KASNA PLAVULJA

Hebeloma birrus (Fr.) Gillet

Etimologija: birrum (lat.) = smeđo-crvenkasto. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je okruglast, zatim se raširi, gladak, bez ostataka ovoja; žuto-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, sitno je čehast na sredini, rub je svjetliji, žućkasti i malo narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, valjkast, prema dnu je sve deblji pa na kraju zašiljen, vretenast, korjenast, robustan, često savijen, ; bjelkast, kremast, okerast ili smećkast, na vrhu je bjelkast i sitno čehast, prekriven je bijelim vlakancima po čitavoj površini, prema dolje je smeđe prošaran poput zmijske kože, često s izraženom prstenastom zonom zbog smeđeg praha od poispadalih zrelih spora.

Listići: Kremasto-žuti, blijedosmećkasti, kasnije su tamniji, također sa smeđim mrljama, prirasli, izmiješani s lamelulama, oštrica je u mladosti prekrivena sitnim kapljicama, koje se kasnije osuše u hrđastosmeđe mrlje, gusti.

Spore: Bademaste, hrapave, 9-11.7 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, oboji se u ljubičasto-smećkastu nijansu; ugodno miriše na gljive, kakao ili rotkvice, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često s hrastovima i bukvama, kao saprofit uglavnom na ukopanim drvnim ostacima i krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na kiselom tlu. Posljednje četiri slike snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta kao i sve plavulje, a dio autora navodi da može uzrokovati gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Vrste iz roda Hebeloma su međusobno teško raspoznatljive. Prepoznatljive su po zdepastom rastu, stručak je zadebljan i miriše po rotkvicama, što je i tipična osobina vrsta iz ovog roda.

BLIJEDA PLAVULJA

Hebeloma crustuliniforme (Bull.) Quél.

Engleski naziv: Poisonpie

Klobuk: 1-6 (7) cm širok, mesnat, prvo je okruglastm zatim je polukuglast, na kraju se otvori, nema ostataka ovoja, gol, za kišnih dana je malo mazav i ljepljiv; blijedokremast, okerast ili svijetlosmeđ, sredina je malo tamnija.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, valjkast, pun, na dnu je lagano zadebljan i batinast, često završava s bijelim užim korijenom; bijel ili bjelkast, često je malo smećkasto čehast, osobito na bazi, na vrhu je sitno pahuljast.

Listići: U mladosti su bjelkasti ili sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi ili sivo-smeđi, prirasli, gusti, izmiješani su s lamelulama, oštrica je po vlažnom vremenu s mrljama od hrđastosmeđog praha od spora i zupčasta.

Spore: Bademaste do limunaste, 8.8-13.1 x 5-7.6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto; miris je vrlo neugodan na rotkvice, a okus je gorak poput rotkvice.

Kemijske reakcije: Ako se na meso nakapa fenol, ono posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili u krugovima, u svim tipovima šuma, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, brezom i topolom. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer izaziva neugodne gastrointestinalne smetnje. Vrste iz roda plavulja koje mirišu na rotkvice su obično otrovne.

Napomena: Slična je gorušičina plavulja (Hebeloma sinapizans) koja je mnogo veća i čvršća, s veoma je jakim zadahom po rotkvicama, a šećerna je plavulja (Hebeloma sacchariolens) mnogo manja rastom i tipično miriše po karameliziranom šećeru.

Hebeloma gigaspermum - created on October 2010 in Massy, France by Strobilomyces

VELIKOSPORNA BLJEDUNJAVKA

Hebeloma gigaspermum Gröger & Zschiesch.

Etimologija: gigas (lat.) = golemo, ogromno + spermum (gr.) = spora, sjeme. Po izgledu spora.

Klobuk: 3-5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi; glinenosmeđe je ili oker boje.

Stručak: Boje je klobuka, prema vrhu je malo svjetliji.

Listići: Prirasli, boje su klobuka.

Spore: Bademaste do limunaste, 13–17 × 7–9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Miris je jak i slatkast na cvijet naranče.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća i grmlja (najčešće s vrbom i johom), na vlažnim staništima kao što su vlažne šume i cretovi. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Razlikuje se od drugih vrsta po rastu na karakterističnom staništu, po močvarnim bjelogoričnim šumama.

TAMNOGLAVA PLAVULJA

Hebeloma mesophaeum (Pers.) Quél.

Etimologija: mesos (gr.) = pola + phalos (gr.) = tamno. Po tamnoj sredini klobuka.

Engleski naziv: Veiled Poisonpie

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, slabo mesnat, prvo je stožast pa zvonolik kasnije se raširi i ispupči na sredini, mazav; žuto-smeđ, oker-smeđ ili tamnosmeđ, nešto je tamnije crvenkasto-smeđe boje na sredini, rub je svjetliji, kremast ili smećkast, često sa žućkastim ostacima ovoja na rubu koji je u mladosti spojen za stručak, na kraju je gol.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 3-7 (8) cm debeo, šupljikav; bjelkast ili blijedokremast, s ostacima je ovoja blijedookeraste boje, svjetliji je na vrhu, često s vlaknastim prstenastim pojasom.

Listići: Skoro su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasto-smeđi, kasnije su smećkasti ili tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, jako bradavičave, 7.9-10.5 x 4.6-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bjelkasto je ili kremasto u klobuku i gornjoj polovici stručka, a svijetlosmeđe u donjoj polovici stručka, debelo; miriše na  rotkvice ili lagano na voće, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, obično u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, a rijetko s brezom. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži manju količinu toksina. Ako se konzumira u većoj količini uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Dio je osrednje velikih gljiva iz roda Hebeloma, a karakteristična je po tamnijoj boji na sredini klobuka zbog okrugle smećkaste mrlje, ostali je dio upadljivo svjetliji, miriše na rotkvice, dok su druge vrste iz ovog roda obično drugačijeg mirisa. Slična je šećerma plavulja (Hebeloma sacchariolens) koja je manja rastom, smećkasta i miriše na cvijet naranče ili na zaprženi (karamelizirani) šećer. Druge vrste iz ovog roda često mirišu na kakao.

Hebeloma populinum - created in Spain by Paco Otero Pérez

TOPOLOVA PLAVULJA

Hebeloma populinum Romagn.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, najprije je polukuglasto-konveksan, zatim se malo otvori i tupo ispupči na sredini, mesnat, prilično je pravilan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; kremast, sivkasto-smećkast, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je malo tamniji, vodenast, mjestimično je smeđe pjegav, rub je svjetliji, tanak i iskrivljen.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 5-8 (9) mm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan; bjelkast, sitno je čehast, vrh je svjetliji, prema dnu je smećkast.

Listići: Srednje su gusti, nejednako su dugi, prirasli su za stručak; najprije su bijel, poslije su smećkasti ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija, nepravilno nazubljena i valovita.

Spore: Vretenaste do limunaste, 9-15 x 6-8.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, debelo; lagano miriše na rotkvicu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili krugovima, u simbiozi s topolom ili brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio je autora navodi kao nejestivu vrstu, međutim kod osjetljivih ljudi često uzrokuje lakše gastrointestinalne tegobe pa je smatramo otrovnom.

Napomena: Jedna je od tipičnijih i prepoznatljivijih plavulja. Karakteristična je po staništu, mirisu na rotkvice i mnogo je svjetlija od sličnih vrsta. Na istom se staništu može pronaći gotovo bijela plavulja Hebeloma ochroalbidum, koja nema zadebljanu bazu stručka, meso joj intenzivno miriše na rotkvicu i se ne može konzumirati.

Hebeloma radicosum - created on September 2022 in 94481 Grafenau, Germany by Elisabeth Mettler

KORJENASTA PLAVULJA

Hebeloma radicosum (Bull.) Ricken

Etimologija: radicosus (lat.) = korjenasto. Po obliku.

Engleski naziv: Rooting Poisonpie

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, mesnat, polukuglast, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini, mazav; bjelkast, kremasto-smećkast, svijetlosmmeđ ili smeđo-okerast, prekriven širokim crvenkastim čehama, rub je podvijen i s krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-15 (30) cm visok i 1-2 cm debeo, pun, vretenast, prema dolje je tanji, završava dugim debelim korijenom; na vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je čehast i sivkasto-smeđ; pod klobukom se nalaze ostaci zastorka u obliku prolaznog vjenčića.

Listići: Izrezani su uz stručak, uglavnom su slobodni, nejednako su dugi; najprije su bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, zašiljene na jednom kraju, sitno bradavičave, 8-10 x 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo; jako miriše na gorke bademe, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane crvenkasto, zatim zeleno, sa sulfovanilinom se oboji u prolazno ljubičastu boju, dok sa željeznim sulfatom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama, kao saprofit na zemlji bogatoj s drvnim ostacima ili na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer je prilično gorkog okusa i kod osjetljivih ljudi izaziva gastrointestinalne probleme pa se stoga ne smije konzumirati.

Napomena: Najprepoznatljivija je po vretenastom stručku, te debelom i dugom korijenu, koji može biti duži i od samog stručka.

Hebeloma sacchariolens - created on September 2023 in Corminboeuf, Switzerland by Nicolas Schwab

ŠEĆERNA PLAVULJA

Hebeloma sacchariolens Quél.

Etimologija: sakara (sanskrtski jezik) = šećer, šećerno. Po mirisu mesa.

Engleski naziv: Sweet Poisonpie

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, konveksan, zatim konveksan, poslije se izravna i lagano ispupči, gol, vlažan, mazav i ljepljiv; sivkasto-smećkast, oker-smećkast ili smeđ, također s crvenkasto-smeđim pjegama, rub je svjetliji, bjelkast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 0.4-1 (1.2) cm debeo, prilično je slabašan, skoro je valjkast, pun, prilično je krut; bjelkast do okerasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, a na bazi je smećkast, površina je sitno vlaknasto-čehasta.

Listići: Osrednje su gusti, lagano su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivkasto-smeđi, krem-smećkasti, okerasti ili svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Vretenaste do bademaste, izraženo dekorirane, 15-18 x 5.5-7.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, mekano, bjelkasto ili kremasto; jakog je ugodnog mirisa na cvijet naranče ili na spaljeni šećer, a okus je na rotkvice i malo gorkast.

Stanište: Najčešće raste u jesen, skupno i pojedinačno, po parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a po nekim je izvorima i otrovna.

Napomena: Pripada brojnoj skupini Denudati iz roda Hebeloma kojima je zajednička karakteristika uočljivi ovoj, te suha oštrica listića i rubne batinaste dlačice. Ima dosta jak i osebujan miris po čemu je uvijek prepoznatljiva, te velike vretenaste spore.

Hebeloma sarcophyllum - created on November 2017 in Provincia dell'Ogliastra, Italy by Davide Puddu

GRIMIZNA PLAVULJA

Hebeloma sarcophyllum (Peck) Sacc.

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, najprije je polukuglasto-konveksan, zatim je otvoren, ulegnut i široko je ispupčen; bjelkast, krem-žut ili oker,  često s ružičastom nijansom, sredina je tamnija, žuto-smeđa, smeđa  ili crvenkasto-smeđa, vodenast, malo je radijalno vlaknast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, prilično je dug, šupalj, baza je zadebljana; bjelkast, pahuljast, osobito na vrhu, sitno je vlaknast, u mladosti su vidljivi ostaci ovoja koji poslije nestanu.

Listići: Gusti, prirasli su za stručak, najprije su bjelkasti ili krem, kasnije su ružičasti do ružičasto-smeđi, crveno-smeđi, u starosti su smeđe boje duhana, oštrica je svjetlija i sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, 9.3-13 x 5.4-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris i okus su slatkasti, ugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s borom i čempresom, rjeđe s hrastom, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po staništu na kojem raste i dosta dugom stručku.

GORUŠIČINA PLAVULJA

Hebeloma sinapizans (Paulet) Gillet

Etimologija: sinapis (lat.) = gorušica. Po boji.

Engleski naziv: Bitter Poisonpie

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i tupo ispupčen, mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; može biti krem-žućkast, oker-smećkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, podvijen, malo valovit i s rijetkim tragovima ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, tvrd, pri dnu je lagano ili gomoljasto zadebljan, malo je korjenast, šupalj; bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ i s priraštenim smećkastim čehama ili vlakancima, donji je dio čehast, šupalj, od sredine klobuka prema cjevastoj šupljini visi meso klobuka popit viska, odnosno sige, a to se dobro uočava na uzdužnom presjeku.

Listići: Prilično su gusti, uski, poput zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad su trbušasti i slobodni; sivkasto-smeđi ili smećkasti, oštrica je sitno pahuljasta.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 9.5-13 x 6.5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo; miriše neugodno na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili krugovima, u miješanim šumama, na vapnenastom i glinenastom tlu, često se može pronaći po parkovima, osobito u simbiozi s brezama. Posljednje dvije slike snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Plavulje koje mirišu na rotkvice su obično otrovne.

Napomena: Česta je vrsta i predstavnik je roda Hebeloma u kojem niti jedna vrsta nije jestiva. Karakteristična je po šupljini na sredini stručka po čemu se lako razlikuje od sličnih vrsta. Lako se zamijeni s također nevaljalom blijedom plavuljom (Hebeloma crustuliniforme) koja ima svjetliji i ujednačeno obojeni klobuk i uvijek puni stručak. Gorušičina je plavulja tamnija na sredini, a svjetlija na rubu klobuka jer joj je površina bjelkasta. Također jako miriše na rotkvice.