LJUBIČASTA GLJIVICA

Laccaria amethystina Cooke

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Deceiver

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, prvo je zatvoren, kasnije se otvori i ulegne na sredini; ljubičast, plavkast ili ljubičasto-ružičast, jako je vodenast, u starosti s tendencijom da blijedi i postane blijedosiv, površina je glatka ili lagano vlaknasto-čehasta, rub je obješen i nepravilan.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 2-6 (8) mm debeo, vitak, pun, uvijen, valovit, ubrzo postane šupalj; ljubičast, uzdužno je bjelkasto vlaknast.

Listići: Prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, debeli, pomiješani su s lamelulama, prilično su rijetki; žive su ljubičaste boje, kada izblijede blijedoljubičasti, brašnjavi su zbog prisutnosti poispadalih zrelih spora.

Spore: Kuglaste, pokrivene su šiljcima visokim 1.5 µm, nisu amiloidne, (7) 7.2 - 8.8 (9.6) × (6.5) 7.1 - 8.6 (9.2) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 8 × 7.8 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Ljubičasto, plavkasto ili ljubičasto-ružičasto, vodenasto, tanko; miris nije izražen ili je aromatičan, a okus je slatkast, blag.

Kemijske reakcije: Ako se na površinu klobuka kapne kap kalijeve lužine kožica pocrni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u raznim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često bukvom ili kestenom, na vlažnoj zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Znanstvena su istraživanja potvrdila da u određenim područjima može sadržavati povišene razine arsenske kiselinu, zbog čega treba izbjegavati njezino sakupljanje u zagađenim područjima gdje se vrše iskopi raznih ruda ili područjima gdje se prerađuje željezo. Arsenska se kiselina smatra kancerogenom.

Napomena: Po morfološkim je značajkama ista crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja je također jestiva, a razlikuje se samo po mesnatocrvenkastoj boji. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria bicolor - created in Finland by Tapio Kekki

DVOBOJNA GLJIVICA

Laccaria bicolor (Maire) P.D.Orton

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Engleski naziv: Bicoloured Deceiver

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i skoro spljošti, površina je bez sjaja; crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije izbijedi i postane skoro bjelkast, u starosti je lagano narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 4-8 (10 cm visok i 0.3-1 (1.5) cm debeo, dug, valjkast, obično je nepravilan, uvijen, ubrzo postane šupalj, zakrivljen; uzdužno je bjelkasto vlaknast, smećkast, pri dnu je ljubičast, na bazi je s upadljivim karakterističnim nagomilanim ljubičastim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, dosta su razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; crvenkasti, s nijansom su plave ili ljubičaste boje.

Spore: Kuglaste, bodljikave, 7-9 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, često je vodenasto, vlaknasto, crvenkasto; miris je osvježavajući, lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama ili na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta po bazi stručka koji je karakteristične ljubičaste boje. Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata) koja je nježne ljubičaste boje kao i smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima), Laccaria striatula i savitljiva gljivica (Laccaria tortilis), kao i mnoge druge vrste. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

CRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria laccata (Scop.) Cooke

Etimologija: laccare (lat. medievale) = obojiti, omastiti. Po boji listića.

Engleski naziv: Deceiver

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, najprije je polukuglasto-pupčast, zatim je lijevkast, sjajan; okerast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, kasnije blijedi pa postane skoro bijel, bez dekoracije pa je vlaknasto-brašnast ili sitno čehast, rub je dugo vremena podvijen i nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 6-10 mm debeo, tanak, vitak, pun, žilav, nešto je širi na vrhu, uvijen, zakrivljen; crvenkast je ili smećkast, bjelkasto je vlaknast i narebran, malo je maljav na bazi.

Listići: Dosta su debeli, široki, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; bjelkasti s primjesom crvenkaste, kasnije su ružičasto-smeđi, u starosti pobjele od poispadalih zrelih spora.

Spore: Kuglaste do blago eliptične, s bodljama dugim 1-2 µm, 8-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je svjetlije boje od klobuka, oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na gljive ili je aromatičan, začinski, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica stručka i klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe, dok meso s gvajakovom tinkturom polako postaje svijetloplavkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad busenasto, u miješanim šumama, uz putove i u grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, bukvom ili brezom, na vlažnim mjestima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po morfološkim je značajkama skoro ista ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina) koja se razlikuje po ljubičastoj boji na svim dijelovima. Također postoji vrsta smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima) koja je veća rastom i ružičasto-ljubičaste boje, osobito na stručku koji je crtast. Dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) ima glatki stručak koji je ljubičast na bazi. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria lateritia - created on December 2004 in Pineta di Arborea, Arborea, Italy by Marco Floriani

OPEKASTA GLJIVICA

Laccaria lateritia Malençon

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i malo ulegne u sredini; ciglasto-crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili mesnatoružičast, vodenast, po suhom vremenu izblijedi i postane maljav, narebran je skoro do sredine, rub je ispucan, zakrivljen ili nepravilno uzdignut.

Stručak: 2-3 cm visok, valjkast, gladak, ubrzo postane šupalj, zakrivljen; ciglastocrven, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ponekad je prošaran poput zmijske kože.

Listići: Vrlo su rijetki, debele, lamelule su kratke, prirasli su na stručak sa zubcem; crvenkasti, ponekad i s ružičastim tonom.

Spore: Kuglaste do eliptične, šiljate, 8-11 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe do crvenkasto; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima u mahovini i uz obale šumskih potočića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira na male dimenzije, sve vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Najsličnija je savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) od koje se bitno razlikuje po obliku spora. Opekasta gljivica ima okruglasto-eliptične (produžene), a savitljiva gljivica okrugle spore. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

SMEĐOCRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria proxima (Boud.) Pat.

Etimologija: proximus (lat.) = blizak, najbliži, susjedni. Vjerojatno po sličnosti s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata).

Engleski naziv: Scurfy Deceiver

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, prilično je velik, najčešće je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne ili ispupči na sredini, gladak, tankomesnat; mesnatocrvenkast, crvenkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, vodenast, kasnije izblijedi, sitno je čehast, rub je nepravilno valovit i malo narebran.

Stručak: 2-15 (18) cm visok i 3-8 (13) mm debeo, prilično je dug, valjkast, na bazi je malo zadebljan, šupalj, tvrd, lomljiv, često je uvijen, zakrivljen; tamniji je od klobuka, crvenkasto-smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast.

Listići: Slabo su prirasli za stručak sa zupcem, prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama; crvenkasti, mesnatoružičasti ili ružičasto-smeđi, također s blagom ružičastom i ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, 8-11 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, oker-smeđe ili sivo-smeđe, u stručku je žilavo; miris je malo aromatičan na anis, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama ili krasnim krugovima, u miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često s borovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Veoma je slična crvenkasta gljivica od koje se razlikuje po većim dimenzijama i po staništu, a spore ponekad nisu okrugle. Postoji i jedna varijacija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) koja ima ljubičaste listiće, ljubičasto-crvenkasto-smeđi klobuk, a baza stručka je ljubičasta. Savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) ima vrlo mali klobuk, svega 1-2 cm širok. Ova vrsta nije preporučljiva za jelo. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria pumila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MOČVARNA LAKOVKA

Laccaria pumila Fayod

Engleski naziv: Willow Deceiver

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, pupčast; svijetlosmeđ, sredina je tamnija, rub je bljeđi i prozirno nazubljen.

Stručak: Šupalj, gol; tamniji je od klobuka, smeđ, vlaknast.

Listići: Prirasli su na stručak, široko su razmaknuti; bjelkasti, svijetloružičasti ili mesnatoružičasti.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, 11-17 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crvenkasto, prljavo crveno-bijelo; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po parkovima, šumskim putevima i u grmlju, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće johama i vrbama, na vlažnim staništima kao što su tresetišta i vlažne šume. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, s cretova Lepenice i Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične savitljive gljivice (Laccaria tortilis) se teško može razlikovati bez mikroskopske analize spora. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni vjenčić, a sve vrste su jestive.

Laccaria tortilis - created in Finland by Jarkko Korhonen

SAVITLJIVA GLJIVICA

Laccaria tortilis (Bolton) Cooke

Etimologija: tortilis (lat.) = savitljiv. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Twisted Deceiver

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, vrlo je sitan, ubrzo se spljošti, skoro je opnaste konzistencije, ulegnut je na sredini, pupčast, površina postane glatka; svijetlosmeđ do crvenkasto-smećkast, sredina je tamnija, po suhom je vremenu nešto svjetliji, vodenast, blijedi od ruba prema sredini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, nepravilno je valjkast, uglavnom je zakrivljen, gol, šupalj; blijedocrvenkast do crvenkast, vlaknast.

Listići: Jasno su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, prilično su široki, vijugavi, prirasli su na stručak ili su lagano suženo-silazeći s kukicom; bjelkasti, svijetloružičasti, mesnatoružičasti, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste, s dugim šiljcima, 9.5-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedocrvenkasto do crvenkasto, tanko, gotovo da i ne postoji; miris nije izražen ili je malo aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama, parkovima, u grmlju, najčešće u simbiozi s johama, ali i drugim vrstama bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira koliko su malih dimenzija, svi vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po bogato dekoriranim kuglastim sporama, te 2-spornim bazidijama po čemu se najlakše razlikuje od većine sličnih vrsta. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.