su krem-sivkasti do sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 6-9 x 3-4.5 µm, cheilocistide su nepravilno batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili je neugodan na gorke bademe, kasnije malo na plijesan, a okus je blag, ali malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, busenasto ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmljacima i parkovima, kao saprofit drvnih ostataka i plodova raznog bjelogoričnog drveća ili na sloju lišća, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Navodi se da gljiva može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štite od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati.

Napomena: Baza stručka je obično izraženije ljubičaste boje. Veoma je slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) kojoj je stručak prema bazi crnkaste boje, a na osnovi je uočljiv žuti micelij, raste na otpalom lišću i iglicama crnogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.