Cystolepiota adulterina - created on September 2023 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Kehlet

LAŽNA ŠTITARKA

Cystolepiota adulterina (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: adulterinus (lat.) = lažan, krivotvoren. Po sličnosti sa hetierijevom štitarkom (Cystolepiota hetieri).

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad blago ispupči na sredini, bijel do kjrem, ne crveni, gusto je prekriven brašnastim, bjelkastim, smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, u starosti ili trljanjem postaje žućkast do sivkast, u mladosti spojen sa stručkom sa zastorkom, rub je kasnije resast, trepavičast.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, bijelo-krem, prema dnu je smećkast, u mladosti je potpuno prekriven mekim, brašnastim ljuskicama.

Listići: Vrlo gusti, gotovo slobodni, bijelo-krem, mjestimično sa laganim crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na jednom kraju, 4.3-6 x 2.2-3.4 µm, Q = 1.9-2.5, cheilocistide su u obliku boce, s grlićem na vrhu, relativno brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo-kremasto, u donjoj polovici stručka je sivo-smeđe do tamnosmeđe, na presjeku ne mijenja boju, a naknadno najviše lagano posmeđi; miris nije izražen ili je neugodan na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamnoplavo do crno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim šumama smreke, po parkovima, rubovima šuma, šumskim stazama, vrtovima, travnatim površinama i po grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je hetierijeva štitarka, kojoj je klobuk na ispucanim mjestima crveno-smeđ.

Cystolepiota bucknallii - created on October 2020 in Kostræde Banker, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota bucknallii (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po britanskom botaničaru Cedricu Bucknallu (1849. - 1921.). Njegov glavni doprinos mikologiji bio je popis gljiva okruga Bristol u 14 dijelova. Njegovi crteži bristolskih gljiva nalaze se u Kewu.

Engleski naziv: Lilac Dapperling

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksan i lagano zvonolik pa se nešto raširi, bez sjaja; ljubičast i posut bijelim zrncima, nešto je tamniji prema sredini, rub je podvijen, resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; ljubičast, posut bijelim zrncima, također malo žućkast, s prolaznom bjelkastom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, uski, slobodni, izmiješani s lamelulama; bijeli ili žućkasti, u starosti postanu ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 7.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; karakteristično jako miriše po plinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u lišću bukava, po terenima obraslim koprivom, obično na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Dio je skupine malih sunčanica karakterističnih po mikroskopskim svojstvima. Po izgledu je prepoznatljiva po boji, ali i po karakterističnom mirisu.

Cystolepiota fumosifolia - created on November 2023 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Tomos Hughes

LJUSKAVA ŠTITARKA

Cystolepiota fumosifolia (Murrill) Vellinga

Etimologija: fumosus (lat.) = dimast, zadimljen + folium (lat.) = listić, ali se u ovom slučaju može odnositi na ljuskavi ili listoliki izgled kožice klobuka. Po izgledu.

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malen, u mladosti je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bjelkast, na sredini je sa narančasto-smeđim tonovima, prekriven je s obilnim je trokutastim, bjelkastim, brašnastim ostacima ovoja, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 2.5-5 mm debeo, valjkast, vrlo tanak, nije zadebljan na bazi, na donjem je dijelu bijelo brašnast, a na donjem crvenkasto-smeđ, prema dnu je sve tamniji, nema vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, žuto istočkani od pleurocistida, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, stijenke su blago zadebljane, nedekstrinoidne, neamiloidne, 3.5-5.5 (6) x 2-3 µm, Q = 1.7-2.1, cheilocistide su valjkasto-vretenaste, skoro batinaste, sa žutim zrnatim sadržajem, s produžetkom na vrhu, 17-40 (50) x 6.5-12 µm, grlić je 3-4 x 3 µm, pleurocistidije su obilne, slične heilocistidijama, ali bez ili s kratkim vratom, povećane su jasno vidljive kao žute točkice, ravnomjerno raspoređene po površini listića; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma među humusom i lišćem, na vlažnom tlu i tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama i izrazito obilno ukrašenom površinom klobuka.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena, prekriven je bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, površina se poslije raspucava i postaje mjestimično hrđastosmeđa, u starosti ili trljanjem postaje crvenkast, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, hrđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak; vjenčić je samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Spore: Valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm, Q = 1.8-2, cheilocistide su s grlićem na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Cystolepiota icterina - created on October 2022 in Forstbotanisk Have, Århus, Denmark by Jens H. Petersen

ŽUĆKASTA ŠTITARKA

Cystolepiota icterina F.H.Møller ex Knudsen

Etimologija: icterinus (lat.) = žućkast. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, žućkast, sumporastožut, uglavnom je prekriven grubim, žutim, zrnastim ostacima ovoja, koji se u starosti često izgube, a površina ostane fino brašnasta, rub je resast i trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut, isprva je žuto praškast na osnovi crvenog ili ljubičastog tona, na vrhu je gotovo gladak; s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.07-1.81, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su batinaste do usko vretenaste, 30-40 (44) x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetložuto, u klobuku je žućkasto; miris i okus nisu izraženi, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, po šumskim putevima i u vrtovima, na travnatim površinama, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po boji je slična žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii), koja je nešto većih dimenzija i raste na drugačijem staništu, u lončanicama od cvijeća.

Cystolepiota moelleri - created on October 2018 in Charlottenlund Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

RUŽIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota moelleri Knudsen

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je sa debelom, ružičastom do crvenkasto-smeđom zrnastom do brašnastom prevlakom na bjelkastoj osnovi, debeli praškasti sloj često se skuplja u šiljke, u starosti je crveno-smeđ, često je potpuno vunast, trljanjem ne mijenja boju, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, dosta je izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ispod prstenaste zone sa ružičastim do crvenkasto-smeđim zrncima, često je potpuno vunast, na vrhu je obično gladak, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, 4-6 x 2.2-3 µm, cheilocistide su često s kljunastim produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji je slična hetierijeva štitarka (Cystolepiota hetieri), koja ima sitno nazubljenu oštricu listića.

Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto-crveno; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je blijedo narančast do ružičast, prema rubu je bijel do krem, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje blijedo narančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.5–4.5 (5) × 2–3 (3.5) µm, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.20), Qav = 1.55, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini; bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično sa crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = (1.41) 1.46-2.15 (2.45) i Qav = 1.78, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.