GLINASTA KIJAČA

Clavaria argillacea Pers.

Etimologija: argilla (lat.) = glina + -aceus (lat.) = sličan, poput. Po boji.

Engleski naziv: Moor Club

Plodno tijelo: 2-8 cm visoko i 1-2.5 cm široko, batinasto, vrh je u početku oštar, kasnije je zaobljeno i nabreknuto, obično je s jednom uzdužnom brazdom, na bazi je dosta suženo; blijedo žućkasto, smećkasto, površina je pahuljasta.

Spore: Izduženo eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 9-13 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla po šumskim putevima, crnogoričnim šumama bora, na mjestima bogatim mahovinom, uvijek u blizini biljaka iz porodice vrjesovki (Ericaceae), osobito vrijeska (Calluna vulgaris), na kiselom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Ponekad može imati gorak okus.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja je u obliku nerazgranatog zašiljenog vretena, obično raste u gustim busenima, a spore su joj široko elipsoidne, dok radosna capica (Clavulinopsis laeticolor) rijetko raste busenasto, ima vretenasti ili usko batinasti oblik, a spore su joj gotovo kuglaste.

CRVOLIKA KIJAČA

Clavaria fragilis Holmsk.

Engleski naziv: White Spindles

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 5-9 (11) mm široko, raste u maloj nakupini pojedinačnih crvolikih ili kopljastih izdanaka koji se sužavaju prema vrhu i ne granaju, snježnobijele su boje, vršci u starosti mogu postati žućkasti, najprije je puno pa se poslije često prošuplji; stručak je vrlo kratak, gotovo da i ne postoji (netipičan), do 4 cm visok i do 3 mm širok, također snježnobijel, u starosti krem-žut.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3.1-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vrlo lomljivo, nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svežnjićima, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, u svim tipovima šuma, često na gotovo goloj zemlji u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se ipak smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je siva kijača (Clavaria fumosa) čiji su izdanci vretenasti i međusobno srasli na bazi, vretena su često uzdužno brazdasta i krhka, u mladosti su bjelkasto-žuta pa zatim dimnosiva, raste busenasto u travi ili mahovini po crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Clavaria fumosa - created on August 2019 in Norway by Inger-Lise Fonneland

SIVA KIJAČA

Clavaria fumosa Pers.

Engleski naziv: Smoky Spindles

Plodno tijelo: 3-5 (8) cm visoko i 2-3 (5) mm široko, pojedinačni kopljasti ili crvoliki izdanci izlaze iz malog zajedničkog panja, na presjeku su okrugli ili malo pritisnuti, glatki, šuplji, bijele, ružičaste do sivo-smeđe boje, vrh je obično zaobljen i često tamniji, osnova je općenito svjetlija, skoro bjelkasta, snop se često sastoji od više od 50 pojedinačnih plodnih tijela koja tvore čuperak širok do 10 cm.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je blijeda, prozirna.

Meso: Bjelkasto, prozirno, vrlo lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u čupercima, u travi po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela nije moguća zamjena s crvolikom kijačom (Clavaria fragilis) koja je posve bijela. Donekle je slična vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), međutim, ona je žarko narančasto-žuta i znatno se razlikuje u mikrostrukturi. Spomenuta vretenasta capica ima znatno duže bazidije (50-60 µm), te hife imaju pregrade s kopčom i nikada nisu deblje od 7 µm.

Clavaria zollingeri - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZOLLINGEROVA KIJAČA

Clavaria zollingeri Lév.

Engleski naziv: Violet Coral

Plodno tijelo: 2-8 (10) cm visoko i 4-7 (8) cm široko, sliči koraljima, ima zajednički panj, račva se u nekoliko glatkih ametistnoplavih do ružičasto-ljubičastih grana koje se dvostruko granaju sve do vrha, vršci su svjetliji, bjelkasti i račvaju se u 2-3 kraka u obliku slova V ili U, grančice su na presjeku okruglaste ili su malo stisnute, uzdužno su brazdaste; panj je 3-6 (7) mm debeo, ljubičast, osnova je bjelkasta do krem boje, pun.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4-7 x 3-5 µm; bazidiji su vitki i slični toljazi, dugi 50-60 µm, 7-9.5 µm debeli, imaju 4 sterigme, nemaju bazalnu kopču; hife su 2-20 µm debele, pregrade su s kopčama; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, vodenasto, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, rubovima potoka, u travi, po šumskim područjima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio autora navodi da je nejestiva i da može djelovati laksativno.

Napomena: Zbog boje plodišta opisanu je vrstu moguće zamijeniti s ljubičastom capicom (Clavulina amethystina) čije plodno tijelo ima prekrasnu jednoličnu ljubičastu boju, grančice su glatke i račvaju se u obliku slova U. Po boji plodnog tijela sliče i mlada feničanska capica (Ramaria fennica) i zadimljena capica (Ramaria fumigata), ali one narastu mnogo veće, njihove su spore žute i pregrade na hifama imaju istaknute kopče.