Galerina jaapii - created in Finland by Mika Toivonen

OVJENČANA PATULJICA

Galerina jaapii A.H.Sm. & Singer

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je poluloptast, a kada se raširi zvonolik, često s grbicom na sredini, kožica je po vlažnom mazava i ljepljiva, a po suhom vremenu potpuno glatka; svijetlosmeđ, oker-žut, narančasto-žut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, vodenast, poprilično izblijedi do žuto-smeđe boje, rub je gladak i blago radijalno narebran.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, šupalj, slabašan, tanak, valjkast, uglavnom je dug; žuto-smeđ, prema bazi je narančasto-smeđ, pahuljast je na vrhu, uzdužno vlaknast; vjenčić je bjelkast do svijetlosmeđ, s gornje je strane uglavnom smeđ, a s donje strane bjelkast, uzdignut, dugo je prisutan, rijetko potpuno prolazan.

Listići: Prilično su rijetki, nisu široki, prirasli su na stručak, suženi su uz stručak, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica svjetlija i nazubljena; oker, žuto-smeđi, žuto-narančasti, svijetlosmeđi ili svijetlocimetasto-smeđi.

Spore: Bademaste, s nešto debljim stijenkama, sitno bradavičave, 11-14 x 5.5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, smećkasto, žućkasto-smeđe ili hrđastosmeđe, u klobuku je žućkasto, prema bazi je tamnosmeđe; miris slab, na plijesan, a okus blag, pomalo na drvo, ali nikad nemojte probati meso patuljica.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u aluvijalnim i močvarnim šumama, po močvarama, cretovima i rubovima voda stajaćica u mahovini ili na mrtvim dijelovima rogoza, trske, šaša i osušene trave koja zadržava vlagu. U Hrvatskoj je nađena samo na jednom lokalitetu, na cretu Lepenici kraj Fužina.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Iako često ne sadrže smrtonosni alfa-amanitin, sve slične vrste treba izbjegavati, jer se samo mikroskopski razlikuju od smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivo crtastom klobuku koji teži da pocrveni i po bradavičavim sporama.

REBRASTA PATULJICA

Galerina marginata (Batsch) Kühner

Etimologija: marginatus (lat.) = odsječeno, obrubljeno. Po crtastom rubu klobuka.

Engleski naziv: Funeral Bell

Klobuk: 1-7.5 cm širok, prvo je konveksan ili tupo stožast pa raširen i obično tupo ispupčen na sredini, rijetko oštro ispupčen, tankomesnat, gol; po vlažnom je vremenu žuto-smeđ, svijetlosmeđ, tamnooker-smeđ ili tamnosmeđ i s uočljivo prozirno narebranim rubom, vodenast, po suhom je vremenu žućkast i nije narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.3-1.8 cm debeo, tanak, malo zadebljan na bazi, uglavnom je šupalj, vitak, nježan, gladak, nije čehast; svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili crno-smeđ, na vrhu je svjetliji, srebrnasto-bijelo čehasto-vlaknast, na bazi je bijelo maljav; na sredini nosi tanki, slabi, opnasti i često prolazni vjenčić, obično je slabo izražen ili u tragovima.

Listići: Gusti, uski, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi; žućkasto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Bademaste do eliptične, fino bradavičave, s uljnim kapljama, 7-10.5 x 4-6 µm (cromushrooms: (7) 7.7 - 9.2 (10) × (4.6) 4.8 - 5.8 (6.2) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 8.5 × 5.2 µm, Qe = 1.6; bazidije (14.8) 18.6 - 22.8 (25.5) × (4.2) 5.8 - 7.7 (7.8) µm, N = 12); cheilocistide (37.6) 45.5 - 69.5 (71.6) × (9.1) 11.3 - 14.1 (19.2) µm, N = 13; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto-smeđe, smećkasto ili hrđastosmeđe, u klobuku je žućkasto, a prema dnu stručka tamnije smeđe boje; miris je odvratan na plijesan, trulo drvo, brašno ili rotkvice, a okus je također neugodan na drvo. Samo kušanje može uzrokovati teška oštećenja organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, oboreni trupci) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, pronađe se i na drvu bukve. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, treću Danijel Mulc, a četvrta je snimljena u drugoj polovici travnja, na lokalitetu Stupnik kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Otrovna je vrsta, a toksini koji se nalaze u ovoj gljivi poznati su kao amatoksini. Sadrži alfa i beta amanitin kao i najotrovnije vrste iz roda Amanita. Amatoksini pripadaju obitelji bicikličkih derivata oktapeptida sastavljenih od aminokiselinskog prstena premošćenog atomom sumpora. Ti su spojevi odgovorni za više od 90% smrtonosnih trovanja gljivama u ljudi. Smrtna doza je 100-150 g gljive što je oko 12 gljiva. Intenzitet toksina rebraste patuljice je oko 35% intenziteta toksina zelene pupavke. Toksin se prirodno nakuplja u stanicama jetre, a poremećaj metabolizma koji je uslijedio uzrokuje tešku disfunkciju jetre uzrokovanu amatoksinima. Amatoksini također dovode do zatajenja bubrega jer, dok bubrezi pokušavaju filtrirati otrov, oštećuju zavijene tubule i ponovno ulaze u krv koja se recirkulira i uzrokuje veća oštećenja. Razdoblje latencije je obično 6-12 sati, a rijetko 3-36 sati. Početni simptomi nakon gutanja uključuju jake bolove u trbuhu, povraćanje i proljev koji mogu trajati 6-9 sati. Osim ovih simptoma, toksini ozbiljno utječu na jetru što rezultira gastrointestinalnim krvarenjem, komom, zatajenjem bubrega ili čak smrću, obično unutar 7 dana od konzumiranja. Po nekim autorima nije otrovna nakon termičke obrade, ali je ipak treba svrstati u skupinu vrlo otrovnih gljiva.

Napomena: Druge nesmrtonosne patuljice također izgledaju vrlo slično i sa sigurnošću se mogu razlikovati od opisane vrste samo uz pomoć mikroskopa. To su smeđonoga patuljica (Galerina badipes), koja ima blijede hrđastosmeđe čehice iznad prstena, sitno čehasti rub klobuka, a meso joj miriše na gljive, te vrste Galerina stylifera i Galerina pruinatipes koje nemaju izraženu prstenastu zonu. Ali kao i kod drugih opasnih rodova, zbog smrtonosnog rizika od zabune treba izbjegavati sve slične vrste.

Galerina paludosa - created in Finland by Tapio Kekki

MOČVARNA PATULJICA

Galerina paludosa (Fr.) Kühner

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Bog Bell

Klobuk: 1-2.5 (3.5) cm širok, zvonolik pa nešto otvoreniji i konveksan; žut do glinenastosmeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu oker, rub je bijelo obrubljen, u mladosti s ostacima ovoja.

Stručak: 2.8 (10) cm visok i 1-4 (6) mm debeo, valjkast, duguljast, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s uzdužnim je vlaknastim i čehastim ostacima ovoja bijele boje, dekoracija je prošarana poput zmijske kože, osobito ispod vjenčića; vjenčić je slab, opnasto-maljav.

Listići: Oker, svijetlosmeđi ili hrđastosmeđi, prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju sa zupcem.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa do narančasto-smeđa.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, crvenkasto, također s oker-ružičastom nijansom; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u velikoj množini kao saprofit tla po livadama i na mahovinskim tresetištima. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta na acidofilnim cretovima: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Tršće i Sungerski lug u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Biti na oprezu jer dio autora navodi da je vjerojatno otrovna vrsta, jer su bjelkasta vlakna i miris na brašno tipične karakteristike smrtno otrovnih patuljica.

Napomena: Prepoznatljiva po kovrčavom bijelom ovoju na gotovo čitavoj dužini stručka. Nema vrijednosti i slična je nekim malim gljivama koje su najvjerojatnije otrovne.

ŠLJEMASTA PATULJICA

Galerina pumila (Pers.) Singer

Engleski naziv: Dwarf Bell

Klobuk: 0.5-1.5 (2) cm širok, može biti koničan ili zvonolik, sredina je glatka; žućkast, narančast, oker ili crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, narebran je gotovo do sredine, valovit, rub je često bijelo obrubljen od ostataka ovoja.

Stručak: 2-9 (10) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, vrlo vitak, valjkast, ubrzo šupalj, vlaknast, zrnast, mnogo duži u odnosu na promjer klobuka jer se izvlači iz visoke mahovine; žućkast, svijetlosmeđ ili oker i bijelo zrnast, na bazi je tamniji.

Listići: Prilično su rijetki, nejednako su dugi, prirasli su za stručak, svijetlosmeđe su ili oker boje.

Spore: Eliptične, 10-13.5 x 5-7 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, svijetlosmeđe, vlaknasto; miris je slabo izražen ili malo po rotkvicama, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima i šumskim stazama, uz rubove šuma, na tlu obraslom mahovinom, a najčešće ispod paprati.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Zbog opasne prirode patuljica treba izbjegavati sve slične vrste, bez obzira što često ne sadrže smrtonosni alfa-amanitin. Često se samo mikroskopski razlikuju od smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Kako i sinonim pokazuje, vrlo je slična šljemovkama (Mycena) i jedna je od brojnih vrsta iz roda Galerina koje rastu na tlu obraslom mahovinom. Od ostalih gljiva razlikuje se po sitno bijelo maljavom stručku.

Galerina sphagnorum - created on June 2023 in Klokočov, Slovakia by Filip Fuljer

MAHOVINSKA PATULJICA

Galerina sphagnorum (Pers.) Kühner

Etimologija: sphagnum (lat.) = mahovina koja raste u močvarama i na kiselim tlima + -orum (lat.) = prisustvo ili pripadnost. Po rastu na tresetnoj mahovini.

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, najprije je konveksan, a zatim raširen, jako narebran, gladak, sredina je tupo ispupčena; po vlažnom je vremenu žut, žuto-okerast do crvenkasto-smeđ, a po suhom vremenu izblijedi, rub je obrubljen bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 5-7 (8) cm dug i 1-1.5 (2) mm debeo, valjkast, šupalj, zavojit; ispod klobuka žuto-oker, prema osnovi sve tamniji, na bazi je crveno-smeđ do tamnosmeđ, uzdužno vlaknast; vjenčić jedva primjetan i prolazan.

Listići: Rijetki, nejednako dugi, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 8-10.5 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, oker, crvenkasto do crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u močvarnim područjima, na tlu obraslom mahovinom i u crnogorričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Biti na oprezu jer su bjelkasta vlakna i miris na brašno tipične karakteristike nekih otrovnih patuljica.

Napomena: Unutar ovog roda postoji čitav niz malih patuljica koje su međusobno veoma slične i nije uvijek jednostavno točno odrediti vrstu. Na sličnom staništu u mahovini rastu močvarna patuljica (Galerina paludosa), cretna patuljica (Galerina tibiicystis), Galerina gibbosa, Galerina fallax i brojne druge vrste. Sve su spomenute patuljice otrovne.

Galerina tibiicystis - created in Finland by Seppo Huhmarniemi

CRETNA PATULJICA

Galerina tibiicystis (G.F.Atk.) Kühner

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, s grbicom je na sredini; žut do žuto-narančast, sredina je nešto tamnija, izraženo je radijalno narebran.

Stručak: Boje je klobuka, žut do žuto-narančast, uglavnom je povijen, baza je bijelo baršunasta od micelija.

Listići: Bjelkasti, žuti, svijetlosmeđi, žuto-narančasti, samo su malo svjetliji od boje ostalih dijelova, zaokruženi uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične do vretenaste, 9.3-10.3 x 5.1-5.9 µm; bazidije s 2 ili 4 spore; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlosmeđe; miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u velikoj množini kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu obrasnom mahovinom i na mahovinskim tresetištima. U Hrvatskoj je poznata s 4 lokaliteta na acidofilnim cretovima: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Tršće i Sungerski lug u Gorskom kotaru te Banski Moravci pokraj Karlovca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Nalazi se na listi kritično ugroženih gljiva.

Galerina vittiformis - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

POKRIVENA PATULJICA

Galerina vittiformis (Fr.) Singer

Etimologija: vitta (lat.) = ovoj, pokriveno ovojem. Po izgledu klobuka?

Engleski naziv: Hairy Leg Bell

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, vrlo je sitan, zvonolik je ili konveksan i ispupčen na sredini; žućkasto-smeđ, na sredini je skoro tamnosmeđ, vodenast, pomalo staklastog izgleda, do vrha je prozirno narebran

Stručak: 1-6 (7) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, slabašan, šupalj, zadebljan je na bazi, uglavnom je izdužen; boje je klobuka, hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, vlaknast, nešto je tamniji prema bazi, pahuljast je na vrhu, s bijelim je rizomorfama na bazi.

Listići: Prilično su rijetki, nisu široki, prirasli su na stručak, samo ih nekolicina dopire do stručka, boje su klobuka, žućkasti, svijetlosmeđi, oker-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, sitno bradavičave, hrapave, 9-13 x 6-7 µm; bazidije su uglavnom s 2 spore; cistide su vretenasto proširene; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, žućkasto ili svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama, često u blizini smreke, uz rubove šuma, stazama, te po parkovima po vlažnim livadama i travnjacima, obično na mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Dio autora navodi je kao vjerojatno otrovnu vrstu. Pokazalo se da gljiva bioakumulira različite teške metale iz onečišćenog tla. Vrste iz ovog roda se nikada ne smiju konzumirati jer zamjena s otrovnim vrstama može završiti i smrtnim ishodom.

Napomena: Dosta je monotone smeđe ili mednožute boje nakon određenog vremena ili kada se osuši. Sliči nekim vrstama koje također rastu na istom staništu, a od kojih se može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.