Cystolepiota adulterina - created on September 2023 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Kehlet

LAŽNA ŠTITARKA

Cystolepiota adulterina (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: adulterinus (lat.) = lažan, krivotvoren. Po sličnosti sa hetierijevom štitarkom (Cystolepiota hetieri).

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad blago ispupči na sredini, bijel do kjrem, ne crveni, gusto je prekriven brašnastim, bjelkastim, smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, u starosti ili trljanjem postaje žućkast do sivkast, u mladosti spojen sa stručkom sa zastorkom, rub je kasnije resast, trepavičast.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, bijelo-krem, prema dnu je smećkast, u mladosti je potpuno prekriven mekim, brašnastim ljuskicama.

Listići: Vrlo gusti, gotovo slobodni, bijelo-krem, mjestimično sa laganim crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na jednom kraju, 4.3-6 x 2.2-3.4 µm, Q = 1.9-2.5, cheilocistide su u obliku boce, s grlićem na vrhu, relativno brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo-kremasto, u donjoj polovici stručka je sivo-smeđe do tamnosmeđe, na presjeku ne mijenja boju, a naknadno najviše lagano posmeđi; miris nije izražen ili je neugodan na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamnoplavo do crno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim šumama smreke, po parkovima, rubovima šuma, šumskim stazama, vrtovima, travnatim površinama i po grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je hetierijeva štitarka, kojoj je klobuk na ispucanim mjestima crveno-smeđ.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota bucknallii - created on October 2020 in Kostræde Banker, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota bucknallii (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po britanskom botaničaru Cedricu Bucknallu (1849. - 1921.). Njegov glavni doprinos mikologiji bio je popis gljiva okruga Bristol u 14 dijelova. Njegovi crteži bristolskih gljiva nalaze se u Kewu.

Engleski naziv: Lilac Dapperling

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksan i lagano zvonolik pa se nešto raširi, bez sjaja; ljubičast i posut bijelim zrncima, nešto je tamniji prema sredini, rub je podvijen, resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; ljubičast, posut bijelim zrncima, također malo žućkast, s prolaznom bjelkastom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, uski, slobodni, izmiješani s lamelulama; bijeli ili žućkasti, u starosti postanu ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 7.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; karakteristično jako miriše po plinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u lišću bukava, po terenima obraslim koprivom, obično na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Dio je skupine malih sunčanica karakterističnih po mikroskopskim svojstvima. Po izgledu je prepoznatljiva po boji, ali i po karakterističnom mirisu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota fumosifolia - created on November 2023 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Tomos Hughes

LJUSKAVA ŠTITARKA

Cystolepiota fumosifolia (Murrill) Vellinga

Etimologija: fumosus (lat.) = dimast, zadimljen + folium (lat.) = listić, ali se u ovom slučaju može odnositi na ljuskavi ili listoliki izgled kožice klobuka. Po izgledu.

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malen, u mladosti je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bjelkast, na sredini je sa narančasto-smeđim tonovima, prekriven je s obilnim je trokutastim, bjelkastim, brašnastim ostacima ovoja, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 2.5-5 mm debeo, valjkast, vrlo tanak, nije zadebljan na bazi, na donjem je dijelu bijelo brašnast, a na donjem crvenkasto-smeđ, prema dnu je sve tamniji, nema vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, žuto istočkani od pleurocistida, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, stijenke su blago zadebljane, nedekstrinoidne, neamiloidne, 3.5-5.5 (6) x 2-3 µm, Q = 1.7-2.1, cheilocistide su valjkasto-vretenaste, skoro batinaste, sa žutim zrnatim sadržajem, s produžetkom na vrhu, 17-40 (50) x 6.5-12 µm, grlić je 3-4 x 3 µm, pleurocistidije su obilne, slične heilocistidijama, ali bez ili s kratkim vratom, povećane su jasno vidljive kao žute točkice, ravnomjerno raspoređene po površini listića; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma među humusom i lišćem, na vlažnom tlu i tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama i izrazito obilno ukrašenom površinom klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena, prekriven je bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, površina se poslije raspucava i postaje mjestimično hrđastosmeđa, u starosti ili trljanjem postaje crvenkast, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, hrđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak; vjenčić je samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Spore: Valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm, Q = 1.8-2, cheilocistide su s grlićem na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Cystolepiota icterina - created on October 2022 in Forstbotanisk Have, Århus, Denmark by Jens H. Petersen

ŽUĆKASTA ŠTITARKA

Cystolepiota icterina F.H.Møller ex Knudsen

Etimologija: icterinus (lat.) = žućkast. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, žućkast, sumporastožut, uglavnom je prekriven grubim, žutim, zrnastim ostacima ovoja, koji se u starosti često izgube, a površina ostane fino brašnasta, rub je resast i trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut, isprva je žuto praškast na osnovi crvenog ili ljubičastog tona, na vrhu je gotovo gladak; s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.07-1.81, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su batinaste do usko vretenaste, 30-40 (44) x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetložuto, u klobuku je žućkasto; miris i okus nisu izraženi, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, po šumskim putevima i u vrtovima, na travnatim površinama, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po boji je slična žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii), koja je nešto većih dimenzija i raste na drugačijem staništu, u lončanicama od cvijeća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota moelleri - created on October 2018 in Charlottenlund Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

RUŽIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota moelleri Knudsen

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je sa debelom, ružičastom do crvenkasto-smeđom zrnastom do brašnastom prevlakom na bjelkastoj osnovi, debeli praškasti sloj često se skuplja u šiljke, u starosti je crveno-smeđ, često je potpuno vunast, trljanjem ne mijenja boju, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, dosta je izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ispod prstenaste zone sa ružičastim do crvenkasto-smeđim zrncima, često je potpuno vunast, na vrhu je obično gladak, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, 4-6 x 2.2-3 µm, cheilocistide su često s kljunastim produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji je slična hetierijeva štitarka (Cystolepiota hetieri), koja ima sitno nazubljenu oštricu listića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto-crveno; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je blijedo narančast do ružičast, prema rubu je bijel do krem, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje blijedo narančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.5–4.5 (5) × 2–3 (3.5) µm, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.20), Qav = 1.55, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini; bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično sa crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = (1.41) 1.46-2.15 (2.45) i Qav = 1.78, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.