PJEGAVI SMETIŠTAR

Panaeolus antillarum (Fr.) Dennis

Taksonomija: Po pjegavo išaranim listićima.

Engleski naziv: Shiny Mottlegill

Klobuk: 1.2-5.5 cm širok, konveksan, zatim je tupo koničan ili polukuglast, nije vodenast, u početku čisto bijel do bijelo-siv, povremeno postupno postane krem ​​na sredini, najprije je gladak, postaje lagano naboran i izbrazdan ili u starosti pojasasto ispucan, rub prelazi listiće.

Stručak: 3-15.5 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast ili se lagano ravnomjerno zadebljava prema dnu i prema vrhu, ponekad je jasno proširen pri dnu i kratko korjenast, čvrst, ravan do zakrivljen, bijel do prljavobijel, u starosti je obično smećkast ili crvenkasto-smeđ, gladak ili na gornjoj polovici donekle vlaknasto-crtast do vlaknasto-narebran, gotovo potpuno bjelkast, isprva je lagano zrnast, po vlažnom vremenu često zadržava kapljice vode blizu vrha, vjenčić nije izražen.

Listići: Vrlo su gusti, 35-50 mm dugi i 3-6 mm široki, trbušasti do široko trbušasti, prirasli, prvo krem, kasnije tamni i crno mramorirane (jasno su išarani), oštrica je upadljivo bijelo zrnasta.

Spore: Duguljasto eliptične, tipično šesterokutne, stijenka je tamna i glatka, s više ili manje istaknutom središnjom klicom, 15-20 x 10-14 µm, Q = 1.2; otrusina je crna.

Meso: Najprije je prilično čvrsto, u klobuku je istobojno, bijelo, a u stručku je bijelo na vrhu i često tamnije, smećkasto, u donjem dijelu; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus nije provjeren.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na starom izmetu krupnih biljojeda pomiješanom sa slamom, prvenstveno konja, uglavnom na pašnjacima, livadama, uz puteve, na rubovima šuma. U Hrvatskoj je pronađena u Istri .

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži halucinogeni toksin psilocibin.

Napomena: Na sličnom staništu mogu se pronaći brojne vrste iz rodova Panaeolus, Stropharia i Coprinus od kojih se razlikuje po izostanku vjenčića.

ĐUBRETARSKI SMETIŠTAR

Panaeolus fimicola (Pers.) Gillet

Etimologija: fimus (lat.) = gnoj + colo (lat.) = moje odijelo. Po staništu.

Engleski naziv: Turf Mottlegill

Klobuk: 1-2.5 (3.5) cm širok, polukuglast je i izravnato-konveksan, također je često malo ispupčen na sredini; u mladosti je smeđ, sivo-smeđ ili crvenkasto-smeđ s maslinastim tonom, kasnije je nešto tamniji, crno-smeđ ili sivo-crnkast, rubna zona je tamnija, rub je samo u starosti malo narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast; svijetlosmeđ, na gornjem je dijelu sitno pahuljast i svjetliji, baza je sivo-smećkasta.

Listići: Lagano su izrezani uz stručak, prirasli, trbušasti; sivo-smeđi, tamnosmeđi, sivo-crni do crni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 8-14 x 6-9.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, smeđe, u stručku je nešto svjetlije; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, livadama, u svim tipovima šuma, na pognojenom, travnatom tlu, a ne na svježem stajskom gnoju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Iako ime navodi na zaključak da raste na izmetu, ona u stvarnosti ne raste izravno na izmetu. Prisutna je po ruševinama, ali također i na pognojenom tlu. Ima manje izravnate spore po čemu se razlikuje od većine vrsta iz roda Panaeolus.

ZVONASTI SMETIŠTAR

Panaeolus papilionaceus (Bull.) Quél.

Etimologija: papilio (lat.) = leptir. Po dosta prostranom ovoju.

Engleski naziv: Petticoat Mottlegill

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je polukuglast, zatim se otrvori, gol, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, a inače je suh i sjajan; smećkast, smeđ do sivo-smeđ, ne blijedi ili jedva malo izblijedi, nije narebran, rub je zupčast ili krpast od svjetlijih ostataka ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, tanak, komorasto-šupalj, tvrd; crvenkasto-smeđ, na bazi je tamnosmeđ i bijelo maljav od micelija, brašnast je na vrhu, ovoj je bjelkast i prolazan.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su široki, trbušasti; najprije su smećkasti, zatim su sivi, u starosti su crni, oštrica je uvijek bjelkasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, (12.5) 15 - 18 (20) × (6.8) 8.7 - 11 (12.3) µm, Q = (1.5) 1.51 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 16.6 × 9.8 µm, Qav = 1.7; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vodenasto, žućkasto, krem-sivkasto ili je smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, skupno, kao saprofit po livadama, na stajskom gnoju. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži neutvrđene količine toksičnog halucinogena psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom beznačajnih smetištara. Ovu je vrstu najlakše prepoznati po nepravilno bjelkastoj boji klobuka kada se gljiva razvije, dosta visokom i zvonolikom klobuku, te po maslinastozelenim ili sivkastim listićima s bjelkastom oštricom. Većina vrsta iz ovog roda sadrži tvari s halucinogenim djelovanjem.

RICKENOV SMETIŠTAR

Panaeolus rickenii Hora

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, zvonolik je ili stožast i šiljasto ispupčen na sredini, gladak, vlažan, sjajan; smeđ, sivo-smeđ, okerasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crno-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.5) mm debeo, valjkast, tanak, šupalj; u početku je smećkast, zatim je crvenkast do crno-smeđ, prema vrhu je svjetliji, u mladosti je intenzivno bjelkasto pahuljast, često je sa sitnim gutacijskim kaplicama.

Listići: Prilično široki, prirasli; sivo-smeđi, kasnije su sivi do sivo-crni, oštrica ostaje bjelkasta i pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9.7-14 x 7.6-10.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, najprije je bjelkasto, kasnije je sivo-žuto do smeđe, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u travnatim šumama, uz rubove šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i pašnjacima, na gnoju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti i smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Budući da su gljive iz roda Panaeolus gotovo bez vrijednosti, za široki krug ljubitelja nisu osobito zanimljive. Njihova determinacija nije uvijek jednostavna jer su vrlo promjenljive boje u odnosu na starost i vrijeme rasta. Rickenov smetištar ima vrlo zanimljivo svojstvo da se sušenjem ne raspada, već se oporavi kada se ponovno navlaži.

POLUJAJASTI GNOJIŠTAR

Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf.

Engleski naziv: Shiny Mottlegill

Klobuk: 2-4 (6) cm širok i 2-6 cm visok, jajolik, gladak, kožica je po vlažnom vremenu mazava i uvijek ljepljiva; može biti sivkasto-smećkast, okerast ili sivo-smeđ, sredina je često tamnija, površina je naborana i u starosti ispucana.

Stručak: 6-10 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, tvrd, tanak, lomljiv; bjelkast je ili sivkasto-smeđ, nosi uzdignuti i narebrani sivo-smeđi vjenčić ili je s crnim pojasom i ostacima ovoja, iznad vjenčića je tipično i pravilno narebran, na bazi je bjelkasto-maljav.

Listići: Široki, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli, gusti; sivkasti, kasnije su sivo-crnkasti ili crni, s karakterističnom su bjelkastom oštricom.

Spore: Eliptične, 15-22 x 9-14 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, u stručku je tvrdo, bjelkasto; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno ili pojedinačno, kao saprofit na starom izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno goveda i konja, uglavnom na pašnjacima i livadama. U Hrvatskoj je pronađena samo na izmetu konja, a poznata je s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i Slavoniji. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži veliku količinu halucinogenog toksina psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu za nikakav oblik konzumacije. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge sadrže otrovni psilocibin.

Napomena: Na sličnom staništu mogu se pronaći brojne vrste iz rodova Panaeolus, Stropharia, Coprinus i sl. od kojih se razlikuje po prisustvu vjenčića.

Panaeolus semiovatus var. phalaenarus - created on August 2022 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by Ibai Olariaga

LJEPLJIVI SMETIŠTAR

Panaeolus semiovatus var. phalaenarus (Fr.) E.Gerhardt

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, konveksno-zvonolik, tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu oko ruba vodenasti obruč, mazav je i ljepljiv; bjelkast, sivkast, sivkasto-oker, žućkasto-smeđ do svijetlosmeđ, površina je često neravna zbog nepravilnih udubina, s prolaznim je bjelkastim ovojem, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, gladak, pun, lomljiv, gol; bjelkast, žuto-smeđ do blijedocrvenkast.

Listići: Trbušasti, prirasli, sivo-smeđi, sivi, u starosti su crno-smeđi, oštrica bjelkasta i u starosti nazubljena.

Spore: Eliptične, 14-19 x 8.8-12 µm; otrusina tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto je do žućkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u travi, na pognojenim poljima i vrtovima, na pašnjacima, u parkovima, uz ceste i u lončanicama s cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti i smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Po obliku klobuka je sličan prstenasti smetištar (Panaeolus semiovatus), od kojeg se bitno razlikuje po manje mazavom klobuku i stručku bez vjenčića.

TAMNORUBNI SMETIŠTAR

Panaeolus subbalteatus (Berk. & Broome) Sacc.

Engleski naziv: Banded Mottlegill

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; svijetlosmeđ je ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu kremast, vodenast, izbljeđuje od sredine, rub je tamnosmeđ.

Stručak: 3-7 (10) cm visok i 2-5 (6) cm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, elastičan, gladak, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; svijetlosmeđ je ili crvenkasto-smeđ, pri vrhu je sitno maljav, prema bazi je bijelo ili bjelkasto-modrikasto baršunast što je obično znak da sadrži psilocibin.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli; najprije su svijetlosmeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do crni, oštrica je bijela i resasta, često su mjestimično sa bjelkastim ili smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, limunaste, glatke, s debelim stijenkama, 11-16 x 7.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je neugodan na svježe brašno, osušeno je slano.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, na pognojenom travnatom tlu, kompostu, po vrtovima, travnjacima, parkovima, livadama i na istrunuloj travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin u različitim količinama, 0,08-0,7% psilocibina i 0,05-0,46% baeocistina suhe tvari. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. S druge strane, komercijalno dostupni uzgojeni oblici iz SAD-a sadržavali su 0,16-0,65% psilocibina. Njihovo uživanje je zakonski kažnjivo u mnogim zemljama. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Opasna trovanja ovom gljivom nisu poznata.

Napomena: Ova se vrsta smetištara u nekim zemljama uzgaja zbog znatnog sadržaja halucinogenih tvari. U miceliju se nalaze male kvržice poput sklerocija, plavkasto-zelene boje. Ovo je jedini smetištar koji raste busenasto pa se lako prepozna.