TVRDA LIVADARKA

Agrocybe dura (Bolton) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan pa raširen; površina je suha i raspucana na sitna nepravilna polja tamnije boje, rub je također gladak i često s krpastim ostacima zastorka, najprije je bjelkasta, a kasnije kremasto-bijela, kremasto-žuta ili svijetla oker-žuta boja.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.4-0.8 (1.1) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, mesnat, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod vjenčića smećkasto čehasto-vlaknast, osnova je obavijena rizomorfima (nitima micelija); vjenčić nije uvijek izražen, jer najvećim dijelom ostane istrgan na rubu klobuka, inače je bijel, opnast, visoko postavljen, crtast, krhak, prolazan s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, zaokruženi i prirasli uz stručak, ponekad račvasti; najprije su krem do sivkasti pa sivi do sivo-smeđi i na kraju smeđi s ružičastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je bijela, valovita ili nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, (7.7) 9.9 - 12.2 (13.4) × (6.1) 6.5 - 7.5 (8.3) µm, Q = (1.1) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 11.1 × 7 µm, Qav = 1.6; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je tvrdo po čemu je ova vrsta i dobila ime, debelo, bjelkasto; miris je ugodan na kakao ili na pokošenu travu, ali nije tipičan po brašnu, okus je blag, vrlo rijetko gorkast i opor.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po obrađenim poljima, vrtovima, livadama, pašnjacima, voćnjacima i parkovima, a rjeđe po šumama, također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili sloju iglica. Primjerci na slici snimljeni su početkom svibnja na lokaliteteu Glavice kod Sinja, u voćnjaku ispod šljive.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Slični su polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus) i konjska strnišnica (Protostropharia dorsipora), koje ne rastu na zemlji, već na izmetu krava i konja.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s bijelom oštricom; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. stručak je ispod vjenčića vlaknasto-čehast; 4. vjenčić je visoko postavljen, opnast i crtast, a često prolazan s ostacima; 5. raste po livadama

MOČVARNA LIVADARKA

Agrocybe elatella (P.Karst.) Vesterh.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Marsh Fieldcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksno-izravnat i uglavnom je izraženo ispupčen na sredini pa izravnat kada se gljiva razvije; u mladosti je sivkasto-krem, oker do smećkast, vodenast, nije crtast, u mladosti kožica prelazi preko ruba, površina je glatka, po vlažnom vremenu je lagano mazav.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 2.5-4 (6) mm debeo, malo je zadebljan na osnovi, vrlo je tanak, vitak, često je uvijen, vlaknast, cjevasto-šupalj; žućkast, prema osnovi je tamniji, slabo uzdužno vlaknast, često je s ostacima micelija na osnovi; nosi slabašan uzdignuti, opnasti vjenčić koji često otpadne, s gornje strane je smećkast, a donje žućkast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, zatim sivkasto-smećkasti pa smeđi, oštrica je sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim pregradama, s krupnim kličnim otvorom, 8-11 x 4.5-7.5 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, tanko, vrlo krhko; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast, na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, uz potoke i vode stajaćice, na vlažnim, travnato-močvarnim terenima, te na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Slična je tvrda livadarka (Agrocybe dura), kojoj je kožica klobuka često raspucana na polja, a meso tvrdo.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s nazubljenom oštricom; 2. površina klobuka je glatka; 3. opnasti vjenčić; 4. meso je tanko i krhko; 5. meso je gorkastog okusa

BRADATA LIVADARKA

Agrocybe molesta (Lasch) Singer

Etimologija: molestus (lat.) = dosadan, neugodan ili nametljiv. Po teškoj determinaciji.

Engleski naziv: Bearded Fieldcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksan i malo mazav u mladosti, kasnije skoro izravnat, u starosti se raspucava, rub je često odrpan od fragmenata ovoja po čemu je ova vrsta i dobila naziv; bjelkast do krem s žućkastom nijansom.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-7 (10) mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, u mladosti je gotovo bijel do kremast, kasnije je sve više smeđ, iznad vjenčića je baršunast; nosi visoko postavljeni bijeli prsten koji zbog poispadalih spora postane smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su žućkasto-smeđi, kasnije zbog sazrijevanja spora postaju prljavo glinenastosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 12-14 × 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je gotovo bijelo, izdašno i čvrsto, u stručku je bjelkasto ili vrlo blijedo žuto-smeđe i vlaknasto; miris je slab na brašno, a okus je u rasponu od blagog do prilično gorkog.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranoj jeseni, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po livadama, poljima, grmlju i travnatim rubovima cesta, na bogatom humusnom tlu. Četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog mesa.

Napomena: Slična je rana livadarka (Agrocybe praecox), koja također raste u proljeće i ljeto, ima glatki tamniji klobuk koji se rijetko raspucava i ima manje spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. rub klobuka je obično odrpan od fragmenata ovoja; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. vjenčić je visoko postavljen i opnast; 4. raste po livadama

Agrocybe pediades - created on May 2023 in Elemir, Serbia by jelenaflg

POLUKUGLASTA LIVADARKA

Agrocybe pediades (Fr.) Fayod

Engleski naziv: Common Fieldcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksno-zvonolik, tankomesnat, rub je tanak, poslije se otvori i ispupči na sredini, ali ne uvijek; površina je prilično zagasita, žućkasta do žuto-smeđa, sredina klobuka je nešto tamnije, oker boje.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan ili često malo bulbozan na bazi, baza je s micelijskim nitima, sužen na vrhu; bjelkasto-žućkast do oker boje.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, prilično su široki, osrednje su razmaknuti; najprije su sivkasto-smeđi pa nešto tamnije smeđe do hrđastosmeđe boje, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 8-9.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto-krem do oker; miris i okus po brašnu, blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, livadama koje često služe za ispašu ovaca, poljima, šumskim čistinama, voli pjeskovito tlo, često na morskoj obali u pijesku.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična balegasta klobučica (Deconica merdaria), koja je s prstenastom zonom s ostacima ovoja i polukuglastom obliku klobuka s krpastim ostacima ovoja na rubu.

Najvažnije za determinaciju: 1. rijetki smećkasti listići s bjelkastom oštricom; 2. klobuk je žućkast do žuto-smeđ; 3. klobuk je gladak i nije crtast; 4. raste po livadama

RANA LIVADARKA

Agrocybe praecox (Pers.) Fayod

Etimologija: praecox (lat.) = prerano, rano. Jer raste u proljeće.

Engleski naziv: Spring Fieldcap

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je konveksan pa otvoren i nekad tupo ispupčen; u mladosti sivkasto-žut do oker-žut, smećkasto-oker na sredini koja je uvijek nešto tamnija, gladak, sjajan, po suhom vremenu smežuran, a u starosti često ispucan; rub je dugo vremena podvijen i često s ostacima ovoja.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.6-0.8 (1.1) cm debeo, najprije bjelkast, u starosti smećkast, najčešće je tanak, vitak, valjkast, neravan, na osnovi je zadebljan, najprije je pun pa šupalj; vjenčić je opnast, bjelkast, slabašan i brzo prolazan.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su do stručka, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti pa kasnije žućkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-11 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa, hrđastosmeđa ili sivo-smeđa.

Meso: U sredini klobuka je prilično debelo, mekano, bjelkasto do žućkasto, u stručku smećkasto; miris je vrlo ugodan, ali nije tipičan po brašnu kako to navode neki autori, okus je najprije ugodan pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane ljubičasto-crveno, dok s gvajakolovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz šumske putove, po vrtovima i parkovima, te uz rubove šuma. Prvu i posljednju sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog okusa mesa, koji se kuhanjem tek malo ublaži. Spominje se da je u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim nema izvješća o takvim slučajevima.

Napomena: Slične su močvarna livadarka (Agrocybe elatella) koja ima mnogo tanji i duži stručak i manje je mesnata, te tamna livadarka (Cyclocybe erebia), koja je većih dimenzija i tamnosmeđe boje klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti prirasli listići; 2. površina klobuka je glatka; 3. opnasti, slabašni i prolazni vjenčić; 4. meso u klobuku je debelo; 5. raste po šumama