Ukupno vrsta gljiva: 2169

Rod: Tubaria (W.G.Sm.) Gillet

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Tubariaceae

Engleski naziv: Twiglets

Izravno podređene niže takse: prikaži

Tubaria conspersa

Tubaria conspersa - created in Finland by Martti Moisander

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako čehastom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast; krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh je dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim čehastim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-2.5 (4) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, u starosti je gol; bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-čehast, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelim čehastom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, čehasta i sitno nazubljena.

Spore: Uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-10.5 x 4.1-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto je do smećkasto, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 411. Pahuljičasta trubljača (Tubaria conspersa (Pers.) Fayod), Sinonim: Naucoria furfuracea (Pers.: Fr.) Kumm. ss. Ricken

Tubaria furfuracea

Nejestiva gljiva

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav; žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkasto-čehastim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut; smeđ, bjelkasto je vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, 6-9 x 4-5.5 µm; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, lju, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprofit prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili blijede boje. Ova vrsta ima karakteristični lijevkasti oblik i listiće koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina je sigurna metoda za determinaciju ove vrste mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 410. Obična trubljača (Tubaria furfuracea (Pers.) Gill.); 412. Zimska trubljača (Tubaria hiemalis Romagn. ex Bon)

Tubaria romagnesiana

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 (3.5) cm visok i 8-12 (16) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak; smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo je vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičasta; oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 413. Glatka trubljača (Tubaria pellucida Bull.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži