Ukupno vrsta gljiva: 2593

Rod: Tubaria (W.G.Sm.) Gillet

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Tubariaceae

Engleski naziv: Twiglets

Izravno podređene niže takse: prikaži

Tubaria conspersa

Nejestiva gljiva

PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako čehastom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast, krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh je dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim ljuskavim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, u starosti je gol, bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-ljuskav, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelim ljuskavom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, ljuskava i sitno nazubljena.

Spore: Uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto je do smećkasto, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak, početkom svibnja, na lokalitetu kod Preloga.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 411. Pahuljičasta trubljača (Tubaria conspersa (Pers.) Fayod), Sinonim: Naucoria furfuracea (Pers.: Fr.) Kumm. ss. Ricken

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tubaria furfuracea

Nejestiva gljiva

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav, žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkasto ljuskavim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-5 mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut, smeđ, bjelkasto je vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s tankim stijenkama, 6.5-10 x 4.5-6 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su batinaste do glavičaste, nepravilne, 18-35 x 5-9 µm, pileipelis se sastoji od paralelno raspoređenih hifa (cromushrooms: spores su (6) 6.5 - 8.3 (10.4) × (4) 4.3 - 5.2 (6.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 400, Me = 7.3 × 4.8 µm, Qe = 1.5, bazidije su 27-37 × 5.4-8.3 µm, N = 36, cheilocistide su 21-58 × 6.1-10.8 µm, N = 19, hife trame listića su široke 4.6-19.4 µm, vršni segmenti su 45-90 × 10.6-27.4 µm, N = 12, hife su s kopčama); otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, ljut, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prve dvije 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca, četvrtu i petu 13.2.2020., na lokalitetu kod Varaždina, a ostale 31.1.2020., na lokalitetu Dravska park šuma u Varaždinu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili sivkaste boje. Ova vrsta je s karakterističnim lijevkastim oblikom i listićima koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina sigurna metoda za determinaciju  je mikroskopska analiza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 410. Obična trubljača (Tubaria furfuracea (Pers.) Gill.); 412. Zimska trubljača (Tubaria hiemalis Romagn. ex Bon)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tubaria romagnesiana

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 (3.5) cm visok i 8-12 (16) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak; smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo je vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičasta; oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 413. Glatka trubljača (Tubaria pellucida Bull.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži